Budući da je naš um tako lagan, pokretan, i povrediv u bardou, bilo koje misli da se pojave, dobre li loše, imaju strašnu moć i utjecaj.

Bez fizičkog tijela da nas prizemlji, misli zaista postaju stvarnost. Zamislite jaku duboku žalost i gnjev koje bismo mogli osjetiti vidjevši pogrebnu službu nemarno obavljanu u naše ime, ili pohlepnu rodbinu svađajući se nad našim vlasništvom, ili prijatelje koje smo duboko voljeli, i mislili da oni vole nas, kako govore o nama na podsmješljiv ili štetan ili jednostavno milostiv način.

Takovo bi stanje moglo biti opasno, jer naša bi nas reakcija, u svojoj žestini, mogla dovesti pravo prema jednom nesretnom ponovnom rođenju.

Silna moć misli, tada postaje ključ izlaženja u bardou nastajanja. Ključni trenutak nas nalazi potpuno izložene bilo kojim navikama i sklonostima kojima smo dopustili da narastu i ovladaju našim životima.

Ako ne provje­rite te navike i sklonosti sada u životu, i spriječite ih da se ne domognu vašeg uma, tada ćete u bardou nastajanja biti njihova bespomoćna žrtva, gurani amo -tamo njihovom snagom.

Najmanja razdraženost, primjerice, u bardou nastajanja može imati razornu posljedicu, i zbog toga, po tradiciji, osoba koja čita Tibetansku knjigu mrtvih treba biti netko sa kime vi imate dobru pove­zanost; ako ne, samo bi vas njegov ili njezin zvuk glasa mogao s najrazorni­jim posljedicama razbjesniti.

Učenja nam nude mnoge opise osjetljivosti uma u bardou nastajanja; najočitiji od njih kaže da je naš um u tom bardou kao plamteća crveno -užarena željezna šipka koja može biti savijana na bilo koji način sve dok se ne ohladi, i kada bilo koji oblik u kojem se nađe brzo skrutne.

Na isti takav način, kaže se, jedina pozitivna misao u tom bardou može dovesti izravno do prosvjetljenja, a jedina vas negativna reakcija može gurnuti u produljenu i krajnju patnju.

Tibetanska knjiga mrtvih ne može nas snažnije upozoriti: Sada je trenutak koji je granična linija između odlaženja gore ili silaženja dolje; sada je trenutak kada ćete otkliznućem u lijenost čak i na čas, iskusiti nepre­stanu patnju; sada je trenutak kada ćete usredotočenjem za jedan čas uživati postojanu sreću.

Izoštrite vaš um svrsishodno; težite da produljite posljedice dobre karme!

Tibetanska knjiga mrtvih pokušava probuditi bilo koju vezu s duhov­nom praksom koju je umrla osoba mogla imati, a i nas ohrabruje: da se odre­knemo vezanosti za ljude i posjedovanje, da napustimo čežnju za tijelom, ne popustimo žudnji i gnjevu, oplemenjujemo se u dobroti radije nego u nepri­jateljstvu, i čak niti ne namjeravamo negativne akcije.

To podsjeća pokojnike da nema potrebe za strahom: U jednu ruku, to im poručuje da užasavajuća obličja bardoa nisu ništa više nego njihove vlastite opsjednute projekcije a koje su po prirodi prazne; u drugu ruku, da one same imaju samo „mentalno tijelo naviknutih sklonosti" i da su radi toga isto tako prazne".

Zato praz­nina ne može ozlijediti prazninu."

Promjenljiva i nesigurna priroda bardoa nastajanja može također biti izvor mnogih povoljnih prilika za oslobođenje, i prijemljivost uma u tom bardou može se preokrenuti u našu korist.

Sve što trebamo učiniti jest sjet­iti se jedne upute; sve što on treba jest da samo jedna pozitivna misao nikne u našem umu. Ako možemo prizvati bilo koju poduku koja nas je ponukala k prirodi uma, ako imamo samo jednu povoljnu tendenciju prema praksi, ili duboku povezanost sa duhovnom praksom, tada nas to samo može oslobo­diti.

U bardou nastajanja, stvarnosti buda ne izlaze na vidjelo spontano kao što se to događa u bardou dharmate. Međutim, samim sjećanjem na njih, možete se prenijeti izravno tamo s moći vašega uma, i proslijediti ka prosvjetljenju.

Kazivalo se da, ako možete zazvati budu, on će se trenutačno pojaviti pred vama. Ali sjetite se, iako su mogućnosti bezgranične, mi moramo imati bar neku, ako ne potpunu, kontrolu nad našim umom u tom bardou; a to je krajnje teško, budući da je ovdje um toliko ozljediv, krhotinast i nespokojan.

Zato u tom bardou, kada god možete iznenada ponovno vratiti vašu svijest, čak na čas, odmah se ponovno prisjetite vaše povezanosti s duhovnom praksom, sjetite se vašeg učitelja ili Bude, i zatražite pomoć svom svojom krepkošću.

Ako ste tijekom života razvili prirodni refleks moljenja kada god situacije postanu tegobne ili kritične, ili odskliznu izvan vaše kontrole, tada ćete odmah biti sposobni zazvati ili spomenuti u umu jednog prosvijetlje­nog bića, kao što je Buda ili Padmasambhava, Tara ili Avalokiteshvara, Krist ili Djevica Marija.

Ako ste kadri da ih se sjetite svesrdno s usmjerenom odanošću, svim svojim srcem, tada će putem moći njihova blagoslova, vaš um biti oslobođen u prostor njihovog uma mudrosti.

Molitva bi u ovom životu mogla donositi malen uspjeh, ali su njeni učinci u bardou bez presedana znameniti.

Ipak, opis bardoa koji sam vam prikazao pokazuje krajnje teškim usmje­riti um u tom odlučnom času, ako nismo imali prethodni trening.

Zamislite si kako je gotovo nemoguće sjetiti se nečega kao molitve u snu ili noćnoj mori, kako se nesposobno i nemoćno osjećamo u njima; u bardou nastajanja je isto toliko teško, ako ne i teže, uopće sakupiti naše misli.

Zato je lozinka Tibetanske knjige mrtvih ponavljana uvijek ponovno:"Ne budi rastresen". U tome času glasno.

To je granična crta na kojoj su buda i osjetilna bića odvojeni...

U jednom času oni su odvojeni, u jednom času potpuno prosvjetljenje."

nastavlja se...