Drago Plecko

MOJI SUSRETI S JOGIJIMA

»Radha Soami - konacno prorocanstvo«

PREDGOVOR

Iscjelitelj svih tvojih bolesti jest siećanie na Mene. Ne zaboravi to.

Radha Soami je ime Boga. Boga na najvišoj od niza razina postojanja. Tako govori tradicija kojoj su pripadali Guru Nanak, Kabir, Maulana Ru- mi, Shamus-i-Tabriz, Soamiji Maharaj, Hazur Baba Sawan Singh, Kirpal Singh, Sant Darshan Singh i mnogi drugi prosvijetljeni mudraci. Propovi jedaju Surat Shabd jogu, najviši oblik joge koji sam sreo. Po njima, do­ nja su tri nivoa postojanja pod kontrolom negativne energije ili gospoda­ ra Kala Niranjana. On će nam ovaj svijet učiniti neodoljivim i okovati nas okovima želje, čežnje, taštine i strasti tako da ćemo se vječno htjeti vra­ ćati u kolo iluzije materijalnog svijeta koji je onaj najniži, ali i onaj u kojem se duhovno može napredovati najbrže. Tako, upravo zbog apsurda, isku­ šenja i negativne energije kojoj se ljudska duša ovdje mora suprotstaviti. Kirpal Singh jednom je to pojasnio na sljedeći način: »Njegova (Kal Niranjanova) dužnost je zadržati vas ovdje, a vaša pobjeći iz ovog svijeta iluzije.« U borbi da se istrgne iz zagrljaja Kala, čovjek je dobio sam jedno oružje - ime Božje. Ponavljanjem Imena i osluškivanjem Zvuka s Izvora Kreacije može se duša ljudska vinuti iznad nižih svjetova i doseći svoj Izvor - Boga.

Varljivi tehnološki napredak nije ugrozio drevne spiritualne istine, a još je manje ovaj svijet učinio boljim. Nikada ranije medicinska znanost nije bila razvijenija, ali se isto tako nikada nije umiralo od bolesti na stras­ niji način nego danas. Nikada ranije tehnologija nije bila razvijenija, ali se isto tako nikada nije umiralo od gladi i bijede kao danas. Nikada ranije sustavi komunikacije nisu bili toliko razvijeni, ali isto tako ljudi nikada nisu slabije komunicirali jedni s drugima nego danas. Zlo na magičan način hrani umove i ono nad čime su se ljudi još jučer ježili najatraktivnija je vijest s naslovnice novina. Ubijanje, silovanje i sadizam pune novine, tele­ vizijske programe, filmove, knjige i dobra je samo ona vijest koja je loša. Serijski ubojice i pripadnici podzemlja postaju popularne medijske lič­ nosti, dok ova fascinacija zlim lagano prodire u kolektivnu svijest. Upravo su grandiozni popisi nuklearnog arsenala, kao i kalkulacije koliko bi puta isti mogli uništiti ovu našu, kako to sarkastično kažu, »jedinu Zemlju«. Pet tisuća godina povijesti nije s dnevnog reda skinulo najsvirepije ratove i političke obračune, pa je umjesno pitanje U.G. Krishnamurtija postoji li uopće evolucija kada su ljudi u pitanju. Jer, nakon svakog novog zuluma, čuje se ona poznata histerično-patetična fraza »Da se više nikada ne po­ novilo«. Dogme velikih vjera već davno nemaju stvarnog utjecaja na svi­ jest pojedinaca, a Carl Gustav Jung zlosutno najavljuje da je smrt velikih religija na pragu, kako kaže, zbog roga što mitovi koji se ne razvijaju jed­ nostavno odumiru. Ljudi će u božjem hramu satima klečati i moliti da im grijesi budu oprošteni, ali drugima oprostiti neće. Koliko je Jung u pravu vidimo i po tome što se nepoštenje često zamjenjuje riječju sposobnost, a samo sablašni udarci sudbine pretvaraju nemilosrdne pohlepnike u mo­ lećive depresivce. Vrhunac je pesimizma novog doba razmišljanje već spomenutog U.G. Krishnamurtija: »Ljudsko je mišljenje nastalo iz neke vrste neurološke greške u ljudskom tijelu. Zato je sve rođeno iz ljudske mi­ sli destruktivno...«. Ljudsko je mišljenje uvijek rezultat naslijeđenih ili ste­ čenih predrasuda  i preduvjerenja, pa prema tome, nikada nije odraz objektivne stvarnosti. Stvarnost je ono što mi vidimo kao stvarnost i nesa­ vršenost je čovječja notorna činjenica. Zato se kaže da je savršenom čo­ vjeku potrebna pravda, a nesavršenom milost.

Materijalna dominacija izbacila je u prvi plan disciplinu koja je zasje­ nila sve ostale ljudske djelatnosti - ekonomiju. A. kako to kažu inače spor­ ni teoretičari zavjere, najbolje se prodaje ono loše i neefikasno. Cipele moraju biti loše, a automobili što prije trošni kako bi se moglo prodati nove. Ako neka tvrtka na tržište izbaci lijek protiv gojaznosti najbolje je da on bude neefikasan. Ljudi će mjesecima kupovan lijek koji uopće neće imati učinka, pa će zatim prijeći na neki novi, koji također neće imati učinka, te će mušterije preuzeti i treća tvrtka. Bude li prva efikasna, neće biti posla za one poslije nje.

Zvuči nevjerojatno, ali ima čak i onih koji ne misle da bi ispunjenje jednog od snova modema čovjeka - pronalaženje lijeka protiv raka - bilo nužno dobro, istina je da bi to mogao biti odličan posao, ali isto je tako istina da bi prosječni vijek umirovljenika opasno narastao, a time ionako preveliki troškovi za mirovine. Teško je u zemlji koja ima, recimo, pet milijuna  umirovljenika  zamisliti  poremećaj  koji  bi  izazvalo  prosječno produljenje ljudskog vijeka za pet godina. Bilo bi to 300 milijuna mjeseč­ nih mirovina više! Ne daj Bože da još netko izmisli lijek protiv kardiova­ skularnih bolesti. I bez svih tih umirovljenika, sada u svijetu dnevno od gladi umire oko 10 tisuća djece. Ljudi su materijal koji nikome ne treba. Ispada da je poticanje na razmnožavanje zločin protiv čovječnosti. S dru­ ge strane se čini da je sve upravo tome podređeno. Izazovna moda, por­ nografija, filmska industrija, TV-programi, glazbeni hitovi, opće prihva­ ćena pravila društvenog ponašanja, kozmetička superindustrija, estetska kirurgija, opsesija mršavljenjem, čak industrija parfema koja koristi fero- mone, sve je to u službi ljudske ženke, da kada za to dođe vrijeme, uhva­ ti mužjaka i ispuni svoju funkciju. Dakle, ovaj je svijet daleko od savrše­ nog i programiran je na puko preživljavanje.

Autori poput američkog fizičara Franka Tiplera misle da fizika može predvidjeti budućnost svemira do kraja vremena, a ističe da će taj svemir biti živ još najmanje 100 milijardi godina. Dakle, još traje njegovo rano djetinjstvo. Kako kaže Tipler, na kraju će se vremena ispuniti biblijsko pro­ ročanstvo, jer će biti moguće tehnologijom nalik kompjuterskoj  rekon- sturirati svaku osobu koja je ikada živjela na Zemlji. Uskrsnuće tako posta­ je fizikalna mogućnost. Tipler navodi da svaki čovjek ima 110 000 gena i dovoljno je orijaškom kompjuteru budućnosti dati podatak baziran na određenim sekvencijama u DNK, pa da ovaj može izbaciti sve mogućno­ sti - one koji su živjeli i one koji nisu postojali, ali su mogli. Gledano Tiple- rovim očima, faza u kojoj se nalazimo primitivni je i gotovo eksperimen­ talni početak hoda prema nečemu što danas ne možemo dokučiti ni znanstvenom fantastikom. Upitno je i koliki su stvarni duhovni dometi onih najrazvijenijih. Ono što je danas krajnji sagledivi cilj moglo bi sutra u zgradi duhovnih dostignuća biti prizemlje.

Poviješću drmaju ideologije čija je putanja u pravilu od nekritičnog obožavanja do kraja na »smetlištu povijesti«. Najzvjerskiji zločini jednom su oslobodilački, hvalevrijedni čin, a drugi put nešto nad čime se svi zgra­ žaju. Obožavani vođe nakon smrti postaju odvratni hohštapleri i cijela se ta dogovorena laž vrti u nedogled. Interes je odavno prevladao bilo kako­ ve humane principe, a sve je više onih koji od ovog svijeta bježe. Jer, na­ kon pedesete godine kao da više ne postoje dobre vijesti. Čovjek može saznati da mu je sin postao ovisnik o drogama, da je prekasno da spriječi bankrot svog poduzeća ili da mala mrlja na plućima znaci početak kraja. Može se jednostavno srušiti pogođen infarktom, moždanim udarom ili haubom poludjelog, pijanog vozača. Godine donose svijest o ruletu koji se zove život i o statistikama koje nam, kako vrijeme prolazi, pokazuju sve manje sklonosti. Javlja se pitanje o stvarnom smislu tih nekoliko decenija življenja začinjenih bespoštednom bitkom, bolom i strahovima. Opet se kao mogući nameće odgovor da smo samo genetski materijal u biološkoj sudbini vrste, cigla u materijalnoj  evoluciji  za koju čak nije izvjesno u

Hazur Baba Savan Singh - »Veliki majstor«

kojem se pravcu kreće. Izgleda da čovjek biološki prvenstveno teži što br­ žem sazrijevanju u svrhu ispunjenja svoje reproduktivne funkcije. Neki bi­ olozi dokazuju da ljudi intuitivno odabiru onu vrstu hrane koja ubrzava njihovo biološko sazrijevanje, a ne onu koja je najzdravija i omogućava im dulji život. Uostalom, ne volimo li najviše upravo ono što nam najviše šteti?

A ipak, čini se da je ljudski život najdragocjeniji dar i da i onaj naiz­ gled najbanalniji medu njima ima u širem, kozmičkom planu, vrlo važno mjesto. I sada počinje panična potraga za sudbinom i svrhom individual­ ne svijesti, potraga za izvjesnošću koja će ukloniti strah.

Takvo ozračje pesimizma i nezadovoljstvo ponuđenim rješenjima mnoge je tragače navelo na istočnjačke i srodne filozofije. A i tu ima sve­ ga, od vikendaških psihotehnika kratka daha do ekstremnog asketizma i potpune predaje egzotičnim religijama. Nedostatak autoritativnih i vjero­ dostojnih primjera vrhunskih dostignuća u duhovnoj evoluciji daje mje­ sta grotesknim surogatima u liku raznih vrača-pogadača, vidjelaca aure, astrologa, samo proglašenih gurua, majstora za prečice kojih nema, te propovjednika disciplina koje ne zahtijevaju ni napor ni vrijeme.

Ova knjiga ne pokušava nikome sugerirati kojim putem treba ići, niti je pisana s nekim altruisričkim motivom. Ona je moj dug ljudima od kojih sam stekao sva znanja i iskustva, onima koji, vjeruju da se knjige pišu za ljude koji će od njih imati koristi. Koliko će ih biti sasvim je nevažno. Kada je jedan "novinar" utjecajnog američkog lista ponudio Hazur Babi Sawan Singhu da napiše reportažu o njegovoj misiji i time s filozofijom Radha Soamija upozna milijune ljudi, veliki je guru to odbio. »To bi samo na sup­ tilni način pothranjivalo vašu taštinu - objasnio je - jer oni koji su sazreli za Nam (Ime Božje) doći će do mene i bez vas...« Zato je naivno zavara­ vati se da bilo tko može dati nešto više od vrlo skromnog doprinosa.

U ovoj se knjizi radi o pregledu saznanja do kojih sam došao za vri­ jeme dvadesetpetogodišnjeg traganja za spiritualnim istinama istoka. Ta­ kođer, ova knjiga ni u kom slučaju ne ukazuje na  superiornost  istočnjač- kih učenja nad kršćanskom mistikom, jer će učinkovitost nečije prakse prije svega ovisiti o iskrenosti i naporu uloženom od strane aspiranta. Pro­ cjene vrijednosti određenih učenja i osoba sasvim su subjektivne, onak­ ve kakvima ih doživljavam na bazi osobnog iskustva. Neugodni detalji iz života slavljenih istočnjačkih vjeroučitelja nisu izbjegavani ni u jednom trenutku, dapače, biti će vjerojatno iritantni i hladan tuš za još uvijek vru­ će i novopečene tragače. Sigurno im se neće dopasti ni moje mišljenje da i najveći gurui ne mogu utjecati na tijek njihova ovozemaljskog živo­ ta, a još manje mogu rješavati svakodnevne probleme pred koje ih život stavlja. Ni najponiznijim se molitvama ne može isposlovati mimoilaženje gorke čaše žuči koju nam je namijenio Stvoritelj. Zato uživajte u ljubavi onih koji vas vole i koje volite, do kraja i bez ostatka. Sa zahvalnošću uži­ vajte u trenucima sreće i ne gubite vrijeme boreći se za prestiž i društvo moćnih, jer doći će dan kada ćete žaliti za svakim propuštenim trenom ljubavi i suočiti se sa onime što vam On zapravo želi reći. Volite sve, i neprijatelje svoje, jer vaša mržnja ne izjeda njih već vas same. Zapamtite: njihova bol će sutra biti vaša. Ne zavaravajte se da će svijet, osvetite li se svojim neprijateljima ili ih na trenutak istisnete, prestati ići svojim putem. Ovaj svijet može dalje bez svakog, pa tako i bez vas.

Sveci Sant Mata jasno upozoravaju da je Ime najveća milost, te po­ štedu od udaraca ovog, prolaznog svijeta zapravo nema smisla tražiti.

Nije li dovoljan primjer jednog od najvećih medu njima, Kirpal Singha, kojemu je umro petogodišnji sinčić, a da on nije zatražio svog učitelja Sa- wan Singha da učini nešto i spasi ga? Uvijek je govorio ono od čega svi nastojimo pobjeći: ništa se u ovome svijetu ne događa mimo volje Božje, ništa ovdje trajno opstati ne može i izlaz je iz ova magična kaveza samo jedan. Da od najjačih udara ovozemaljskih zala nije pošteđen nitko, vidi­ mo i iz živome priče oca jedne od najvećih svjetskih religija, Gautame Buddhe, čiji je jedinac Rahulo, kao zaređeni monah očeva reda, umro od dizenterije u 20-oj  godini života.

Jedina poruka koju smatram da treba proizaći iz ove knjige jest da ljudski život ima jedan jedini stvarni smisao; prosvjetljenje. odnosno do­ sizanje nad-dualnog stanja iz kojeg proizlazi spoznaja o besmrtnosti čo­ vječje duše i njezinog božanskog podrijetla. Prema toj spoznaji treba težiti svakog dana, kao da nam je upravo taj dan posljednji u ovom životu. Sve su druge vrijednosti ovog svijeta prolazne, iluzorne i zavodljive. Dahovi su ljudski odbrojeni i život je čovjeka poput sna. Vrhunski je cilj iskoristi­ ti dahove koji su nam preostali i probuditi se iz sna. Ma koliko puta pada- li, ma koliko nas puta obuzeo očaj i čežnja za trenutkom predaha, mora­ mo se ponovo dizati i ići prema cilju zbog kojeg smo stvoreni.

Autor