Prilog 4.

Malo poznate činjenice

Alkohol oštećuje svaki organ u ljudskom tijelu. Najveće promjene doživljava mozak. Sa svakom ispijenom kriglom ili  čašom  počinje  proces uništavanja kore mozga.

Tri su američka fizičara 1961. godine proučavala najsitnije žile u mrežnici ljudskog oka, posebnim dugofokusnim mikroskopom. Tako su ljudi prvi

put u povijesti znanosti uspjeli vidjeti unutrašnjost krvne žile i promatrati kako teče krv. Sto su fizičari ugledali? Vidjeli su stjenke žile, te crvena i

bijela krvna zrnca. Sve je bilo kako treba, nisu vidjeli ništa neobično. Ali jednog ponedjeljka posjeli su pred mikroskop redovitog pacijenta, pogledali - i ustuknuli od iznenađenja. U krvi ovog čovjeka nalazili su se trombi, grudice slijepljenih eritrocita - tisuće komada u "grozdovima". Fizičari su se uspaničarili, a čovjek sjedi - kao da se ništa ne događa. Kod drugog i trećeg pacijenta sve je bilo u redu, a kod četvrtog - opet trombi. Željeli su razjasniti o čemu je riječ i uspjeli su: dva su pacijenta dan prije pregleda pila alkohol.

Znanstvenici su odlučili izvesti "eksperiment" na licu mjesta: dali su čašu piva trijeznom čovjeku kod kojeg je sve bilo u redu. Nakon petnaest minuta u njegovoj su se krvi pojavile iste alkoholne nakupine eritrocita. Tako su dokazali da alkohol ne zgrušava krv samo u epruveti već i u žilama čovjeka koji čak nije mnogo popio.

Pretpostavimo da ove nakupine nisu osobito opasne za velike žile, ali u glavi je sasvim drugačija situacija. Ljudski mozak čine milijarde stanica - neurona. Svaku ovu stanicu opskrbljuje njena mikrokapilara koja je tako uska da kroz nju eritrociti mogu proći samo u nizu, jedan po jedan. Kad do baze kapilare stigne nakupina eritrocita izazvana alkoholom, kapilara se začepi i za nekoliko minuta neuron zauvijek umire. Zato prije svakog pića morate misliti na to što će uslijediti.

Nakon svake, čak i sasvim umjerene konzumacije alkohola, širi se groblje umrlih moždanih stanica. Kad liječnici otvore lubanju bilo kojeg čovjeka koji je "umjereno pio", kod svakog se može vidjeti ista slika: izboran mozak, cijela površina moždane kore puna je mikroožiljaka, mikročireva i poremećenih struktura  - sve su to područja mozga koja je oštetio alkohol. Kada liječnici "otvore" čovjeka koji je "dosta pio", ne čude se tome koliko je mozak uništen, već tome kako je takav čovjek uopće mogao živjeti.

Uz neurone, alkohol oštećuje i spolne stanice. Djeca koju su začeli pijani roditelji rađaju se u boljem slučaju slabija, a u gorem nakazna i psihički

zaostala. Tako nastaju i sijamski blizanci. Godine 1998., u jeku kaosa zbog perestrojke, natalitet djece s raznovrsnim poremećajima u  razvoju dosegao je 37 posto. Najčudnije je da 90 posto sve psihički zaostale djece potječe od roditelja koji tzv. "kulturno piju". Alkohol i produkti njegove razgradnje ostaju u organizmu dulje od dvadeset dana. Tako da ako su roditelji (ne moraju biti alkoholičari) nešto popili za praznik, a tjedan dana kasnije začeli dijete, ne treba očekivati da će se ono roditi sasvim zdravo. Za obnavljanje zdravih spolnih stanica muškarci ne smiju piti alkohol barem sto dana. A za žene, zbog fizioloških posebnosti, općenito je bolje da, prije nego što rode, uopće ne probaju alkohol.

Postoji još jedna nevolja - pušenje. Ono samo po sebi nanosi organizmu nepopravljivu štetu, a ona se u kombinaciji s alkoholom još umnožava. Razorni učinci ove navike tako su brojni da ih nema smisla sve nabrajati. Jedna od malo poznatih posljedica je začepljenje krvnih žila. Žile "dožive kolaps" i više nisu u stanju obavljati svoju funkciju. Kada dvjesto vrsta otrova, koji se nalaze u duhanskom dimu, stigne u krv, žile kontrahiraju, a to se manifestira malim moždanim udarima i mikroinfarktima. Krajnji stupanj ovakvih kontrakcija može biti gangrena ekstremiteta. Vrlo je mnogo ljudi zbog toga doslovno ostalo bez ruku i nogu. Pušač jednog "lijepog" dana (On sam je jako iznenađen, zamislite!) postane invalid. Zašto su ove činjenice slabo  poznate?  Zato  što  osobe  s  invaliditetom  ne  viču  o  tome  na  svakom  uglu,  već  se  samo  tiho  izgube  iz  vidnog  polja  društva.  Osoba  s

invaliditetom ima na milijune, ali za njih nitko ne mari, jednostavno na njih nitko ne obraća pozornost. Puno su poznatiji slučajevi kad čovjek cijeli život puši i doživi sto godina. Zašto su ovakve činjenice široko poznate? Zato što je takvih slučajeva jako malo - eto zašto! U kojoj grupi ćete se naći vi ako pušite - u prvoj ili drugoj? Ne znate? Nitko ne zna.

Nema koristi od borbe protiv štetnih navika. Sjećate se odgovora na zagonetku Čuvara: Stječete slobodu kada prekidate svoju bitku. Odvajanje od

destruktivnog klatna moguće je samo na jedan način: prebacivanjem na drugo, konstruktivnije klatno. Ako ste prije hranili klatna alkohola i

duhanskog  dima,  vjetrokaz  vaše  pozornosti  bio  je  usmjeren  na  njihovu  stranu.  Sada  se  sva  pozornost  mora  preusmjeriti  u  drugi,  alternativni  kanal, na primjer u brigu za vlastito zdravlje.  Misli  i  namjera  moraju  biti  sasvim  i  potpuno  obuzeti  samo  time  kako  poboljšati  svoju  fizičku  kondiciju, podići životnu vitalnost te očistiti organizam od godinama nakupljanog smeća. Ne snaga volje, već prebacivanje pokornosti - to je ono što će prekinuti niti koje vas vežu uz klatno kojemu ste robovali.

Osim toga, najčešće se opijaju rudari i kirurzi jer rade naporan posao, te također - zamislite tko - stručnjaci za narkomaniju. Zašto je to tako? Pa stručnjaci za narkomaniju, naprotiv, "liječe bolesne". Kao prvo, zato što se njihova pozornost vrti oko narkotičkog klatna. Kao drugo, alkoholičari i narkomani uopće nisu bolesni i zato ih i nije moguće izliječiti. Pozornost ovih ljudi zarobljena je u omči destruktivnog klatna, njima nije potrebno liječenje, već se moraju izvući iz omče na već opisan način,

Ovisnost o drogama i alkoholu proglasili su bolešću liječnici, a posao većine liječnika nije izlječenje čovjeka, već njegovo liječenje. Primjećujete razliku? Narkomanija i alkoholizam nisu bolesti. A ako to  nije istina, onda moramo sve ljude proglasiti bolesnima i potjerati ih u klinike na liječenje. Čovječanstvo ima puno jaču ovisnost - ovisno je o sintetičkim namirnicama. Prestati pušiti - to je lako. Ali pokušajte prestati koristiti mrtvu hranu

klatna na koju ste navikli od djetinjstva i prebaciti se na živu hranu. To je puno, puno teže.

Postoji još jedna malo poznata činjenica. Milijuni ljudi koji nose naočale ne znaju da je loš vid moguće popraviti, a naočale odbaciti. U zavodima za

medicinu i dalje  se podučava zastarjeli koncept Hermanna von Helmholtza: mišići oka stežu očnu  leću  što rezultira promjenom njezine žarišne udaljenosti. Drugim riječima smatra se da se očnom lećom može upravljati.

Drugi, suvremeniji i vjerojatniji koncept djelo je Williama Batesa: mišići ne stežu ili rastežu očnu leću, već cijelo oko, kao kod foto aparata, čime se

mijenja žarišna udaljenost cijele očne jabučice. To već u osnovi mijenja principe pristupa problemu lošeg vida.

Vid se pogoršava kada mišići pod utjecajem opterećenja i stresova postaju slabiji ili refleksno napregnuti, napeti. "Objektiv fotoaparata" počinje

zapinjati i gubi svoju nekadašnju sposobnost slobodnog gibanja. Kao rezultat javlja se kratkovidnost ili dalekovidnost. U ovom slučaju oči su slične

kralježnici koja se deformira i boli iz istih razloga - neujednačenih preopterećenja i stresa.

Ako čovjek počne nositi naočale, mišići općenito atrofiraju zato što njihovu funkciju preuzimaju stakla. Osim toga, iz godine u godinu vid se sve

više kvari tako da trebate sve jače leće.

Kako bi se vid obnovio, potrebno je neke mišiće opustiti, a druge istrenirati uz pomoć specijalnih vježbi. Vježbe su vrlo jednostavne. Ako želite,

bez problema ćete ih naći na Internetu ili u posebnoj "ezoteričnoj" (znači za većinu publike nedostupnoj) literaturi. Na Internetu vrijedi obratiti

pozornost na predavanja profesoru V. G. Ždanova. Njegov je posao učiti ljude kako da prestanu nositi naočale. Zbog toga ga je službena medicina

puno puta progonila. Nije ni čudo, pa liječnici ljudima propisuju štake za oči, a on im, naprotiv (kako se samo usuđuje!), vraća vid.

Zašto ova znanja nisu dostupna javnosti? Zato što je svakodnevni prihod od prodaje naočala u cijelome svijetu veći od 50 milijardi dolara. Mislite

da će dozvoliti da se to promijeni? Već više od sto godina poznat je pravi uzrok lošeg vida, ali u medicinskim ustanovama još uvijek podučavaju teoriju von Helmholtza.

I još jedna sitna, ali također malo poznata činjenica. Natrijev glutaminat štetno djeluje na mrežnicu oka - uništava je. Nažalost, ovaj je začin vrlo ukusan. On je izumljen relativno nedavno i nalazi se u gotovo svim proizvodima brze hrane - u majonezi, umacima, u svoj ukusnoj suhoj hrani.

Ako ne želite izgubiti vid, morate se odreći proizvoda koji sadrže natrijev glutaminat. Zašto se ova činjenica ne reklamira u tolikoj mjeri kao proizvodi koji sadrže glutaminat? Naravno, opet je važno na čemu se može zaraditi, a na čemu ne. Pa se zamislite nad time kome činite uslugu kad idete u supermarket. U mišolovci je sir ukusniji?