Moć mišljenja

Njegovo svladavanje i izobrazba

Napisala Dr. Annie Besant

 

Predgovor

Ovo je knjižica namijenjena, da pomogne istraživaču, koji želi, da istraži svoje biće s njegove intelektualne strane. Čovjek, koji ovdje izložena načela usvoji, bit će u stanju, da podupre svoju narav u njezinom razvojnom djelovanju, a i da se mentalno mnogo brže usavrši, no što je  to moguće, dok su mu uvjeti za  taj napredak posve nepoznati.

Čitaocu, koji prema ovdje iznesenom naziranju stoji kao potpuni laik, donijet će »Uvod«, koji slijedi, neke teškoće. Za njega bi moguće bilo bolje da kod prvog čitanja taj uvod preskoči, i da ga u opće ne čita. Ali on je apsolutno potreban kao osnovica za, sve one, koji hoće, da upoznaju odnos, u kojem stoji intelekt prema drugim sastavnim dijelovima njihove nutarnje naravi, kao i prema vanjskom svijetu. Oni pak, koji žele, da se drže maksime: »Spoznaj samoga sebe«, ne bi smjeli prezati, da se podvrgnu tom malom mentalnom naporu, jer nitko ne smije očekivati, da će mu za duševnu hranu letjeti pečeni golubovi u usta.

Ako će ta malena knjižica biti od koristi samo nekolicini ozbiljnih istraživača i pomoći im kod odstranjivanja nekih teškoća, ona je već ispunila svoju svrhu.

ANNIE BESANT

Uvod

Vrijednost spoznaje ima da se iskuša snagom, kojom mi čistimo i oplemenjujemo svoj život. Svi ozbiljni istraživači, koji su studirajući teozofsku nauku, postigli teoretsku spoznaju, sigurno će težiti za tim, da pospješe razvoj svog karaktera, a ujedno da pomognu svom bližnjemu. Ova knjižica pisana je za istraživače te vrsti u nadi, da će oni, kad bolje izglade bit svojeg intelekta, poslužiti se njim u svrhu, da izobraze sve ono, što je na njemu dobro, a opet da iskorijene sve ono, što je na njemu zlo. Svi naši osjećajni porivi, koji nas potiču da provodimo ispravan život, bit će na pola izgubljeni, ako jasno svjetlo intelekta ne prosvijetli put našeg ponašanja; jer kao što slijepac, kad siđe s puta, mora da padne u grabu, tako i intelekt, ako je, — zaslijepljen neznanjem, — napustio put pravde, mora da se surva u ponor zla i nevaljalog ponašanja. Avidya t. j. pomanjkanje spoznaje, zaista je prvi korak, koji od jedinstva vodi do podvojenosti, pa samo toliko, koliko se taj nedostatak smanjuje, toliko je manja i podvojenost, a kad će ga konačno posve nestati, bit će uspostavljen opet vječni mir.

Ego kao spoznavatelj

Želimo li, da istražimo ljudsku narav, moramo čovjeka odijeliti od onih vehikla kojima se on služi, t. j. moramo lučiti pravi Ego od odijela, u koja se on odjene. Ego je jedinica, ma kako raznolike bile forme, u kojima se on manifestira, kad istupa u raznim vrstama materije. Razumije se samo po sebi, da u konačnom smislu riječi postoji samo jedan Ego i da isto tako, kao što iz sunca izlaze zrake, oni pojedinačni Egoi, koji predstavljaju prave ljude, nisu ništa drugo, nego zrake najvišega Ega, pa da svaki pojedini Ego može o sebi reći: »Ja sam najviši Ego«. Za našu sadašnju svrhu htjeli bismo napomenuti, da svaka pojedina od tih zraka, posjeduje pače i u svojoj odvojenosti jednu zasebnu, u sebi samoj stanujuću jedinicu, ma da se ona sakriva iza svojih raznolikih odijela. Svijest predstavlja jednu jedinicu, a njezinu podjelu u dijelove činimo bilo s razloga studija, ili zato, jer su ti dijelovi samo iluzije, koje treba pripisali ograničenom poimanju naših

organa, kroz koje ona djeluje u nižim krugovima svijeta. Činjenica, da pojedine objave Ega proizlaze iz njegovih triju objekata t. j. 1. iz spoznaje, 2. iz volje i 3. iz djelovanja, iz kojih opet nastaju; 1. misli; 2. želje i 3. čini, — ne smije da nas čini slijepima za drugu činjenicu, naime, da ne postoji dioba u supstanci, pašto čitavi Ego spoznaje, čitavi Ego hoće, čitavi Ego radi. A isto tako ne mogu da se među sobom dijele niti funkcije Ega; jer kada on spoznaje, onda on i radi, a i hoće; kada radi, onda hoće, a i spoznaje; a kad hoće, onda spoznaje, a i radi. Uvijek prevladava jedna od tih triju funkcija i to katkad u tolikoj mjeri, da one druge padaju posve u pozadinu. Međutim i kod najintenzivnije koncentracije, dakle kod one funkcije, kod koje je to dijeljenje najjače, ipak ima još uvijek i latentnog djelovanja i latentne volje; koja se, ako izvedemo pomnu analizu, može jasno razabrati.

Te tri funkcije nazvali smo »tri aspekta Ega«. Nešto točnije tumačenje omogućit će nam bolje razumijevanje. Kad je Ego miran, objavljuje se aspekt spoznaje, koji postaje slikom onog predmeta, kojim se Ego bavi. Kad se Ego koncentrira, željan, da promjeni svoje stanje, onda nastupa aspekt volje. — Kad Ego u prisutnosti nekog predmeta izdaje energiju, da dođe s predmetom u dodir, onda se pokazuje aspekt rada. Iz toga proizlazi, da ta tri aspekta nisu među sobom odijeljeni dijelovi Ega, da to nisu tri različne stvari, koje se ujedinjuju u jednoj sastavljenoj cjelini, već da imamo pred sobom jednu nerazlučivu cjelinu, koja se otkriva na tri različita načina.

Narav Ega možemo najbolje prikazati i razjasnili tako, da ga jednostavno nazovemo njegovim pravim imenom. Ego je ono Jedno, što Svjesno osjeća, što uvijek egzistira i što u svakom od nas spoznaje da egzistira. Nema čovjeka, koji bi sebi mogao zamisliti samoga sebe, da ne egzistira. Ili koji bi svjesno mogao samomu sebi reći: »ja nisam« Bhagavan Das govori o tom: — »Ego je prvi i nenadomjestivi temelj života«, pa onda nastavlja: — »U Vachaspati-Mishra — komentaru k Shariraka-Bhashya od Shankarachary-e kaže se: »Nitko ne sumnja: jesam li ili nisam? Afirmacija Ega »ja jesam« dolazi prije sviju drugih stvari i stoji iznad i onkraj svakog dokaza. Nju se ne može nikakvim dokazom da pojača, niti bilo kojim opovrgavanjem da oslabi. Dokaz i opovrgavanje sastaju se u »ja jesam«, u tom osjećaju vlastite egzistencije, koji se ne da dalje odgonetnuti i o kojemu možemo jedino reći, da može da raste ili da pada. — »Ja sam više« izraz je radosti;

»ja sam manje« izraz je neraspoloženja.

Kada taj »ja jesam« pobliže promatramo, naći ćemo, da dolazi do izražaja na tri načina: a) kao nutarnji odraz jednog Ne-Ega, kao spoznaja, koja je korijen mišljenja; b) kao nutarnja koncentracija, volja, koja je korijen sviju želja; c) kao ispoljavanje  prema  vani,  energija,  koja  je  korijen  djelovanja:  »spoznajem«  ili

»mislim«;  »hoću«  ili  »želim«;  »izdajem  energiju«  ili  »radim«.  —  To  su  tri

afirmacije nedjeljivog Ega ili »ja jesam«. Sve objave Ega mogu se uvrstili u jedan od tih triju razreda. Ego se manifestira u našim svjetovima samo u tim trima vrstama. Kao što sve boje nastaju iz triju primarnih boja, tako i bezbrojne manifestacije Ega nastaju iz spoznaje, volje i energije.

Ego, kao onaj, koji spoznaje, Ego kao onaj, koji hoće i Ego, kao onaj, koji radi, — to je ono u vječnosti Jedno, onaj korijen individualiteta u vremenu i prostoru. Ego u svom misaonom aspektu; Ego, kao spoznavatelj jest ono, što imamo da ovdje istražimo.

Ne-Ego kao spoznato

Ego, čija »bit je spoznaja«, nailazi u sebi odražen veliki broj formi i uči s pomoću iskustva, da u njima i kroz njih ne može spoznati, ne može djelovali, niti htjeti. On je otkrio, da nije u stanju, da te forme svlada, kako to može onu formu, koje si je ponajprije svjestan i s kojom se pogrešno, ali nužno identificira. On spoznaje, a te forme ne misle; on hoće, a one ne izražavaju nikakvih želja; on izdaje energiju, a one se ne miču. On ne može u njima reći: »Ja spoznajem», »Ja hoću«,

»Ja radim«; pa tako dolazi konačno do toga, da ih smatra kao druge Egoe, koji su zatvoreni u mineralnim, vegetabilnim, animalnim, čovječjim i nadčovječnim formama, pa ih sve zajedno povezuje u pojam Ne-Ega, u kojima on nije sadržan kao neko za sebe postojeće biće, u kojemu on ne može da spozna, da hoće, da radi. I zato će od sada na pitanje: »Što je Ne-Ego? « za dugo vremenu imati u pripremi odgovor: »To je sve ono, u čemu ja ne mogu spoznati, htjeti i raditi«.

I premda će, nakon točnog istraživanja, naći, da su svi njegovi vehikli ili haljine — izuzev najnježnije odjeće, a pomoću koje on postaje Egom — također samo dijelovi Ne-Ega, da su predmeti spoznaje, da su ono, što se spoznaje, a ne onaj, tko spoznaje… To je ipak gornji odgovor za sve praktične svrhe bezuvjetno zgodan. On ne može tu najnježniju odjeću, — koja ga tek čini odijeljenim Egom,

—     nikada spoznati, kao nešto, što bi se dalo od njega odijeliti, jer je njezina

prisutnost za to odjeljenje nužna i kad bi ju se spoznalo kao Ne-Ego, onda bi to značilo, utonuti u Sve.

Spoznanje

Da Ego postane spoznavateljem, a Ne-Ego, da postane ono, što se ima da spozna, mora da između njih postoji neka srodnost. — Ne-Ego mora utjecati na Ego, a Ego opet na Ne-Ego. Između obiju mora da postoji izmjenično djelovanje. Spoznaja je dakle odnos između Ega i Ne-Ega, a priroda tog odnosa jest ono, što imamo ovdje raspraviti. U prvom redu imamo objasniti činjenicu, da spoznaja znači odnos. Spoznanje involuira dvije stvari: svijest jednoga Ega i postojanje jednoga Ne-Ega, — pa je, potrebno, da te dvije međusobno suprotne stvari postoje, da spoznanje može nastati.

Spoznavatelj, spoznato i spoznanje — to su te tri stvari, koje se slijevaju u jedno. Njih moramo razumjeti, ako želimo, da moć mišljenja ispuni pravu svoju svrhu, t. j. da koristi svijetu. Po zapadnjačkoj terminologiji je intelekt subjekt, koji spoznaje; objekt je ono, što biva spoznato, a odnašaj između obiju jest spoznanje. Prema tomu moramo naučiti da razumijemo bit spoznavatelja, pa onda bit spoznatoga i konačno bit odnosa, koji između njih postoji, te kako je taj odnos nastao. Uspije li nam, da sve te stvari shvatimo, onda ćemo u istinu doći za korak bliže do samospoznaje t. j. do mudrosti. Tek onda ćemo uistinu moći reći, da smo voljni pomoći svijetu, koji nas okružuje; tek onda ćemo ga moći pokrenuti i spasiti. Jer pravi cilj za kojim teži mudrost jest: da žarom ljubavi uzdignemo svijet iz bijede do spoznaje, u kojoj će svaka bol nestati. To je predmet našeg istraživanja. U knjigama onog naroda, koji je u najranije doba, a ujedno i najtočnije upoznao psihologiju, s punim pravom stoji napisano, da konačni cilj svake filozofije treba biti, da učini kraj svakoj bijedi. Zato i misli istraživalac, zato i mi težimo vijekom za spoznajom. Dokrajčiti svaku bol, to je konačni cilj svake, filozofije i samo nam mudrost može biti prava, koja ide za tim, da nađe mir.