Malčiranje i kompostiranje u permakulturi

Kad se govori o permakulturnom vrtlarstvu, neizostavno je malčiranje. Malčiranje je prekrivanje tla rastresitim slojem, uglavnom organskog sastava (slama, piljevina, usitnjena kora drveta, sijeno, kompost, suho lišće, rezano suho granje, drvena vuna). Ovako zaštićeno tlo sporije se isušuje, kod jačih kiša se ne zablati, zadržava sipku zrnastu strukturu. Malč se s vremenom sam kompostira pa se tlo obogaćuje potrebnom organskom prihranom. Istina je da malč samo djelomično zaustavlja rast agresivnih korova, pogotovo ako je nekad tlo bilo tretirano protiv korova. Pokrov malča debljine desetak centimetara sprječava nicanje korova iz sjemena. Zato prije postavljanje malča treba dobro očistiti tlo od korijena korova – u suprotnom će korov ponovno izrasti.

Malč omogućava “vrt bez kopanja”, pogotovo ako zadržimo debeli sloj malča na tlu tijekom cijele godine. Taj organski pokrov treba stalno obnavljati, bez obzira na vrijeme i godišnje doba, jer on se razgrađivanjem ugrađuje u tlo i nestaje s površine. Kada se nakon zime tlo u vrtu počne postepeno zagrijavati, treba razrijediti malč na površinama na kojima ćemo saditi i sijati. Tako će se tlo brže zagrijati i stvoriti dobre uvjete za polaganje sjemena.

Nakon sijanja ili sađenja, malč treba vratiti natrag kako bi čuvao toplinu i vlagu, potrebnu za klijanje biljke. Permakultura ne podržava u potpunosti dohranjivanje tla stajskim gnojem, zbog procjeđivanja u duboke slojeve tla, gdje je biljkama teško “uhvatiti “ hranjive sastojke. Osim toga, danas se životinje uglavnom hrane industrijskom hranom, koja sadrži nepoželjne dodatke i antibiotike. Kemijske supstance izlučuju se i u stajsko gnojivo. Treba naučiti kompostirati, jer proces kompostiranja prvenstveno proizvodi temepraturu. Kompostni mikroorganizmi su aerobni, prvo pravilo kompostiranja je osiguravanje dostupnog kisika.

Drugo pravilo je prisutstvo dovoljno vlage, ali ne utapanje u vodi. Iako se danas kompostira na sve strane, još uvijek mnogi ne znaju što kompost smije sadržavati, a što ne. Većina ljudi koristi spremnike u koje skuplja ostatke voća, povrća ili vrtnog otpada. Bilo što može poslužiti kao spremnik za kompost; plastične kante, metalne kutije s rupama, u vrtu ograđen prostor ili iskopana rupa u tlu. Kompost se treba povremeno promiješati, pokriti ga da se ne suši ili previše kisne. Ako kompostirate na balkonu, vrlo je korisno svaki biotpad iz kuhinje usitniti, sjeckati ili drobiti, jer će proces truljenja biti puno brži i kvalitetniji.