Pradavni su narodi znali nešto što smo mi, čini se, zaboravili.

— Albert Einstein

Putovanje ove knjige započeli smo zaletom u gustu mračnu šumu. Sa­znali smo o situaciji u koju smo se doveli, o neizbježnim dokazima da nas i našu djecu čekaju izazovna vremena. Zaboravili smo kako živjeti 'unutar vlastitih mogućnosti' pa su nam životi postali duboko ovisni o pradavnom sunčevu svjetlu (i ostalim ograničenim izvorima) pohra­njenom pod zemljom, a iscrpljene tih izvora je na obzoru. U tom pos­tupku doslovno trošimo Zemlju i ubijamo druga živa bića.

Od tamo smo pogledali unatrag i saznali kako je došlo do toga da stvari postanu takve. Saznali smo o izuzetno važnosti priča koje si pri­čamo; dugu i obično časnu povijest održivog stila života naših predaka iz Starijih Kultura — koje najčešće nisu imale takav problem — i relati­vno nedavni pomak prema Mlađim Kulturama i wetiko gradovima/ državama.

Kad nafta presuši, neće biti ugodno. Od Sumera nadalje, svaki put kad je gradu/državi ponestalo goriva, stvari su postale ružne. Ali mo­guće je preživjeti, izdržati i 'pregurati' do novog života s druge strane, ma kakav bio. Zapravo, izgledno je da će se pojaviti novi izvori energi­je koji će nadomjestiti velik dio onoga što dobivamo iz nafte. Izazov, međutim, leži u tome da će nam to možda zapečatiti sudbinu brže nego što bi to postiglo presušenje nafte, ako se ti izvori energije budu kori­stili na način na koji to čine Mlađe Kulture — dakle način koji samo omogućuje daljnje povećanje broja ljudi koji će ratovati međusobno i sa samom prirodom, uništavajući sve više vrsta i oblika života.

Naši izvori energije nisu toliko bitni koliko naši životni stavovi, ko­ji su uzemljeni u našoj kulturi. To je ono što moramo mijenjati — sad, pod hitno.

 

Dobra vijest je da ne moramo izmišljati nove kulture ili načine ži­vota. Imamo mnogo toga za naučiti, mnogočega se sjetiti — običaja naših predaka koji su živjeli održivim stilom života davno prije no što smo se mi rodili. Njihov je način života funkcionirao neovisno o do­stupnosti energije, jer je njegova nasljeđena i urođena povezanost sa svim ostalim životom u taj način života usadila nevjerojatnu fleksi­bilnost. Ta nam je fleksibilnost još uvijek dostupna, čak ju je i moguće prilagoditi našem "modernom" svijetu.

Stotine tisuća godina ljudske povijesti proživjele je oko pet tisuća naraštaja. Kroz gotovo cijelu tu povijest većina naših predaka na sav je život i sve stvoreno gledala kao na nešto sveto, s poštovanjem. Tek smo u zadnjih nekoliko stotina naraštaja skrenuli s tog puta.

U vlastitim korijenima imate tisuće naraštaja predaka koji su živjeli održivim načinom života, dovoljno održivim da omoguće vaše rođe­nje. U sebi nosite DNK koja je potekla baš od tih ljudi.

Zamislite si lanac od 5000 majki koje su kroz tisućljeća dale život vašim precima, a na kraju i vama, lanac koji seže unatrag sve do ple­menskog života i naprijed sve do vas.

Njihova sposobnost da poštuju sav život — da osjete prisutnost Bo­ga, božanske inteligencije u svim živim bićima, čak i u navodno neži­vom svemiru — u vašim je genima nasljeđenim od predaka koliko i nagon za stvaranjem zajednica i suživotom u skladnoj suradnji. Antro­pološki nalazi pokazuju da je psiholog Abraham Maslow imao pravo kad je pretpostavio da su ljudi po prirodi dobri i da instinktivno traže božanskost, a da prestaju funkcionirati ako su odrasli u bolesnoj kultu­ri koja proizvodi nasilne i oštećene ljude.

Stotine tisuća godina ljudske povijesti — i današnji "primitivni" narodi koji još uvijek žive na Zemlji — govore nam da je "standardno prihvaćena predodžba" o tome da je "čovjek urođeno zao i dominan­tan" velika laž, bolest tipična za našu kulturu, i to bolest koja je rela­tivno nedavna u povijesti ljudske rase. Jer baš suprotno, rođeni smo u usađenu spoznaju i divljenje i poštovanje božanskog u svemu stvo­renome, a naši prvi i najtemeljniji nagoni su suosjećaj i ljubav.

Došavši do ovoga trenutka, kad se ogledate oko sebe i promatrate živući svijet koji vibrira životom, životnošću i energijom koju osjećate kako se slijeva iz stvorenoga u vaše srce, kao ljubav, vi se — u ovom trenutku — povezujete s tim pradavnim načinom života i njegovim sve­tim pogledom na svijet.

Iz te povezanosti, tog uzemljenog mjesta u svetom ovdje i sad, do­takli ste snagu života i preobrazili sebe, a time i one oko sebe. Oni će preobraziti one koje oni dotaknu, a kroz snagu polja života mi, zajed­no, dotakli smo svakog čovjeka i svako živo biće na planetu. Kako mi­jenjate svoj pogled na svijet — i time počinjete činiti mala anonimna djela milosrđa i suosjećaja, te mijenjati svoj način života i potrošnje, prožimati svoje obrede duhovnošću — vaš će se život lako i prirodno promijeniti, donoseći vam novi način življenja kakav nam je neopho­dan u trenutku kad smo suočeni s posljednjim satima pradavnog sunče­vog svjetla.

Kroz taj jednostavan, praktičan, svakodnevan proces počinjemo spašavati svijet.