SVIJEST, INTUICIJA I UM
AD ASTERA
Na ovom mjestu spomenula i intuiciju, koja je nužni činilac svakog ljudskog bića, a današnji način života upravo pokušava maksimalno “poništiti” intuiciju.
Kada bi se zapitali što je to intuicija vidjeli bi da postoji niz objašnjenja što je intuicija. Jasno je da znanost ne može intuiciju dokazati niti je na neki način potvrditi. No, budući da ja ionako smatram kako je znanost uglavnom subjektivna, te manjkava s tendencijom da bude uvijek u pravu, mogu reći kako intuiciju zapravo možemo lako definirati.
Ako postoji bilo kakav strah ili sumnja – to nije vaša intuicija.
Intuicija je znati, znati nešto bez straha, samo sigurnost. Vi znate što učiniti bez razmišljanja.
Ovdje moramo uzeti u obzir razliku između situacija u kojima se nalazite prvi puta i onih koje ste već prošli niz puta, što se dakako ne može poistovjetiti, te time razlikujemo intuiciju od naučenog ili iskustvenog ponašanja. Intuicija u sebi sadrži snalažljivost, procjenu, vještinu – sve u svrhu preživljavanja, jer ona je iskonska vrijednost našeg bića. Kada je intuicija u pitanju, ona je ta koja spašava život,usko je povezana s višim dimenzijama i može nas upozoriti na predstojeću opasnost.
Kako živimo u trećoj dimenziji, moramo biti svjesni postojanja viših dimenzija iz kojih protječe tok a mi sami imamo mogućnost ulaska u više tokove – samo je pitanje oslobađanja intuicije. Jer kada razmišljate onda to nije intuicija, onda se radi o procesu slaganja određenih naučenih modela koji u nekim logičnim procesima daju odgovor na pitanje.
Vrijeme i Mjesto su na svom križanju pokazatelj svijesti. Ako ste dogovorili neki sastanak onda vaša svijest čuva taj podatak te se vi određenog dana | vrijeme, nađete na određenom mjestu za koje ste odlučili da ćete doći. Pa tako ovaj proces možemo razložiti u 4 dijela:
pažnja prema onome što je pred nama namjera= usmjerena pažnja
integritet = odluka da se namjera sprovede intuicija = neka ograničenja, težnja ka otvaranju uma intuiciji
Vrijeme je fleksibilno, ono je dogovor među ljudima – apstraktna ideja koja je usklađena s kalendarom.
Mjesto
je dogovor među ljudima – svako mjesto ima svoju svijest.
Tako se naša svijest temelji na dva pojma koja su u biti fleksibilna ali usko i strogo vezana, uglavljena u kalendar.
Intuicija je izvan toga naročito izvan uma, jer ona predstavlja osobno znanje svake osobe. Intuicija je kod svakog čovjeka drukčija, nije jednaka i ne može biti jednaka. Intuicija predstavlja vaše znanje kojem nije potreban vanjski oslonac, činjenice, pravila, dokaz... Četiri milijuna žena je pobijeno zbog intuicije, u doba Inkvizicije. Ako je netko tvrdio da nešto zna, ali za to nije mogao predočiti nikakav fizički dokaz, smatran je pogodnim materijalom za vješanje, spaljivanje, mučenje, smaknuće. Ne zaboravimo kako još uvijek pričamo o intuiciji. Jer ako je intuicija nešto osobno, potpuno svojstveno svakom čovjeku onda je intuicija ujedno vaše najjače oružje. Tako je s vremenom intuicija izašla iz mode, stavili smo je i odložili na policu – za neka druga, možda bolja vremena.
Iako je Papa tražio oprost za ono što je Inkvizicija učinila tijekom 500 godina, razmislimo zbog čega je intuicija bila toliko zabranjivana.
Jasno, zbog moći. Jer ukoliko vaša intuicija dobro radi onda se s vama ne može manipulirati. Vatikan je u potpunosti bio svjestan ove činjenice, te je primijenio najjednostavniju ekonomsku tehniku – ono čega nema puno na tržištu, to je ujedno i najtraženiji artikl, ono čega ima previše na tržištu, taj artikl ima i najnižu cijenu. Ako samo i pomislimo da među svojim redovima nisu imali onih koji su imali jaku intuiciju – jako se varamo. Slična se stvar dogodila astrologijom... Ako ja imam moć koju ne dijelim onda mogu upravljati s onima koji nemaju moć, zar ne?
Ne zaboravimo kako je um nešto što se da oblikovati, učiti i stavljati u određene modele mišljenja. Um dozvoljava do određene mjere logičkim postupcima predvidjeti određene događaje, reakcije ili smjer kretanja neke politike, ekonomije, religije.... ali ovisno o logičkom sklopu ishod može biti različit. Ljudi govore različitim jezicima, artikuliraju, prave grimase, te se tako i sporazumijevaju. No, kod nekih naroda kimanjem glave označavate odricanje – kod drugih to predstavlja potvrdu. Kako opstanak kod čovjeka predstavlja ne samo održavanje samog sebe na životu nego i nastavak svoje loze, sumnjam da bi bilo koja osoba koja ne spada u vašu religiju, rasu ili jezičnu skupinu krivo shvatila poziv na spolni odnos. Ista stvar je i s intuicijom – ona je jedinstvena i vi kao i onaj s druge strane svijeta, druge rase, običaja i jezika, intuitivno možete prepoznati opasnost kao i potrebu za spolnim odnosom. Ista stvar je i sa glađu. Ista stvar je sa svim onim ljudskim potrebama koje znače opstanak jedinke.
Pogledajmo vrhunske sportaše, koji su plaćeni u milijunskim iznosima za svoju igru na terenu. Ono što vidimo na terenu jesu profesionalci koji znaju i imaju vještinu, talent, taktiku – sve važne točke igre su pokrivene. Ali, tu se pojavljuje novi činilac, a to je stres. Moraju pobijediti jer im o tome ovisi iduća godina – financijski. U tim trenucima stresa, adrenalin raste, a kako je pritisak sve jači, tijelo preplavljeno sve većim količinama adrenalina – koje mozak na kraju više ne može pratiti. Ubrzanja podataka koje mozak obrađuje je strahovito, i tada na scenu stupa intuicija koja se u točnom momentu oslobađa, donoseći nevjerojatan i najvažniji bod za opstanak u ligi.
Nema vremena za razmišljanja o taktici, nema vremena za razmišljanje o potezu, jer ako razmišlja – prilika je propuštena. Dakle, plaćamo da vidimo intuiciju na djelu. Divim se ljudima koji su sposobni javno prikazati intuiciju.
9/11 je jedan od primjera ljudske intuicije. Rušenje “Blizanaca” je ljudska tragedija, ali ima i onih koji su izbjegli tu tragediju slušajući svoju intuiciju, koji su iz nepoznatih razloga, kako oni sami kažu, odlučili ostati doma taj dan i jednostavno ne otići na posao. Primjera intuicija ima oko nas samo ih treba uočavati. Tako nam se ukazuje i druga strana našeg uma za kojeg znamo da pored svojih sposobnosti nije iskorišten u cijelosti.
Um funkcionira slično filmskoj traci, s 24 sličice po sekundi. Ovo je nazvano Flicker frekvencija, koja se koristi u filmskoj industriji za što bolju sliku, jer je prilagođena umu i njegovim mogućnostima. Tako vidimo kako je um ograničen na 24 sličice u sekundi. Svijest nije.
Stoga su se u reklamnoj industriji dosjetili kako bolje prodati svoje proizvode i u seriju od 24 sličica ugradili reklamne poruke. Jasno, prodaja je porasla, jer su poruke subliminalne, um unutar tih 24 ne može registrirati jednu različitu. Dakle, manipulacija umom je više nego realnost našeg života.
Kada se ispitivalo ljude koji su prošli neki traumatski događaj, suočeni s bliskom smrću, svi su potvrdili osjećaj usporavanja vremena, za neke kao da je vrijeme stalo. Svi ti ljudi se cijeli život vrlo jasno sjećaju svih pojedinosti – one ne blijede jer su urezane u svijest, a ne u um. Jer konačno, iz psihologije je poznato kako um pokušava gurnuti u podsvijest sve ružne događaje čuvajući nas tako od daljnje emotivne štete. Svijest nema ograničenja brzine – ona je nad umom, i čovjek nije um nego svijest i intuicija. Ako promatramo mozak sa svojim radom od 24 sličice po sekundi onda vidimo kako on upravo radi ono za što je predviđen. Ljudski um komparira, analizira, sintetizira – počevši od tri najjednostavnija oblika (krug, kvadrat, trokut) te u tom procesu traži prepoznatljive modele – sheme u koje će određene stvari svrstati, poistovjetiti i usporediti, da bi temeljem takve analize donio konačan zaključak. Sličnosti i razlike. One su također bitne za opstanak. Poznato i nepoznato. Um određuje što učiniti u svrhu opstanka. Ali ne zaboravimo kako postoje situacije u kojima se nikada nismo našli a život nam je ugrožen, naš um nema osnovu ni temelj ni iskustvo kako te informacije procesirati, vrijeme curi, i mozak jednostavno pod takvim stresom blokira. Ali um ima i sigurnosni sustav, koji se u takvim momentima pokreće. Prvi stupanj je stres.
Kada um nije siguran što dolazi slijedeće on šalje signal cijelom tijelu.
Tijelo ulazi u stanje stresa. Refleks kaže: ustani i otiđi. Ovo je što životinje i dan danas izvrsno rade. Pas kada nanjuši nešto čudno, jednostavno se okrene i otiđe. Što se nas ljudi tiče, na žalost, mi smo uvjetovani odgojem, obrazovanjem, kulturom i moralnim kodeksima.
Svi na poslu doživljavamo razne situacije koje u nama izazivaju stres, a ipak ne ustanemo i ne napustim radno mjesto – jer su posljedice poznate. Pokušajte to učiniti nekoliko puta i dobiti ćete otkaz. Tako su se ljudi adaptirali na stres, zapravo je stres postao jedan od bitnih obilježja za dobivanje posla. Koliko dobro možete podnijeti stresnu situaciju? Koliko puta za neki posao je potrebno proći psihološke testove koji upravo ukazuju na vašu toleranciju na stres. Ako niste sposobni izdržati velike količine stresa, nikada se nećete popeti na višu poziciju u firmi, nećete dobiti veću plaću, beneficije.... S druge strane liječnici su dokazali kako je gotovo 80 % bolesti vezano uz stres. Stres je epidemija modernog svijeta.
Ako bi usporedili um sa računalom, onda vidimo kako um obrađuje 24 podatka u sekundi, najmodernija računala su 4 – 5 bilijuna odluka u sekundi, a svijest je iznad toga. Svijest je brza onoliko koliko možete to shvatiti – jer ovdje govorimo nano sekundama. Stoga, ukoliko se konstantno oslanjamo na um, moramo shvatiti kako se u njemu samo nakuplja stres. Što će sljedeća etapa biti? Ako nisi ustao i pobjegao preostaje ti moto: bori se ili pobjegni. Kamo možete pobjeći, a da ste i dalje ostali na radnom mjestu? Fizički prisutni, psihički prisutni – vi ste negdje nagurali taj stres i upali u ne – svjesnost. A što predstavlja ne – svjesnost? Ona je majka svih ovisnosti i otac svih samoubojstava.Ponovo za usporedbu u životinjskom svijetu u određenim životnim opasnostima životinja će se baciti na leđa i odglumiti mrtvu, tako će opasnost proći. Ovo je ponovo jedan od zaštitnih mehanizama. Nije ni čudo da ga i čovjek ima, samo mi dovodimo sebe u stanje ne – svijesti, u stanje u kojem postajemo ovisni, jer se situacija stresa ponavlja iz dana u dan, a mi jednostavno ne možemo otići s posla, niti možemo otići direktoru u sobu opaliti mu šamar, niti kolegi s posla koji nas zlostavlja izgrepsti boju na automobilu te ostaviti papir na kojem piše: Eto ti jer si to zaslužio! Stanje ne – svjesnosti je stanje poricanja. Sve ovisnosti su odluka osobe da ostane u tom stanju ne – svjesnosti. Nije ni čudo što danas postoji epidemija alkoholizma –iako se o tome slabo čuje glas. Alkoholizirani mozak ne može razmišljati – ne može donijeti ispravnu odluku. Svijest je također van mogućnosti ikakvog donošenja poticaja – jer onaj koji taj poticaj treba negdje prenijeti je alkoholiziran i u stanju ne – svjesnosti. Kockanje, kupovanje, droga, rad – što su to nego oblici ovisnosti. Fiksacija je toliko jaka da svijest ne može više probiti zid koji je um stvorio. Što su opsesije, psihoze i neuroze? Zašto kažemo da netko ima poremećenu svijest – da je bolestan? Zato što je um preuzeo kontrolu i zagurao svijest u ne – svijest. Tako mu je lakše jer on mora odlučiti u jednoj sekundi što i kako dalje, uzeti u obzir norme, moral, još tisuću i jednu stvar. Ovo je upravo ono na što ukazuje Mayanski kalendar, sa svojim ubrzanjem, ciklusima koji se spiralno ponavljaju ali sve brže i brže, potrebno je mijenjati način na koji oslobađamo svoju svijest intuiciju, a da bi premostili mogućosti intuiciju, a da bi premostili mogućosti koje naš mozak ima. Možda naš um ima mogućnost podržavanja i većeg broja sličica u sekundi, ali mu je potrebno vrijeme za razvoj da bi počeo koristiti i one zone koje su uspavane. Očni živac kao i sluh su dva osnovna temelja kojima čovjek vidi – čuje – podaci se šalju u um – on zaključuje. No, nije dovoljno brz. Stoga nam svijet oko nas izgleda kao da se ubrzava, ali i kao da se sve raspada u dijelove . Jasno da se raspada, kada um to ne može pratiti.
Zato je potrebno sve više koristiti i oslanjati se na intuiciju. Intuicija ipak za sada nije neki stalni proces, ona se pojavi poput bljeska i nestane, i može je dugo vremena ne biti, a onda se ponovo pojavi i nestane. Pa kako se onda osloniti na nešto što je tako nesigurno? Kako intuiciju ojačati ili uskladiti. Jer onaj bljesak koji se pojavi, odjednom dođe um koji počne postavljati pitanja, gurati sumnje i neodlučnost.
Um nije čovjekov prijatelj. Ne kada preuzme kontrolu. On je samo – čuvajući mehanizam. On će radije biti u pravu – nego li vi živi!
Okrenimo se samo našem najbližem okruženju i pogledajmo koliko ljudi tvrdi da nešto nije moguće, da to sigurno nije tako – dok vama neki bljeskovi intuicije ukazuju upravo na suprotne stvari. I onda odjednom, gle, vaša intuicija se ostvarila, a njihov um je blokirao.
Imali ste kartu za avionski let i jednostavno ste odustali, zbog onog malog bljeska intuicije, a opet nije bilo nekog razloga – barem po vašem umu da odustanete od tog leta. Nitko ne ide na aerodrom s mišlju kako će avion tek što se digne, eksplodirati, ili uslijed leta do kvara i pasti, ili će u njemu biti terorista pa će svi odletjeti u zrak....ali vi niste otišli. Taj let je bio smrtan za sve koji su bili na njemu jer je avion eksplodirao, pao, zapalio se... Što to govori o razlici uma i intuicije? Vjerojatno da bi um trebalo staviti na njegovo mjesto – da shvati da je ono samo oruđe u upotrebi a ne dirigent vašeg ljudskog postojanja. Um nije identitet.
Ako se upitamo odakle dolazi intuicija, što je njen izvor? Um kaže da sve mora imati neki izvor. Pa ne moramo znati koji je to izvor, moramo biti svjesni da postoji. To je dovoljno. Intuicija dolazi iz toka kreacije, iz toka koji je izvor sveukupnog znanja koji se ubrzano približava ljudskom rodu. U momentima intuitivnog otkrivenja vrijeme zastaje, dok u momentima svjesnih događanja vrijeme i mjesto igraju odlučujuću ulogu. Kada smo u tim trenucima intuitivnog shvaćanja, vrijeme gubi svoju vrijednost, a kada izađemo iz tog stanja, vidimo da je vrijeme negdje nestalo, prošlo. Proces je sličan snažnom stanju koncentracije, gdje se isključuju svi vanjski procesi dok ste vi fokusirani samo na jednu stvar. Molim, pokušajte se toliko jako fokusirati na neku stvar da izgubite pojam o vremenu, o vanjskim okolnostima, zvukovima i svemu onome što oko nas buči i ometa nas u našem životu. Jasno, potrebna je ogromna energija. Nakon takvog procesa se osjećate izmoreno i umorno, ali ipak zadovoljno jer ste postigli nešto izvanredno – makar po vašim osobnim mjerilima. No, intuicija vas nikada ne umara.Maye su zato prema svojem Božanskom planu koji je podijeljen na dane i noći, ukazivale kako se čovjek rađa sa svojom namjerom – koja je njegova vodilja kroz život. Taj Božanski plan ima svoj smjer, cikluse razvoja i ubrzanje. Prema našim znanstvenicima dogodio se Big Bang i mi smo tu na Zemlji samo zbog niza malih i pogodnih incidenata. Pa mogla je i u nekoj kemijskoj tvornici biti eksplozija i eto ljudskog roda. Bez plana i programa. Radi se o apsurdu, jer okrenemo li se Mayanskom kalendaru vidi se namjera da se određene faze odrade postepeno, dopuštajući svijesti i intuiciji rast i ubrzanje.
Mislim da bi lijepo izgledalo kada naša DNA ne bi imala plan i program spajanja, niti kod po kojem bi se umnožavala. Pa zar smeta što vam je ruka narasla na glavi – onaj drugi ima nogu na leđima.
Jajna stanica ima proces ubrzavanja – matematička progresija, širenje epidemija, virusa ima ubrzavanje – matematička progresija, samo smo mi zaboravili da bi i ljudski rod morao sa svojom intuicijom i sviješću napraviti barem istu stvar – u svrhu preživljavanja. Jer, ono na što obraćamo pažnju, toga postajemo svjesni. Što bi se dogodilo kada bi svako jutro obratili pažnju na nešto određeno? Počeli bi živjeti poput Maya koje su svaki dan obraćali pažnju na kreaciju za taj dan i slavili taj dan zbog namjere koju on donosi. Jer je služio u kreaciji nečeg većeg. Pa tako i intuicija u tom procesu se prebacuje na automatsko ugađanje s snagama kreacije. U tom procesu dolazi do sinkronizacije na svim razinama. Ako postavite u istu prostoriju 20 satova koji nisu jednako namješteni, oni će se s vremenom sinkronizirati. Tako je Mayanski kalendar pokazatelj kako sinkronizirati sebe sa kreacijom.Iako se temelji na Fibonaccijevom nizu, kao gotovo sve u prirodi (živi i neživi svijet), promatrajući kroz Tzol'kin, najvažniji brojevi su 13 i 20. 13 dana i noć – svijest operira na broju 13. Nije ni čudo što su ga proglasili Sotonističkim, što još uvijek vučemo neke ostatke o Petku 13 – tom, jer valjda je netko shvatio važnost tog broja.
Fibonaccijev numerički niz:
0, 1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144, 233, 377, 610, 987....
Dok u prirodi vidimo najbolje na ova tri primjera:
školjka
DNA
agava
S druge strane netko tko je studirao biologiju zna da priroda funkcionira na broju 20 na taj način da se u prirodi sve umnožava po faktoru 20. Tako započinje rast jajna stanica, koja se stalno umnožava za 20. Tako imamo dva važna temeljna broja 13 i 20. Tako sama svijest o ovom numeričkom nizu te važnosti bojeva 13 i 20 možemo potaknuti intuiciju, te shvatiti kako smo odjednom na pravim mjestima u pravo vrijeme, susrećemo prave ljude, događaju nam se prave stvari.
Zapravo shvaćamo kako je intuicija za čovjeka najbolja jer je ona kozmičko znanje. Rijetko kada smo pogriješili kada smo poslušali intuiciju.
Maye su za svaki svoj dan u Tzolk'in kalendaru imale namjeru.
Rođenjem su imali namjeru. Ukoliko pogledamo ovaj kalendar u energetskom svjetlu vidimo kako namjera ima i energiju koja je stalna, jer tek kada ostvarimo određenu namjeru možemo ići dalje.
Možemo to zvati i karmičkim ciklusima, evolucijskim ciklusima, ali je važno da je stalno prisutna namjera. Ako pogledamo duboko u sebe i upitamo se što je naša prava namjera u ovom životu – što mi to želimo od sebe samih i našeg života, shvaćamo kako će većina ljudi reći da želi zdravlje, ljubav, novac, smirenost. Rijetko tko će vam reći da ima namjeru postati alkoholičar, ovisnik, ubojica ili lopov. Zato se postavlja pitanje: da li smo rođeni da budemo na ovoj strani tamne skale ili na ovoj strani svijetle skale – kreacije? Mislim da smo do sada shvatili kakve nuspojave izazivaju priklanjanja ovoj tamnoj strani – od ratova do uništenja planete koja nas toliko dugo podnosi.Ukoliko imamo namjeru postati slikar, raditi ćemo na tome dok tu namjeru ne postignemo. Jasno da je danas to mnogo teže ostvariti nego što bi bilo prije 100 ili 1000 godina. No namjera je intuitivna energija i samo je pitanje koliko će se energije u tom procesu nakupiti da se naša namjera počne ostvarivati. Namjera je fokusirana pažnja.
Ako se samo fokusiramo na jednu i isključivo jednu stvar, energija raste sve do momenta kada nam svemir počinje odgovarati i otvarati vrata, jer smo to mi intuitivno željeli i imali namjeru ostvariti. Korak po korak, etapu po etapu, s jedne na drugu namjeru, kao i kroz Tzolk'in kalendar, gradimo i ubrzavamo proces. Ne gubimo ništa od već ostvarene namjere, nego uzimamo novu i idemo naprijed. Svi poznati ljudi, velikani među svim strukturama su uvijek imali jasnu namjeru i dovoljnu količinu energije usmjerenu u jednom jedinom smjeru – namjeru. Ono što su Maye shvaćale, a nama je uspjelo promaknuti jest da kada si rođen s određenom namjerom ti znaš što trebaš učiniti u životu, i siguran si u svoj uspjeh, a taj uspjeh je sastavni dio tvog bića – on je tu i sada u intuiciji i u svijesti. Gotovo kao da je realiziran na fizičkom planu. To je ta energija koja tada pokreće onaj najjednostavniji princip akcije i reakcije koji u konačnici dovodi da se namjera iz intuitivnog i svjesnog dijela realizira na fizičkom planu.
Ono što moramo shvatiti promatrajući ovih 9 stupnjeva svijesti te cikluse koji se ubrzavaju jest da Tzolk'in kalendar radi na dvije razine.Prva je ona gdje imamo spiralno kretanje kroz dane i noći prelazeći tako stepenice svijesti. U tom procesu postoje dani i noći gdje ljudska svijest i intuicija ubrzavaju procese, dovodeći tako do shvaćanja o nužnosti čišćenja i pripreme za novi ciklus. No, istovremeno ovaj sustav funkcionira na još jednoj razini, a to je, da zatvaranjem jednog ciklusa, on ne prestaje djelovati nego paralelno radi s novim, pa tako sve do kraja 9 ciklusa. Jer koliko god smo napredovali još uvijek funkcioniramo na staničnom nivou, ali isto tako još uvijek funkcioniramo i na razini sisavaca, obiteljskom, kulturnom, planetarnom i galaktičkom ciklusu. Još uvijek smo i sisavci i imamo obitelji i tehnološki napredak, etiku – sada je red na svijesti i svjesnoj kokreaciji. Tako Tzolk'in kalendar ima dvije dimenzije koje moramo imati u vidu. Nadgradnju i ubrzanje.
AD ASTERA