Manifest sudbine

Bijeli čovjek je veliki graditelj. Nekoliko puta u povijesti, kada je neometano i slobodno mogao raditi ono što mu je priroda usadila i što mu je naložila, on je konstruirao,

kreirao i gradio imperije. Pošto mu je dana sloboda da vlada u određenom vremenskom razdoblju, kreativni rad bijelog čovjeka je postao zadivljujući. Jedno od takvih razdoblja bila je izgradnja Amerike i osvajanje Zapada.

Sredinom XIX stoljeća, većina Amerikanaca bila je obuzeta idejom da je njihov manifest sudbine osvajanje i naseljavanje Amerike od obala Atlantika do obala Pacifika. I osvojili su je!

Naše povijesne knjige prepune su trabunjanja o značaju prvih hodočasnika, puritanaca, putnika sa Mayflowera i općenito, o ulozi kršćanstva u izgradnji Amerike. Djeca školskog uzrasta i ogroman dio američke populacije, uslijed toga, postaju toliko indoktrinirani da bi rado ponovno prihvatili židovsku laž da su Ameriku izgradili kršćani za kršćane i na kršćanskim principima. Podrobnije istraživanje povijesti pokazat će da niti su Ameriku izgradili kršćani, niti je to urađeno na kršćanskim principima, već je naprotiv, ona izgrađena usprkos okovima kršćanstva.

Tko su pravi graditelji Amerike? To sigurno nisu bili hodočasnici, puritanci ili neki drugi religiozni fanatici, iako je ponetko od njih bio među prvim doseljenicima. Među masama koje su izgradile Ameriku nije bilo mnogo vjerskih prognanika, mada je bilo i takvih među prvim doseljenicima. U osnovi, ljudi, koji su ovdje dolazili u velikom broju i koji čine rasnu suštinu Amerike, bili su najbolji primjer veličine Bijele rase. To su bili ljudi obuzeti duhom avanturizma, koji su tražili bolju zemlju i bolje uvjete u kojima će podizati obitelji i stvarati svoje bogatstvo. Oni su bili avanturisti, agresivni, neustrašivi, energični i, iznad svega, ljudi sa vizijom i željom da grade. Oni su bili ista vrsta ljudi poput onih koji su pomicali granice bijelog čovjeka po cijelom svijetu, tisućama godina.

Tko su bili ti ljudi? Ono najbolje u Bijeloj rasi, čime se možemo ponositi. Oni su bili pioniri, traperi, lovci, istraživači, farmeri, rančeri, graditelji željezničkih pruga i pored ostalog, borci protiv Indijanaca. Ovamo su došli iz prenaseljene Europe, koju su eksploatirali i uništili židovski financijski monopoli, Europe zapletene  u  mrežu  destruktivne  kršćanske  religije  nametnute  od Židova. To su bili ljudi koji su tražili prostor i slobodu da bi mogli slijediti svoje prirodne naklonosti i težnje. U njihovim venama i krvi osjećao se manifest sudbine da se šire i naseljavaju bogatu novu zemlju.

Iz ovoga su izrasli najbolji i najveći izdanci produktivnosti Bijele rase koje je svijet ikada vidio. U djelu “Osvajanje Zapada” prikazano je jedno od najviših i najboljih dostignuća ljudske rase. Herojsko osvajanje Zapada je upisano kao jedno od najslavnijih poglavlja u povijesti Bijele rase, ili bilo koje druge. Samo hrabrošću i radom izgrađena je najproduktivnija, najkreativnija i najmoćnija imperija koju je svijet ikada vidio.

Danas Amerika, mada bijeli ljudi u njoj čine manje od pet posto svjetske populacije, proizvodi isto onoliko bogatstva i potrepština koliko i ostatak svijeta zajedno. I to usprkos činjenici da su Amerikanci opterećeni velikim ograničenjima i problemima, kakvima nijedna nacija do sada nije bila. Bijeli Amerikanci na svojim leđima nose trideset milijuna (vjerojatno i svih sedamdeset) crnih parazita, koji nisu samo težak teret, već i ozbiljan problem za porast proizvodnje. Sva ova proizvodnja stiže iz Amerike usprkos činjenici da je američki narod natjeran da pomaže svoje rivale i neprijatelje širom svijeta, tehnologijom, zajmovima, proizvodima, monetarnim restrikcijama i svim ostalim podvalama koje je Židov u stanju smisliti. Uz to, u našoj sredini boravi navodno šest milijuna Židova, a vjerojatno i puno više njih, što dodatno ima pogubni efekt.

Nema sumnje da je Amerika danas osnovno uporište Bijele rase. Zbog toga je ona pod teškim napadom Židova, koji bi htjeli natjerati bijele Amerikance da se miješaju sa drugim rasama i gurnu ih u isto zmijsko leglo u koje je ugurana Indija pred više tisuća godina, Južna Amerika pred nekoliko stoljeća, a Haiti pred sto pedeset godina. Amerika je najsnažnije uporište Bijele rase i tu će

se morati voditi presudna bitka, gdje će Židov morati biti pobijeđen i gdje se će nova svjetska filozofija o opstanku Bijele rase morati formulirati i ukorijeniti.

Puno dugujemo našim srčanim pradjedovima koji su na neistražen i neprijateljski kontinent stigli bez ičega, osim nepokolebljive odlučnosti i urođenih sposobnosti da stvaraju i grade. Prvi među njima bili su trgovci krznom i traperi, lovci i istraživači, energični ljudi koji su tražili nove avanture i uvijek šire horizonte. Za njima su uskoro stigli i prvi naseljenici, farmeri. Kako su se probijali prema zapadu, rančeri, goniči stoke i romantični kauboji pomagali su ukrotiti ogromna prostranstva Amerike. Za njima su slijedili graditelji naselja, trgovci, graditelji pruga, poduzetnici, u najboljem američkom smislu. Dok su izgrađivali ovu imperiju svi su se, na ovaj ili onaj način, borili protiv Indijanaca.

S obzirom da je naša povijest tako falsificirana i da su naši herojski pradjedovi, pioniri, teško i bez razloga optuženi za politiku prema Indijancima, od najveće je važnosti da ispitamo kakvu je to politiku pionirska Amerika vodila prema inferiornim crvenim domorocima, odnosno, Indijancima.

Ne postavlja se pitanje da li je bijeli čovjek osvajao zemlju koju su nastanjivali Indijanci, rasa potpuno drugačija od njega i, definitivno, inferiorna. Mada je u početku osvajanje bilo postupno, Indijancima nije trebalo puno da shvate da su okupirani i da im je oduzeta zemlja. Pošto se uskoro razvilo neprijateljstvo, što je bilo neminovno, i bijeli čovjek je brzo shvatio da mu je Indijanac smrtni neprijatelj i da predstavlja prijetnju njegovoj egzistenciji, imovini i životima njegovih bližnjih.

Na osnovu toga razvila se povezanost unutar Bijele rase koja nikada nije postojala u Europi. Bijeli čovjek je shvatio da se mora udružiti kako bi opstao, pa je tako rođen značajan period rasne lojalnosti među bijelim narodima različitog europskog porijekla. Ovo zbližavanje iznjedrilo je najbolje u bijelom čovjeku - rasnu lojalnost, snalažljivost i hrabrost. Dajući zamaha ovim prirodnim sposobnostima, on je neprekidno napredovao, potisnuo Indijance na zapad i preuzeo  njihovu zemlju. Mada je bijeli čovjek bio brojčano slabiji, to se nije pokazalo kao nedostatak, jer, kada je ujedinjen i odlučan u svom cilju, on može prevladati sve sile i prepreke. Bijeli čovjek je jasno shvatio da je Indijanac njegov neprijatelj i izreka “samo mrtav Indijanac je dobar Indijanac” postala je nepisani zakon u zemlji.

Zbog toga je besmisleno tvrditi da je Amerika izgrađena na kršćanskim principima. Amerika uopće nije izgrađena na tim principima. Da su prvi bijeli pioniri slijedili diktat kršćanske etike “voli svoje neprijatelje”, “okreni drugi obraz”, “prodaj što imaš i daj sirotinji”, “ne opiri se zlu”, “ne sudi” itd., i sve ostale samoubilačke kršćanske gluposti, oni nikada ne bi uspjeli. Indijanci bi ih nadjačali i poubijali prije nego što bi uspjeli i zakoračiti na američki kontinent. Ne, zaista! Amerika nije izgrađena na principima kršćanstva, niti su je izgradili ljudi koji su bili posebno zainteresirani za kršćanstvo. Ameriku su izgradili najbolji predstavnici Bijele rase - Bijele rase koja je pokazala svoju urođenu agresivnost i koja je dala pun zamah svojoj nadmoći i sposobnosti.

U suvremenim povijesnim knjigama, filmovima i ostaloj židovskoj promidžbi srećemo mnogo neistina o perfidnosti bijelog čovjeka, koji je tobože prekidao primirja sa Indijancima, varao ih, lagao i izdavao. Ovo je, naravno, kao što sam već rekao - židovska promidžba - koja ima za cilj da degradira i umanji junaštvo bijelog čovjeka. Bijeli čovjek se jednostavno borio, pobijedio Indijance i otjerao ih sa njihove zemlje. Nije se cjenkao sa Indijancima, nije imao potrebe da ih vara niti da im bilo što obećava. On je tu bio da osvaja. Borio se sa Indijancem, porazio ga, ubijao, i otjerao sa zemlje da bi je preuzeo. Jednostavno je pobijedio i pokorio ga. To je bilo samo osvajanje, a okriviti bijelog čovjeka za varanje i šikaniranje predstavlja samo još jednu židovsku prijevaru. Bijeli čovjek nije sklapao primirja sa Indijancima. On je donosio ukaze kojima su određivani rezervati za Indijance, već potpuno poražene. Ne cjenkajte se i ne pravite mirovne sporazume sa poraženim neprijateljem. Vi određujete uvjete, a tako se postupalo i sa američkim Indijancima.

Budimo iskreni. Bijeli Europljanin je prešao ocean, osvojio američki kontinent koji je naseljavala inferiorna crvena rasa i napredovao prema zapadu; pobijedio je crvenog čovjeka, preuzeo njegovu zemlju, poubijao većinu svojih protivnika i kada ih je apsolutno porazio, masovno

ih je prognao u predjele beskorisne zemlje, rezervata. Bila je to otvorena, potpuna pobjeda, slobodna igra prirodnih sila, bio je to bijeli čovjek u najboljem svom izdanju. Da naši pradjedovi to nisu uradili, ne bi bilo Amerike - ne bi, u stvari, bilo velikog snažnog vrela Bijele rase danas. U stvari, pitanje je da li bi Bijela rasa uopće opstala.

Da bismo bolje ilustrirali razmišljanje i stav bijelih pionira, vlade i vojske, dozvolite da citiramo tekst proglasa guvernera Johna Evansa, građanima teritorija Colorado 1864. godine.

PROGLAS

Poslali smo specijalne glasnike do Indijanaca na zaravnima, prijateljski tražeći da se sretnemo kod Fort Liona, Fort Larneda, Fort Laramija i Logora Colins, upozorivši ih, radi sigurnosti i zaštite, da će svi nasilni Indijanci biti kažnjeni i uništeni. Posljednji od spomenutih glasnika se vratio uz dokaze koji upućuju da je većina Indijanskih plemena u ratu i da su neprijateljski raspoloženi prema bijelcima. Uložio sam krajnje napore da pridobijem sve Indijance sa zaravni da bi došli na ugovoreno mjesto sastanka, obećavši im snabdijevanje i zaštitu, koje su, uz nekoliko izuzetaka, svi odbili primiti.

Stoga, ja, John Evans, guverner teritorija Colorado, izdajem ovaj proglas i ovlašćujem sve građane Colorada, pojedinačno ili u organiziranim skupinama, da se mogu boriti protiv nasilnih Indijanaca na zaravnima, striktno izbjegavajući one koji su se odazvali mome pozivu za sastanak na naznačenim mjestima, i da ubiju i unište neprijatelje, gdje god da se nalaze, neprijateljski raspoložene Indijance. Dalje, jedina nagrada koju mogu dati svima koji pruže ovakvu uslugu, jest da ovlastim ove građane ili skupine građana da zarobe i zadrže kao svoju, svu imovinu gore navedenih neprijateljski raspoloženih Indijanaca, i da time budu nagrađeni.

Dalje, nudim svim skupinama koje će pod okriljem zakona organizirati teritorijalne milicije, da im osiguram oružje i streljivo i da im plaćam kao redovnoj vojsci, za njihove konje, njihove potrebe i transport, uz garanciju Zapovjednika Područja.

Sukob je pred nama i svi dobri građani se pozivaju na dužnost da brane svoje domove i

obitelji.

Kao dokaz stavljam svoj potpis i veliki pečat Teritorija Colorado.

11. travnja 1864. godine poslje Krista.

S. H. Elbert

Tajnik teritorija Kolorado

Guverner John Evans

S obzirom da je osvajanje Zapada i izgradnja Amerike bila jedna od najkreativnijih i najproduktivnijih epoha u povijesti bijelog čovjeka, trebali bismo naučiti neke ozbiljne lekcije iz vlastite povijesti. Ako je vođenje rata protiv obojenih rasa, odnosno Indijanaca, bilo toliko plodonosno pred sto ili dvije stotine godina, što se tiče širenja i dobrobiti Bijele rase i, ukoliko je iz ovakvog napora sagrađena ogromna, bogata imperija, što je loše u prihvaćanju i usvajanju takve politike danas, na globalnom nivou? Zašto mi promoviramo razmnožavanje inferiornih afričkih crnaca u našoj sredini kada smo toliko nadmoćniji da možemo izvući zemlju iz te zbrke i što prije ih poslati natrag u Afriku? Zašto ne podržimo našu bijelu braću u Južnoj Africi i Rodeziji i ne pomognemo im da protjeraju crne divljake na sjever prema ekvatoru?

Sama priroda nas je obdarila neotuđivim pravom da opstanemo, da se širimo, napredujemo i brojčano uvećavamo Bijelu rasu pred licem svih naših neprijatelja. Ne zaboravimo da su obojene rase najsmrtonosniji neprijatelji koje Bijela rasa ima. U stvari, sve obojene rase su neprijatelji bijelog čovjeka. Najbolja zaštita koju bijeli čovjek može sebi osigurati jest da se teritorijalno širi i uvećava brojnost svoje rase na zemlji, umanjujući one koji pripadaju obojenim rasama, budući da su sve neprijateljski raspoložene prema nama, sve dok opasnost ne prođe.

Sve dok je neprijateljska crvena rasa bivala nadmoćna po broju i snazi, ona je predstavljala zlo i opasnost za bijele američke pionire. Sve dok Bijela rasa nije brojčano nadjačala Indijance, postojala je opasnost po njihove živote i imovinu. Slično tome, na globalnom nivou, obojene rase, koje su neprijateljski raspoložene prema Bijeloj rasi, postaju svakim danom sve veća opasnost za sam opstanak Bijele rase. Ako je politika Bijele rase u Americi pred stotinu godina bila tako produktivna za nas, ne postoji nijedan razlog zbog koga to ne bi bila i odlična politika na planetarnom nivou.

Nemoguće? Uopće nije nemoguće. U stvari, to ne samo da je moguće, već je i jedina pametna politika koju Bijela rasa može voditi. Nemojte biti u zabludi - Židovi su, u suradnji sa obojenim rasama, Bijeloj rasi namijenili uništenje, i oni napreduju i uspijevaju u svom programu.

Najviše je pravo, a ujedno i najznačajniji zakon prirode, boriti se za opstanak pod svaku cijenu. Moramo osigurati postojanje Bijele rase na licu zemlje za sva vremena. Bijeli čovjek to može lako učiniti, ukoliko se ujedini i postigne rasnu solidarnost. Dok je u doba Rima, jedan legionar, koristeći suvremeno oružje, poput mača, oklopa, itd., mogao se boriti sa šest (ili deset) puta brojnijim crnim divljacima, danas, uz modernu tehnologiju, koja je proizvod bijelog čovjeka i samo bijelog čovjeka, nekolicina obučenih pilota u mlaznim avionima, naoružani atomskim bombama, mogu izbrisati bilo kog protivnika, crnce u Africi, na primjer, u tren oka. Činjenica da je danas i naše oružje u rukama naših neprijatelja, koji ga nikada sami ne bi mogli proizvesti, jest sramni odraz nedostatka lojalnosti i cilja unutar Bijele rase.

Ipak, i pored tako loše situacije kakva je danas, još uvijek nije suviše kasno, niti je nemoguće. Kada Bijela rasa postigne jedinstvo i ideološku solidarnost, obojene rase će, zahvaljujući nesposobnosti da same sebe uzdržavaju, ispariti i nikakav nuklearni holokaust kojim nas Židovi plaše, neće biti potreban.

Da, natpis na zidu je jasan: bijeli ljudi, ujedinite se ili nestanite! Naseljavajte svijet ili postanite mongrelizirani robovi!

S obzirom da crna rasa izvršava najveći broj zločina, jasno je da ćemo, ukoliko smanjimo njihov broj, smanjiti i broj zločina. Isti princip odnosi se na neobrazovanost i siromaštvo. Stoga, ako želimo smanjiti kriminal, siromaštvo, prljavštinu i neobrazovanost, najbolji i najefikasniji program je smanjenje broja crnaca u Americi.

Rasni program Kreativističkog pokreta stoga je vrlo jasan: raširiti Bijelu rasu, smanjiti broj obojenih.

Ovo mora biti naš program za sva vremena, ne samo za Ameriku, već i za čitav svijet.

Pod pritiskom Židova i kršćanskih principa, postupali smo upravo suprotno, nerazumno i glupo. U Americi, i svuda u svijetu, svaka politika koju je bijeli čovjek slijedio, bez obzira da li se radilo o stranoj pomoći, socijalnoj zaštiti, poreznoj politici, tehnološkoj pomoći, medicinskoj pomoći ili nekoj od mnogih drugih politika, zasnovala se na tome da povećava broj obojenog ološa i smanjuje osnovu produktivne Bijele rase.

Obojene rase cijelog svijeta strašno nas mrze. Izvikana od židovskog tiska, Bijela rasa, oličena u bijelim Amerikancima, svuda je primarna meta mržnje. Ne samo da bijelog čovjeka mrze u cijelom svijetu, već i ovdje, u samoj Americi, Meksikanci, crnci, Indijanci i sav obojeni šljam jedva čekaju dan kada će nas izbrisati.

Zašto da “okrećemo drugi obraz” i hranimo, snabdijevamo i potičemo razmnožavanje obojenog šljama koji nas mrzi? To je samoubojstvo. To je ludost. Obojenim rasama ne dugujemo ništa. Oni bi nas se riješili čim bi zadobili moć. Uz pomoć židovske organizacije, oni će se, kroz generaciju ili dvije, dokopati moći, pa će nas se riješiti, ako se mi ne ujedinimo i ne organiziramo.

Ponavljam, ujedinjena i organizirana Bijela rasa je deset puta moćnija od cjelokupnog ostatka svijeta.

Politika aparthejda u Južnoj Africi samoubilačka je, i to još više od one u Rodeziji, iako su obje zemlje napadnute kao rasističke. Ove zemlje, mada se njihove metode razlikuju, pomažu, iz godine u godinu, “odgajanje” sve većih hordi crnaca. Rodezija ima luđačku, samoubilačku politiku opsjednutu “uzdizanjem” crnaca (nemogući poduhvat). “Obrazujući ih”, omogućavaju im da se

razmnožavaju i sve više prepuštaju vlast ovim majmunima iz džungle. Očigledan rezultat ove ludosti će, naravno, biti samoubojstvo bijele populacije. To je isto tako suicidno kao da hranite i razmnožavate štakore sve dok vas na požderu.

Australija je imala mudriju rasnu politiku od svih ostalih zemalja na svijetu (“samo bijelci”). Međutim, ostali su slijepi na Židove, pa Židovi sada posjeduju Australiju. I to usprkos činjenici da je bijeli čovjek izgradio kontinent. Ali, stara priča se opet ponavlja. Međutim, ni australijska politika neće spasiti Bijelu rasu, ukoliko ostatak svijeta poklekne.

* * * * *

U prirodi, svaka vrsta se trudi da se proširi koloniziranjem novih teritorija. Na primjer, čim je zec kročio na novi australski kontinent, počeo se ubrzano razmnožavati, dok ga nije cijelog osvojio. Kada su čvorci stigli u Sjevernu Ameriku, brzo su se raširili po cijelom kontinentu. Kada je zumbul prenesen na Floridu, pred jednog stoljeća, brzo se raširio po svim kanalima i vododerinama u kojima je mogao rasti. Kada korov uhvati korijen u žitnom polju, on odmah širi svoj teritorij, raseljavajući svoje sjeme tamo gdje može zauzeti cijelo polje, cijelo područje, cijelu zemlju.

Program prirode je sljedeći: kolonizirati nov teritorij i raširiti se do krajnjih granica moći - bez izuzetka.

Tisućama godina je Bijela rasa kolonizirala teritorije i zemlje, ponekad sa velikim uspjehom, nekad uz određene padove. U doba Rimske imperija, kolonizacija je bila izuzetno uspješna. Da Bijela rasa nije pogođena samoubilačkom, zaglupljujućom zabludom zvanom kršćanstvo, ona bi bez sumnje napredovala i još davnih dana kolonizirala svijet. Na žalost, kao što povijest pokazuje, Rimljani su podlegli kršćanstvu. Napredak Bijele rase se zaustavio i ona se sunovratila u propast, pa su je gotovo nadjačali muhamedanski Mauri.

U XVI, XVII, XVIII i XIX stoljeću, Bijela rasa je ponovno krenula naprijed, kolonizirajući sve kontinente na svijetu, a najuspješnije Sjevernu Ameriku.

Sada, u XX stoljeću, bijeli čovjek se opet nalazi na silaznoj putanji, kako se nova, otrovna židovska filozofija, komunizam, širi kao kuga. Bijeli čovjek se sada glupo povlači i bježi pred inferiornim šljamom, negirajući sebe i pomažući svojim neprijateljima da se množe.

Umjesto da kolonizira, bijela Amerika je kolonizirana, ne samo od hordi crnaca, već i obojenog svjetskog šljama. Bijeli čovjek više ne kolonizira Afriku, već Ameriku koloniziraju Afrikanci, Azijci i mulati. Južnu Floridu su preplavili mulati - Kubanci. Čak i nekada neosvojiva tvrđava Britanskog carstva, Engleska, nalazi se pod ubrzanom kolonizacijom obojenog šljama, koji se množi poput štakora. I prelijepi plavi Šveđani preplavljeni su hordama crnaca koji se iskrcavaju a nitko ni prstom ne mrda da ih zaustavi.

* * * * *

Pravo rješenje za bijelog čovjeka je da usvoji jasno određenu rasnu politiku: Bijela rasa se mora širiti sve dok ne naseli svu plodnu zemlju ovoga svijeta; mora tretirati sve obojene rase kao svoje smrtne neprijatelje; mora prestati pružati im bilo kakvu vrstu pomoći; mora ih brojčano nadjačati i izbaciti ih sa lica zemlje, kao što je to uradila sa Indijancima u Americi, samo još žešće.

Da bi uopće opstali, ovo mora biti naša vjera i naš zavjet: ili oni ili mi! Najvažniji cilj Kreativističkog pokreta je da se uvjeri da će opstanak Bijele rase na licu zemlje biti osiguran u budućnosti.

Mi, pripadnici Bijele rase, moramo ponovno naučiti veliku povijesnu lekciju od naših američkih pradjedova. Moramo isplanirati ovaj veliki pothvat Bijele rase na svjetskom nivou. Moramo ponovno, u smišljenom i odlučnom programu, poduzeti kolonizaciju svijeta, kakvu je Bijela rasa u posljednjih nekoliko stoljeća poduzimala, sa manje ili više uspjeha, ali odlučno. Kao i američki pioniri, mi moramo sada, kao svoj manifest sudbine, prihvatiti pobjedu nad svijetom i nastanjivanje njegove najplodnije zemlje.