POGLAVLJE 6

MOĆ

Moć me fascinirala cijeli život, spoznaja da i ja mogu biti moćan. Sada mi se to čini vrlo ograničenim i bezvrijednim. Ipak, osjećam da postoji jedna vjerodostojnija vrsta moći, moć koja ne ovisi o drugim ljudima ili njihovim reakcijama, moć koja se nalazi u meni. Možete li, molim vas, reći zašto me privlači ta moć?

Vaše pitanje zahtijeva duboko pomno istraživanje jer mogu odgovoriti i da i ne na to pitanje. Da neću reći, veća vjerojatnost postoji za ne. A objasnit ću vam i razloge za to. Tako se um nastavlja igrati s vama. Vi kažete da vas je cijeli život fascinirala moć i spoznaja da i vi možete biti moćni. To je istinita spoznaja, iskrena. Mnogi ljudi koji su moćni, nisu toga ni svjesni. Njihova volja za moći ostaje gotovo nesvjesna. Drugi je mogu vidjeti, ali oni sami ne mogu.

Ta volja za moći najveća je bolest od koje čovjek pati. I svi naši obrazovni sustavi, sve

naše religije, sve naše kulture i društva apsolutno pomažu toj bolesti.

Svatko želi da njegovo dijete bude najveći čovjek na svijetu. Slušajte samo kako majke pripovijedaju o svojoj djeci, kao da su sve rodile Aleksandra Velikog, Ivana Groznog, Josipa Staljina, Ronalda Reagana... Pet milijardi ljudi juri prema moći. Treba znati da ovaj strašan poticaj prema moći nastaje zbog praznine u čovjeku.

Čovjek koji nije orijentiran na moć je ispunjen, zadovoljan i miran, zadovoljan onim što jest. I cijeli svoj život zahvalan je postojanju. Nema što više tražiti. Štogod je dobio, nikad nije to ni tražio. To je isti dar iz obilja postojanja. A to su dva odvojena puta: jedan je volja za vlašću, drugi je volja da nestanete.

Vi kažete da vam se sada to čini ograničenim i bezvrijednim.. Ne samo ograničenim i bezvrijednim, nego i bolesnim i podlim. I sama ideja da imate moć nad drugim ljudima znači da im oduzimate njihovo dostojanstvo, da uništavate njihovu individualnost, da ih prisiljavate da budu robovi. Samo podli um može to učiniti.

Vi nastavljate pitati: "Osjećam također da postoji vjerodostojnija vrsta moći koja ne ovisi o drugim ljudima i njihovim reakcijama - moć koja se nalazi u meni." Ima istine u tom što kažete, ali to nije vaše iskustvo.

Sigurno je da postoji moć koja nema nikakve veze s dominacijom nad drugima. Ali jeste li vidjeli cvijet koji otvara svoje latice... jeste li vidjeli tu moć, tu veličanstvenost? Jeste li osjetili moć zvjezdane noći? Tu nema nikakve dominacije nad drugima. Jeste li

vidjeli moć najmanjeg listića kako pleše na suncu, na kiši? jeste li vidjeli njegovu ljepotu,

njegovu veličinu i radost? On nema nikakve veze ni s kim drugim, čak mu ne treba nitko

da ga vidi.

To je prava neovisnost. I ona vas dovodi do izvora vašeg bića iz kojega vaš život nastaje svakog trenutka. Ali tu moć se ne smije zvati tim imenom jer to stvara pomutnju.

I sama riječ moć znači vladati nad drugima. Čak ni ljudi mnogo razumiju nisu to mogli shvatiti. U Indiji postoji jedna vjera koja se zove jainizam. Riječ jaina znači pobjednik.

Originalno značenje je sigurno ono o kojem vi pričate: moć koja se javlja u vama, kao što se latica otvara, a cvijet otpušta svoj miris. Ali ja sam duboko istraživao tradiciju jainizma. Kad oni čovjeka nazovu pobjednikom, oni također kažu da je on pobijedio sebe. Netko mora biti pobijeđen.

Ime osnivača promijenili su njegovi sljedbenici u Mahavira. Njegovo je pravo ime bilo Vardhamana. Mahavira znači: veliki pobjednik, veliki pobjedonosni čovjek. No sama ideja da je Mahavira pobijedio sebe, ako se odbije jednostavni psihološki izraz, znači da je on mogao stajati gol na kiši i na hladnoći, da je mogao ostajati gladan u ime posta neprestano, mjesecima. U dvanaest godina discipline i priprema, on je jeo samo jednu godinu, jedanaest godina je bio gladan. Ne neprestano - jedan mjesec bi ostajao gladan, tada bi jedan dan jeo. Dva mjeseca bi gladovao, a zatim bi opet nekoliko dana jeo. Ali u dvanaest godina, kad se zbroje svi dani kad je jeo, ti dani ne prelaze jednu godinu. Jedanaest godina on je mučio svoje tijelo.

Potrebno je duboko razumijevanje da se shvati - mučite li vi druge, ili samo sebe. Nema nikakve razlike, osim u tome da se drugi ne može braniti. Postoji bar ta mogućnost. Ako počnete mučiti sebe, nema nikoga da vas brani. Možete učiniti što vas volja sa svojim tijelom. To je jednostavno mazohizam. Po mom shvaćanju, to ne znači da ćete naći izvor svoga unutarnjeg bića. Zato ja to ne bih nazvao moć jer ta je riječ zatrovana.

Ja bih to volio nazvati mir, ljubav, suosjećanje ... sami možete izabrati riječ. Moć je bila u rukama silovitih ljudi, nije važno jesu H bili siloviti prema drugima ili samo prema sebi. Mislim da su ljudi koji su bili nasilni prema drugima, bili apsolutno nenormalni. Ali

ljudi  koji  su  mučili  sebe,  postali  su  vaši  sveci.  Cijeli  njihov  doprinos  svijetu  jest

disciplina kako mučiti sam sebe.

Ima svetaca koji su spavali na ležaju od trnja. Još uvijek ima takvih. Naći ćete ih u Benaresu (Varanasi). To može biti dobar šou, ali to je ružno i mora se osuditi. Te ljude ne treba poštovati. Oni su kriminalci jer čine zločin protiv tijela koje čak ne može niti otići na sud.

Dakle, drugi dio treba dobro razumjeti. Inače vaša prva želja, to jest očaranost moći, javit će se opet, ali pod drukčijom krinkom. Počet ćete se truditi da pronađete moć nad sobom. A čini se da se to i događa.

Vi kažete: "... moć koja nije ovisna o drugim ljudima ... koja se nalazi u meni." Čak i pozivanje na druge ljude i njihove reakcije znači da ne mislite na mnogo drukčiji način. Najprije ste se zanimali da vas ljudi moraju poštovati. Vi morate biti moćan čovjek, pobjednik svijeta, nositelj Nobelove nagrade, ili neke druge gluposti. Ali svatko ne može biti Aleksandar Veliki. Niti svatko može osvojiti Nobelovu nagradu, niti biti veći od drugih na bilo koji način.

To se događa naizmjence: kad se nađete u situaciji gdje to nije moguće, ili je možda previše natjecanja, bit ćete prignječeni. Ima mnogo većih ljudi, opasnijih u natjecanju - zato je bolje povući se u sebe i pokušati pronaći moć koja nema veze s drugim ljudima. Čak i to mi je dovoljno da zaključim da sada idete na drugi izlet iste vrste. Najprije ste pokušali dominirati nad drugima, a sad ćete pokušati dominirati nad sobom. To je ono što ljudi zovu disciplinom.

Sjetio sam se jedne Ezopove basne. Bila je sezona manga. Lisica je pokušavala doseći zreli mango, ali voće je bilo previsoko, a ona nije mogla skočiti tako visoko. Pokušavala je doprijeti do manga nekoliko puta. Tada, vidjevši da je to nemoguće, okrenula se oko sebe da vidi gleda li je tko. Mali zec promatrao je sve što se događalo. Lisica je htjela otići, ne pokazujući svoj poraz, ali zečić je pitao: "Tetice, što se dogodilo?" Lisica mu je odgovorila: "Sine, taj mango nije još zreo."

Zamijenite li svoju želju s moći, ona ne bi bila slična Ezopovoj basni. Ona je nastala iz

vaše praznine, iz vaše inferiornosti.

Jedini pravi način kojim se možete osloboditi te ružne želje za dominacijom jest ući u vlastitu prazninu i točno vidjeti o čemu se radi. Bježali ste iz nje uz pomoć vaših moćnih izleta.

Sada usmjerite svu svoju energiju ne na to da mučite sebe, ne na to da svoj mazohizam

pretvorite u disciplinu, već da jednostavno uđete u vlastito ništavilo i pitate što je to.

A u vašem ništavilu cvjetaju ruže. Ondje ćete pronaći izvor vječnog života. Više vas ne zahvaća kompleks inferiornosti, više se ne obazirete na druge ljude. Našli ste sebe.

Oni koji su zainteresirani za moć vrlo se udaljavaju od sebe. Što dalje njihovi umovi odu, bit će prazniji. Ali riječi poput praznine i ništavila osuđene su i vi ste prihvatili tu ideju. Radije nego da istražujete ljepotu ništavila... Tu je potpuna tišina, glazba bez zvuka. Nema radosti koja bi se mogla usporediti s tim. To je čisto blaženstvo.

Zbog  takva  iskustva  Gautama  Buddha  je  nazvao  svoj  posljednji  susret  sa  sobom

nirvana. Nirvana znači ništavilo.

I kad se jednom budete osjećali ugodno sa svojim ništavilom, nestat će sve napetosti,

sukoba i briga. Našli ste izvor života koji ne poznaje smrt.

Ipak, želim vas podsjetiti - nemojte to nazvati moć. Zovite to ljubav, nazovite to blaženstvom jer tu moć je tako mnogo zatrovala prošlost da je čak i toj riječi potrebno pročišćenje. Ona izražava pogrešno značenje.

Tom riječju dominiraju ljudi koji su u svojoj biti inferiorni, ali pokušavaju prikriti svoju inferiornost nekom vrstom moći, bilo kakvom moći. Oni su pronašli mnoge načine. Sigurno je da svatko ne može biti predsjednik zemlje. Ali podijelite zemlju na države. Tada mnogi ljudi mogu biti guverneri i premijeri. Tada podijelite posao glavnog ministra

-   tada mnogi ljudi mogu postati ministri kabineta, a još niže od njih, mnogi mogu postati

državni  ministri.  Cijela  ta  hijerarhija sastoji  se  ljudi  koji  pate  od  kompleksa  manje vrijednosti. Od najnižeg radnika do predsjednika, svi boluju od iste bolesti.

Naravno, obični ljudi nisu moćni. Oni na moćnike gledaju izdaleka i misle: "Kad bih i ja dobio istu čast, isto priznanje, i ja bih bio netko. I ja bih ostavio svoje otiske u pijesku vremena." I njih počinje zanimati moć. Ali pogledajte ljude poput Gautame Buddhe koji su bili rođeni u toj moći, koji su se odrekli te moći, uvidjevši da je to primjena apsolutne beskorisnosti. U sebi ostajete uvijek isti. Čak ako imate milijarde dolara, to vas neće promijeniti iznutra.

Samo promjena, transformacija u vama dat će vam mir. Iz tog mira izronit će vaša ljubav, iz tog mira nastat će i vaš ples, vaše pjesme, vaša kreativnost. Ali samo izbjegavajte riječ moć.

Upravo sada vi mislite samo na nju. Razmišljanje vam neće pomoći. Razmišljanje je savršeno dobro ako se u svijetu želite natjecati za moć, za novac i ugled, za poštovanje.

Ali što se tiče ustoličenja u vašem biću, um je apsolutno beskoristan. Stoga, sve što morate pokušati učiniti jest da nastojite izići iz uma u meditaciju, da iziđete iz misli u tišinu.

Kad jednom okusite svoje unutarnje biće, isparit će iz vas sva pohlepa i želja za novcem i moći. Nema usporedbe. Vi ste u sebi pronašli samog Boga. Što još možete poželjeti? (24)

Om mani padme hum, Poglavlje 24

Sve ljude su poučavali da snaga volje ima veliku vrijednost

Svako dijete se upozorava da mora imati snagu volje. A snaga volje je nešto što je protiv vaše spontanosti - tada se ne možete osjećati ni ugodno ni opušteno. Mislite li da se cvijeće mora mnogo namučiti da procvate? Treba li drveću hrabrost da naraste? Nema tu nikakve akcije.

Lao Tzu je imao običaj reći: "Pogledajte drveće, pogledajte rijeke i zvijezde i shvatit

ćete djelo bez djelovanja."

Naravno, rijeka teče prema oceanu, ali ne možete to nazvati akcijom jer ne postoji volja koja je tjera da ide prema oceanu. To čini vrlo polako, bez žurbe, ne postoji čak ni težnja da se stigne, nema natjecanja s drugim rijekama koje bi mogle stići prije. Rijeka jednostavno teče, pjeva i pleše svoj ples preko planina i dolina, kroz nizine, ne brinući se hoće li stići na cilj ili ne. Svaki je trenutak tako dragocjen, tako prekrasan, tko se brine za sutrašnjicu?

Snaga volje se koristila zato da u vama stvori krivu osobnost. Snaga volje je drugo prekrasno ime za ružan entitet imenom ego.

Jedan od velikih psihologa ovog stoljeća, Alfred Adler, osnivao je svoju psihološku

analizu na jednostavnoj činjenici - da svi čovjekovi problemi potječu od želje za moći. Čovjek želi postati netko, netko poseban, netko viši od drugih, netko svetiji od drugih. Nije važno je li on na trgu ili u samostanu, borba mora biti na visini.

Što se više borite, što imate više uspjeha, dalje ste od vlastita bića jer postajete sve napetiji, sve zabrinutiji. Vaš život postaje stalna agonija - strah od neuspjeha. Čak ako uspijete, postoji strah da će vas netko zbaciti s vašeg položaja... čovjek koji živi zato da nešto postigne, nikad ne može biti miran.

I tako, na jednoj ste strani stvorili ovu fikciju hrabre akcije. Možda mislite da je za meditaciju potrebna hrabra akcija? Njoj treba samo opuštanje. Potrebno joj je samo da napusti um koji može sve postići, da zaboravi da postoji nekakva budućnost, da dopusti da trenutak bude dostatan sam sebi, da mu se veseli, a sljedeći trenutak pobrinut će se sam za sebe.

Ako se možete veseliti ovom trenutku, moći ćete se još više veseliti sljedećem času jer ćete imati više iskustva u veselju, u plesu i pjevanju. I imat ćete sve više povjerenja u sebe - uvidjet ćete da nije potrebno biti netko drugi. Gdjegod se nalazite, veselite se krajnjoj ekstazi. Ne morate biti ni moćni ni bogati, ne morate biti slavni.

Možete biti samo nitko, a ipak sva blaga postojanja mogu biti vaša. Jer ona se ne nalaze izvan vas. Vi niste ni svjesni svoga unutarnjeg bogatstva. (25)

Oštrica britve, Poglavlje 29

Molim vas, recite nešto o zlouporabi moći

Jedan engleski filozof dao je poznatu izjavu: "Moć korumpira ljude, apsolutna moć

korumpira ih apsolutno."

Ja se ne slažem s njim. Moja analiza je posve drukčija.

Svi su puni nasilja, pohlepe, ljutnje, strasti - ali nemaju moći, zato postaju sveci. Da čovjek bude nasilan, treba imati moć. Da biste zadovoljili svoju pohlepu, morate biti moćni. Da zadovoljite svoju strast, morate imati moć.

Kad se moć nađe u vašim rukama, svi vaši uspavani psi počnu lajati. Moć vam postaje hrana, dobra prilika. Ne korumpira moć vas, vi već jeste korumpirani. Moć samo donosi vašu korumpiranost na vidjelo. Željeli ste nekoga ubiti, ali niste imali snage da to učinite. Ali da ste je imali, ubili biste.

Moć u rukama čovjeka kakav je bio Gautama Buddha, neće ga korumpirati. Baš suprotno od toga, pomoći će čovječanstvu da podigne svoju svijest na višu razinu. Moć u rukama Džingis Khana uništava ljude, otima žene, spaljuje žive ljude. Cijela sela su bila spaljena, a ljudima nije bilo dopušteno da iziđu iz sela. To nije bila moć - taj čovjek, Džingis Khan, mora da je nosio sve te želje u sebi.

To sliči kiši koja dolazi. Tada razne biljke počnu rasti, ali različite biljke imaju i različite cvjetove. Štogod je skriveno u vašim sjemenkama, kakvigod su vaši potencijali - moć vam daje priliku - jer većina ljudi živi tako nesvjesno da kad dođu na vlast, svi njihovi nesvjesni instinkti imaju prilike biti ispunjeni. Tada se oni ne brinu, već ubijaju ljude i truju ih...

Vi me pitate o zlouporabi moći. Moć se zlouporabljuje jer vi imate želje koje su zle,

koje ste naslijedili od životinja.

U jednom boljem svijetu, prva stvar bi trebala biti... Mi gubimo gotovo jednu trećinu života na odgajanje i obrazovanje svoje djece. U toj jednoj trećini života neko vrijeme treba posvetiti pročišćavanju njihove podsvijesti. I tako, u vrijeme kad oni završe sveučilište i steknu negdje neku moć - netko će postati policijski povjerenik, netko će postati guverner, a netko premijer - ako u svojoj podsvijesti ne budu imali ništa što je zatrovano, destruktivno, tada moć neće biti zlouporabljena. Tko bi je zlouporabio? Moć je neutralna.

Moć je po sebi neutralna. U ruci dobra čovjeka moć će biti blagoslov. U ruci čovjeka u koga svijest nije razvijena, ona će biti prokletstvo. Ali tisućama godina mi smo proklinjali moć, a nismo razmišljali da moć ne treba proklinjati. Ljudi se trebaju pročistiti od svojih loših instinkta koji su skriveni u njima jer u svakom će se pojaviti neka vrsta moći.

To ne mora biti neka velika moć. Možete sjediti samo na željezničkoj postaji i prodavati karte, ali i to vam daje moć. Stojite na šalteru, a čovjek vas niti ne pogleda. On i dalje okreće svoju kartoteku, a vi vidite da ga ne zanima kartoteka, on vam jednostavno želi pokazati gdje vam je mjesto. Čak i radnik koji sjedi izvan ureda upravnog službenika, ponaša se kao da je predsjednik države - dakle nije pitanje u tome gdje se vi nalazite. Gdjegod se nalazite, imat ćete jednu vrstu moći.

Aurangzeb, jedan od indijskih muslimanskih vladara, bio je tako nestrpljiv da nije mogao čekati da njegov otac umre, ili da ostari kako bi ga mogao naslijediti. Zatvorio je vlastita oca i zavladao zemljom. Njegov je otac cijelog života nešto radio. Sada, sjedeći u zatvorskoj ćeliji, on je poslao poruku svom sinu: "Pošalji mi bar tridesetak dječaka da ih mogu učiti ku'ran."

Komentar koji je Aurangzeb dao svojim dvorjanima bio je vrlo značajan. On je rekao: "Taj starac ne želi izgubiti vlast. Sada više nije vladar. Ali tridesetak učenika... da ih uči ku'ran, opet bi stekao vlast nad tom malom djecom."

Psiholozi kažu da ljudi koji se boje natjecanja u životu i boje se postati moćni, izabiru jednostavniji način: postaju učitelji u školi. Malu djecu možete mučiti, tući ih, premda je to nezakonito - ali to se događa svuda u svijetu.

Jednog sam dana pročitao jedan izvještaj da su pronađeni neki slučajevi... ali vlast skriva činjenice. Prvi put je bilo objavljeno, jer je bilo previše slučajeva, da su neki učitelji tako jako tukli djecu da su djeca oglušila za cijeli život.

Jednog dječaka njegov je vlastiti otac okovao u lance. Tako je u lancima ostao gotovo

deset godina, privezan za stup kuće. Postao je skoro kao životinja, nije mogao normalno ustati, mogao se kretati samo hodajući na rukama. A budući da je bio prisiljen živjeti u mraku, oslijepio je.

Čak i roditelji koriste moć. Učitelji koriste moć, čine to i muževi i žene. Nije važno

koji položaj zauzimate.

Ako čovječanstvo shvati duboke psihološke korijene i promijeni svoju podsvijest tako da nestane sjemena, moć će i dalje postojati, ali neće biti cvijeća korupcije. Inače će se moć neprestano zlouporabljivati. A ne možete uzeti ljudima moć iz ruku. Netko mora biti majka, netko mora biti otac, netko mora biti učitelj.

Jedini način da se pročisti podsvijest ljudi je meditacija. To je način da se unutarnje biće ispuni svjetlošću.

Samo vam meditacija daje čisto srce koje se ne može korumpirati. Tada se moć nikad neće zlouporabiti, tada moć može biti blagoslov, ona će biti kreativna. Život ćete moći učiniti vrednijim, podnošljivijim, a postojanje će biti malo ljepše. Ali taj veliki dan još nije stigao. A da se učini napor da taj veliki dan stigne, bit će protiv vas svi ljudi koji su

navikli na moć.

Ljudi me stalno ispituju: "Zašto je cijeli svijet protiv vas?"

Radi se o ljudima koji su navikli na moć, a ja pokušavam učiniti čovjeka jezercem

vedrine, mira i tišine, ljubavi i ekstaze. (26)

Oštrica britve, Poglavlje 6

Zašto žene vole biti privlačne muškarcima kad uzimaju za zlo njihove seksualne

želje?

U tome ima političke strategije. Žene vole biti privlačne jer im to daje moć. Što su privlačnije, imaju više moći nad muškarcima. A tko ne želi biti moćan? Cijeli život ljudi se bore da budu moćni.

Zašto želite novac? Jer će vam on donijeti moć. Zašto želite biti premijer ili predsjednik države? To će vam osigurati moć. Zašto želite biti ugledni, zašto želite da vas poštuju? Bit ćete moćni. Zašto želite biti svetac? Postat ćete moćni.

Ljudi na razne načine traže moć. Ženama niste ostavili nikakav drugi izvor da budu moćne - ostavili ste im samo jedan izlaz: njihovo tijelo. Zato one žele biti neprestano sve privlačnije.

Zar niste primijetili da se moderna žena više ne brine tako mnogo za svoju privlačnost? Zašto? Jer ulazi u drugu vrstu politike moći. Moderna žena se oslobađa starog ropstva.

Ona se bori na sveučilištima za akademske naslove, natječe se u trgovini, u politici. Ne

mora se više previše brinuti da izgleda vrlo privlačno.

Muškarac se nikad nije previše brinuo da izgleda privlačno. Zašto? To je bilo posve ostavljeno ženama. Za žene privlačnost je bila jedini izvor stjecanja neke moći. A za muškarca je postojalo tako mnogo drugih izvora pa se činilo pomalo ženstvenim i mekušnim izgledati privlačno. To je bilo samo za žene.

Ali nije bilo uvijek tako. Bilo je u prošlosti razdoblja kad su žene bile slobodne poput muškaraca. Tada su muškarci željeli biti privlačni poput žena. Pogledajte Krišnu, njegov lik, njegovu prekrasnu svilenu odjeću, njegovu flautu, Krišnu sa svim ukrasima, naušnicama, s prekrasnom krunom izrađenom od paunova perja. Pogledajte ga! Izgleda tako predivno!

To su bili dani kad su muškarci i žene bili apsolutno slobodni raditi sve što su htjeli. Tada je došlo dugo, dugo mračno razdoblje kad su žene bile potlačene. To se dogodilo zbog svećenika i vaših tako zvanih svetaca. Vaši su se sveci uvijek bojali žena, jer žena

se čini tako snažnom - ona izgleda tako moćno da može uništiti svetost svakog sveca za

nekoliko minuta.

Kaže se da majka pokušava dvadeset pet godina učiniti svoga sina mudrim, a tada dolazi žena i za dvije minute učini glupana od njega. Zbog toga, majke ne mogu nikad oprostiti snahama. Nikad! Staroj, jadnoj ženi treba dvadeset pet godina da čovjeka učini inteligentnim, a za dvije minute svega nestaje. Kako može oprostiti toj ženi?

Zbog vaših svetaca žene su bile proklete - oni su se bojali žena. Žene je trebalo potlačiti. I zato su im oduzeti svi izvori natjecanja u životu, sve cvijeće života. Nakon toga je ostala samo jedna stvar - njihovo tijelo.

Pitate me zašto žene žele biti privlačne muškarcima. Evo zašto - privlačnost je njihova jedina moć. A tko ne želi biti privlačan? Ako ne shvaćate da moć donosi samo jad, da je moć razorna i nasilna, ako vaša želja za moći nestane kad sve shvatite - tko ne voli biti moćan?

Vi pitate: "...ali kad žele biti privlačne muškarcima, zašto odbijaju njihove seksualne

želje?"

Zbog istog razloga. Žena ostaje moćnom samo kad se vrti oko vas kao papiga - nikad dostupna, a uvijek dostupna, tako bliska a tako daleka. Samo tada je moćna. Ako odmah padne u vaše krilo, tada njezina moć nestaje. A kad je jednom iskoristite seksualno, kad je jednom upotrijebite, ona je gotova, nema više moći nad vama. Zato vas ona privlači, a ipak vas drži u prikrajku. Ona vas privlači, izaziva vas, zavodi vas, a kad joj se približite, ona kaže jednostavno: ne!

To je jednostavna logika. Ako ona kaže: da, vi je svodite na puki mehanizam, iskoristite je. A nitko ne želi biti iskorišten. To je druga strana iste politike moći. Moć znači sposobnost da se iskoristi drugi, a kad vas netko iskoristi, vaše moći nestaje, vi ste smanjeni do bespomoćnosti.

Dakle, ni jedna žena ne želi biti iskorištena. A vi ste je iskorištavali godinama. Ljubav je postala ružna stvar, a trebala je biti najveća veličanstvenost, ali nije bila - jer je muškarac iskorištavao ženu, a žena se naravno tome protivila. Ona ne želi biti smanjena na potrošnu robu.

Zbog toga ćete vidjeti muževe kako mašu svojim repovima oko svojih žena, a njihove žene se tako ponašaju kao da su iznad svih tih gluposti - svetije su od vas. One nastavljaju pretvarati se da ih ne zanima seks, ružan seks. No one su za njega zainteresirana kao i vi. Ali problem je u tome: one ne mogu pokazati svoje zanimanje, inače ih vi odmah pretvarate u bespomoćna bića i počinjete ih iskorištavati.

Zato njih zanima sve drugo, zanima ih da budu privlačne i zato vas odbijaju. To je radost moći. Privlače vas, a vi ste privučeni gotovo kao da ste na koncu, a tada vam kažu: ne! Tako vas smanjuju na apsolutnu bespomoćnost. A vi mašete svojim repom poput psa

-   a u tom žena uživa.

To je ružno stanje, ne bi trebalo biti tako. To je ružno jer je ljubav svedena na politiku moći. To se mora promijeniti. Moramo stvoriti novo čovječanstvo, novi svijet u kojem ljubav uopće neće biti pitanje moći. Odmaknite bar ljubav iz politike moći, ostavite novac, napustite politiku ondje - ostavite ondje sve, ali odmaknite ljubav iz politike.

Ljubav je nešto neobično vrijedno, ne činite od nje stvar za trgovanje. Ali to se ne događa.

Neki regrut upravo je stigao u Legiju stranaca koja se nalazila u pustinji. Pitao je svoga

kaplara čime se ljudi bave kao rekreacijom. Kaplar se mudro nasmijao i rekao: "Vidjet ćeš!" Mladi čovjek bio je zbunjen: "Imate više od stotine ljudi u bazi. A ne vidim ni jednu ženu." "Vidjet ćeš!", ponovio je kaplar.

Toga popodneva dovedeno je tristo deva u obor. Svi ljudi kao da su poludjeli. Pojurili su u obor i počeli spolno općiti s devama. Regrut je ugledao kaplara kako juri pokraj njega te ga uhvati za ruku i reče: "Vidim što si mislio, ali ne shvaćam. Ima oko tristo ovih deva, a samo stotinu nas. Zašto svi tako jure? Ne može li svatko imati svoju priliku?"

"Što?", povikao je kaplar zapanjen, "pa da se nabode na neku ružnu devu?"

Nitko se neće zabavljati s nekim tko je ružan, premda se radi o devi. Tko želi imati posla s ružnom ženom? Žena na svaki način pokušava biti lijepom, pokušava bar izgledati lijepo. I kad se jednom uhvatite u čari njezinog zavođenja, ona  pokušava pobjeći od vas - u tome je cijela igra. Ako vi počnete bježati od nje, ona će trčati za vama, počet će vas slijediti. Ali onog časa kad je vi počnete slijediti, ona će početi bježati od vas. To je igra, to nije ljubav. To nije ljudski. Ali to je ono što se događa i događalo se stoljećima.

Čuvajte se toga. Svaka osoba ima silno dostojanstvo. I nikad nikog ne možete svesti na trgovačku robu, na stvar. Poštujte muškarce, poštujte žene - svi su oni božanski. I zaboravite staru ideju da je muškarac onaj koji se udvara ženi - to je tako glupo. To izgleda kao da je muškarac onaj koji nešto obavlja, a žena je tu samo zato da joj se nešto

učini. Čak i s jezične strane, muškarac je onaj koji se udvara, muškarac je onaj koji je

aktivan partner, a žena je tu samo da to udvaranje pasivno prima. Ali to nije istina.

Oba se udvaraju jedno drugom, oba su sudionici - žena to čini na svoj vlastiti način. Oba čine jedno drugom nešto silno vrijedno. Vi nudite sebe jedno drugom, vi uzajamno izmjenjujete svoje energije. Oboje se nudite u hramu ljubavi, u hramu boga ljubavi. Bog ljubavi uhvatio vas je oboje. To je vrlo sveti trenutak. Vi hodate po svetom tlu. A tada posve nestaje različita kvaliteta ljudskog ponašanja. Dobro je biti lijep. Ružno je pričinjati se lijepim. Dobro je biti privlačan, ali ružno je pričinjati se privlačnim. Ta vješta taktika je lukavština. Ljudi su prirodno lijepi. Nema potrebe ni za kakvom šminkom. Sva šminka je ružna. Ona vas čini ružnijim. Ljepota je u jednostavnosti, u prirodnosti, spontanosti. A kad ste lijepi, nemojte koristiti tu ljepotu kao politiku moći - to je ponižavajuće, to je svetogrđe. Ljepota je dar Božji. Dijelite je s drugima, ali nemojte je koristiti ni na koji način da biste dominirali, da biste posjedovali nekoga drugog. I vaša će ljubav postati molitva, vaša će ljepota postati žrtvena ponuda Bogu. (27)

Vječna filozofija, Svezak 2, Poglavlje 4