Nakon teorije posvetimo se praksi. Kako se astralno projicirati? Govorit ću o dvije metode:

 

1. Lucidnom sanjanju
2. Transu

 

Postoji treća metoda koja se sastoji od vježbi vizualizacije.

 

Bitno je voditi dnevnik o iskustvima. Treba vam konkretan zapis iskustava u izmijenjenim stanjima svijesti.

 

Zašto? Zato što je vrlo lako zaboraviti pojedinosti. Možda mislite da ćete se nečega sjetiti, ali kao što je slučaj i sa snovima, vremenom ćete zaboraviti. Ako zapišete iskustva moći ćete im se vraćati. Lako je zaboraviti što se za vrijeme astralne projekcije stvarno dogodilo.

 

Kad pokušam prepričati što mi se dogodilo u nekoj astralnoj projekciji, i pogledam što sam zapisao u dnevnik, shvatim da sam zaboravio bitne dijelove ili da sam promiješao dvije projekcije.

 

Drugi razlog pisanja dnevnika je što ćete kad se nakupi dovoljno iskustava uvijek moči razmisliti o onome što ste prethodno doživjeli. U iskustvima možete otkriti sličnosti i pravila koja na drugi način ne bi uočili.

 

Na primjer, nakon što sam se projicirao tijekom nekoliko mjeseci pročitao sam dnevnik i otkrio obrazac koji se ponavlja. Vidio sam da bih često u svojoj projekciji pokušao poletjeti, ali kad bih se počeo uzdizati put bi mi blokirale grane. To se dešavalo neredovito te nisam vidio obrazac.. tek kad sam proučavao zapise koje sam skupljao tijekom šest mjeseci shvatio sam da bi to moglo nešto značiti.

 

Shvatio sam da su grane koje me sprečavaju u letu poruke podsvjesnoga uma. Kad bi se u projekciji pojavilo drveće koje me sprečava u letenju simboliziralo je ozbiljni nedostatak u mojoj ličnosti. Trebalo mi je vremena da shvatim simbolizam, ali počeo sam raditi na problemu. Vremenom, kako sam nadišao problem, više me tijekom projekcije nije mučilo drveće.

 

Ne samo da je ovo primjer zašto bi trebali voditi dnevnik, nego i primjer kako je osobnost u  vrijeme projekcije naizgled „izvan“ i kako je projekcija oblik samoterapije. Ja sam dugo kraj kreveta držao bilježnicu. Kad bih se projicirao prvo što bih nakon vraćanja na fizičku razinu napravio bilo je zapisati sve čega sam se sjećao.

 

Nekad sam zapisao deset stranica (kad sam dobro zapamtio projekciju) a nekad samo nekoliko redaka koje sam kasnije (obično isti dan) dopunio. Ponekad bih zabilježio iskustvo tek dva ili više dana kasnije, ali to ne preporučujem. Bilježio sam na dostupan papir. Poslije sam sve unio u računalo. Vođenje dnevnika zahtijeva disciplinu.

 

Tako i astralna projekcija. Ona je vještina. Neki njome jednostavno ovladaju a nekima treba truda.

 

Volim ukazati na analogiju između astralne projekcije i sviranja na instrumentu. Neki su rođeni s talentom sviranja. Samo je nekolicina rođena kao muzički geniji. Većina nas može naučiti svirati jedino vježbanjem Možemo učiti s lakoćom ili uz puno truda i rada.

 

Tako je i s astralnom projekcijom. Nema ničega mističnog u učenju astralne projekcije. Kao i u svemu drugome morate naučiti ispravnu teoriju, ispravne tehnike i vježbati ih. Dobit ćete od njih onoliko koliko ste uložili.

 

No za razliku od drugih vještina fizičkoga svijeta, u astralnoj projekciji bitan je psihološki faktor. Inteligencija, osobnost, emocionalni presjek, odgoj i sustav uvjerenja utjecat će na vještinu projiciranja.

 

Na primjer, ne morate mijenjati uvjerenje da bi ste naučili svirati ili igrati košarku. Međutim, kad učite astralnu projekciju, uvjerenja su presudna. Ako se držite određenih uvjerenja bit će vam nemoguće astralno se projicirati (ako ste na primjer cinični materijalist).

 

Neka bi vas uvjerenja mogla za vrijeme projekcije ozlijediti ili uplašiti (ako ste na primjer zadrti kršćanin koji vjeruje u pakao mogli biste se za vrijeme projekcije naći u paklu i vraški se uplašiti). Kad se astralno projicirate krećete na put samotransformacije. 

 

nastavlja se...