Inhibirana osoba pati od emotivnog zatvora. Osjećanjima je neophodno redovno pražnjenje. U suprotnom, nagomilavanje emocija proizvodi otrove i tako dolazi do pojave bolesti, kao što je, recimo, čir. S našim lijepim manirima, etiketama i društvenim statusom svi doprinosimo ovom unutrašnjem zatvoru, na osnovu kojeg se umnožava emotivna hipokrizija. Inhibirane osobe nemaju pravih osjećanja ni životne radosti. Postoje ljudi kojima je jako teško da ujutro ustanu. Suočiti se sa svetom traži emocije, da bi se izašlo iz sigurnosti i zaštite majčine utrobe; traži se promjena načina života; traži se upuštanje u rizik, napuštanje statičnog življenja u polumraku. U svojim naporima da se skloni od svega toga, da se spase od životnih rizika, inhibirana ličnost ukida volju, sva energija vraća se natrag i blokira se životni tok.

Inhibirana ličnost je istovremeno veliki egoista, jer je potpuno obuzeta svojim ja; ali nije dovoljno egoista, jer se ne bori za sebe. Živi u kuli od slonovače, čak i kad se trudi da bude veoma senzibilna u odnosu na sve što je okružuje. Inhibirani uvek žele da se dopadnu drugima. Drže se na distanci od svega oko sebe. Mogu da pokažu veliku ekspresivnost u odnosu na mnoge stvari, osim kad je reč o njihovim osjećanjima. Teško im je da kažu ne, jer im je neophodno da se neprekidno osjećaju prihvaćeno i stabilno. Misle da će im njihovo „da" pomoći da sve to održe. Napeti su. Ne umeju da se opuste. Neodlučni su i puni tajni. Ne bi vam rekli ni šta su jeli za ručak. Izbegavaju reč „ja".

Jeste li ikad zapazili da ljudi izuzetno dobrih manira često djeluju veoma inhibirano? Ovo ne znači da su neinhibirani često i nevaspitani. Problemi sa zavisnošću od nekog narkotika ili seksa, opsesiv-na potreba za potvrđivanjem sebe, ili još očigledniji problemi, kao što su mucanje i stidljivost, sežu svojim korijenjem u period detinjstva i tijesno su povezani sa inhibicijom. Oslobađanje je moguće. Oni se mogu izliječiti. Dovoljno je samo govoriti, stalno govoriti, s osjećanjem. Eto što djeca rade po cijeio dan (sve dok ne pođu u školu). Ona iskazuju svoja osjećanja drugima, nekima na poseban način - lutkama, medvjedićima - osim ako su inhibirana.

To je bliskost. To je ljubav. To je ono što je najpotrebnije na ovom svijetu.