Postoji bitna razlika između legende i mita. Legende su priče iz prošlosti koje mogu ali ne moraju biti istinite. Legenda o Troji je istinita. Legenda o svetom jezeru Maja je istinita. A mislim da je i legenda o Atlantidi također istinita. Istinite ili ne, legende, poput one o svetom jezeru, ne moraju nas naročito mnogo učiti o nama samima, ali Homerova Ilijada ne samo daje istinita legenda, ona je i mit. Uranjajući u priču o Troji, pronaći cemo sve vrste značenja i smisla ljudske prirode i to je upravo ono što razlikuje mit od legende.

Postoji i razlika između bajke i mita. Djed Mraz je izmišljena figura iz bajke koja postoji tek nekoliko stotina godina, a poznat je samo jednoj petini ljudi na planeti. S druge strane, zmajevi su mit. Mit koji je nastao mnogo prije nego što je izmišljen Djed Mraz. Kršćanski monasi crtali su minijature zmajeva na marginama rukopisa koje su mukotrpno kopirali u evropskim manastirima. Isto su radili i taoisti u Kini, budisti u Japanu, hindusi u Indiji i muslimani u Arabiji. U čemu je stvar sa zmajevima? Zbog čega su ova mitska bića toliko internacionalna i ekumenska?

Odgovor glasi - zbog toga što predstavljaju simbole ljudskih bića. To su zapravo zmije sa krilima, crvi koji lete, a to smo upravo i mi. I tako, poput reptila klizimo bliže zemlji, zaglibljeni u blatu naših grešnih sklonosti i uskogrudih, zatucanih kulturnih predrasuda. A, opet, poput ptica - ili anđela - posjedujemo mogućnost da se uzdignemo u nebesa i prevaziđemo te iste grešne sklonosti i uskogrude ili zatucane kulturne predrasude.

Jedan od razloga ogromne popularnosti zmajeva leži u najjednostavnijim, 'pojednostavljenim' mitovima. Ali unatoč tome, zmajevi nisu jednostavni. Oni su multidimenzionalne, dvostruke kreature koje simboliziraju paradoks. I to je jedan od razloga postojanja mita - da zarobi multidimenzionalnost, ili paradoksalni aspekt ljudske prirode.

I baš zbog toga što su mitovi paradoksalni i multidimenzionali, ne možete upasti u nepriliku ako vjerujete u njih. Čak i obične bajke nastoje da budu jednodimenzionalne i pojednostavljene. Zato i možete upasti u mnoge nevolje vjerujući u pojednostavljenu, jednodimenzionalnu bajku. Gotovo isto tako pojednostavljeno mišljenje o bilo čemu u životu može vas dovesti u nepriliku. Pojednostavljeno mišljenje utiče na sve nas. Kao da želimo da stvari budu crne ili bijele. Želimo da stvari budu ili onakve ili ovakve, a zapravo, svaki aspekt našeg života - u najmanju ruku - predstavlja simultano najmanje dvije stvari. Za vrijeme mojih predavanja mnogi su me kršćani iz publike znali pitati: Dr. Peck, da li bi homoseksualcima trebalo dozvoliti da budu svećenici? Zaređeni svećenici?' Postavljali su ovo pitanje kao daje homoseksualnost tek ovo ili ono. Nisu me pitali koliko ja mogu odrediti, s aspekta svog ograničenog psihijatrijskog iskustva, da li se radi o ljudima koji su odrasli u ekstremno disfunkcionalnim porodicama (zbog čega se nalaze u stanju koje je teoretski izlječivo, ukoliko nije previše teško); ili, da li je u pitanju genetski uzrokovano stanje, pri čemu se radi o ljudima koje je Bog zapravo načinio homoseksualcima. Postoje, između ostalog, sve moguće vrste mješavina ljudi čija je homoseksualnost rezultat i biološke i psihološke određenosti. I tako, ako posmatramo homoseksualnost kao ovo ili ono, vršimo nasilje nad suptilnošću i kompleksnošću božje kreacije. Odgovor na pitanje: 'Trebaju li homoseksualci biti zaređeni?' isti je kao i onaj na pitanje 'Treba li zaređivati heteroseksualce?' To zavisi od homoseksualca, a i od heteroseksualca.