MESO, RIBA, JAJA

Istraživači su dokazali da su praljudi u prvom redu bili frugiori, dakle plodojedi. Naši organi se uvelike podudaraju s onima čovjekolikog majmuna. Oni su milijunima godina ostali zdravi uz svoju  prehranu, dok smo mi u civiliziranim zemljama teško degenerirani. Mi ne znamo što da činimo kad obolimo: postiti i mirovati.

Istraživači su inficirali žive majmune s jakim dozama virusa AIDS-a. No oni ipak nisu oboljeli, tako je snažna ostala njihova otpornost unatoč onečišćenju okoliša. Životinje ne znaju ni za kakvu spolnu bolest. I ona je samo bolest iznutra "onečišćenog" tijela.

Ali ljudi koji "uživaju" životinjsko meso, kuhanu hranu, rakiju, kolu i kavu već su toliko degenerirani da nisu ni pred običnom prehladom zaštićeni, pogotovo ne naravno otporni prema jačim napadačima, kao virusima AIDS-a.

Dr. Shelton tvrdi da je AIDS samo nastavak poznatog sifilisa. Dođe li se stvarno dotle da se potisne AIDS, tada će doći smrtni AIDS II (već je tu), AIDS III itd. Ali do danas se ne može liječiti hunjavica prouzrokovana virusima, ona traje s liječnikom ili bez njega 1-2 sedmice.

Bolesti nisu ništa drugo nego rasplet skupljenih otpada, koji djelomično potječu već iz previše kljukanog   djetinjstva   mrtvom,   slatkom   škrobnom hranom!  Priroda i time samo tijelo je insceniralo te bolesti,   da   pomogne   zatrovanom   tijelu   razriješiti sakupljene otrovne otpadne tvari i istjerati ih van. To vrijedi za sve bolesti.  A pri tom nakupljanju otrova igra glavnu ulogu trošenje mrtvih životinjskih tjelesa. Ljudi jedu samo kiselotvorno mrtv o mišićno  meso s njegovim  lešinarskim  otrovima,  koji  odmah  nakon "klanja" nastaju na mnoge načine. Meso brzo gnjije i oštećuje  naš   cjelokupni  probavni   sustav.   Svatko, uključivo  liječnici,  promatra  te  gnjijajuće  komade lešine  kao  "punovrijednu "  bjclančevinsku  hranu .  Tako je  perverzno  postalo  naše  mišljenje.  K  tome uzimamo   mi s   tijelom   životinje   mnoge   medikamente,  koj i  danas  jednostavno  pripadaj u  se­jačko j staji . Bez veterinara ne prolazi više nijedna životinja ,    tako    je    isto    danas    degenerirana zatvorena životinja .  

Naročito   svinja   sakuplj a   većinu   otrova   kao svejed. Ne odriču se uzalud Zidovi i Arapi svinjskog mesa.    To   je   bila   uostalom    i    stroga    Mojsijeva zapovijed, da se ne jedu svinje. Ali koji se kršćanin na to  obazire.  Troši  se  70%  svinjskog  mesa  i  30% goveđeg. Vidi knjigu: "Ohne Fleisch gesund Leben"1 6 Hansa Baumgardta.

Nepojmljivo je da insinktofati oko Burgera (Francuska) promatraju upravo degenerirano, bo- lesnotvorno svinjsko meso kao najbolje meso. I pri tom puštaju prije toga te lešinske komade gnjiliti da lijepo  "smekša".  Oni  se  nazivaju  i  prijesnojedi,  ali  uključuju   životinjske   proizvode, no   začudno ne mlijeko od žive krave.

Izuzev bjelančevine meso oskudijeva u gotovo svim važnim hranjivim tvarima! Bjelančevina je prošla kroz vatrenu obradu i time postala teško probavljiva. Mi potrebujemo aminokiseline iz žive hrane a ne gotovu bjelančevinu iz raspadajućih lešinskih tjelesa. Meso je prije bilo nedjeljni luksuz, danas je ono bolcsnotvorni svakodnevni užitak! Suvišno je na temelju mnogih skandala (tovljenje telića hormonima) pobliže ulaziti u potrošnju mesa. U cijeloj ćeš knjizi uvijek iznova naći ukazivanja na štetnost tih životinjskih proizvoda. Jaka juha od mesa je uništavajuća juha! Opjevana "snaga" je priča a za svako tijelo, naročito bolesno, krajnje opterećenje.

Ribe danas sakupljaju pri onečišćenju mora otrovnim metalima sve te tvari u svom organizmu. Pokraj negativnog iz riblje hrane nadolaze pri lovljenju još zatrovanja uslijed tih otrovnih metala, kao što su živa i kadmij. Mrtve ribe gnjiju još brže nego komadi mesa. Otrovanje ribom je gore nego otrovanje mesom.

Jaja su još gora nego meso. Ona imaju još više vrijednosti bjelančevina, a ljepljivo djelovanje je još veće nego kod ribe, stoga ona imaju naročito zabrtvljujuća svojstva. Jaja kobno stimuliraju spolne organe u djece, stoga nastupa menstruacija sve ranije. Ali to je opasan znak degeneracije. Što ranije nastupi menstruacija, to manji je očekivani životni vijek! Još prije 50 godina bio je početak sa 16-18 godina, danas 12-14! Prekomjerno jedenje bjelančevina  snosi glavnu krivnju.

Jaje služi prehrani pileta, ono je dakle hrana za othranjivanje i time eksplozivna u probavi. Uz to kokoši u proizvodnim kolektivima dobivaju potpuno krivu, mrtvu industrijsku hranu, koja je opskrbljena i medikamentima protiv mnogostrukih  kokošjih bolesti. Suvišno je stoga raspravljati pobliže o hranjenju jajima. U mojoj prvoj knjizi je opisana takva hrana. Uzimam iz nje rečenicu: Jaja stvaraju gnoj! Omlet udvostručuje taj gnoj!

Narodi koji najduže žive su oni koji se pretežito hrane biljem, kao Hunzi, dok oni koji se hrane gotovo samo ribom i mesom, kao Eskimi, imaju najkraći očekivani vijek života. Njihova je prosječna životna dob samo 27,5 godina, iako se Eskimi hrane još živim ribama, masnim proizvodima. A to je i razlog da taj narod jedva poznaje srčani infarkt i začepljenje arterija, Eskimi umiru prerano!

Sada se naveliko reklamira omega 3, riblje ulje, koje navodno snizuje vrijednost kolesterola i sprječava infarkt upravo s ukazivanjem na prehranu Eskima. Pri tom je naravno prešućeno da se Eskimi hrane životinjskom  hranom a ipak  mladi umiru. Upravo veliko pomanjkanje na biljnim lužnatim tvarima dovodi Eskime stalno u prezakiseljeno stanje, odakle brza razgradnja njihova koštanog sustava, koja se još pojačava manjkavim suncem (vitamin D).

Nordijac Are Waerland izvijestio nas je da su Eskimi ranije davali svoju ženu za jedan komad sapuna. Zašto? Lužnati sapun iz kostiju neutralizira njihovo prezakiseljeno tijelo! Visokonezasićeno ulje riba iz hladnih voda omega 3 oksidira, kao sve višestruko visokonezasićene masti, vrlo brzo,  to znači, pri obilnoj upotrijebi tih ulja može naše "tijelo", kako kisik to čini u prirodi, "zarđati".

Kao što smo mi vidjeli kod margarina, koji se sastoji iz sličnih masti, takvo ulje može iz krvi izvući nepoželjne tvari, ali ih upravo odlagati na stjenke arterija i u međutkiva. Protiv djelovanja oksidirajućih tvari u tijelu upravo se daju antioksidanti, jer se može srušiti imunološki sustav. Vidi slaba otpornost kod AIDS-a!

Što se može dakle pri velikim količinama tog omega 3 ulja dogoditi? Kreč i masne tvari talože se u žilama i  u tijelu.  Naš organizam postaje  uslijed agresivnog ulja neotporan protiv bolesti, šteta velikog novca. Pri tom upravo organska kiselina voća ima izvanredno očišćavajuće djelovanje na anorganske, mrtve masnoće i krečne tvari, ne na organske minerale koje mi neophodno potrebujemo. Zašto je limun pri sredstvima za pranje posuđa toliko poželjan? Upravo zbog čisteće snage limunske kiseline! Takav je nažalost današnji potrošački čovjek, on bi želio svoj perverzni krivi način života zadržati i bilo kojim sredstvima kao na primjer spomenutim omega 3 kiselinama  ribljeg  ulja,  češnjakom,  ginsengom  itd. spriječiti katastrofu ili bar usporiti. Ukazivanje na zdravlje Eskima pri promidžbi je dakle upravo zavaravanje, oni umiru tako rano da se jedva može pojaviti neka arterioskleroza. Ostanimo mi dakle kod one za nas ljude od prirode predviđene hrane: pretežito plodova!

Ipak ima ljudi koji troše male količine mesa, tu neovisno o etičkoj strani, a osjećaju se bolje nego oni vegetarijanci, koji doduše izostavljaju meso i ribu, ali tim više jedu žitnu hamu kao kruh, kolače itd. Takve živežne namirnice upropašćuju tijelo puno brže nego male količine mesa! To ne slušaju rado normalni vegetarijanci, ali tu se činjenica ne može poreći. Prisjetimo se ovdje izreke britanskih liječnika Dr. de Evans iDr. Densmorla, o kojima sam opširno govorio u poglavlju o kruhu, oni utvrđuju vrijednost živežnih namirnica ovim redoslijedom:

Voće, perad, riba, meso, povrće, salate, žito. Dakle, voće na prvom mjestu a žito na kraju čak tako obljubljeno povrće (mnogo lisnate salate i kod mesojeda) dolazi tek nakon mesnih i ribljih proizvoda na predzadnje mjesto.

Ako meso,  tada i  umak,  otpadne  tvari životinje, koji donosi velika oštećenja, treba izostaviti. Kuhano mišićno meso ne može u malim količinama više izazvati velike štete. A ipak: i kuhano meso je mrtvo, sastoji se od stranih tvari, nema vlakna, prijeti začepljenje. Meso, riba i jaja su uvijek kiselotvorni, glavni uzrok svih oboljenja!

Oni u mesu prisutni otpaci pri izmjeni tvari imaju stimulirajuće djelovanje na tijelo, zato se izaziva "dobro osjećanje" nakon prvog mesnog obroka. Ali to veoma vara, jer tvoje tijelo poduzima odmah sve napore da otrove opet izbaci van! To je isto stimulirajuće djelovanje kao kod kave ili nikotina. Taj lažni polet podiže raspoloženje, ali na račun tvoga tijela, ti ćeš kasnije za to morati plaćati dugove. Nakon poleta dolazi olovna umornost. Stimulirajuća hrana kao meso, riba, jaja, zahtijeva protuotrov u već spomenutom obliku, zato meso i alkohol bratski pripadaju zajedno. Najbrže ćemo se osloboditi opojnih otrova ako prestanemo trošiti životinjska tijela.

Tko se prebaci na biljnu hranu, naročito onu od mene uvijek iznova naglašavanu voćnu hranu, već za malo dana više neće imati težnju za uništavajućim otrovima! Domovi za odvikavanje od alkohola trebali bi propisati prijesnu hranu, tada bi oni alkoholičare najbrže opet osloboditi od njihove ovisnosti. Voće i umak, voće i rakija, voće i cigarete. Već sama pomisao na takvu kombinaciju je zastrašujuća.

Životinjsko je tijelo već samo poduzelo preinake biljnih tvari, zašto ti sad želiš također još istrgnuti upravo njegove otpatke i otrove, koje bi i životinja rado željela izlučiti? Ti već imaš dovoljno posla sa svojim vlastitim otpadom. Zašto ne jedeš mesožderne životinje, kao pse i mačke? Jer baš biljojedne životinje bolje prijaju. Mačka jede miša, ali pas ne jede mačku, on ju  samo  ubije.  Mačji  izmeti  ipak  već  odvratno zaudaraju.

Unutarnji organi životinje za izlučivanje prirodno su najviše opterećeni otrovnim otpadima uslijed izmjene tvari, zato je trošenje tih organa, kao bubrezi, jetra, pluća, posebno škodljivo. Izbjegavaj to otpadno smeće!

Juh e od mesa su stimulirajuće juhe.  One napunjaju želudac unaprijed kao predigra obroka. Želudac se mora tako jako zaposliti tom otrovnom juhom da jedva ostaje mjesta za slijedeću (također pogrešnu) hranu. Ukratko ću ti iznijeti ovdje svoje stavove koje sam napisao jednom proizvođaču homeopatskih sredstava:

"Ne jedi  ni  mesa,   ribe, jaja  ni  drugih  životinjskih proizvoda.                    Mi  možemo   dobro  proći   bez  životinjske hrane i pri tome smo zdraviji. Sva životinjska hrana je krajnje  kiselotvorna  s  mnogo  mokraćne  kiseline.  Još više,  ona sadrži otrove (lešinske otrove)  u samoj sebi. Ona brzo gnjije i znatno  oštećuje naš probavni sustav. Kad  čovjek  već   tako   rado   ukazuje   na   mesožderne životinje, zašto on ne jede životinje upravo tako, dakle prijesne  s   kožom   i  dlakom,   s   iznutricama,   s   krvi (lužnato),            s      kostima      i   hrskavicama  (lužnato),  sa sadržajem   crijeva   (lužnato)...     i:          "svježe  iz  bačve". Tada  bi  mi  bilo još pomalo  razumljivo,  kad bi čovjek svojom "velikom šUjatom glavom", "š Uja tim zubima" rastrgao  te komade  mesa  (naravno  bez  noža)  i  tako posve       (bez   soli   i   bibera),            naravno  prijesno,        bez žvakanja   progutao s    užitkom.   Ljudski   kanibal  je rođen!"

Rak crijeva je usko povezan s jedenjem  mesa. Te otrovne tvari predugo leže u crijevu i uništavaju njegovu strukturu. Solna kiselina iz izmjene tvari uslijed mesne hrane je rastvarajuća. Kad masnoća i kasnije krv postepeno prijeđe u lužnato stanje, tada će biti najveća uzbuna. To je njemački istraživač raka Kappla naglasio već prije desetljeća. Naše tijelo aktivira sve lužnate pričuve da zagospodari nad kiselinskom bujicom. Zato prema kraju rakastog zbivanja lužnato stanje krvi. Ali to ukazuje na konačni stadij razvoja raka. U tom stanju se misli da je tijelo stupilo u škodljivi položaj  rijetko  pridolazeće alkaloze i proizvodi još više kiseline.

Dakle, još brže se približi smrti. To zadnje propinjanje baš ne znači da tijelo sad potrebuje kiselinu, kako ju je Dr. Kuhl dodavao svojom kiselom hranom kod raka. Nažalost sam Dr. Kuhl je već sa 62 godine umro, to je loš znak kod "liječnika za rak" i nije primjer za nasljedovanje. Ne zbunjeni  time postoje i danas ljudi koji žele liječiti rak kiselom hranom, dakle još više tijelo zakiseljavati nego što već jest zakiseljeno. Ti "lječitelji" zaboravljaju poznatu pouku da je "prezakiseljenost glavni uzrok  svih bolesti!"

Tu se mora mjesto posve ustupiti prijesnoj pre­ hrani. Pri nagrizaj ućim kroničnim bolestima, posve svejedno  kako  se  one  zvale,  ne  može  se  dozvoliti nikakve kompromise!

"Meso jede čovjeka!"

U ovoj sam knjizi uvijek iznova naglašavao da će promjena našeg načina prehrane biti moguća  samo ako se naši mediji svojim snažnim djelovanjem prihvate teme zdrave prehrane!

Tu pripada naravno zamašna odvažnost glavnih urednika, jer oni se moraju boriti protiv "znanstveno" sigurnih spoznaja (nažalost često spornih spoznaja) liječničkog staleža, protiv moćnih blagajni zdrav­ stvenog osiguranja koji financiraju samo ono što je medicinski sigurno (stoje sigurno utvrđuju ti staleški liječnici), i prije svega protiv svojih  vlastitih ravnatelja oglasa, koji potrebuju milijunske narudžbe upravo od industrije, koja se tu kudi "Meso ipak daje snagu?" Potom reklamiranje duhana i alkohola koje mora opet "umiriti" ljude razdražene uživanjem mesa. I te milijunske oglase potrebuje ravnatelj oglasa. Na živom, zdravom prirodnom proizvodu ne može se ništa zaraditi!

Kako sam ove stranice napisao već ujesen 1987., želio bih ovdje naročito naglasiti odvažnost dopisnika ARD, gospodina Wolfanga Kurruhna i šefa njegova uredništva koji su emitirali emisiju  (17.12.1987.) "Meso jede čovjeka! Posljedice proizvodnje živo­ tinjskog mesa za nas  i prirodu. Nijedna emisija o zdravlju nije me se tako snažno dojmila kao ta emisija o mesu.

Za nas vegetarijance, naročito naravno prijesno- jede bila su ta činjenična stanja uvijek jasna. Ali preuzimanjem tovljenja s hormonima i "umjetnom hranom" i ponekad je od nas uzdrman, jer naši rođaci, koji se ne mogu odlučiti da se vrate ljudskoj prehrani, svakodnevno pretvaraju svoja crijeva u gnojilište tim mrtvim i k tome još otrovnim lešinskim mesom.

Bolno se prisjećam mnogih svakodnevnih poziva iz zemlje koji su od mene očekivali pomoć i savjete pri bolesti raka u zadnjem stadiju, pri čemu se radi o mnogim bolesnicima koji su poslani kući da umru, jer je "medicina" navodno sve učinila što je u njezinoj moći. Ti pozivatelji govore sami za se, rođaci i prijatelji. Želio bih i ovdje još jednom naglasiti da mi nakon objave ove za većinu "radikalne" knjige ne upućuju ni usmeni ni pismeni upit. Ja govorim ovdje kao medicinski laik, koji često  više zna o zdravom načinu življenja nego većina medicinara. Jer još i danas budući liječnik na sveučilištu sluša samo nekoliko sati o posebnim dijetama za različite bolesti. Stoga su gotovo sva spoznanja o istinskom zdravlju došla isključivo od laika.

Ja ne "liječim", ja samo kažem kako bih ja živio da izbjegnem teške, kronične bolesti. Ali ti si slobodan da sam provjeriš istinu rečenog.

Meso, riba i jaja svojim djelovanjem uslijed truljenja razaraju cjelokupni probavni sustav. Are Waerland bio je jamačno prvi istraživač koji je nepokoleblivo   kudio   tu   činjenicu   već   pedesetih godina 20. stoljeća u Njemačkoj. Molim pročitaj njegovu knjigu: "Zašto ne jedem ni meso, ni ribu, ni jaja!"1 4

Početkom 20. stoljeća mi smo se još zadovoljili s 8 kg mesa, danas je to već 100 kg godišnje po glavi. Nadalje, onda su se ljudi morali mnogo kretati, nije bilo ni bicikla, tako da su se i "krive" živežne namirnice mogle mnogo lakše probaviti. Čovjek iz 1991. godine je sjedeći čovjek a jede 12 puta više! Dakako ne samo meso nego je i potrošnja šećera porasla na 60 kg. Pitagorajz rekao 570. prije Krista: "Koliko su takvi ljudi, koji ubijaju životinje,  još udaljeni   od zločinaca?"

I pastor Dr. Anders Skriver pisao je o zdravoj i opominjao kršćane da izbjegavaju mesnu hranu. 14

U    ovoj   knjizi   se   uvijek   iznova   ukazuje   na škodljivost mesa, ribe, jaja u prehrani, tako da ne bih želio  o  tom  pisati  neko  posebno  poglavlje.  Možeš pročitati knjigu "Ohne Fleisch gesund leben"15, koju je napisao Hans Baumgardt.  Veoma je dobra i knjiga "Die Fleischnahrung, ein folgenschwerer Irrtum der Menschheit" 18, koju je napisao Dr. med. Fritz Becher.

Zubi

Sto je čovjek gledano anatomski, mesojed ili prijesnojed? S obzirom na navike prehrane može se živa bića podijeliti u četiri glavne skupine:

1.        herbifoni (j edu travu i korij enj e)

2.       frugifori   (jedu plodove)

3.         karnifori (jedu meso)

4.          omnifori (jedu sve)

Postoje naravno još različite podskupine, kao gramnifori, koji jedu zrnje, kao miševi i ptice s gušom (za predprobavu), ili glodavci, preživači, životinje bez zubi! Ali budući daje broj neznatan, ne želim se time baviti. Želio bih ipak već ovdje napomenuti da se neki ljudi žele sa svojim hvaljenim zrnjem ubrojiti u miševe i ptice. Započnimo s našim različitim organima, koju zadaću imaju pri dobavljanju hrane.

Želimo uvijek pretpostaviti da hranu moramo jesti takvu kakva je u prirodi stvorena, jer samo za takve nepromijenjene prirodne proizvode prilagođeni su naši geni i enzimi. Tada ćeš ustanoviti da su tvoji zubi stvoreni za čistu, zrelu hranu od plodova. Tu nema nikakvih komplikacija. Ne ostaju nikakvi ostaci od mesa ili salate između zubi nakon obroka. Čačkalica se može zaboraviti. Možemo svoje zube pomicati ne samo gore dolje nego i s kutnjacima poprijeko. Životinje koje jedu travu i zelje kao krave i ovce, mogu sa svojim velikim sjekutićima, zajedno s hrapavim jezikom, najbolje travu odsijecati i žvakati. Mesožderna životinja može sa svojim oštrim očnjacima meso raskomadati i svega ga progutati. Ne žvače ga, i ne može ga žvakati jer se prednji zubi mogu pomicati samo gore dolje.

Svežder, kao svinja, može kako životinjsku tako i biljnu hranu žvakati, i tu imamo dokaz mnogih daje i čovjek "svežder", on može bez štete dakle uzimati u se miješanu hranu, kao meso, zrnje, plodove, zelje itd. Taj dokaz ne stoji, jer bi on mogao meso, kako je na početku spomenuto, uzimati sirovo i svježe izravno od neke  životinje, mogao bi oporo zrnje vrlo dugo žvakati i nasititi se travom. Ali mogu li to sve njegovi zubi? Nikad, kao što smo vidjeli. Bez kuhinjskog lonca ništa od toga. Imaš li ti prednju gubicu i zube kao svinja koja jede sve?

A dokazivanje da mi imamo još očnjake ne vrijedi, jer oni su ipak tako maleni da s njima jedva što možemo učiniti. Želiš li tim jadnim ostacima iz našeg anatomskog razvoja stvarno razderati neku životinju i koji komad mesa s krznom dobiti u svoja usta? Ne, čak i ti tragovi sličnosti između naših zuba i zuba mesoždera i sveždera posve su nestali. Osim toga ti bi se morao dali u lov noću, jer mesožderne životinje love svoj plijen u lami.

Gorila još ima te očnjake vrlo izraženo a ipak je u prvom redu plodojed, biljojed i pupojed. Uz to povremeno k tome uzima male količine mekih crva i insekata. Jane Godall, koja je 25 godina živjela među čimpanzama koji se hrane slično njoj, pokazuje nam zorno u svojim filmovima život nama po tijelu najsličnijih  životinja.

Sto se događa kad ti čovjekoliki majmuni dobiju uobičajenu  ljudsku  hranu?  Ona  bi  im  ipak  morala jednoko "dobro" prijati kao nama, jer mi imamo jednake probavne organe? Ni izdaleka. O tom piše Dr. Hartman u "Antropolid Apes": "Takvi zatvoreni čovjekoliki majmuni s ljudskom hranom trpe od karijesa zuba, kroničnog i  akutnog  bronhijalnog katara, upale pluća i tuberkuloze, upale jetre, vodene bolesti, parazita na koži  i  u  crijevima!"

Taj primjer veoma zorno pokazuje kako to izgleda, kad se neko živo biće odaleči od svoje vlastite hrane ili ti slučaju majmuna prisilno to mora učiniti. Tisuće bolesnih i umirućih ljudi u našoj zemlji, prepune ambulante i bolnice ipak svjedoče za uzrok: naša izkrivotvorena prehrana! Nijedna životinja u divljoj prirodi ne jede što drugo nego sebi prilagođenu hranu. Samo je u slučaju gladi prisiljena jesti sve moguće, tako kao što su ljudi iz srušenog aviona u Andama konačno postali kanibali (ljudožderi), ali ipak prijesnojedi. Ta situacija  u  nevolji može nastupiti i kod životinja, ali zbog toga se one nisu odbile od svoje prirodne hrane. Ali naše majke navode dojenčad na mrtvu kašastu hranu!

Ekstremiteti

Živa bića imaju (prema gruboj podjeli) kopita, kandže ili ruke. Prvima pripadaju travožderi i svežderi, sve mesožderne životinje imaju pandže, dok plodojedi  imaju  ruke.  Tu  ima samo  malo  iznimaka.

Korjenojed i travojed ne potrebuje dakako ruke, on čvrsto stupa preko trave i trga svojim hrapavim jezikom travu ili lišće, kako im pruža priroda. S druge strane mesožderna životinja mora kao skačuća i vrlo grabežna životinja svojim oštrim pandžama i zubima dotući životinju i pregristi vratnu arteriju. Tako ona hvata bespomoćnu i često bolesnu, mlohavu životinju, koja više ne može pobjeći.

Kod čovjeka takvi napadi na krotku životinju svojim rukama i zubima nisu mogući, stoga mi pripadamo plodojedima. Kao čovjekoliki majmuni mora i čovjek ići na drveće i otvoreno polje i izravno uzimati plodove u ruke i usta. Za to su njegove zahvatne ruke najbolje stvorene. Tu bismo trebali primijetili da sve mesoždeme životinje mogu svoju tekućinu (samo voda kao piće) samo jezikom uzimati, dok biljojedne usisavaju vodu izravno u svoja usta. A ni ne znoji se takva životinja preko kože, nego preko jezika, opet velika suprotnost naspram čovjeka.

Probavni kanal

Najbolje objašnjenje daje zacijelo poznati Dr. Kellogg u "Sollen wir toten, da jedemo?" Dr. Kellogg je poznat bar po Kellogg pakovanjima, koja su­ permarket! nude kao gotovu hranu, a ipak sadržaj nema ništa više zajedničko s njegovim naukom! On piše:

"Kod uspoređujućih anatomista najzanimljivija je usporedba onih s dužinom probavnog kanala! Taj je veoma kratak kod mesoždera a vrlo  dug kod travojeda i zeljojeda. Usporedimo li različite dužine među živim bićima, tada ćemo doći do sljedećeg posljetka: kod mesoždera kanal je samo 3 puta duži od tijela. A kod biljojeda kao ovaca 30 puta, kod majmuna 12 puta, kod sveždera 10puta, kod čovjeka kao plodojeda kao kod čovjekolikih majmuna 12 puta! Iz tog nabrajanja možeš uočiti kojoj kategoriji živih bića mi pripadamo, naime kategoriji čovjekolikih majmuna. Neki su "istraživači"  načinili  smiješnu  pogrešku,  dužinu kanala na 1 naspram 6 ili 1 naspram  7 kod čovjeka. Pri tom su oni uzeli za  osnovicu  uspravno  stojećega, što je potpuno krivo, jer bi se tada moralo i životinje rasleći. Četveronošci se mjere od  repa  do  vrha nosnice. Kod sveždera je kanal kraći nego kod majmuna i ljudi, tako da su te životinje bliže mesožderima. Ljudi i čovjekoliki majmuni imaju dakle apsolutno jednaku   dužinu   crijeva!"

Želudac

Smještaj i oblik želuca jednako su tako značajni. Mesožderi imaju samo malu, okruglu vreću, koja je veoma jednostavna ustrojstvom, dok   želudac biljojeda leži preko crijeva i mnogo je složeniji ustrojstvom. On ima prstenaste zavijutke, prilagođen za svoju prirodnu hranu.

Jetra 

Među sisavcima imaju mesožderi i glodavci posebno izraženu jetru, tu je 5 različitih dijelova: tu je najprije veliki glavni dio organa, režanj s desne strane s privjeskom, skladno s jetrenim režnjevima "lobulus spigelli" i "lobus caudatus", kao i uski režanj na lijevoj strani. Kod čovjeka je jetra manje razvijena nego kod nekih drugih sisavaca, mogu se još prepoznati neki zaostali  dijelovi, koji  su kod  drugih potpuno razvijeni. Europljani i drugi stanovnici sjeverne klime, koji više jedu životinjsku hranu, imaju veću jetru, i njezini su sokovi mnogo oštriji nego kod onih u toplim predjelima koji manje jedu životinjsku hranu. Taj razvoj ovisi i o količini "neazotnih" hranjivih tvari, koje se jedu s mesom. To zanči, sustav je obogaćen više nego je potrebno ugljikom. Tako je povećana jetra više znak prilagodbe na mješovitu hranu nego na čistu životinjsku hranu.

Postoje još brojne druge razlike između glavnih vrsta, mesoždera i biljojeda, posebno oblik i konstrukcija posteljice. Ali ja mislim, dosadašnje nabrajanje trebalo bi dostajati kao anatomski dokaz da čovjek doista ne pripada mesojedima, nego ima upadljivo najveću sličnost s primatima, čovjekolikim majmunima. Naravno , mi nismo majmuni . Oni su nam samo po tijelu najsličniji. Naša bi dakle hrana trebala biti vrlo slična njihovoj.

Njemački profesor Dr. Schlickeysen: "Pre- žderavanje mesnom hranom zahtijeva jaku  uporabu kisika da se može suprotstaviti djelovanju mesnih otrova." To zapažaju naročito asmatičari i drugi koji imaju teškoće sa svojim disanjem. Osjeća se i na obilnom izlučivanju ugljičnog dioksida tih patnika. Pridođe li tada k tome još škrobna hrana, kao pri jedenju brašnenih proizvoda i krumpira, tada se još pojačava zatrovanje ugljičnim  dioksidom,  što najčešće osjeća srčani bolesnik. Pogledaj i razlaganje Dr. Walker a u njegovoj knjizi "I vi možete postati puno mlađi"3 4 o uzrocim a srčanih bolesti:  "U organizmu je taj plin  otpadna  tvar,  koristan  samo onda kad se nalazi u ispravnom odnosu prema potrebama tijela. Dakle, taj plin nastaje, kao što smo vidjeli, povezivanjem atoma kisika i ugljika. Imajte to pred očima kad razmišljate o hrani bogatoj ugljikohidratima, na primjer kruhu, žitaricama i svim ostalim namirnicama  koje  u  sebi  sadrže  velike količine škroba. U njima je previsok udio ugljika. Kao što smo vidjeli, otkucaji srca reguliraju se sadržajem ugljične kiseline u krvi. Dakle, jedemo  li  velike količine hrane u kojoj ima puno škroba, u našu krv dospijeva velik broj ugljikovih atoma, što znači da krv sadrži velike količine ugljične kiseline. Unutar deset sekundi molekule ugljične kiseline primoraju srce na brže kucanje. Što je  veća  količina  ugljika  koju dodatno  primamo   u   sebe,    to  je   veća  proizvodnja ugljične kiseline, a skladno tome veća je i opasnost za normalan   rad srca!"

Kad te neke odsjeke brižno proučiš, tada možeš procijeniti odakle potječe većina  srčanih  tegoba: Ljudi vole škrobnu hranu : kruh , brašnene proizvode i krumpir !

Susjed, koji je tako ponosan na bucmastu djevojčicu i jednog dječaka, oni su puni ugljične kiseline, koja će prije ili kasnije dovesti do čitavog niza srčanih bolesti, ako se stvar ne ispravi. Visoki kao i niski krvni tlak nisu ništa drugo nego rezultat tako mnogo uživanih ugljikohidrata. Oni stvaraju ugljičnu kiselinu, koja ometa mirnu i ritmičku funkciju krvi i otkucaja srca. Šećer, posve svejedno odakle potječe (uključivo pčelinji med), ima isti učinak!