Ponizno sam upijala saznanja o čovječnosti, o nebeskoj veličini svake duše. Osjećala sam da žudim za još svjetla i još znanja. Nebo se opet otvorilo i ja ugledah obrise zemlje koja se vrti u svemiru. Sa zemlje su dopirale mnoge zrake svjetlosti. Neke su bile jake poput laserskih, a druge slabašne poput onih od baterijske svjetiljke, a neke tek iskrice u mraku. Zaprepastila sam se kad sam saznala da su to molitve ljudi sa zemlje.
Ugledah anđele kako žure da usliše molitve. Anđeli su bili organizirani tako da nam pruže pomoć. Radeći unutar svoje organizacije, oblijetali su oko ljudi i oko njihovih molitvi, ispunjeni zadovoljstvom što mogu pomoći. Bili su oduševljeni a naročito ih je veselilo kad su molitve bile tako intenzivne da je pomoć mogla biti gotovo trenutna. Uvijek su prvo servisirali one najsnažnije i najsvijetlije molitve. Primijetila sam, također, da neiskrene molitve gotovo da i nemaju svjetla, pa se takve, bez snage i sjaja, i ne čuju.
Jasno mi je rečeno da sve prave molitve budu uslišane. Kad smo u velikoj potrebi, ili kad molimo za druge ljude, zrake koje emitiramo molitvom veoma su jasne i uočljive. Također sam doznala da su najvažnije molitve majke koja moli za svoju djecu. To su najčistije molitve, jer majka ima sposobnost da svoje srce dade djetetu i da se za svoju djecu pred Bogom zaklinje. Međutim, svi odreda imamo sposobnost da svojim molitvama dopremo do Boga.
Nakon što smo uputili svoje molitve, na nama je samo da vjerujemo u Božju moć i da čekamo da naše molitve budu uslišane. Bog je u svakom trenutku svjestan naših potreba i samo čeka da zatražimo njegovu pomoć. Premda posjeduje svu moć potrebnu za uslišanje naših molitvi, njega obavezuju njegovi vlastiti zakoni i naša volja; zato moramo moliti da njegova volja postane naša volja, moramo mu vjerovati. Kad naša molitva bude iskrena, i kad ne bude opterećena sumnjom, bit će uslišana.
Naše molitve za druge imaju veliku snagu, a bit će uslišane samo onda ako ne povređuju druge, njihovu volju i njihove potrebe. lako nas je Bog prepustio da sami brinemo o sebi, on je uvijek tu da nam pomogne. Ako je vjera naših prijatelja slaba, snaga naših duša im može pomoći. Razbole li se, naše molitve pune vjere dat će im snagu da ozdrave, osim ako im bolest nije poslata kao dio njihovog razvojnog procesa. Ukoliko su na pragu smrti, moramo biti svjesni da se Božja volja mora izvršiti. U protivnom, možemo izazvati konflikt u njihovu poslanju. Mjera naše pomoći drugima je ogromna. Za naše porodice, prijatelje i sve ostale možemo učiniti daleko više nego što bismo ikada mogli pretpostaviti.
Sve je to izgledalo tako jednostavno, u početku čak i prejednostavno. Oduvijek sam smatrala da molitva mora trajati satima i da Boga moramo gnjaviti sve dotle dok se nešto ne desi. Ja sam imala svoju posebnu metodu: počela bih s molbom da mi dade nešto za što sam mislila da mi treba; potom bih ga nastojala podmititi, uvjeravajući ga da je u njegovu interesu da mi pomogne. Ako ni to ne bi upalilo, počela sam se cjenjkati, nudeći mu neku žrtvu koja će mi priskrbiti njegov blagoslov. Na kraju bih, u očajanju, počela da ga moljakam i na koncu bih se predala bijesu i srdžbi. Moja metoda je davala veoma mršave rezultate. Sad mi je jasno da su moje molitve ustvari bile demonstracija sumnje. Moje ponašanje je bilo rezultat nedostatka vjere u njegovu želju da usliši moje molbe. Sumnjala sam u njegovu pravednost pa i u njegovu moć. Nisam baš bila sigurna da me uopće i sluša. Sve te sumnje su stvorile barijeru koja se ispriječila između mene i Boga.
Sada znam da Bog čuje sve naše molitve i da za naše potrebe zna i prije nego što ih mi izgovorimo. Vidjela sam da on i njegovi anđeli odgovaraju na naše molitve s najvećim oduševljenjem. Bog je tu u prednosti koju mi nismo u stanju pojmiti. On ima uvid u naše vječne prošlosti i našu vječnu budućnost i zna za sve naše potrebe. U svojoj neizmjernoj ljubavi on odgovara na naše molitve rukovodeći se svojom vječnom i sveznajućom perspektivom. On savršeno odgovara na sve molitve. Primijetila sam da nije potrebno ponavljati molitvu; potrebno je samo strpljenje i vjera. On nas je podario slobodnom voljom, a mi dopuštamo njegovoj volji da nas upravlja kad ga pozovemo.
Shvatila sam i koliko je važno da zahvalimo za ono što nam je Bog dao. Zahvalnost je jedna od vječnih vrlina. U poniznosti tražimo, a sa zahvalnošću primamo. Što više zahvaljujemo Bogu na blagoslovu, to ćemo više blagoslova primiti. I onda ćemo postati poput anđela i bit ćemo u stanju pomagati onima kojima je pomoć potrebna. U molitvi i u službi Božjoj uvijek ćemo sjati svojom svjetlošću.