MIR JE U TVOM DOMU: UĐI I POGLEDAJ

Voljeni Osh,
što je mir za buntovnog čovjeka?

Mir je za buntovnog čovjeka njegova svjetlost. To je njegova prava aroma, njegov miomiris, harmonije njegovog srca, njegovo jedinstvo sa egzistencijom. Svi konflikti sa umom su samo zbog sjećanja iz prošlosti. Kod njega um nije više razjedinjen, izdijeljen, šizofreničan. Um je postao jedno organsko jedinstvo.

Običan čovjek, koji još nije okusio buntovništvo ili religiju - što je jedno te isto – je jedan dom izdijeljen u više dijelova. Tu je stalna borba i netrpeljivost. On je u borbi za novac, moć, prestiž, za ugled. Njegov vanjski život nije ništa drugo do moć politike. To je samo stalni nespokoj koji ne prestaje dok on diše.

Unutarnja scena nije puno drugačija jer i nema puno razlike između vanjskog i unutrašnjeg. Iznutra se on

bori protiv svoje prirode, protiv svog instinkta koji je neki “mudrac” anatemisao. On samo slijepo slijedi njegove zapovijesti bez ikakvog razumijevanja. Boreći se sa vlastitom prirodom on biva osakaćen.

Čovjek koji se bori protiv svog nagona, instinkta - a to je njegovo tijelo - se bori protiv svoje inteligencije, a to je njegova prava duša. Čovjek koji ne može naći mira u svojem tijelu ne može naći mira ni u svojoj duši. Lakše je naći mira u tijelu, dok je naći mira u duši znatno neizvjesnije, suptilnije.

Čovjek se sa svom snagom bori protiv svake sklonosti koju mu je egzistencija podarila - protiv svoje

ljubavi, protiv svoje težnje za istinom - jer ga tradicionalisti uče da ne treba tražiti istinu. Uvjeravaju da je već nađena, zato samo trebaš vjerovati u to. Samo ti vjeruj! Svako traganje sa tvoje strane karakterizira se kao revolt. Ti jednostavno imaš vjeru, vjeru u Isusa Krista, vjeru u Mahavira, u Gautam Budu,... ali nikada vjeru u

samog sebe.

Sve religije se slažu u jednoj stvari: da ti ne treba vjerovati u sebe. Trebaš neprestano biti okrenut protiv sebe. Oni su učili da budeš svoj neprijatelj; tako da svakog trenutka neki skriveni unutarnji nemir i konflikt biva u tebi. Nema mira ni iznutra ni izvana. Da, ponekad i kažeš: “Živim dosta mirno.” Ponekad pak kažeš: “Veoma sam uzbuđen.” Ali, razlika između tvog mira i tvoje uzbuđenosti nije kvalitativno već samo kvantitativno, u postocima. Ono što ti nazivaš mirom je samo hladan rat. Ti si iscrpljen, umoran: postoje granice za svakoga. Ti trebaš malo odmora kako bi se pripremio za početak stare igre. Tako ponekad ti bivaš u stanju hladnog tata izvana i iznutra. No, taj rat se nastavlja bio on hladan ili vruć, to ne čini razliku.

Ti nisi nikada u miru, ne možeš ni biti. Ti još nisi pripremio teren za cvijeće mira koje treba da cvjeta. Ti nisi dostojan toga. Mada ti imaš potencijala, mada možeš biti zagrijan, ti još nisi - tako zapamti, razlika

postoji u tome. To je u tvojim rukama, to je u tvojem bogatstvu, ali ti to još nisi uočio. Ti si okretao leđa tome,

samo si se osvrtao na ono što te uznemirava.

Diogen, jedan od najmirnijih ljudi koje je svijet poznavao, upitao je Aleksandra Velikog koji je došao da ga vidi: “Gdje ti ideš? Mjesecima gledam kako vojska ovuda prolazi i pitam se u čudu što je svrha svemu tome? A Aleksandar mu reče: “Ja želim osvojiti svijet.”

Diogen reče: “Slažem se, ti ćeš osvojiti svijet, prihvaćam - a što poslije?” Aleksandar je bio malo zatečen. Nitko ga nije to pitao, i još na taj način. Ali on ipak odgovori suzdržano: “Onda ću se opustiti.”

Diogen se potom poče jako smijati. Čitava dolina je odzvanjala njegovim smijehom u rano jutro. On pogleda svog psa. Imao je samo jednog druga, svog psa; oni su živjeli zajedno, živjeli su zajedno čitavog

života. On pogleda psa i reče: “Jesi li čuo ovo? Jesi li razumio?” Aleksandar nije mogao vjerovati svojim

očima da je pas klimnuo glavom u znak odobravanja.

Aleksandar reče: “Ja sam iznenađen. Što on misli kada klimajući glavom potvrđuje da razumije?”

Diogen reče: “Čitava egzistencija shvaća da ako ti stvarno želiš da se opustiš, tko te u tome sprječava? Čemu gubljenje vremena u osvajanju svijeta? Ti si rekao ako bi želio da se opustiš, da budeš u miru, da budeš meditativan, da budeš u tišini, da uživaš u jutarnjem suncu i svježem zraku - prvo trebaš

osvojiti svijet. No, tada će mir biti veoma teško ostvariv. Što je sa nama siromašnim koji ne mogu osvojiti ni

najmanju stvar, koji ne mogu imati ništa?

Ali, ja sam već opušten, ja sam u miru, ja uživam potpuno u ovom trenutku. A mi imamo sasvim dovoljno prostora za to.” – Tu je bila široka obala uz rijeku.

On reče zatim: “Možeš uzeti bilo koje mjesto ovdje, samo izaberi. Ovdje nije u pitanju osvajanje i predavanje. Ako želiš ovo mjesto gdje ja sjedim, samo reci, ja se mogu malo pomaći - možeš to uzeti. Ako

želiš mjesto mog psa, on će se pomjeriti, on je razuman, on nije samo običan pas. To je pas koji je iskusio mir. To je naša vjera, naše prijateljstvo. naša ljubav, naše bratstvo. Ja ne želim biti sa masom naroda jer oni

ne razumiju stvari. Ja volim mog psa, on je tako razuman.” I pas se zaista pomjeri u stranu klimajući glavom

kao da želi dobrodošlicu: “Možeš zauzeti ovo mjesto.”

Aleksandar nikada prije nije bio u tako teškoj situaciji. Kako da iziđe iz toga? Diogenova logika je bila sasvim jasna. Ako želiš mir, opuštanje, onda počni odmah! Osvojiti čitav svijet i nije potrebno da bi... nije čak neophodan bilo koji uvjet za to.

Mi radimo sve samo da uznemirimo sebe sa svojom pohlepom i lakoumnošću, našom težnjom, našom žudnjom za imati više, našom neprekidnom ambicijom da smo u vrhu. A što ćete potom raditi kada dođete do vrha?

Što je uradio Edmond Hilari kada je stigao na Everest? Izgledao je glupo, prazno i iscrpljeno stojeći sam na vrhu bez ikakvog razloga. Rizikovao je svoj život za to, znajući da je stotine ljudi ostavilo tu živote, znajući i to da se tamo nema što naći - samo je bio beskrajni snijeg.

Čudni su putovi čovjeka, čudno je njegovo ludilo. Samo osmotri svoje težnje, svoje želje, svoje ambicije i biti ćeš tako u prilici uočiti tko stvara smetnje; inače, mir je u tvojoj prirodi... za devet mjeseci si bio u majčinoj utrobi u stanju beskrajnog mira. Mir je stvar koju je čitava egzistencija proizvela. Samo je glupost čovjekova uništavala sve oko sebe, sve u njemu. A sada on traga za mirom.

Ti me pitaš: “Što je mir za buntovnog čovjeka?”

Mir ima samo jedan okus, veoma slastan - krajnji okus egzistencije. Ti samo trebaš odbaciti sve što te uznemirava, sve što stvara smetnje, sve što stvara pritisak, jad i bijedu; ti ne treba da dosegneš, da se boriš za mir - zapamti to. Mir je već tu, duboko u tebi. Mir je ono od čega si sazdan. To je tvoja prava svijest, tvoje stvarno biće. Ali tako je duboko ludilo kod čovjeka da je čak i od mira stvarao ambiciju, oni su počeli težiti za mirom. A to je najveća dilema na koju čovjek nailazi tragajući za sobom. On mora da shvati tu kontradikciju.

Ti ne možeš žuditi za mirom jer je ta sama žudnja remećenje. Nije bitno za čime ti žudiš; može to biti mir ili moć. Ti možeš žuditi za novcem, za meditacijom, nema razlike - jer je priroda žudnje uvijek ista. To je tenzija, njen cilj je u budućnosti a mir može biti samo u sadašnjosti. Mir nije tenzija, napetost. Mir je nenapetost, stanje opuštenosti. Tu ne postoji ni ambicija za mirom. Nema žudnje, nema ambicije jer se mora razumjeti jednostavna aritmetika da svaka čežnja stvara konflikt, svaka ambicija udaljava od sebe.

Trenutkom odbacivanja svih svojih težnji, ambicija, ti iznenada uviđaš da sjediš u miru unutar hrama svog bića.

Da bi ti opisao naš položaj ispričati ću ti par priča.

Bez obzira koju djevojku da je doveo kući Tom bi naišao na neslaganje od strane svoje majke. Pitao je svoje prijatelje za savjet. “Nađi djevojku nalik tvojoj majci i ona će biti suglasna - savjetovali su ga prijatelji. I poslije dugog traganja on je našao takvu djevojku. “Kao što ste rekli - saopćio je svojim prijateljima ona isto

govori, oblači se, pa čak i izgleda kao moja majka. I baš kao što ste vi rekli moja majka je sada zadovoljna.” “Pa, upitaše prijatelji, što se sada dogodilo?”

“Ništa, reče Tom, moj je otac mrzi.”

Kako da nađeš mir? Ako nađeš ženu sličnu tvojoj majci sasvim je izvjesno da će je tvoj otac mrziti i da

će zabraniti tvoje vjenčanje.

“Hoće li mom suprugu biti dopušteno da Buddhe prisutan za vrijeme mog porođaja? - upitala je Meri liječnika tokom njene trudnoće.

“O, da, odgovori liječnik, i ja se također nadam da će otac djeteta biti prisutan na njegovom rođenju.” “Ja mislim da to nije dobra ideja, reče Meri on i moj suprug nisu u najboljim odnosima.”

Život je smiješna drama. Bilo bi čudno ako bi mogao naći bilo gdje nešto slično makar i dalekom ehu

mira.

Nekoliko članova kluba Zlatno doba su bili upitani: “Zašto mislite da vam je Bog dopustio da doživite

tako duboku starost od devedeset i pet godina?”

Bez oklijevanja jedna vremešna dobro stojeća dama reče: “Da bih testirala izdržljivost mojih rođaka.” Sve stare osobe to isto rade u svim porodicama, testiraju mir svojih ukućana.

Njumi Goldberg je izgledao vrlo tužno. Njegova žena je bila bolesna i on je pozvao doktora. Poslije pregleda gospođe Goldberg doktor reče Njumiju. “Bojim se da je ovo loša vijest. Vaša supruga ima tek

nekoliko sati života. Nadam se da ćete razumjeti da se ništa ne može učiniti. Nemojte patiti!”

“U redu, doktore, reče Goldberg ja sam patio četrdeset godina, mogu patiti još tih nekoliko sati. To nije veliki problem.”

Ljudi koji žive zajedno i pate zajedno. Ljudi su ili u ljubavi ili u mržnji. Otkrića psihologa su takva da bračni  parovi  u  najboljem  broju  slučajeva  nisu  ništa  drugo  do  intimni  neprijatelji.  Oboje  nastoje  da

uznemiravaju jedno drugo, da podmeću nogu ne dopuštajući ni jedan trenutak mira. Oni stvaraju hiljadu i

jedno pitanje, a svako pitanje je samo razlog za borbu.

Žene imaju sasvim različitu vrstu argumenata. One ne slijede Aristotela; i nitko ne zna koga one slijede, koju vrstu logike one imaju, na koji će problem one iznenada početi plakati, ridati. Muškarac pomisli: “Moj Bože, pomislio sam da sam dao racionalan i običan odgovor, a što sada da radim?”

On je čitao knjige i tražio konsultacije o tome kako da ima dobar bračni život i spozna sve argumente. Ali nitko ne može znati koju vrstu logike ta žena slijedi. Iznenada ona počne vikati, bacati stvari okolo - što nije uopće logično. Nijedna knjiga logike ne nalaže da ti treba da razbiješ tanjur, baciš šolju. No logično ili ne, ali čitava kuća je u neredu kao da se zemljotres dogodio, stoga je bolje prihvatiti poraz.

Tu nije u pitanju logična pobjeda. Pobjeđuje uvijek na strani žene. Ti možeš imati logiku, ali ona ima pobjedu. To je obični razdor.

Zato jadni suprug ima logiku. Svako jutro sa svojom lambrelom odlazi u ured noseći svoju logiku, odlazi u ured.. siguran da su samo pjesnici u pravu - nitko ne razumije prirodu žene. Zapravo, tu i nema što da se razumije. To je sasvim jednostavno: on ne poznaje logiku - ništa drugo! Zato ona i čini ludosti. Ako ne

možeš dati neki senzibilan argument onda je najbolje da počneš vikati i činiti ludosti - najviše što možeš.

Jedan moj profesor, bio je profesor prava, i to dobar i poznat profesor... ja nisam imao ništa sa njegovim predmetom ali je on jednom došao kod mene. On je volio diskutirati pa bi mu ja rekao: “Čuj, ja ne poznajem pravo, ali ja mogu argumentirati jer poznajem logiku, ali moja logika neće biti u legalnom žargonu. Ja ne poznajem uobičajeni žargon.”

On mi reče: “Ipak ti dođi. Bez tebe ne mogu uživati.” Jednom nedjeljno bi držao sat diskusije, toga dana je rekao: “Reći ću vam tajnu velikog poznatog eksperta iz ove oblasti. Ako imaš zakon na svojoj strani tada budi učtiv prema sucu, samo stavi svoj slučaj u običnu legalnu formu. Zakon je na tvojoj strani - nije potrebno da radiš ništa drugo. Ali, ako si sumnjičav, ako nisi siguran da li je zakon na tvojoj strani, u tvoju korist - a kameleon može sjediti na bilo kojoj strani - tada nemoj ići sam. Daj tvojoj sekretarici i tvom pomoćniku da nose veliku knjigu zakona - što je moguće veću. Načini veliki istup u sudu nalik: “Sada dolazi veliki ekspert”, i počni izlagati svoj predmet toliko brzo da te ni sudac ne može razumjeti. Govori brzo i ne pružaj nikakve prilike nikome da te prekine, da nešto pita... i ne budi u brizi da li navodiš citate iz prave ili iz pogrešne knjige, da li govoriš upravo sa strane koju si slučajno upravo otvorio. Nema veze? Samo ti govori impresijom velikog eksperta punog znanja. Ti čak i ne treba da pogledaš u knjigu i da nađeš tu stranu. Odredi paragraf, navedi neku stranicu i samo reci: “u sedamnaestom redu, na devedeset sedmoj stranici”, ali ne daj nikome mogućnost da to provjeri - samo idi naprijed. Prije nego li oni i pokušaju da pronađu tu sekvencu, ti odmah potom navedi neku novu. Stvori takav ciklon od riječi da je sudac preplavljen i tako zaboravi što je predmet rasprave.

A ako si sasvim siguran da ćeš izgubiti, da je zakon sasvim protiv tebe, nemoj ni tada brinuti. Kreni dostojanstveno i počni vikati što jače možeš. Dok budeš vikao tako snažno da odjekuje čitava sudnica počni lupati rukom po stolu, bacati knjige. Ti ćeš biti pobijeđen svakako, zato nastoji da stvoriš što je više moguće buke i besmislica jer smisao nije u tvojoj koristi - samo besmislice ti mogu pomoći.

Nastoji da zaplašiš suca; bacaj knjige okolo tako da pokoja poleti i prema njemu. Nemoj brinuti o povredi suda, ne slušaj to. Pobjeda će biti tvoja - pobjeda po svaku cijenu. Samo promatraj situaciju. Ako je zakon u tvojoj koristi - budi logičan. Ako su snage podjednake tada stvori što više žargona, školskih fraza. A

ako je zakon sasvim protiv tebe tada nemaš što izgubiti, opet je sve na tvojoj strani - zato počni skakati i

vikati kao da si izludio. Učini tako da sudac poželi da se taj slučaj okonča što prije. To će dokazati sucu da nisi čovjek koji može da gubi.

Pjesnik koji je tvrdio da nitko ne može razumjeti prirodu žene je samo idiot, ništa drugo. Žena ne poznaje logiku, ali ona zna nešto drugo, da esencija stvari nije logični, bitna stvar je pobijediti.

Zato muškarac nastoji insistirati na logičnim argumentima, a žena nastoji da pobijedi. Ona ne haje za tvojim logičnim argumentima. No, muškarac koji i nastoji da Buddhe logičan i senzibilan treba da Buddhe uplašen mnogih stvari: što će susjedi reći, što ako se djeca probude? Zašto on pokušava da umiri ženu, ona

će biti umirena samo ako pobijedi, inače ona će staviti sve na kocku. No, muškarac ima da brine o svom

ugledu u susjedstvu, o svojem poslu.

(Jedna žena koja je bila prisutna na predavanju poče se smijati burnim smijehom.)

Čuj samo tu ženu... Zašto se ona smije? Mora da se sjetila nekog sličnog slučaja. Svaka žena to zna manje ili više, ali možda je ona i vidjela veću dramu! Buntovni čovjek prvo pokuša da shvati uzroke koji ne

dopuštaju da se odvija njegov prirodni proces.

Veoma bitne i temeljne stvari se moramo sjetiti: mir nije cilj, mir je tvoja iskonska priroda. Zato bilo što da sprečava tvoj prirodni razvoj to se mora odbaciti. Ako je to ljutnja, ljubomora, srdžba; ambicioznost, žudnja tada to nije od koristi. Ti se lako samo lišavaš prednosti da otkriješ najveći trezor blaženstva u interesu tako glupih tričarija koje i nemaju nikakvog značaja. Odbaci sve to! To nije odricanje, to je samo pravo razumijevanje. To nije postajanje monaha ili askete. To je samo nastajanje svjesnog čovjeka.

Što si više svjesniji, to će više mira izlaziti iz tvoga bića, iz tvoga srca. To je uvijek bilo tu, samo nije bilo mosta između tebe i toga. A ti žuriš svugdje okolo po svijetu tražeći samo to - to svugdje tražiš samo ne u vlastitom domu.