BUCKMINSTER FULLER jednom je rekao kako 99 posto našeg »ja« čini nevidljivo i nedodirljivo. Je li naša sposobnost razmišljanja i posezanja za svime što nadilazi ljudski lik snaga koja određuje kvalitetu našeg života? Misli su stvari. Misli stvaraju stvari. Misli oblikuju stvari. Misli, u krajnosti, postaju opipljivo stvarne!

Nevidljivi postupci koji se odvijaju u našem umu, a koje nazivamo »razmišljanjem« mogu stvoriti predmete stvarne poput tla po kojem hodamo ili hrane koju jedemo! Gotovo sve čime se služimo i s čime svakodnevno dolazimo u dodir počelo je postojati u mislima. Na primjer, papir na kojem je otisnuta ova knjiga i strojevi koji su proizveli taj papir, nekoć su bili tek misao, ideja, teorija ili nečiji san. Slično tome, automobil koji vozimo, motor, gume, kotači i mehanički dijelovi doslovno su »proizvod« nečijeg zamišljanja!

Ništa nije ni dobro ni loše, sve je to samo
plod naših misli. — William Shakespeare

Biti svjestan činjenice da primjećujemo
i razmišljamo znači biti svjestan vlastita
postojanja. — Aristotel

I premda nam se možda čini da je um neuhvatljivi dio svakog ljudskog bića, riječ je o vezi između tijela i duše. Zahvaljujući umu, možemo razmišljati o prirodi svojega bića, o svojim životima, tijelima, drugim ljudima, te duhovnim perspektivama.
Bi li to mogao biti faktor po kojem se čovjekove mentalne sposobnosti razlikuju od životinjskih? Jesu li životinje na nižem razvojnom stupnju upravo stoga što, kako se čini, nisu u stanju načiniti mentalni odmak i razmišljati o sebi? Životinje imaju instinkte, određeni stupanj primitivnog razmišljanja, čak i emocije.
Mogu oblikovati okolinu i komunicirati među sobom, čak i s ljudima, barem u određenoj mjeri. No, koliko mi znamo, životinje ne mogu ni o čemu filozofirati.

Neka vam cilj uvijek bude potpuni sklad misli, riječi i djelovanja.

Neka vam cilj uvijek bude pročistiti misli, pa će sve biti u redu.

Nema ničeg moćnijeg od misli... Gdje je misao moćna i čista, i plodovi su moćni i čisti. — Mahatma Gandhi

Budući da ljudi imaju dar svijesti o sebi, ne bi li bilo korisno s vremena na vrijeme preispitati vlastiti život i utvrditi kako se služimo umom i maštom? Koristimo li ta veličanstvena »pomagala« za izgradnju raja na zemlji posredstvom izražavanja neograničene ljubavi i nesebičnog služenja? Imamo li kreativan nadzor nad vlastitim mislima? Zašto je toliko važno paziti na svaku misao koja nam se javlja u umu? Ako se naše razmišljanje sastoji od misli punih ljubavi, bit ćemo u stanju kultivirati još jednakih misli. Ako nas misli uzrujavaju, imamo mogućnost transformirati ih.
Naše misli mogu nas odvesti i u prostore bez ikakvih prepreka i ograničenja.
Kao vrtlari svojega uma, možemo kultivirati sve misli koje odaberemo i koje su nam poželjne. Ne bi li dobar vrtlar njegovao pozitivne, a plijevio negativne misli? Uz poman nadzor nad mislima, naš um može postati vrtom neopisive ljepote: »Jer on je onakav kako u sebi misli« (Izreke 23:7).

Vaše je tijelo nalik na kuću, kao i vaš um. Važno je da se dobro brinete za kuću u kojoj živite, s pomoću uma razvijajući dušu. Vlastito biće darovano nam je na privremenu skrb. Očito je da ćemo kod izgradnje kuće početi od misli, nakon njih doći će riječi, potom izražavanje kroz djela. Svako čovjekovo djelo nastaje upravo kroz takav proces.

Promisli prije nego
što nešto kažeš. — Miguel de Cervantes

Onome kod koga prilagodljive i energične
misli održavaju korak sa suncem,
dan je vječito jutro. — Henry David Thoreau

Još više zadivljuje činjenica da se misli šire i grade i prema unutra, a ne samo prema van. Zahvaljujući snazi misli, stvaramo ne samo što imamo, nego i osobnost i dušu. U nastojanjima da nadziremo misli, možemo li od sebe stvoriti ljude kakve želimo? Kako započeti taj postupak poboljšavanja? Mogu li stalne negativne misli i stavovi olakšati nastanak fizičkih bolesti? Utječu li negativno i na brzinu ozdravljenja tijela, kao i uma?

Misao je neusporedivo više od onoga što činite. Ona je zapravo ono što jeste, kao i svi mi ostali. Misao čini naše cjelokupno biće, osim onaj dio nas koji se odnosi na formu, na ambalažu koja nosi naš um. — Wayne Dyer

Što mislite o tezi da naš slučajni svijet odražava ono u što istinski vjerujemo, duboko u sebi? Često se događa da spontano izražavaju ono na što su se naše misli koncentrirale tijekom duljih razdoblja, a nimalo im ne smetaju pomna promišljanja. Možemo li stoga reći da nepromišljene riječi mogu odražavati istinske izraze onoga što se zapravo događa u našem umu? Je li ono što neki nazivaju »lapsusima« zapravo plod uma koji je pogriješio u korištenju zamisli?

Ramakrishna je jednom rekao: »Čovjek je mudar ili neznalica, sputan ili slobodan, zahvaljujući umu. Čovjek je svet zahvaljujući umu, čovjek je izopačen zbog uma, čovjek je grješnik zbog uma, a krjepostan ponovno zahvaljujući umu. Stoga onaj čije su misli uvijek usmjerene prema bogu ne treba drugih postupaka, izraza štovanja i duhovnih vježbi«.

Kao pomagači u božanskoj kreativnosti, zašto trebamo nadzirati misli i usmjeravati ih prema kreativnosti, koristi i napretku?
Ako naše misli ne teku u plodonosnome smjeru, jesmo li posvećeni vlastitoj ugodi i lijenosti?

Naše misli i riječi imaju silnu moć. Važno je mudro ih disciplinirati i njima upravljati. Naše misli, riječi i djela mogu nas odvojiti od ostalih Božjih djela, ili nas mogu tješnje povezati s drugima i sa Stvoriteljem.

 Jahve je sve stvorio u
svoju svrhu. — Izreke 16:4

Osjećaj svrhovitosti može, i mora, biti iskustvo
onih koji pripadaju Bogu. — Daniel  Osmond

Sve misli, sve strasti, svi užici, što god uzbuđuje ovo smrtno tijelo, tek su pomagači ljubavi i potiču njezin sveti plam. — Samuel
Taylor Coleridge