Moja svekrva molila se za mene

PETRA BOHALL

Odmah sam ga primijetila i malo kasnije nazvala mamu da joj ispričam o mladiću kojeg sam ugledala ispred svoje fakultetske zgrade. Rekla sam joj da je ćelav, da ima crvenkastu bradu i plave oči kao moj deda – on mene uopće nije primijetio. Nisam mogla ni slutiti da se majka toga mladića već od njegova ranog djetinjstva molila za mene, tj. za njegovu buduću  ženu.

Poput mnoge djece, kao mala (a naravno i kao tinejdžerica) zaljubljivala sam se, planirala vjenčanje i sanjarila o budućem mužu. Dosta dugo detaljno sam planirala svoje vjenčanje za princa Williama, ali Bog je imao druge planove. S dvanaest godina napisala sam popis osobina i kvaliteta koje sam željela od budućega muža, primjerice da zna plesati, da je obraćen i da voli životinje. Imala sam neke tinejdžerske veze, sve koje sam na kraju požalila, ne zato što su ti dečki bili loši, nego zato što sam bila premlada da bih znala što ja točno želim i što Bog točno želi za mene.

U to vrijeme kada sam nazvala mamu da joj kažem o Mišku (nadimak koji sam dala Jeremyju kako bismo ja i moje prijateljica mogle o njemu razgovarati a da on ne zna kako je o njemu riječ), znala sam da se ne smijem zbližiti ni s jednim mladićem s kojim se ne bih mogla zamisliti u braku. Jeremy i ja upoznali smo se te počeli družiti i češće viđati. Živjeli smo u istoj zgradi i ja sam se jako trudila da se što više ‘slučajno’ susrećemo. Jeremy je prilično brzo (iako se meni činilo da mu je trebalo dugo) shvatio da sam zainteresirana za njega, ali nije reagirao na moje osjećaje. Tada me to jako živciralo, ali kasnije sam tek shva- tila koliko je bio pažljiv da se ne upusti u vezu prebrzo, bilo mu je najvažnije da se najprije upoznamo kao prijatelji. U početku uopće nije ni gajio osjećaje prema meni. Oni su se razvili i jačali kroz naše druženje. Jedanput me nazvao i pitao želim li ići s njim pogledati film. Prije nego što je dovršio pitanje ja sam već skakala po sobi od uzbuđenja, a onda je došao kraj pitanja - “i s mojim cimerom”. Drugom prilikom ispitivao me o meksičkim restoranima i volim li takvu hranu.  Ja sam cijelo vrijeme očekivala da me pozove na večeru, a on je na kraju svih pitanja samo rekao ‘hvala’. Dok sam se ja pitala zašto ne želi provoditi više vremena sa mnom nasamo, on je bio zadovoljan prijateljstvom koje smo imali i čekao dok ne bude potpuno siguran prije nego što se u išta upusti.

Brzo smo kroz druženje shvatili da smo vrlo različiti. On je bio tipičan Amerikanac, tek došao iz vojske, povučen, fin i tradicionalan. Ja sam u to vrijeme govorila da ne želim Ame- rikanca za muža, glasno sam se protivila vojsci i svakom prilikom započinjala kontroverzne razgovore. Imala sam i obrijanu glavu i probušen nos – definitivno ne djevojka o kojoj bi on razmišljao. Kad me prvi puta nazvao telefonom, predstavio se ovako: “Ovdje Jeremy, druga ćelava osoba u zgradi.” Drugom prilikom, kada smo išli gledati film “Moje veliko grčko vjenčanje”, ja sam mu šapnula da su te dvije obitelji u filmu baš kao i naše – američka je tiha, fina, svatko drži svoje mišljenje za sebe, a grčka je poput moje hrvatske, glasna, svi ponekad govore u isti glas, emotivna i nitko nema dlaku na jeziku. No iako smo bili potpu- ne suprotnosti i konstantno suočeni sa svojim različitostima, privuklo nas je i povezalo ono najvažnije u životu – naša vjera.

Kada smo se počeli više družiti, meni se jako sviđalo, a moram priznati i pomalo me šokiralo, kad je on predložio da se zajedno molimo i zajedno učimo napamet retke iz Bi- blije (Hebrejima 12). To je meni bila velika potvrda da je on ozbiljan što se tiče nas, a još važnije, što se tiče Boga. Ja sam se njemu počela sviđati kada sam mu prvi put pokazala svoje slike s misijskoga putovanja i kada je vidio da želim služiti.

Unatoč tome što nas je spajala naša ljubav za Boga i za službu, naše kulturne razlike imale su veliku ulogu u našoj vezi i ponekad nas dovodile do sukoba. Jedno vrijeme smo se čak razišli jer smo mislili da ne možemo prebroditi te razlike. I danas, nakon sedam godina braka, dođemo u situacije gdje nas naše različite kulture dovedu do podijeljenih mišljena. Kroz sve te razlike, i na početku i sada, uvijek se moramo vraćati temelju naše veze – Bogu.

Od samoga početka otvoreno smo govorili o planovima. Nismo se htjeli žuriti, ali smo isto tako znali da nema smisla i dalje se viđati ako znamo da naša veza ne vodi k braku. Ja sam Jeremyju od samoga početka rekla da se planiram preseliti u Hrvatsku čim završim studij. Dok bi se nekima činilo da bi ga ta odluka odbila od mene - s jedne strane, jer sam bila toliko odlučna i sigurna, a s druge, jer nije ni znao gdje je Hrvatska - moja poslušnost Bogu još ga je više privukla. Jednom prilikom dok smo razgovarali o našim planovima poslije fakulteta, ja sam se sva uzrujala što Jeremy nije imao tako specifične planove kao ja, nije znao gdje točno planira živjeti ili što želi raditi. On mi je na svoj tipičan smiren način objasnio da je baš to razlog zašto si nas dvoje toliko dobro pašemo. Sada, nakon 6 godina zajedno u Hrvatskoj, Jeremy osjeća poziv za ovo mjesto ne zbog mene, nego zbog toga što je Bog u njemu razvio poziv za našu zemlju. Bog nas je spojio i ujedinio naša srca da kucaju za iste stvari.

Na kraju, ni Jeremy ni ja nismo dobili ono što smo tražili ili zamišljali da ćemo dobiti u bračnom drugu, nego nam je Bog dao nešto sasvim neočekivano i mnogo bolje.