Dana 24. 06. 1981., dvije djevojčice, Ivanka Ivanković i Mirjana Dragičević šetale su pašnjakom pokraj sela Međugorja u Bosni i Hercegovini, koja je tada bila dio Jugoslavije. Ivanka je na jednom od obronaka Podbrda, na udaljenosti od nekoliko stotina metara, ugledala blistav lik mlade žene, koja je lebdjela na sivom oblaku. Zazvala je svoju prijateljicu Mirjanu i rekla joj da se tu nalazi 'Naša Gospa'. Mirjana, koja joj isprva nije povjerovala, odbila je pogledati prema tome mjestu, pa su djevojčice otišle sastati se s nekim prijateljima. Kasnije toga dana, Ivanka i Mirjana su se vratile na mjesto viđenja prikaze s prijateljicom Milkom Pavlović. Tada su sve 3 vidjele prikazu. Vidjela su je i njihovi prijatelji, koji su poslije onamo došli (Vicka Ivanković, Ivan Ivanković i Ivan Dragičević). Svi su je identificirali kao Bogorodicu s djetetom Kristom. Šutke su je promatrali 45 minuta, sve dok nije nestala (Hancock, 1998., str. 25-26).

Vrativši se u selo, djeca su ispripovijedala ostalima što su vidjeli, no nitko im nije povjerovao. Milkina sestra Marija rekla joj je da je vjerojatno halucinirala, dok je Vickina sestra sarkastično primijetila da je vidjela NLO.

Sljedećeg su se dana Ivanka, Mirjana, Vicka i Ivan Dragičević vratili na  mjesto viđenja u pratnji još dvoje djece (sumnjičave Marije Pavlović i dječaka, Jakova Cola) i dvojice odraslih (Hancock, 1998., str. 27-28).

Ivanka je na Podbrdu vidjela prikazu koja ih je pozivala da joj priđu.

Vicka je poslije rekla: "Trčeći smo se uspeli na brdo, lako kao da hodamo po ravnom tlu. Nismo tražili čak ni stazu. Jednostavno smo dotrčali do Nje.

Pet minuta poslije bili smo na vrhu brda, kao da nas je nešto vuklo po zraku.

Bila sam prestrašena, iako sam bila bosa, nijedan me trn nije ogrebao."

(Hancock, 1998., str. 27). Uspon do vrha brda, veoma brzim hodom, obično traje dvadeset minuta. Kada su se djeca približila prikazi, osjetila su da ih nešto primorava da kleknu. Jedno od njih, Vicka, pitala je Mirjanu koliko je sati. Mirjana je rekla da se broj 12 na satu, promijenio u broj devet. Djeca su to protumačila kao manje čudo, kao znak kojim im prikaza želi reći da je stvarna. Sljedećeg dana, 26. 06., tisuće je ljudi pratilo djecu do podnožja brda. Anne Marie Hancock piše (1998., str. 28): "Bogorodičinoj viziji tada je prvi put prethodilo blistavo svjetlo, koje su osim djece vidjeli i svi ostali promatrači. Ta svjetlost nije obasjala samo to područje, već čitavo selo!" Ivanka, Mirjana i Vicka su se onesvijestile, a kada su se probudile, još su 30 minuta promatrale prikazu.

U subotu, 27. 06. 1981., tadašnja milicija je ispitala djecu, testirajući njihovo psihičko i fizičko zdravlje. Ustanovilo se da su normalni. No, tada su ih, vjerojatno pod pretpostavkom da je jedno od djece utjecalo na ostale, nagovorivši ih da izmisle priču o viziji, razdvojili u dvije skupine. Jedna je skupina otišla na vrh brda, dok je druga ostala na podnožju. Ali prikaza se pojavila djeci obiju skupina, dok su djeca na podnožju brda preduhitrila odrasle, koji su ih nadzirali i pred njima odjurila na vrh brda. Lik žene je nakon toga nestao, a sva su djeca kleknula. Potom se opet pojavilo blistavo svjetlo, koje je vidjelo mnoštvo okupljenih ljudi, a nakon nje lik žene. Kao  i obično do tada, vidjela su je samo djeca. Žena se tada prvi put izričito predstavila kao Djevica Marija. A tom se prilikom objavila i još jednom djetetu,Ivanu, kojega roditelji nisu puštali iz kuće (Hancock, 1998., str. 29).

U nedjelju, 15. 06. 1981., 15.000 ljudi okupilo se na Podbrdu.

Zabrinuti vladini službenici odveli su djecu u Čitluk radi daljnjih ispitivanja.

Nadajući se da će dokazati da su djeca psihički nestabilna, naredili su drugom liječniku da ih pregleda, no on je također ustanovio da su psihički i fizički zdravi. Te su se večeri djeca ponovno vratila na Podbrdo, a kada su  ugledali Bogorodicu, preklinjali su je da učini neki znak da je i drugi promatrači mogu vidjeti (Hancock, 1998., str. 31).

Zamolili su je da izliječi nijemog dječaka Danijela. Danijel, koji je tada imao dvije i pol godine, nije mogao ni hodati. Bogorodica im je rekla da kažu Danijelovim roditeljima, koji su se nalazili medu okupljenom svjetinom zajedno s Danijelom, da čvrsto vjeruju da će im sin ozdraviti. Obitelj je nakon toga krenula kući, zaustavivši se uz put u jednom restoranu. Ondje je Danijel lupio šakom o stol i rekao: "Dajte mi nešto za piti." Poslije je počeo hodati i trčati (Hancock, 1998., str. 59).

Hancockova piše (1998., str. 58): "Postoje brojna svjedočanstva o ozdravljenjima u Međugorju. Otac Rupčić je u svojoj knjizi dokumentirao pedeset šest slučajeva. Tjelesna ozdravljenja odnose se na bolesti očiju i ušiju, artritis, probleme sa žilama, neurološke bolesti, ozljede, tumore, te mnoštvo drugih. Zabilježeni su i slučajevi u kojima su se ljudi, nakon više pokušaja, izliječili od ovisnosti i pušenja, kao i slučajevi izlječenja psihičkih bolesti.

Opisane su i različite metode izlječenja." Bogorodica je rekla djeci: "Ja ne mogu ozdravljati; to samo Bog može."

Vladini službenici su 20. 06. 1981., odlučili zaustaviti okupljanja svjetine koja je željela vidjeti Bogorodicu, tako što su sprječavali pristup djeci.

U Bijakoviće su došle dvije socijalne radnice kako bi odvele djecu. Dobile su zapovijed da osiguraju da djeca ne budu na Podbrdu u uobičajeno vrijeme kada se objavljivala Bogorodica. Dok su ih odvodili, djeca su zahtijevala od vozača da zaustavi automobil. Kada su izašla iz automobila, počela su moliti. U tom su trenutku ugledala blistavo svjetlo kako im prilazi s brda.

Vidjele su ga i dvije socijalne radnice. Tada se Bogorodica drugi put prikazala djeci (Hancock, 1998., str. 31-32). Socijalne radnice su nakon toga dale ostavku. Odlučna da okonča čitavu stvar, milicija je odlučila sama spriječiti djecu da prilaze mjestu ukazanja.

Kada se katolički svećenik, otac Jozo, 1. 07. 1981. molio u svojoj crkvi, dogodilo se nešto neobično. Poslije se prisjetio: "Dogodilo se nešto za mene od ključnog značaja ... prekretnica i trenutak spoznaje. Dok sam molio, čuo sam glas kako mi govori: 'Izađi i zaštiti djecu.'" (Hancock, 1998., str. 33). U tom su trenutku djeca trčala prema crkvi, bježeći pred milicajcima koji su ih progonili. Otac Jozo ih je sakrio u crkvi, a kada ga je milicija  pitala je li ih vidio, uputio ih je prema Bijakovićima. Otac Jozo skrivao je djecu u crkvi još neko vrijeme. Poslije je obavijestio njihove roditelje da zakon zabranjuje miliciji da ispituje malodobnu djecu bez dopuštenja roditelja.

Kada je milicija poslije zatražila od roditelja dopuštenje za ispitivanje djece, odbili su ih. Otac Jozo, premda je spremno zaštitio djecu, do tada nije vjerovao u priviđenja. No, poslije, ljeti, i sam je doživio viziju (Hancock, 1998., str. 33).

Dana 12. 08. 1981., milicija je zabranila javna okupljanja na mjestu viđenja na Podbrdu. Bogorodica se poslije toga nastavila ukazivati u prisutnosti djece u kućama i na drugim mjestima. Premda su se ljudi nekako uspijevali krišom okupljati, vlast je nastavila vršiti pritisak. Tako je uhitila oca Jozu, zaplijenila sve njegove crkvene zapise, koji su sadržavali najbolja svjedočanstva o ukazanjima (Hancock, 1998., str. 34-35). Tijekom suđenja ocu Jozi (koje je trajalo od 21. do 22. 10. 1981.), seljaci su vidjeli kako se križ na brdu Križevac pretvorio u stup svjetlosti. Osim toga, ukazala im se i Bogorodica. Otac Jozo osuđen je na kaznu od 3 i pol godine zatvora, no zahvaljujući prosvjedima seljaka, oslobođen je nakon osamnaest mjeseci (Hancock, 1998., str. 35).

Ukazanja su se nastavila u prisutnosti djece u crkvi sv. Jakova, kao i na drugim mjestima. Tvrdi se da je Bogorodica tada svakom djetetu otkrila 10 tajni u razdoblju od nekoliko mjeseci. Mirjana je prva saznala svih 10 tajni, od kojih posljednju 25. 12. 1982. Nakon toga su i druga djeca tvrdila da su počela primati poruke od Bogorodice kroz svoja srca.

Bogorodica, koja se ukazala Ivanu, zahtijevala je da seljaci poste i mole 3 dana prije Njezina 2.000. rođendana, 5. 08. 1984. Mnogi ljudi u svim krajevima svijeta pridružili su se tim molitvama i postu. Na dan Bogorodičina rođenja, u Međugorju se okupilo 35.000 ljudi. Hancockova piše (1998., str. 39): "Upravo se toga dana, rano ujutro, što je prvi put službeno zabilježeno, Bogorodica ukazala većem broju ljudi na brdu Križevac.

Više tisuća ljudi kampiralo je ispred crkve. Mnogi od njih tu su viziju opisali kao siluetu žene odjevenu u blistavu bijelu haljinu, s rukama uzdignutima k nebu. Neki su je opisali kao figuru u šarenoj odjeći... Mnogi drugi su izvijestili o drugim znakovima i čudima kojima su svjedočili toga dana, uključujući neobično, divljačko okretanje Sunca na svojoj putanji."

Hancockova tvrdi (1998., str. 62) da su svjedoci tog sunčevog fenomena vidjeli da se Sunce 'okreće na svojoj osi', kao da se kreće prema njima, nakon čega se ponovno vratilo na mjesto.

Opisujući događaj kojemu je osobno svjedočila jednom drugom prilikom, Hancockova je napisala (1998., str. 62): "Ni najvještiji umjetnik ne bi mogao dostojno prikazati prizor koji se odvijao na nebu pred mojim očima, koji je grafički bio toliko lijepo oblikovan i obojen. Bila sam iskreno obuzeta strahopoštovanjem. Osobno sam vidjela okretanje, koje je bilo gotovo hipnotičko, tako da sam ukočeno zurila u taj zlatni vrtlog, naizgled prekriven diskom koji mi je štitio oči. Bio je neopisivo pulsirajuće blistav. Dok se okretao, izgledalo je kao da se kreće prema nama, premda je istodobno slijedio svoju putanju. Činilo se kao da se može pomicati u svim smjerovima istodobno. Isijavao je živim bojama fuksije, ljubičaste, lavanda-plave, srebrne i smaragdne. U trenutku kada ste prepoznali jednu boju, ona bi se pretvorila u drugu, nježno se s njome stapajući i miješajući sa sljedećim spektrom. Poznato je da dugo, izravno promatranje Sunca može stvarno oštetiti mrežnicu oka. Međutim, nakon što sam 30 minuta zurila u Sunce, ono nije naškodilo mojim očima. Mnogi su promatrači nakon toga pregledali oči kod oftalmologa, no rezultati su uvijek bili isti: nikakva šteta, bez objašnjenja!" I primijetila je: "Drugi tvrde da su vidjeli Svetu Majku sa Svetim Srcem i anđeoskim glasnicima."

Neki izvorni vidioci i danas imaju ukazanja i izvješćuju o primljenim porukama, kao i tajnama koje će u odgovarajuće vrijeme objaviti posebnoodabrani svećenici.