Materijalne i duhovne kozmologije
Oduvijek su postojali različiti nazori o svijetu. Neki su od njih bili materijalistički, usredotočeni na materiju i njezine čisto mehaničke preobrazbe, a drugi mistični ili duhovni, usredotočeni na utjecaj boga ili bogova i božica, preobrazbe grube i istančane materije. Određena kozmologija može u određenom vremenu i prostoru prevladati među najmoćnijim i najutjecajnijim društvenim skupinama. No, s njima istodobno supostoje i druge kozmologije, možda među običnim ljudima ih podređenim elitama. U drevno doba prevladavale su mistične ih duhovne kozmologije, ah ujedno su postojale i one materijalističke. Naime, u doba drevne Grčke, neki filozofi, poput Demokrita, tvrdih su da se sve što postoji u svemiru može podvesti na atome. Ali duhovni su filozofi bili brojniji i utjecajniji. Danas je situacija obrnuta. Materijalističke kozmologije prevladavaju u elitnim krugovima i velikom dijelu običnog stanovništva, premda su opstale i duhovne kozmologije, čiji je utjecaj sve veći, i uskoro bi mogle postati prevladavajuće među vodećim društvenim krugovima.
Milijarde ljudi na svijetu i dalje su pod utjecajem duhovnih kozmologija.
Među njima se, osim ortodoksnih sljedbenika glavnih svjetskih religija, nalaze i sljedbenici voodooa, santeria, šamanizma, wiccama, i dr. Čak i u tehnološki najnaprednijim društvima iznenađujuće velik broj ljudi pokazuje predanost duhovnim kozmologijama ili fenomenima koji se s njima poistovjećuju. Godine 1990., Gallupov institut predstavio je Amerikancima anketu s popisom 18 vrsta paranormalnih iskustava povezanih s duhovnim kozmologijama. Samo je 7% anektiranih poreklo da vjeruje u ijednu od njih, dok ih je oko 50% reklo da vjeruje u pet ili više takvih kozmologija (Gallup i Newport, 1990., str. 1). Naime, 70% Amerikanaca vjeruje u život nakon smrti, 49% u izvanosjetilne percepcije, 36% vjeruje u telepatiju, 46% u parapsihološka ozdravljenja, a 29% izjavilo je da vjeruje u duhove koji opsjedaju kuće (Gallup i Newport, 1990., str. 5). Osim što su rekli da vjeruju u takve stvari, velik broj ispitanika tvrdio je da su stvarno doživjeli takva iskustva. U Gallupovoj anketi zaključeno je da: "... 1 od 4 Amerikanaca vjeruje da je doživio telepatsko iskustvo kontakta s drugom osobom bez primjene uobičajenih pet osjetila, 1 od 6 Amerikanaca osjetilo je da su bili u kontaktu s umrlom osobom, [a] 1 od 10 tvrdi da je vidjelo duha ili osjetilo njegovu prisutnost." (Gallup i Newport, 1990., str. 1). Vjerovanje u paranormalne pojave povezano s duhovnim kozmologijama nije ograničeno na obično stanovništvo. Prema jednom istraživanju (Wagner i Monet, 1979.), 57% američkih sveučilišnih profesora izrazilo je vjerovanje u izvanosjetilnu percepciju. Prema drugom istraživanju, 30% šefova Odsjeka Američkog društva za unaprijeđenje znanosti, također vjeruje u izvanosj etilnu percepciju (McClenon, 1982.).
Ali usred tog mnoštva sljedbenika duhovnih kozmologija, pojavile su se izolirane i međusobno povezane znanstvene elite predane materijalnim kozmologijama. Te su elite diljem planeta proširile mrežu gospodarskih, političkih, kulturnih i intelektualnih institucija koje se osnivaju na njihovim materijalističkim kozmologijama, a ta je mreža, na neki način, uspjela zadobiti određenu snagu i moć razmjernu međunarodnim institucionalnim izrazima duhovnih kozmologija. U ovoj se knjizi poglavito obraćam onim ljudima koji su se zapleli u tu mrežu prevladavajućih materijalističkih institucija, ali koja ih istodobno guši i žele iznova uspostaviti univerzalnu prevlast duhovnih kozmologija. Prvi korak mora uključivati temeljitu kritiku pretpostavki na kojima počivaju materijalističke kozmologije u svojim institucionaliziranim manifestacijama, osobito obrazovnim ustanovama.
Jednostavno rečeno, studenti bi trebali početi propitkivati materijalističke kozmologije koje im nameću njihovi učitelji. A učitelji mogu početi propitkivati svoje nadređene, koji, pak, mogu propitkivati sebi nadređene. Predstavnike institucionaliziranih manifestacija materijalističke kozmologije valja suočiti sa zagovornicima duhovnih kozmologija na takav način, da ih počnu cijeniti i s njima pregovarati. To se u izvjesnoj mjeri već događa.
U 1.mj. 1999. otputovao sam u Capetown, Južna Afrika, radi predstavljanja svog rada o aspektima zabranjene arheologije na Svjetskom arheološkom kongresu, najvećoj međunarodnoj konferenciji. Na jednom od predavanja kojemu sam prisustvovao, arheologinja koja je sudjelovala u velikim iskopavanjima na hetitskom nalazištu u Catalhoyuku u Turskoj, objasnila je kako su znanstvenici zaduženi za taj projekt, koji su financirale neke od najvećih međunarodnih korporacija kao što su 'Shell', 'Glaxo-Wellcome i Visa, uzeli u obzir alternativne kozmologije različitih stranaka zainteresiranih za to nalazište, uključujući štovatelje New Age božica. Kozmologija suvremenih štovatelja božica mistična je i u ključnim aspektima posve različita od kozmologije profesionalnih arheologa koji su, pretpostavljam u većoj mjeri, predstavnici materijalističke kozmologije suvremene znanosti. No, u spomenutim uvjetima, predstavnici materijalističke kozmologije bili su primorani pregovarati s predstavnicima duhovne kozmologije.
Ravnatelj nalazišta u Catalhoyuku je arheolog Ian Hodder sa Sveučilišta Cambridge. Dok neki pripadnici ortodoksne arheološke zajednice teže održati svoj isključiv autoritet i kontrolu nad procesom prikazivanja slike prošlosti ostatku javnosti, nekolicina arheologa, kao što je Hodder, počinju obraćati pozornost na razvijajuću situaciju, koju predstavljaju pojedinci kao što su štovatelji božice i ovaj zagovornik zabranjene arheologije, koja ima korijene u drevnoj indijskoj vedskoj predaji. U oštroumnom članku objavljenom u časopisu
Antiquity, Hodder je napisao (1997.. str. 699):"Svakoga je dana sve teže zagovarati prošlost koju nadzire akademija. Bujanje posebnih 'graničnih' interesa u velikoj mjeri ugrožava dominantnu raspravu ili počinje u nju zadirati." Fenomen zabranjene arheologije učinio je oboje. Tijekom posljednjih nekoliko godina, svojim sam radom nedvojbeno ugrožavao 'dominantnu raspravu'. Doista, posredstvom mojih izlaganja na konferencijama glavne arheološke struje, koje su katkad rezultirale objavljivanjem mojih radova u ortodoksnim stručnim akademskim publikacijama, taj je izazov uistinu počeo zadirati u područje same dominantne rasprave. Naravno, to se ne odnosi samo na mene i moj rad, već i na mnoge druge istraživače na polju alternativne povijesti i arheologije. Hodder je ukazao na stalnu pojavu zajednica alternativne spoznaje na internetskim stranicama, zaključivši da su: "... mnoge od njih iznimno dobro informirane."
Potom je rekao:"... više se ne može lako razaznati tko 'pripada akademiji, a tko je 'izvan' nje ..." (1997., str. 700). Hodder je odigrao ključnu ulogu u uključivanju štovatelja New Age božica i ekofeminista u istraživanja nalazišta u Catalhoyuku. Nadamo se da će se stvari i dalje razvijati u tom smjeru, i da će akademski arheolozi i dobro informirani predstavnici alternativnih mudrosnih predaja, zajedno surađivati u iznalaženju novih načina razumijevanja prošlosti. Hodder je ukazao na (1997., str. 697) želju sjevernoameričkih arheologa da: "... surađuju s Indijancima i uključe primjenu usmenih predaja u arheološka tumačenja." Američki arheolozi koji su sudjelovali u jednom takvom pothvatu (Anyon i dr., 1996., str. 15) rekli su da to pokazuje da: "... znanstvena spoznaja ne predstavlja privilegiranu sliku prošlosti... ona je samo drugi način poznavanja prošlosti." Osobno sam nastojao uvesti duhovnu kozmologiju drevne Indije u raspravu arheološke glavne struje, i na taj način pridonijeti našem razumijevanju podrijetla čovjeka.