Cetvrta izreka...

Isus rece:

“Ne mislite od jutra do veceri

ni od veceri do jutra

O onom što cete staviti na sebe “.

A ucenici ga upitaše:

“Kada ceš nam se razotkriti

i kada cemo biti u stanju vidjeti te?”

Isus rece:

“Kada skinete sa sebe odjecu

a da ne budete posramljeni,

i kada bacite odjecu sebi pod noge,

kao što to mala djeca cine –

tada cete slijediti sina Boga živoga,

i necete se bojati “.

MANJE NE PROLAZI

Covjek ne živi ono što jeste, vec ono što želi biti: ne živi s izvornim licem, vec s naslikanom, umjetnom maskom. Citav problem je u tome. Kada se rodite, lice je vaše - ali malo pomalo, društvo vas pocne

oblikovati po svom: pocinje ono izvorno lice gurati u drugi plan, i da vam istovremeno nudi najrazlicitije

maske - za svaku situaciju po jednu - jer jedno lažno lice uopce nije dovoljno.

Situacija se stalno mijenja, i zato vam je nužno da pri ruci imate mali milijun umjetnih lica. Od jutra do

veceri, pa od veceri do jutra, vi koristite na tisuce maski. Kada primijetite da vam u susret ide neki mocan i

utjecajan covjek, vi promijenite masku. Ako vas prosjak mimoilazi, u trenutku ste drugaciji. Sve vrijeme,

svakog trenutka, dešava se neprestana promjena na licu.

Covjek mora biti svjestan toga, jer stvar je sada postala tako mehanicka, da izmice pažnji: lica se

mijenjaju sama od sebe. Sluga ulazi u sobu: vi ga ne udostojite ni pogledom, i ponašate se kao da nikoga

nema, kao da je ništavilo ušlo u sobu. Ali, kada vaš šef ude, odjednom skacete, presamicujete se od napora

i ulagivanja, lice vam sija, pozdravljate, slavite, baš kao da je Bog osobno došao da vas posjeti.

Posmatrajte pažljivije svoje lice, tu promjenu kojoj se ne vidi kraj. Gledajte se u ogledalu i mislite o

svim licima koja možete promijeniti. Napravite lice koje najcešce nosite kada ste sa svojom ženom. Sada

napravite ono lice koje oblacite s voljenom, sada ono pohlepno, pa ono kada ste ljuti, kada osjecate

seksualnu želju, licem docarajte nezadovoljstvo, i osujecenost. 1 samo gledajte pažljivo: vi niste jedan covjek

- vi ste gomila, masa. Cak cete vremenom otkriti da jednostavno ne možete povjerovati da “takvo i takvo” lice

uopce pripada vama. Ogledalo je pravi blagoslov. Pred njim možete i meditirati, mijenjajuci lica - to ce vam

dati uvid u lažnost vašeg vlastitog života. A nijedna maska koju ste vidjeli ne predstavlja vas. Ništa od svega

toga nije ono što vi sami jeste.

U Zenu je to bila jedna od najdubljih meditacija: pronaci svoje izvorno lice, ono koje ste imali prije no

što ste došli na ovaj svijet - i ono koje cete zadržati kada napustite fizicki nivo postojanja. Sve ostale maske

ne možete vjecno nositi sa sobom. Sva ta umjetna lica samo su tehnike za zavaravanje, metodi odbrane,

zidovi oko vas. Naravno, sve se to mora odbaciti da bi se vidio Isus, jer kada ugledate vlastito izvorno lice,

ugledali ste njega.

Isus nije ništa drugo do izvorno lice. Buddha nije ništa drugo do izvorno lice. Ni Isus ni Buddha nisu

negdje daleko, negdje van vas. Kada odbacite svu lažnost, vi ste obnaženi, goli, kao od majke rodeni. Tad

ste bez ikakvih dodataka, promjena, izmjena - i tad ste jedino s Isusom, njegova slava puca vam pred ocima.

Pazite, on vam se ne otkriva kao Josipov sin, ili sin Djevice Marije - vi se odjednom pretvarate u ono što Isus

jeste sam po sebi. A samo slicno može da prepozna slicno - uvijek zapamtite taj zakon: tek ako ste Isusu

slicni, možete ga prepoznati. Kako bi ga drugacije prepoznali? kada osjecate vlastito bice, svoju

unutrašnjost, onda vam nije problem osjetiti bilo ciju dubinu.

Svjetlost je u stanju prepoznati svjetlost; ona nije u stanju da prepozna mrak. Kako bi mrak mogao

spoznati svjetlost? Ako ste lažni, vi onda ne možete da prepoznate istinskog covjeka, a Isus je tako stvaran.

On nije lažov, a ako vi lažete danonocno - rijecima, pokretima, svim i svacim - kako cete ga prepoznati? To

ne da je teško, to je nemoguce. U svojoj nagosti vi cete ga prepoznati - prvo kao unutrašnjeg Isusa, a zatim i

kao vanjskog. Prvo se prepoznaje ono iznutra, jer prepoznavanje se diže iz dubine bica, i tek onda krece

prema površini. Nema drugog puta.

Ovo je jedna od najstarijih židovskih izreka: Pocinješ da tražiš Boga tek kada ga pronadeš. Izgleda

paradoksalno ali je potpuno tocno, jer kako cete tražiti ono što još niste ni prepoznali, ono što u vama još

33

uvijek nije postalo prepoznatljiv lik? Potraga pocinje tek nakon toga, ali tada za traganje nema neke narocite

potrebe. Putovanje i kraj putovanja pocinju u istom trenutku, jer je prvi korak istovremeno i posljednji.

Tek je jedan jedini korak izmedu vas i Božanskog. Na ovom putu nemoguce je naciniti nešto više.

Samo jedan korak: odbacite svu lažnost koju ste zakacili na sebe, pobacajte sve maske koje ste skupili u

životu.

Ali zašto ih uopce imamo? U cemu je stvar, i zašto se bojimo odbacivanja? Citava ta mehanika mora

da se razumije, jer tek nakon uvida, Isusove reci zvucati ce vam jasno.

Prvo i prvo: vi se nikada niste voljeli - ako ste voljeli sebe, onda nece biti nikakvog straha. Mrzite se, i

pošto ste u takvom neprijateljskom odnosu sa sobom, logicno je da cete skrivati svoje izvorno lice. Ako sebe

ne podnosite, kako cete onda se razgolititi pred drugima? Kako se i zašto to dešava - to, da mrzite sebe?

Citavo uslovljavanje ovog društva zasniva se na stvaranju mržnje i otpora prema sebi samome. Uvjetni

refleks je: osudivanje sebe; krivica, griža savjesti zbog onog što jesmo. Zbog toga što se mrimo, dopustili

smo postojanje religije, svecenstva, politicara, i tako dalje i tako dalje.

Ako ne mrzite sebe, zašto onda idete kod svecenika? Ako ne postoji mržnja, cemu onda potreba?

Kada mrzite, iznutra ce vas nagrizati osjecaj krivice; tad sticete utisak da nešto morate da promijenite. Kada

mrzite, sebe, vi odmah mislite kako vam je potrebna pomoc - netko je neophodan da biste se promijenili, da

biste postali mnogo bolji, sposobniji za ljubav, vrijedni tude naklonosti. A roditelji su vam od malena utuvljivali

u mozak: “Ti si pogrešan, pogrešno je sve što radiš, ne radi ovo, radi ono”, i tako do u beskraj.

Cuo sam pricu o tome kako je netko djetence željelo igrati se sa pijeskom na plaži, ali majka je bila

izricita: “Nemoj, jer pijesak je mokar, i svu ceš odjecu smociti”. Onda je mali htio da se barem približi vodenoj

površini, ali majcin glas ga je presjekao: “Pa jesi li normalan? Zar ne vidiš da je sve klizavo - možeš se

okliznuti i udaviti”. Jadno dijete je zatim poželjelo da makar malo trckara, ali brižni roditelj se isprijecio i toj

želji: “Ne može! Možda ceš se izgubiti u masi. Zar ne vidiš koliko je svijeta?” Na kraju je dijete željelo barem

jedan sladoled, jer je slasticarnica bila u blizini, ali majka kao majka, morala je posavjetovati ga: “Sladoled ne

možeš dobiti i kvit! Imati ceš problema sa grlom, a sladoled je ionako poguban za zdravlje”.

I konacno, majka se, vec prilicno iznervirana, obratila covjeku koji je sjedio u njenoj blizini: “Recite mi,

molim vas, a li ste ikada vidjeli neuroticnije dijete?”

A dijete uopce nije neuroticno - majka je luda! Igranje s pijeskom ne govori o neurozi, približavanje

vodi ne govori o neurozi, o tome ne govori ni skakanje ni traženje sladoleda, ali abnormalni um ce svemu

vikati samo “Ne, ne i ne!” - jer neuroticni um nikome ne može dozvoliti slobodu. Kako može jedan bolestan

um da makar promuca neko polu-potvrdno “Da”? A ta majka... i ne samo ona - sve su majke slicne, i svi

ocevi takoder. Sloboda je usmrcena, a dijete se bukvalno goni ka jednom neuroticnom stanju, i vremenom

ce steci utisak da nešto u njemu ne valja, jer kako možeš biti dobar kada na svaku tvoju akciju netko vice

“Nemoj!”

Kada je jedno dijete pošlo prvoga dana u školu, majka ga je, po povratku, upitala: “Što si naucio u

školici?”

“Naucio sam kako se zovem”, odgovori mali.

“Kako to misliš - naucio si kako se zoveš”, zabrinula se majka. “Pa zar to nisi znao od prije?”

“Nisam, jer sam tamo po prvi put shvatio da se ne zovem “Nemoj”, a bio sam ubijeden u to: “Nemoj

ovo, nemoj ono, nemoj ici tamo, nemoj raditi to i to”, pa sam tako pomislio da je to moje ime. U školi su mi

rekli da se ne zovem tako”.

Ako ste neuroticni - a citavo je društvo bolesno - vi ste onda u lancu neuroze koja se prenosi s

generacije na generaciju. Karika se postavlja na kariku, i mi do sada nismo bili u stanju stvoriti društvo bez

nervoze, ili pak netko antineuroticno doba. Samo su vrlo rijetki pojedinci mogli da pobjegnu iz tog zatvora.

Bježanja nije bilo previše, jer zatvor je ogroman, a temelj tako jak, nesalomiv.

Društveno uredenje je veoma staro, i citava ga prošlost potpomaže, i kada se beba rodi, potpuno je

nemoguce ocekivati da se novorodeni covjek nece zaraziti svim vrstama nervoza. Zdravlje je jednostavno

neodrživo, jer okolina je luda, a ona ce svakoga prisiljavati da se “ne izdvaja”. Oni ce uništiti ljudsku slobodu,

stvarajuci u covjeku utisak da je pogrešan. Ako povjeruje, gotov je - jer onda dolazi do samoosudivanja,

griže savjesti - i vi vremenom pocinjete sebe sasvim iskreno mrziti.

A zapamtite: ako sebe mrzite, onda niste u stanju voljeti druge. Kako voljeti drugog dok sebe mrziš?

Ako otrov postoji na izvoru, ušce ce biti još zatrovanije. Ako prezireš sebe, odnos ce time biti zagaden.

A upamtite i drugu stvar koja je logicna posljedica prve: ako vi sebe mrzite, kako onda možete

ocekivati da ce vas drugi voljeti? Ako ni vi sami ne osjecate ljubavi prema sebi, kako bi tek onda drugi mogli

da je osjete? I zato, negdje duboko u sebi, vi dobro znate da vas nitko ne može voljeti: cak i ako netko

pokuša taj nevjerojatni potez, vi mu ne vjerujete, i osjecate da taj želi da vas prevari, zaludi, iskoristi. Tko

VAS može voljeti? Vi sebe mrzite, te cak i ako netko pokuša, od vas, kao odgovor, dolazi samo sumnja,

podozrivost. Povjerenje je nemoguce, i vi cete vec pronaci nacine, dokaze i sredstva koja ce vas uvjeriti da

je tuda ljubav samo maska i ništa drugo. Kada tako nešto dokažete sebi, osjecate se rastereceno, i sve vam

je onda na svom mjestu.

Ta mržnja je osnovni uzrok nastanka svih umjetnih lica. Odjeca ne postoji zbog klime; vremenski uvjeti

pri svemu tome igraju veoma malu, gotovo nebitnu ulogu. Ona postoji da bi se sakrilo tijelo, seksualnost,

životinja u vama. Ali, bilo kako bilo, životinja je život - a sve što je životno ima nešto životinjsko u sebi. Vi ste

34

zvijer svuda osim u glavi, i zato se sve skriva - osim glave, naravno; glava je dopuštena, “jer životinja u njoj

ne može se prepoznati. Društvo ce biti sretno ako vam se odsjece sve osim glave, jer ona je prihvacena, s

njom nema problema.

Naucnici su pokušavali, i cak su uspeli u svojim eksperimentima: moguce je da um radi cak i ako se

citavo tijelo odbaci. Mozak nastavlja funkcionira kroz mehanicka sredstva: srce od plastike udara i dalje,

tehnicki aparati guraju krv kroz umjetne vene - i mozak postoji skoro bez tijela. Pokusa je bilo mali milijun, i

sada su naucnici zbunjeni - o cemu to mozak misli kada nema tjelesnosti? Možda i dalje sanjari, stvara

besmislene misli i glupe sisteme.

No bez obzira na sve, ogledi su bili uspješni, veoma uspješni u posljednjih par godina. Cak je i društvo

požnjelo uspjeh sa slicnim eksperimentom, ali na drugi nacin: tijelo vam je odsjeceno od svijesti, i samo

glava preživljava - ona ima pravo na postojanje. Ako vam na to ukažem, siguran sam da necete biti u stanju

prepoznati ni vlastito tijelo, pod uvjetom da vam se glava odvoji od njega. Ako bi iznenada nabasali na

vlastito tijelo bez glave, da li biste shvatili da je vaše? Vi ga nikada niste vidjeli, cak i u kupatilu skrivate

tjelesnost od sebe. Odjece je sve više i više. Ona nije samo na tijelu - mi odjecom presvlacimo cak i vlastite

umove. I oni su obuceni.

Dvojica klinaca koja su prolazila pokraj nekog zida, odjednom su poželjela vidjeti što se iza njega

nalazi. Našli su neku izbocinu u zidu, i stariji je mladem pomogao da mu se ovaj popne na ramena i baci

pogled na prostor iza zida. Bio je to težak poduhvat, ali se mladi nekako uspentrao. Kada je došao do ivice,

uzviknuo je zapanjeno: “Carobno! S ove strane je masa svijeta - svi se igraju, ali nemaju ništa na sebi. Ovo

je u stvari nudisticki klub”.

Onaj stariji je bio sav uzbuden: “Pa hajde, reci mi malo pobliže jesu li muškarci ili žene?”

“Kako da znam”, zbuni se mladi, “ - pa nitko nema ništa na sebi!”

Muškarac se prepoznaje kao muškarac - a i žena kao žena – samo zbog odjece. Onaj mali je u pravu,

On ispravno kaže: “Kako da napravim razliku kada su goli?” Odjeca je identitet. Zbog toga kraljevi ne dozvoljavaju

svojim sljedbenicima nositi istu odjecu kao oni. Kada bi se svi obukli kao vladar, tko bi ga onda

prepoznao? Ne, to se mora sprijeciti po svaku cijenu. Kralj mora biti nešto posebno.

Odjeca je stvarno identitet, i ona je postala toliko znacajna da vi ni u snovima niste obnaženi. To samo

govori koliko ste optereceni onim što je na vama. Društvene zabrane prodrle su duboko u podsvijest, jer san

je pojava koja je sasvim nesvjesna. Barem bi u snovima morali biti prirodni, ali uspjeli ste da svoju

izvještacenost prenesete cak i u to podrucje: i tamo su maske, i tamo su razlicita lica - sva, osim onog

izvornog.

Ta lažna gradevina, sveukupnost te pseudo-licnosti, opstaje samo zbog toga što se mrzite iz sve

snage. Vi se krijete, i nikom ne dopuštate da spozna vaše istinsko sopstvo, jer kako biste to uopce podnijeli?

Kako ce vas drugi moci zavoljeti ako vas upoznaju? Kako ce moci podržati vas, i poštovati? Postali ste

glumci. U tome je osnovni smisao one Isusove izreke.

“Ne mislite od jutra do veceri, ni od veceri do jutra o onom što cete staviti na sebe”.

Ne mislite o maskama, licima, odjeci. Ostanite takvi kakvi jeste, prihvatite sebe. Bice teško, bice vrlo

teško, jer ako mislite o sebi, obuhvata vas nelagodnost.

Odakle se ta nelagodnost pojavila? Rodila se zbog ucitelja koji su vam gnjecili mozak, a oni su trovaci

citavog života. Oni ne samo da nisu ucitelji, nego su neprijatelji u suštini. Stalno su se busali u prsa: “To je

životinjsko, to radi životinja u tebi - a ti si covjek!” Što oni to govore? O cemu? Ti sumanuti ucitelji vas

savjetuju da se odreknete životinje da joj osporite pravo na postojanje. A ja vam kažem da covjek ne samo

da je životinja, nego je vrhovna životinja na kugli zemaljskoj; i ako poriceš životinju, ti se udaljavaš od samog

izvora cjelokupnog života. A ako uspiješ u toj ludackoj nakani, biti ceš stopostotno lažan.

Ako vodiš ljubav s nekom ženom, a istovremeno poriceš životinju u sebi, što ceš onda raditi? Zbog

toga su gotovo svi današnji ljudi postali skoro nesposobni za ljubav. Ja mislim da je na Istoku jedna od

stotinu žena u stanju doživjeti orgazam. Na Zapadu je slucaj isti, ali danas se to donekle mijenja. Devedeset

i devet žena - od njih stotinu nikada nije spoznalo nikakvu seksualnu ekstazu, jer to im nije bilo dopušteno.

Muškarcu je bilo koliko-toliko dopušteno ispoljiti životinju u sebi, ali ženama nije, nikada. One moraju biti

krute kao sante leda dok vode ljubav, moraju podsjecati na leševe, biti iznutra mrtve. Ne smiju pokazati

emocije, pokazati kako uživaju u tome - jer samo kurva može uživa u tako “prljavim” stvarima. Prostitutka

može da vrišti od srece, ali ne i supruga, žena naše djece.

Ako uživa i licem pokazuje zadovoljstvo, onda ce se muž osjecati povrijedenim, jer ona se mora

ponašati kao boginja, a ne kao ulicarka, kao životinja. Ali, ponašati se kao boginja, a nemati božanska

osjecanja, prinudno stvara lažnost. I tako - žene leže mrtve, kao leševi, smrznute, bez izraza u ocima.

Jeste li se ikada udubili u tu rijec - “emocija”? (emotion - prim. prev.) Citavo bice se pokrece kada ste u

emocionalnom vrtlogu: sve je to živo, kuca, udara - to je divljina. Ali, ne, nikako ne, ne ni slucajno! Žena se

ne smije ponašati kao divljakuša. Kao lešina može: tada je dobra i lijepa, tad je “prevazišla” životinju u sebi.

Ali, ako opovrgneš seks i kažeš da je to nešto ružno i animalno, ne samo da ga nikada neceš prevazici,

nego ceš ga morati uporno potiskivati i skrivati.

Prije samo tri ili cetiri godine, jedan covjek koji je imao fabriku igracaka dospio je na sud, a citava

nevolja nastala je zbog toga što je na nekoliko igracaka stavio prave, premda minijaturne, seksualne organe.

Ako djevojcica ima lice, onda mora imati i vaginu. Ako djecak ima prst na lijevoj ruci, onda je normalno da

35

ima i penis. Igracke s genitalijama... to je stvorilo nevidene probleme, pa je morao prekinuti proizvodnju.

Uradio je predivnu stvar, ali sud ga je ipak proglasio krivim, jer društvo ne može dozvoliti prirodnost.

Ako vaše igracke imaju sve ekstremitete, zašto onda da nemaju i spolne organe? Želite da ne budu

svjesni cinjenice? Ako vam je to namjera, vi onda stvarate lažna lica. I zašto su svi poludjeli u vezi tih

igracaka? Igracke su igracke! Ali svecenici, misionari i ostali dušobrižnici potpuno su poludjeli, i jednog

nevinog covjeka - zbog potpuno prirodnih lutaka - izveli pred sud. A on je uradio stvarno povijesnu stvar.

Djeca moraju spoznati svoje tijelo u cjelini, jer tijelo je lijepo samo kada je cijelo. Zašto skrivati, zašto rezati?

Zbog dubokog straha od vlastite životinje. Ali, vi jeste životinje, i to je takva cinjenica da jednostavno bode

oci: to se može prevazici, ali se ne može uništiti. A destrukcija ce vas samo prisiliti da još grcevitije lijepite

maske na svoja lica.

Ako to prevazidete, tada ce vaša ljudskost, a i vaša božanstvenost, biti nešto potpuno izvorno. Ali,

prevazilaženje uvijek ukljucuje prihvacanje, prolaženje kroz cinjenice s snažnijom svjesnošcu. Covjek ne

smije da se izgubi u onom kroz što prolazi, vec da prode i da se uzdigne iznad toga. Poricanje znaci samo

jednu stvar: da vi ne želite proci kroz ono što nazivate životinjom. Ništa se u životu ne može tek tako zaobici,

kao-gotova stvar. Ako pokušate, stvar koju zaobilazite ostati ce nezrela, površna jednostavno nikakva,

bijedna, obilazeci vi ste propustili još jednu priliku da napokon izrastete. Život se mora živjeti - samo tada se

raste, samo tako se raste. Doci ce trenutak kada cete prevazici seks, ali do toga ce doci kroz spoznavanje

kroz osobno iskustvovo, kroz produbljivanje, vlastite svijesti i vlastite ljubavi – ne zaobilaženjem, ne kroz

strah i negiranje, nego kroz neposredan susret.

Isus rece: “Ne mislite od jutra do veceri, ni od veceri do jutra o onom što cete staviti na sebe”.

Ne stavljajte ništa na sebe. Ja ne kažem: “Budite goli i šetajte se tako”. Ali, nemojte se kriti - budite

ono što jeste. Prihvatite sve što život sobom donosi, uživajte, slavite! Budite zahvalni božanskom što vam je

dalo priliku da se radujete, neka vas blaženstvo preplavljuje zbog onog što jeste - ništa ne odbijajte. Što god

da odbijete, odbili ste Boga unutar odbacene stvari, jer On je ono što je stvorio.

I naravno, on zna mnogo više od vas. Kada god se opirete bilo cemu u sebi, vi se opirete Tvorcu,

pronalazite greške u kozmickim zakonima, u samom postojanju. To je budalasto, ali ljudi koji rade slicne

stvari veoma su poštovani od strane još glupljih od sebe. Isus ti kaže da ne razmišljaš mnogo o onom što

ceš staviti na sebe - kroz život se kreci neusiljeno, slobodno. Odgovaraj na život, i ne unosi nikakvu laž

izmedu sebe i životnog toka.

Od trenutka do trenutka, živi bez mišljenja, jer najdublja maska koju covjek ima je mišljenje samo po

sebi. Ideš kod neke žene i preslišavaš se što ceš joj reci kada je ugledaš - da li da joj šapneš “Volim te!”, ili

samo, “Nitko ti nije slican”. Ako tako recitiraš i nabrajaš, onda budi siguran da nisi zaljubljen. Da jesi, ljubav bi

govorila umjesto tebe, oticala bi po svom. Stvari bi se dešavale spontano, u skladu sa sobom, a tad za

ponavljanjem ne bi ni bilo potrebe.

Jedan prijatelj je, izlazeci sa predavanja, upitao Mark Twaina: “Kako je bilo? Da li ti se predavanje

dopalo? Volio bih da znam da li ti se stvarno svidio moj govor?”

“Koji govor?”, zacudi se Twain. “Jer, bio je jedan pripremljen, jedan koji si pokušao ispricati, i jedan

koji si ispricao - o kojem predavanju me pitaš?”

Ali to je citav vaš život: pripremite nešto, nešto drugo uradite, a nešto ste sasvim trece htjeli.

Zašto se to dešava? Otkuda tolike podjele? Zbog toga što niste spontani. Covjeku koji je osloboden

iznutra bice potrebna samo jedna stvar, ništa više - budnost, pažnja, samo to. Tada ce iz svoje pažljivosti da

iznjedri ono što želi. Vi se pripremate zato što ste nesvjesni, nepažljivi. Bojite se i drhtite - jer tko zna kakva

ce situacija biti? “Da li cu biti u stanju odgovoriti?” - to je taj strah. Zbog svega toga postajete lažni, i sve

lažniji, iz dana u dan.

A Isus kaže: “Ne razmišljajte o onom što cete staviti na sebe”.

A ucenici ga upitaše: “Kada ceš nam se razotkriti, i kada cemo biti u stanju da te vidimo?”

Isus im rece: “Kada skinete sa sebe odjecu a da ne budete posramljeni, i kada bacite odjecu

sebi pod noge, kao što to mala djeca cine - tada cete slijediti sina Boga živoga, i necete se bojati”.

Pokušajte razumjeti ama baš svaku rijec. Ucenici pitaju o razotkrivanju, a Isus im stoji ispred nosa,

razotkriven u svoj svojoj slavi. Potpuno je prisutan, sav je medu njima, a njih zanima: “Kada ceš nam se

razotkriti?” Valjda misle da se Isus igra “žmurke” s njima.

Jednom je Ananda upitao Buddhu... prolazili su kroz neku šumu, suho im je lišce krckalo pod nogama,

vjetar je puhao, a njih su dvojica malo izmakli ispred ostalih ucenika. Kada je osjetio da su na pristojnoj udaljenosti

do drugih, Ananda ga upita: “Oduvijek sam želio znati samo jednu stvar: jesi li nam razotkrio sve što

si ostvario? Ili nešto još uvijek skrivaš samo za sebe?”

Buddha mu je mimo odgovorio: “Ja nemam pesnicu, vec otvorenu šaku. Pogledaj ovu šumu - sva je

otkrivena, izložena. Ja sam joj slican, jer Buddha ne steže šaku u pesnicu”. Zatim je uzeo par suhih listova i

sklopio šaku. “Sada mi je šaka zatvorena, i ti ne možeš vidjeti lišce u njoj. Ljudi koji osjecaju pohlepu u

odnosu na vlastito znanje - oni koji ne žele dijeliti, odvajaju se od šume i postaju kao pesnice”.

Zatim je otvorio šaku i lišce se opet rasulo po zemlji: “Ali Buddhina šaka je potpuno otvorena, i ja sam

sve razotkrio. I ako osjecate da je nešto još uvijek skriveno, to je zbog vaše pesnice, a ne moje otvorene

šake”.

36

Isus je tu, prisutan da prisutniji i ne može biti. Ucenici ga pitaju: “Kada ceš nam se razotkriti?” - a on

je razotkriven! - “i kada cemo biti u stanju da te vidimo?” Oni misle da je u pitanju neka skrivalica. Ama

ne, uopce ne - Isus se ne skriva. U stvari, ucenici još uvijek nisu otvoreni: njihove su oci sklopljene. Oni su

skriveni, a ne Isus.

Istina se ne sakriva - vi ste zatvoreni. Istina vam je dostupna u svakom trenutku, ona je razotkrivena

oduvijek. Po samoj svojoj prirodi, ona se ne može sakrivati, Samo se laž krije, istina nikada. Istina je kao

otvorena šaka. Ona ne može biti kao pesnica, ali vi ste stegnuti.

“Problem je u vama”, govori Isus. “Kada skinete sa sebe odjecu a da ne budete posramljeni...”, jer

vi se možete svuci a da i dalje osjecate sramotu zbog toga. Tad vaša nagota nije naga, jer nije nevina.

Sramota je dio lukavog, prepredenog uma.

U Kršcanstvu je sramota osnovni grijeh, izvorni grijeh, culi ste za pricu o Adamu i Evi - u kom se

trenutku desio njihov grijeh? Mnogi su istraživali onaj trenutak njihovog sagrešenja. Bilo im je zabranjeno da

jedu plodove sa Drveta Znanja, ali pali su u iskušenje. I to je prirodno; gdje je zabrana, tu je i iskušenje. Tako

mora biti zbog toga što um funkcionira na takav nacin. Ali, um ima još jedan trik: on iskušava, i uvijek

prebacuje krivicu na nešto drugo, ili nekog drugog. Kada god je nešto zabranjeno, um se odmah za to

zainteresira - maltene, zabrana postane pozivnica. Um želi znati, istraživati, i svuda gurati nos.

Adam i Eva su bili kušani sobom, nicim drugim. Ali, prica kaže da ih je kušao Davo, Sotona. Baš to je

onaj gore spomenuti trik: um pokušava da odgovornost svali na bilo što. A taj “davo” nije ništa drugo do

žrtveni jarac. Osjecate iskušenje, ali onda na brzinu smislite kako je tamo neki davo kušac - on vas zavodi,

nagovara. Drugim rijecima, Davo je grješnik, a vi ste samo nevina žrtva. Iskušenje nije došlo od davola, nego

iz uma koji je izazvan zabranama. Citavo “satanisanje” je samo mentalna varka.

Prica je zaista predivna: Bog je naredio Adamu i Evi da ne jedu plodove sa Drveta Spoznaje. Da su

bili poslušni, oni bi izbjegli drvo. Ali, oni nisu vjerovali Bogu naredbodavcu. Odmah su pomislili: “Zašto?

Zašto bi nam Bog branio da prilazimo ovom drvetu? A to nije obicno, nego veoma privlacno drvo - Drvo

Spoznaje”. Mora da im je u tom trenutku um prokljucao od radoznalosti: “Ama uzmite, jer ako jedete, biti cete

kao bogovi, jer cete se pretvoriti u one koji znaju. Bog vam brani zato što je ljubomoran. On se boji

mogucnosti da mu ne postanete slicni. Ako pojedete plodove s Drveta Spoznaje, znati cete toliko toga, i On

više nece moci odredene stvari sakrivati od vas”. No, prica ide dalje i kaže da to nije ucinio um, nego davo u

obliku zmije. Bila je to samo režirana situacija - Bog je htio vidjeti imaju li njih dvoje povjerenja u Njega.

Ali um sve nagovori - um je “davo”. Davo je došao u obliku zmije, a zmija je simbol lukavosti - um je

zmija, najotrovnija, najprepredenija. Prvi su ljudi svalili odgovornost na davola - a poslije toga, Adam je svu

krivicu pripisao Evi. Muškarac je od pamtivijeka govorio da je žena ta koja izaziva, provocira, zavodi, i zato ju

je uvijek osudivao. Žena je kušac u svim svetim spisima: ona vas zavodi, pa je, samim tim, korijen svih

mogucih i nemogucih problema.

A to je sve prokleti ljudski um: Eva kaže da je kriv davo, Adam kaže da je kriva Eva, no ako pitate

davola osobno, on ce reci: “Bog je kriv, jer, kao prvo i prvo, zašto je uopce morao bilo što zabranjivati? U

Edenu ima barem milijardu biljnih vrsta, i Adam i Eva, sve da su i htjeli, ne bi mogli da otkriju koje drvo je

Drvo Spoznaje. Kada im je drvo pokazano i kada su culi “Zabranjeno! “ - znali su na što da obrate pažnju.

Od tog trenutka, zaboravili su na ostatak rajskog vrta - citava njihova pažnja je zabranom bila privezana na

samo jednu stvar: Drvo Spoznaje. Dakle, kriv je Bog i nitko drugi”.

Ali prica je predivna, jer se može tumaciti na tisuce nacina. Toliko je dimenzija u njoj da je to

jednostavno nevjerojatno. Prica se može godinama tumaciti, cas na ovaj, cas na onaj nacin - iz toga se

sastoj i sva ljepota parabole. Adam i Eva su ubrali plod i pojeli ga, i odjednom su se zastidjeli vlastite nagosti.

I u cemu je grijeh? U tome što nisu poslušali Boga? Vatikanski Papa ce reci da je osnovni grijeh u njihovoj

neposlušnosti, jer svecenici žele biti krotki, biti nešto s cim se lako upravlja.

Ako pitate filozofe a ne teologe, oni ce vam reci da je grijeh bio u tome što su pojeli plod sa Drveta

Znanja - jer kada pocneš misliti, “ nastaju problemi. Bez mišljenja, bez mentalnih procesa, život je jednostavno

nevin, sasvim bezazlen. Djeca su bezazlena, baš zbog toga što još uvijek ne znaju misliti. Isto

tako, porijeklo prirodnih ljepota možemo naci u istoj nesposobnosti da se misli. Covjek je tako ružan i

smiješan baš zato što mu je um uvijek napet, težak, kabast – opterecuju ga misli, brige - citava nevinost

bespovratno je izgubljena. Zbog toga egzistencijalisti uvijek optužuju plodove sa Drveta Znanja.

No ako upitamo psihologe, oni ce reci: “Grijeh se pojavio zbog srama!” - jer kada osjecaš sramotu, i

bilo koju krivicu u vezi sebe, poceo si da se mrziš, da se prezireš duboko u sebi. Psiholozi su stvarno otišli

najdalje. Cim osjecaš sram, ti odbijaš sebe - ali sve to dolazi kroz znanje. Djeca nisu u stanju osjetiti

sramotu, ona se krecu naga, njima to nije teško. Mi im vremenom izazivamo grižu savjesti, ponavljajuci im:

“Ne šetaj se gol! Obuci se smjesta!” - i što više znaju, to više imaju srama.

Isus kaže: “Kada skinete sa sebe odjecu a da ne budete posramljeni...” a što su Adam i Eva

ucinili? Oni su svoje genitalije prekrili smokvinim lišcem - ujedno, to je bila i prva odjeca na svijetu. Od tog

trenutka, rodio se ovaj svijet - prije toga, nigdje ga nije bilo. Kako je moguce vratiti se u rajski vrt? Pobacajte

smokvino lišce - Isus, kaže da je to put povratka. A ovo je vracanje: “Kada skinete sa sebe odjecu a da ne

budete posramljeni...”, jer možete zadržati sram a odjecu odbaciti, no ona je onda unutrašnja: i dalje se

krijete, još uvijek ste kao zgrcena pesnica. Dakle, nagota nije puka golotinja; možete biti goli kao od majke

rodeni, a da ipak ne budete nagi.

37

Nagota nosi u sebi jednu dublju, mnogo dublju dimenziju: nedostatak osjecanja sramote. Drugim

rijecima, nagota je prihvacanje vlastitog tijela u potpunosti. Nema osude unutar uma, nema podjele unutar

tijela- jednostavno prihvacanje. Ako imamo sve te sastojke, onda je rijec o nagoti, a ne o golotinji. Mahavir je

nag, ali on nije clan nijednog nudistickog kluba. Njegova nagota je potpuno djetinja, sasvim, sasvim nevina.

Vaša golotinja je proracunata, nešto što dolazi iz uma. Izazvani ste, buntovni, borite se protiv društvenih

normi - jer društvo vjeruje u odjecu, u obilježja, a vi sve to odbacujete. To je reakcija, a vi niste bezazleni,

nevini kao dijete.

Isus kaže: “... i kada bacite odjecu sebi pod noge, kao što to mala djeca cine - tada cete slijediti

sina Boga živoga, i necete se bojati”.

Na prvom mjestu, vi morate prihvatiti onu vrstu nagote koju ste imali pred Bogom, onu nagotu koju

pred roditeljima niste ni osjecali. Pred božanskim ne smije biti sramote - ako tog osjecanja nema, onda ste

istiniti. Ako se sram pojavi, onda cete istovremeno upotrijebiti svoje stare maske - sram vas na to prisiljava.

I druga stvar: ako nestane sram, i strah ce išceznuti. Oni idu ruku pod ruku: ako te je sramota, bojati

ceš se, a ako tog osjecanja nema, onda ni straha nece biti. Strah nestaje kao i sramota. A kada išceznu,

otvaraju vam se oci - biti cete sinovi Boga živoga. U tom stanju svijesti spoznati cete Isusa, spoznati cete

Buddhu, vlastitu prirodu.

Ljudi mi uporno dolaze s jednim te istim pitanjima... Na primjer, cesto me pitaju: “Kako možemo znati

da li je Majstor prosvijetljen ili ne?” Ovakvi kakvi jeste, vi to niste u stanju razluciti. To bi bilo isto kao kada bi

zamolili slijepca da vam kaže da li je u njegovoj sobi svijetlo upaljeno ili iskljuceno. Vi stvarno niste u stanju

osjetiti da li je covjek ostvaren ili nije, da li je on Krist ili tek neka protuha - to je za vas mislena imenica.

Inace, da li bi oni ljudi prije dvije tisuce godina razapeli Isusa da su ga prepoznali?

Užasno su postupali s njim, prisilili su ga da izgleda kukavno i bijedno, kao posljednji kreten. Dok je

nosio križ na Golgotu, masa je išla za njim bacajuci kamenje, prljavštinu, uživajuci u onome što rade “kralju

Izraelskom”, “sinu Boga živoga” - a mislili su da je sin siromašnog stolara - ali da je decko poludio.

Podrugujuci mu se, stavili su mu na glavu krunu od trnja, i vikali za njim: “Pogledajte, ide “kralj Izraela”, to je

taj sin Božji!”

A prije no što je skinut s križa, posljednja šala bila je: sa po svake strane stavili su po jednog lopova -

bio je razapet kao zlocinac; cak su se i oni lopovi šalili na njegov racun. Nije ga samo gomila izazivala i

ismijavala. Jedan od onih zlocinaca ga je upitao: “Sada ce nas razapeti s tobom, i zato te molimo, nemoj nas

zaboraviti u kraljevstvu nebeskom. Ti si mu sin, i stoga ceš, vjerojatno, moci srediti neke stvari za nas. A ti to

svakako možeš - ti u stvari možeš uraditi što god hoceš”. Cak su ga i zlocinci smatrali ludakom. Svi su se

trudili da Isus ispadne kao budalasti prorok.

Kako uspijevamo da ga ne prepoznamo? Oci su nam sklopljene, i to samo zbog te naše “odjece”:

straha, sramote, samoosudivanja, osjecaja krivice, zbog mržnje i tisucu drugih stvari.

Isus kaže: “Kada skinete sa sebe odjecu a da ne budete posramljeni, i kada bacite odjecu sebi

pod noge, kao što to mala djeca cine, tada cete slijediti sina Boga živoga, i necete se bojati”.

Kada u pocetku prisiljavaju dijete da nešto stavi na sebe, ono se opire i buni. Protivi se zbog toga što

odjeca sputava njegovu slobodu. Njegov otpor je prirodan, ali vi ga možete ubijediti na nebrojeno mnogo

nacina. Kažete mu: “Kada budemo izlazili negdje, ti ceš zaista morati obuci “to i to', a kada se vratimo, radi

što hoceš; zbog toga što je odjeca nužna u svakom društvu - ako se buniš, onda ne možeš ici s nama”. A

pošto dijete želi biti sa roditeljima, ono je prisiljeno da sluša svaku naredbu.

Ali u trenutku kada se bude vratilo, ono ne samo da ce svuci odjecu - dijete ce jednostavno iskociti iz

nje. Ono doživljava odjecu kao neprijatelja, jer ona ga cini smiješnim, lažnim. Cim je obuceno, dijete kao da

ne prepoznaje sebe, i tako se, polako ali sigurno, stvara neuroza. I na kraju vi odlazite po zdravlje kod istih

onih osoba koje su vas ucinile abnormalnim! Ali onaj koji rada strah ne može biti ni od kakve pomoci. Ti lažni

dušobrižnici ce uvijek reci: “Boj se Boga, budi ispunjen strahopoštovanjem, i moli se”. Kako vas sve to može

dovesti do neustrašivosti? Isus vas može dovesti do trenutka kada to stanje postaje jednostavno prirodno, ali

sva prethodna uslovljavanja se moraju srušiti iz temelja. A temelj je ovo: ne prihvacaš li sebe, osuden si citav

svoj vijek provesti u strahu.

Necete se bojati ako prihvatite sebe. Nemojte previše da mislite u pojmovima “mora” i “ne mora”,

“treba” i “ne treba” - ako takva terminologija nestane, išceznuti ce i strah. Budite realni ne borite se sa

stvarnošcu. Ako je seks tu, prihvatite ga. Ako je ljutnja zaiskrila u vama, ne opirite se - prihvacanje je kljuc

oporavka. Ne pokušavajte stvoriti suprotno: “Ne smijem biti ljutit, i moram pokušavati izražavati mnogo više

samilosti. I suviše sam seksualan, a to nije dobro. Mislim da treba uci u celibat”. Ne stvarajte suprotan kraj,

jer ce vas takva taktika na kraju prisiliti na sve moguce i nemoguce maske. Ljutnja ce preživjeti, a samilost ce

biti veoma plitak šou; i seks ce opstati, ali ce se povlaciti sve dublje i dublje u nesvjesno, dok ce na vašem

licu pocivati maska brahmacharye. Sve te gluposti, zapamtite, ne mogu vam biti ni od kakve koristi.

Jednom sam cuo: neki naucnik bio je na pragu velikog otkrica: kada bi pronašao samo još jedan kljuc,

znao bi kako da napravi dijamante. Sve su mu tajne bile razotkrivene, osim te jedne, jedne jedine. Radio je

strahovito puno, upinjao se iz sve snage, ali do konacnog razrješenja kao da nije mogao doci. Tad mu je

netko iz njegovog društva predložio: “Zašto rasipaš život bez potrebe? Cuo sam da na Tibetu postoji žena

koja zna sve tajne u vezi dijamanata. Pošto ima sve odgovore, zašto ne bi pokušao da pronaci tu ženu i da

joj jednostavno postaviš pitanje koje te toliko interesira? Ovdje samo gubiš vrijeme”.

38

I covjek je na kraju poslušao... Bilo je teško pronaci onu premudru ženu; trebalo mu je nekoliko godina

traganja, nekoliko puta život mu je visio na koncu, ali, bilo kako bilo, ipak ju je pronašao. Jednog jutra

zakucao je na njena vrata. Mudra žena mu je otvorila vrata, a naucnik je bio zapanjen - ona ne samo da je

bila nešto najplemenitije i najljepše što je on ikada vidio svojim ocima, vec je citava njena pojava bila

pozivajuca, i kao da joj je iz ociju dolazio onaj zavodnicki poziv: “Pridi bliže, još bliže, još bliže”.

Rekla mu je: “Dobro je da si napokon stigao. Moj muž trenutno nije kod kuce, i ovo je pravilo: možeš

me pitati samo jedno pitanje, i ja cu na njega dati tocan odgovor. Zapamti, možeš mi postaviti samo jedno

pitanje; na svako drugo neceš dobiti odgovor”.

“Kada ti se vraca muž?” uspeo je promucati zaludeni naucnik.

On je inace došao samo zbog jednog jedinog pitanja. Mora da je u njegovom vlastitom nesvjesnom

seks bio stvarno dubok problem. Rad sa dijamantima vjerojatno ga je silno umarao. Sigurno je pomišljao:

“Kada budem otkrio tajnu dijamanta, bicu bezmjerno bogat, i tada ce sve žene svijeta biti napokon moje”.

Takvog misaonog toka on svakako nije bio svjestan, ali negdje u njemu to je nesumnjivo postojalo.

Vi radite u plicaku, a niste nimalo svjesni što se dešava u vašim vlastitim dubinama. U bilo kojem

trenutku može eksplodirati ono što ste prešucivali i potiskivali; svako bježanje je potpuno beskorisno. Samo

vam preobražaj može pomoci, a preobražaj podrazumijeva istinsko prihvacanje onoga što jesmo. Rijec je o

prihvacanju, a ne o prosudivanju koje govori: “Ovo je dobro, ovo nije dobro”. Bez procijene! Ne budite sudac!

Imajte povjerenja u vlastitu prirodu i tecite s njom. Ne pokušavajte plivati uzvodno - to je ono što se

podrazumijeva pod unutrašnjom nagotom.

Krecite se sa životom u dubokom povjerenju, bez obzira kuda ce vas odvesti. Ne stvarajte svoje

vlastite ciljeve, jer ce vas i cilj uciniti lažnim. Život ne poznaje ciljeve. Onaj koji ima cilj opredijelio se protiv

života, jer život se krece kao poezija a ne kao biznis. On se krece kroz srce, a ne kroz glavu - to je kao

ljubavna igra. Život je iracionalan, i “ ne vjeruje u logiku, ne vjeruje u Aristotela, ne vjeruje u teologe, nego u

mistiku. Život je misterija koja se može živjeti, a ne problem kojeg treba rješavati samomucecim mislima. On

nije zagonetka. Tajna je potpuno otvorena, ali vi ste skopcani. Svuda vam se razotkriva, ali vaše bice još

uvijek je kao pesnica.

Zašto ste zatvoreni? Vi ne prihvacate onaj unutrašnji život - pa kako cete onda prihvatiti ovaj život koji

se izvan vas odigrava? Prihvatite! Pocnite od središta vlastitog bica. Ako usvojite sebe u svoj svojoj nagoti,

ona cete biti u stanju bukvalno sve prihvatiti bez ikakvih problema. S prihvacanjem se pojavljuje i

preobražaj: jednom kada se prihvatite bez ostatka, necete više biti kakvi ste bili.

Preobražaj se dešava sam od sebe, no tek kada se iznutra opustite. To je ono što Isus kaže: “Budite

nagi - samo kao takvi zreli ste za opuštanje. Odbacite sve ono što vam je društvo nametalo kao ispravno i

jedino vrijedno” - jer to je ono što se podrazumijeva pod “odjecom”. Društvo vam nije poklonilo život -

darovalo vas je odjecom svih velicina i boja. Ono vam nije stvorilo sopstvo, ali jeste nametnulo ego. Zamislite

sebe kako se šecete goli nekom ulicom.

Kada je kralj Ebrahim došao do svog Majstora, ovaj ga je upitao: “Jesi li spreman prihvatiti sve što ti

budem rekao?”

“Spreman sam na sve”, odgovori kralj. “Zato sam i došao - što god ti kažeš ja cu uciniti”.

Majstor ga je pogledao i rekao: “Dobro, neka ti bude. Skini sa sebe svu odjecu”.

Ucenicima koji su stajali u blizini pocelo je da biva pomalo nelagodno. Ebrahim je bio veliki kralj, i to je

bilo stvarno nepotrebno. Isti zahtjev nikome nije postavio - zašto je onda ovaj uvjet postavio baš jednom

kralju?

Zbog toga mu je jedan od ucenika došapnuo na uho: “Zar to ipak nije previše? Istu stvar niste ni od

koga tražili!”

Ne obaziruci se na sve to, Majstor je nastavio po starom: “... a kada se skineš, uzmi ovu moju papucu

u ruku, izadi s njom na ulicu i, dok budeš optrcavao grad, udaraj se papucom po glavi!”

Ebrahim ga je poslušao bez prigovora. Potpuno nag, istrcao je na ulice svog grada - glavnog grada -

udarajuci se papucom iz sve snage po glavi. Kaže se da se vratio apsolutno probuden.

Što se dogodilo? Ebrahim je bio covjek s velikim mogucnostima; baš zbog toga je Majstor zahtijevao

od njega da ispuni one cudne zahtjeve. Majstor uvijek traži ono što ste u stanju izvesti. Što su vaše

mogucnosti vece, to su veci i njegovi zahtjevi. Ako ste slabi, onda Majstor gotovo ništa ne zahtjeva. Ebrahim

je bio stvarno veliki potencijal - uskoro je i on postao Majstor. Što se desilo? Dogodilo se isto ono što je Isus

govorio svojim ucenicima: odbacivanje odjece - svega onog što vam je društvo nametnulo - a samim tim,

došlo je i do oslobadanja od ega.

Mnogo puta ego otpada sam od sebe, jer on je jedina velika prepreka, strahovit teret, no vi ga opet

stavite na glavu i nastavite dalje. Mnogo puta ste propali, no vi ste, obogaljeni i razbijeni, nastavili nositi svoj

teret, nošeni nadom.

Ispricati cu vam pricu koju sam cuo prije neki dan: Lav je došao do tigra i postavio mu pitanje: “Tko je

glavna zvjerka u prašumi?”

Tigar mu odgovori: “Pa, naravno, gazda, ti si glavni - to je svima dobro poznato!”

Poslije toga, svratio je i do medvjeda, zgrabio ga i unio mu se u lice: “Je li, decko, tko je glavni?”

“Nema potrebe”, rece medvjed drhteci od straha, “cak ni da se pita - ti si kralj svih životinja!”

39

Kada je to isto pitanje postavio slonu, slon ga je dohvatio surlom za grivu, par puta ga tresnuo o

zemlju i bacio s gadenjem.

Otresajuci prašinu, lav mu se energicno obrati: “Znaš što - ako vec ne znaš odgovor, onda nema

smisla da se tako ponašaš”.

Tako ste se i vi ponašali - a ne kao medvjed, ne kao slon, nego kao lav. I vi cete isto tako reci: “Ako ne

znaš odgovor, nema smisla da radiš to što radiš. Zašto si tako grub? Jednostavno si mogao priznati da ne

znaš odgovor na moje pitanje”.

Ako ste prepoznati to otpadanje društva iz vlastite unutrašnjosti, propast može postati pocetak velikog

uspjeha, najveceg uspjeha u vašem životu. Zbog toga covjek postaje religiozan tek kada propadne, tek kada

prepozna vlastitu propast. Vrlo je teško biti i religiozan i uspješan u vanjskom svijetu. Ako vam odjeca pruža

toliko toga, zašto onda uopce razmišljati o nagoti? Onda odjeca postaje najbolje ulaganje koje postoji. Ali,

kada propadnete, odjednom prepoznajete nagotu koju ste skrivali od sebe. Tu nagotu ništa nije moglo da

prikrije; mogli ste se samo zavaravati.

Iskoristite svoje poraze! I kada vas tresnu o zemlju iz sve snage, dok krvarite i jecate, ne ponavljajte

lavlje gluposti. Shvatite da nema istinskog uspjeha u ovom svijetu, jer citava stvar je apsolutno lažna - a kako

je moguc uspjeti s maskom? Cak su i vaši Napoleoni, Aleksandri i Džingis Kanovi - simboli one konacne

propasti.

Isus je uspio, jer je bio potpuno izvoran - ukorijenjen u vlastitoj prirodi. Pokušajte to shvatiti, i to ne

samo razumijevanjem, vec i pomocu odbacivanja. Odbacite odjecu, postanite nagi, i biti cete ocišceni

iznutra. Time ste iz sebe odbacili dio jabuke koju su jeli Adam i Eva - i ponovo se nalazite pred vratima raja.

Kršcanstvo kaže da je covjecanstvo izbaceno iz raja s Adamom i Evom; ali sa Isusom, vrata se

ponovo otvaraju - možete uci. Ali, to što ste Kršcanin nije vam ni od kakve pomoci. Morati cete prepoznati

Isusa, a njega ste u stanju prepoznati tek kada ostvarite sebe kao sina “Boga živoga” - ništa manje ne

prolazi.