Naše mentalno tijelo u bardou nastajanja ima nekoliko posebnih karakteristika. Ono posjeduje sva svoja osjetila. Krajnje je lagano, prozirno, i pokretljivo, i za njegovu svijest se kaže da je sedam puta bistrija nego za života.
Ono je nadalje obdareno zakržljalom vidovitošću, koja nije pod kontrolom svijesti, ali daje mentalnom tijelu mogućnost čitati misli drugih.
U početku će mentalno tijelo imati oblik sličan tijelu iz života kojega je upravo živio, još k tome je bez ijednog nedostatka i u cvijetu mladosti.
Čak ako ste bili hendikepirani ili bolesni u tom životu, u bardou nastajanja imat ćete savršeno mentalno tijelo. Jedno od starih učenja Dzogchena nam izlaže da je mentalno tijelo veličine djeteta starog od osam do deset godina.
Zbog snage pojmovnog mišljenja, također znanog kao „karmički vjetar", mentalno tijelo nije sposobno ostati mirno, čak niti za čas. Ono je bez prestanka u pokretu. Može otići bilo gdje želi, nespriječeno, tek mišljenjem.
Kako mentalno tijelo nema fizičku osnovu, može proći kroz čvrste prepreke kao što su zidovi ili planine.
Mentalno tijelo može vidjeti kroz trodimenzionalne predmete. Ali budući da nam nedostaju očeva i majčina bit fizičkog tijela, mi više nemamo svjetlo sunca ili mjeseca, nego samo mutne odsjaje osvjetljujući prostor neposredno ispred nas.
Možemo vidjeti druga bardo bića, ali ne možemo biti primijećeni od živih bića, osim onih koji imaju vrstu vidovitosti razvijenu putem dubokog iskustva meditacije.
Zbog toga možemo susresti i popričati na hitro-iščezavajući tren sa mnogim drugim putnicima u svijetu bardoa, sa onima koji su umrli prije nas.
Poradi nazočnosti pet elemenata u njegovom sastavu, mentalno tijelo nam se čini čvrsto, i mi još uvijek osjećamo fizičku bol i glad.
Bardo učenja kazuju da mentalno tijelo živi od mirisa i hrane dobivene od paljenih ponuda, ali jedino mogu biti korisne ponude namijenjene osobito u njegovo ime.
U tom stanju mentalna aktivnost je vrlo brza: misli dolaze u hitrim sljedovima, i mi možemo činiti mnogo stvari odjednom.
Um nastavlja beskonačno ustaljene modele i navike, posebno njegovo hvatanje za doživljajima, i njegovim vjerovanjem da su oni krajnje stvarni.
nastavlja se...