Gottfried Hertzka
MALA HILDEGARDINA KUĆNA LJEKARNA
»Ja sam Jahve koji dajem zdravlje.«
(Knjiga Izlaska 15,26)
Dr. med . Gottfried Hertzka (desno) u društvu s austrijskim prijateljem svete Hildegard e Helmuto m Poscho m
SADRŽAJ
U novije vrijeme veoma su brojne knjige širom Europe o sv. HILDEGARDI IZ BINGENA, velikoj ženi svoga vremena.
Kao Opatica, mističarka, karizmatičarka veoma mnogo pridonosi duhovnoj obnovi svoga benediktin skog reda, Crkve i europskog društva.
Svojim karizmatičkim darom promicanja tajni pri rode, zdravlja i bolesti doprinosi mnogo i suvre menoj medicini te svima onima koji traže prirodni lijek u svojoj bolesti. O tome svjedoči i ova knjiga.
Pogled iz dvorca Klopp na Bingen , grad sv. Hildegarde . Crtež iz 1850. godine.
PREDGOVOR
HILDEGARDINE KNJIGE NA HRVATSKOM :
-TAKO LIJEČI BOG ;
- ZAGRLJENA ŽIVIM SVJETLOM ;
- OZDRAVLJENJE TIJELA I DUŠE ;
- VELIKA KNJIGA O ZDRAVLJU ;
MALA HILDEGARDINA KUĆNA LJEKARNA .
Godine 1983. izašla je u Austriji moja knjiga "Mala Hildegardina kućna ljekarna" u kojoj je po prvi put prijateljima sv. Hildcgarde predstavljena veća zbirka prokušanih Hildegardinih ljekovitih sredstava. Ta je knjižica unatoč izvjesnim nedostacima pridobila u kratkom vremenu mnogo čitatelja. Pri ovom novom izdanju u nakladi Christian a odlučio sam popratni tekst, uz pridržavanje osnovne koncepcije, podvrgnuti reviziji. U relativno kratkom vremenu od jedva deset godin a postali su sv. Hildegarda i njezino djelo (Opus Hildegardicum ) poznatiji nego u prethodnih osamsto godina. Pritom je možda igrala ulogu i 800 - godišnjica njezine smrti 1979. Činjenica da je tadašnja osmodnevna svečanost u zavičajnom kraju Bingerbriick /Bingen / Riidesheim, mjestima njezina djelovanja (Rupperlsberg/Eibingen), izvukla tu veliku ženu iz zaborava, bio je već znak Hildegardine renesanse. Dotada su u najboljem slučaju tek tu i tamo pokoji knjižničar ili nekoliko reovničkih sestara te svetice obilježavali njezin imendan 17. rujna, ali nikada to nije učinila šira javnost. Tada je čak papa uputio ljubazno, svojeručno napisano pismo svom prijatelju kardinalu grada Mainza Volku. U njemu je papa Ivan Pavao II, dakle po prvi put službena crkvena strana, pisao fino odmjerenim riječima o medicinskom značenju Hildegardinih pisanih djela. Stoga sam dao da se to pismo prenese u drugo izdanje moje knjige "Čudo Hildegardine medicine". Upravo Hildegardin aspekt spram koga su se učenjaci ophodili osobito maćehinski, naime "tajne medicine, glazbe, teologije i drugih umjetnosti " što ih je ta svetica "mudro prozrela" - kako doslovno piše - privlači u današnje vrijeme sve veću pozornost. Zašto? Vjerojatno zato što je božanska providnost tako udesila da nam je upravo sada prijeko potrebna nova orijentacija na tim područjima, dakle netko tko će mudro prozreti njezine "tajne".
Ljepše ne bih ni mogao reći na svom stručnom području Hildegardine medicine. Dugo su mi se zbog toga samo podsmjehivali. Zahvaljujući Hildegardi i mojim knjigama o njezinu djelu bila je međutim otada čudesna švapska žitarica "pirika " ne sam očuvan a od izmuranja, već znanost sve više priznaje njezinu zdravstvenu vrijednost.
Današnje je doba pogodno. Alternativne su metode liječenja traženije nego ikada, osobito ljekovita sredstva te mudre žene. Budući da sva mudrost koja zaista zaslužuje da se tako zove potječe od Boga i pripisuje se Bogu, na prvom smo mjestu kada u jedne svetice nastojimo prodrijeti u Njegove tajne. O problematici "Božje medicine " kakvu po mom uvjerenju nalazimo u Hildegarde pisao sam iscrpno u već spomenutoj knjizi "Čudo Hildegardine medicine". Moja četrdesetgodišnja djelatnost liječnika opće prakse omogućila mi je da u mnogim slučajevima otkrijem toliko učinkovita, katkad čak neusporedivo učinkovita ljekovita sredstva da sam morao sam sebi predbacivati ako ih ne bih objelodanio. Tome služi i ova mala kućna ljekarna koja je bila dugo godina dostupna kao privatni tisak tek nekolicini zainteresiranih prijatelja svete Hildegarde. U njoj se nije mnogo promijenilo, ali je ipak dobila novo lice. Tako je sada pri svim ljekovitim sredstvima dodan Hildegardin izvorni tekst ("u Hildegarde stoji"). Svaki prijevod i obrada Hildegardinih tekstova, a posebno medicinskih - zapravo je nužan pokušaj tumačenja. U mom je slučaju prednost što su mi pritom pritekla u pomoć iskustva četrdesetgodišnje liječničke prakse. Prijevod ostaje međutim tumačenje pisca. Tko želi radije slijediti vlastita razmišljanja, neka to učini pomoću izvornih tekstova ako ima za to razborite razloge. I prijatelji svete Hildegarde osobito cijene razbor. Ja ne laskam sebi da mogu podastrijeti u svakom pogledu optimalnu iskoristivost Hildegardinih ljekovitih sredstava. Ima tu još nešto više što se pokazalo u posljednje vrijeme (smaragd).
Hildegardina ljekovita sredstva pomažu u velikoj mjeri kao osnovna i kao početna terapija, upravo zato što nisu ovisna o nekim važećim medicinskim teorijama. I tu se radi međutim o pravim lijekovima koji po složenosti svoga načina djelovanja često ne zaostaju za modernim sredstvima. Tu navodim lijek protiv raka Anquillan čija je teoretska podloga isto tako komplicirana kao i njegova proizvodnja. U ovoj sam se maloj kućnoj ljekarni klonio međutim teoretskog tereta, budući da ona služi isključivo praktičnim svrhama. Ona treba potaknuti na samoliječenje. Time se ne zaobilaze ljekarnici, jer njima ostaje još mnogo za činiti, već samo da bi održavali zalihe sirovine i gotovih sredstava.
Ja pišem prije svega za Hildegardine prijatelje, to znači one ljude koji posjeduju dobru volju i uvjerenje da će u Hildegarde naći istinu - i na području medicine . To ne znači nekritičnost. Kritika je dobra i teško da može biti kritičnijeg istraživača nego što sam ja. Hildegarda me oduševila upravo zato što može podnijeti strogu kritiku. Hildegardino ime održi ono što obeća, ne samo na teološkom području. Tko prihvaća Hildegardu, smije mirno primiti na znanje i "njezinu " medicinu. Svi oni koji sami uzgajaju ljekovito bilje naći će radost u ovoj kućnoj ljekarni. Hildegardini prijatelji ne uništavaju dakako zaštićeno bilje, već ga sami uzgajaju kako bi očuvali prirodu.
Hildegardinim ljekovitim sredstvima prokušavanim tijekom četrdeset godina nije potrebna posebna preporuka. Ovaj mali izbor iz Hildegardina većinom još neiskorištena blaga ljekovitih sredstava (oko 2 000!) u najvećem će broju slučajeva ispuniti svoju svrhu kućne ljekarne. Kome se tekst čini suviše suhoparnim ili tko želi bili na jednostavan način uveden u duh Hildegardine medicine , neka pročita kao nadopunu još i pučku knjigu "Tak o liječi Bog " koja je isto tako tiskana u nakladi Christiana.
Za suradnju pri novom izdanju dužan sam zahvaliti gospodinu dipl. ing. Andreas u Frolichu.
Schienen-Ohningen na Bodenskom jezeru , 11. veljače 1993.
UVOD
za ispravnu uporabu Male Hildegardine kućne ljekarne
U ovoj novoj obradi nije se zapravo mnogo promijenilo: u skladu sa zakonskim odredbama za trgovinu ljekovitih sredstava morali su se promijeniti neki nazivi lijekova, pa se sada ne navodi više svrha lijeka, već odgovarajuće ljekovito sredstvo po imenu. Tako se sada ljekovito bilje protiv kašlja zove "Biljna mješavina očajnice " (H). H stavljeno u zagradu znači: "Po Hildegardi" , jer takav sastav postoji samo u Hildegarde (H). Tamo gdje u toj kućnoj ljekarni stoji (H) ili "H" , radi se o receptima lijekova koji potječu od Hildegarde ("Hildegardin originalni recept"). Jednom se radi o bilju sušenom na suncu, drugi put o svježim biljkama ili biljnim sokovim a koji se dobivaju u proljeće ili o nekoj specijalnoj obradi. Te pojedinosti nisu bile prije poznate ni u pučko - medicinskoj predaji ni u ostalim knjigama o ljekovitom bilju.
Kao naslov smo uvijek odabrali njemačka (hrvatska, op . prev.) imena biljaka. Isto se tako navodi i latinski naziv da bi se udovoljilo međunarodnim ljekarničkim propisima i da bi se biljke jasno odredile njihovim latinskim stručnim imenom. Njemačka se imena biljaka mjenjaju ovisno o tome koji se naziv koristi u kome kraju, dok je latinsko ime uvijek isto. Na taj se način može najsigurnije i najjasnije naručiti željeno sredstvo od ljekarne ili središnje ljekarne ili od neke tvrtke koja proizvod i Hildegardine lijekove. U Hildegarde se gotovo uvijek radi o kombinacijama biljaka. Stoga se u ovoj kućnoj ljekarni pretežno bavimo biljnim ljekovitim sredstvima . Rijetko se tu navod i poludrago kamenje, a još manje životinjska ljekovita sredstva. U mnogim slučajevima a poimenice u udžbeniku Hildegardine medicine (lat. "Causa e et Curae"), jasno se objašnjavaju te kombinacije, da bi se potpuno predvidjele moguće popratne pojave. To mi se upravo u naše vrijeme čini kao neprocjenjiva prednost.
Za neke je kure potrebno više ljekovitih sredstava. Ona su dodana glavnom ljekovitom sredstvu neovisno o abeced nom redoslijedu. Katkad se isto tako pod rubrikom "Gotova sredstva " nalaze finalni proizvod i nekog ljekovitog sredstva što ih ljekarnik drži u pričuvi ili koji se mogu naručiti i od neke tvrtke za isporuku, tako da laik ne mora sam pripremati ljekovito sredstvo. Nastojao sam sve opisati s jedne strane što kraće, a s druge što jasnije, tako da ova knjiga zaista zaslužuje naslov Kućna ljekarna. Ne može svatko imali vrt s ljekovitim biljem. Neke biljke treba sam uzgajati budući da su zaštićene, te se u slobodnoj prirodi ne smiju skupljati. Za teško nabavljive sirovine navode se na kraju knjige nabavljačke tvrtke. Teoretski može svaka ljekarna pomoću izvorna teksta ("U Hildegarde stoji:") samostalno raditi ako posjeduje potrebno vrijeme i interes za to. Dokle god nema veće potražnje za Hildcgardinim sredstvima, upustit će se pojedina ljekarna u taj posao ako je zajamčen veći promet robe, na primjer ako u blizini postoji liječnička praksa koja primjenjuje Hildegardinu medicinu .
Kombinacija pojedinih sredstava slijedi u Hildegarde vlastite zakone i moramo je se točno držati, isto kao i Hildegardinih recepata za pripremu lijekova. Ako se na primjer kaže da se prilikom pripreme vina za srce mora vino kuhati zajedno s ostalim sastojcima, tada se mora tako i postupiti, jer tek kuhanjem nastaje konačni ljekoviti oblik lijeka. Bilje protiv kašlja treba se na primjer kuhati u vinu. Pri kuhanju kadulje nastaju različiti lijekovi, ovisno o tome da li se ona kuha u vinu ili u vodi. Trebamo se dakle točno držali Hildegardinih recepata.
Na temelju dugogodišnjih liječničkih iskustava prikazao sam Hildegardine izvorne, veoma općenite količinske navode u danas razumljivim mjerama (gram, čajna žličica, jušna žličica), te u stupcu "Upute o načinu uporabe " dao najnužnije praktične savjete. Pri ovom je novom izdanju svim ljekovitim sredstvima radi usporedbe dodan na kraju pod rubrikom "U Hildegarde stoji" moj njemački prijevod izvornog latinskog teksta.
Čitatelji će vidjeli da je originalni tekst sam po sebi gotovo nerazumljiv. Hildegardini tekstovi - svi na latinskom jeziku - imaju svoje vlastite zakone. Želi li netko daljnje informacije, neka ih potraži u mojoj knjizi "Velika Hildegardina ljekarna" ili neka se vrati izvornim Hildegardinim tekstovima. Oni se predstavljaju pod literaturom u dodatku knjige.
Slično vrijedi i za rubriku "Indikacije " gdje se navodi čitav niz modernih dijagnoza pri kojima se može primijeniti ovo ili ono sredstvo. Ukoliko iskustvo još nije posve dovoljno za opću preporuku, dodao sam u zagradi upitnik. Upitnik znači da je očekivano ljekovito djelovanje još nedovoljno ili uopće nije ispitano (na primjer u tropima). Da bi se mogla sa sigurnošću dati neka preporuka , potrebna su dugo godišnja i kritična iskustva. Gotovo su sva preporučena Hildegardina sredstva dovoljno ispitana. K tomu spada spoznaja da je u nekim slučajevima pokušaj liječenja svakako preporučljiv i obećava pomoć tamo gdje inače gotovo nema na raspolaganju prirodnih sredstava. To vrijedi poimenice pri kroničnim bolestima.
Imena mnogih bolesti potječu od pučkih naziva. Dopustite mi nekoliko riječi o pojmu reume u Hildegarde. Ime te bolesti relativno je mlado . Ona se svuda u Hildegardinim knjigam a označava kao giht (ulozi) ili (lat.) "paralysis". Ono što se time misli može se naći pod "Indikacijama". Pri reumi i mnogim drugim kroničnim bolestima mora se uvijek držati određena dijeta. O tome iscrpno informira knjiga "Kuhinjske tajne Hildegardine medicine" . Jer na tom se važnom području trebaju izbjegavati prevelike greške, inače čitavo liječenje neće ništa koristiti.
U ovoj smo se knjizi odrekli znanstvenih opaski, jer to nije smisao kućne ljekarne. Često su dovoljne prirodne dijagnoze. Vlastito iskustvo o bolima i smetnjama bit je čitava prirodna postupka liječenja. To ne znači da iskusan liječnik ili Iječitelj koji se služi prirodnom medicinom neće zahvalno prihvatiti u svom radu spoznaje i mogućnosti , prije svega dijagnostičke mogućnosti moderne medicinske tehnike. Ciljana se primjena prirodnih sredstava ne treba međutim učiniti ovisnom o tome, već se uvijek treba imati na umu ona "ljudska mjera". To se u Hildegardinih ljekovitih sredstava događa kao samo od sebe. Pritisne li se pravi "gumbić" , učinit će čovjekova nutrina sve ostalo kao samo od sebe , a da ne moramo znati kako se to događa u pojedinostima. Danas o prirodnim sredstvima još mnogo toga ne znamo , znamo samo o njihovoj neotrovnosti. A to nam je dovoljno.
Tamo gdje se već mnogo liječilo kemijskim sredstvima preporuča se najprije odstranjenje otrova (detoksikacija) pomoću nevena. Osim pravog hildegardovskog puštanja krvi - što je preporučljivo u svih odraslih - najboljim se pokazalo liječenje nevenom . To takozvano mrtvačko cvijeće (zato što često divlje raste na grobljima ili zato što ono već gotovo mrtvo ponovno oživljava?) može se u svakom slučaju korisno upotrijebiti ako se Hildegardino sredstvo ne pokaže uspješnim. U nekih je ljudi Hildegardino sredstvo učinkovito tek ako se neutralizira ili odstrani prethodno trovanje (kemijskim sredstvima).
Izbor Hildegardinih sredstava načinjen je tako da se njima mogu brzo i sigurno liječiti mnoge od najčešćih bolesti. Unatoč tomu bit će dobro budu li se udružili Hildegardini prijatelji iz određenog kraja, te uzajamno izmjenjivali iskustva. Ono šio nedostaje može se zajednički nabavili, a možda se u dotičnom području može naći i neki stručnjak za provođenje toliko važnog puštanja krvi po Hildegardi. U dodatku su knjige navedeni već postojeći Hildegardini krugovi.
Opširan sadržaj na početk u ove knjige ukazuje na glavna ljekovita sredstva. Pritom se spominje samo ono najvažnije prvo, takoreći vodeće , osnovno sredstvo što ga i Hildegarda drži toliko važnim u svojim knjigama. On a navodi pojedine kombinacije ljekovitih sredstava pod imenom onog prvospomenutog , glavnog sredstva.
Na kraju knjige stoji još opširnije kazalo sa svim navedenim bolestima ili simptomima . Ima li tko neke smetnje, pogledat će dakle prije svega u popis na kraju knjige.
Najvažnije je poglavlje bez sumnje ono o galgantu, sredstvu za srce broj 1 kome je mjesto u džepu svake jakne i u svakom kovčegu za prvu pomoć , jer ono može u nekoliko minuta spasiti život tamo gdje nema liječnika ili druge stručne pomoći . Uvijek kada akutno prijeti smrt uslijed zatajenja srca (srčani infarkt, srčani grč, napadaj angine pectoris, čak napadaj astme) , ukratko sve gdje može doći do iznenadna zastoja u radu srca, može se pomoći brzim davanjem galganta. Ja uvijek zovem galgant "najboljim konjem u Hildegardinoj staji". On kao prvo nikada ne iznevjeri očekivanja, a kao drugo nadmašuje sva druga prirodna i umjetna od nosno kemijska sredstva slične vrste. Možemo ga zvati i nitroglicerinom prirode , jer isto djeluje putem jezika. Već jedna jedina tableta može svladati svaku vrstu srčane krize za više sati ili dana, tako da dotična osoba ostane na životu, a liječnik ili medicinska sestra dobiva dovoljno vremena za daljnje liječenje. Upravo je "dobitak na vremenu " presudan pri srčanim napadima ili srčanim krizama.
Želio bih ukazati još i na poglavlje Njega crijeva. U Hildegarde su rijetka prava sredstva za čišćenje crijeva. O tome kako se može stolica regulirati na prirodan način najbolje je pročitati u knjizi "Kuhinjske tajne Hildegardine medicine" . Mnoga druga sredstva imaju kao popratni učinak regulaciju stolice. Na primjer komorač ili zubovac ili "Hildegardina salata". Sve se to može naći u spomenutoj knjizi. Tu u maloj kućnoj ljekarni ne možemo ulaziti u detalje, tako da smo naveli samo "Njegu crijeva po Hildegardi" .
U maloj kućnoj ljekarni naći ćete isto tako neka kurativna liječenja kao što su na primjer kura za liječenje kile ili kura za srce. Time se nikako ne želimo pačati u posao lječilelja prirodne medicine ili liječnika i konkurirati im u njihovoj domeni . Katkad kurativni postupak spada međutim u liječenje. To ne mora bezuvjetno značiti dugotrajnu primjenu, već može značiti da se mora primijeniti više sredstava istodobno ili uzastopce. To može isto tako značiti da jednokratna primjena naknadno djeluje dugo vrijeme, kao na primjer u zlatne kure. U Hildegarde su sva sredstva kurativna, a ne palijativna. Ona napadaju korijene i uzroke bolesti, više nego što je danas poznato. Jer božanska je mudrost kao pokretačica Hildegardinih knjiga znala "što je u čovjeku" i mogla je prema tome sastaviti i primijenjivati svoja ljekovita sredstva humanije, s više ljubavi spram čovjeka, nego što se to čini današnjim esperimentiranjima kako bi se izumila i iznijela na tržište "bolja" i "modernija " ljekovita sredstva.
Naša je mala kućna ljekarna posve dovoljna za sve veće i manje brige i bolesti svagdašnjice za koje inače nisu bila na raspolaganju ljekovita sredstva ili prirodna ljekovita sredstva. Pritom se katkad mogu sa začuđujuće malom količinom ljekovitih sredstava postići veliki učinci. Hoće li se Hildegardina sredstva primjenjivati sama za sebe ili će se uz njih koristiti i uobičajeni, službeni, farmaceutski način liječenja - na primjer slolisnik prije ili poslije operacije -, o tome se mora razmisliti od slučaja do slučaja. Hildegardina ljekovita sredstva sama po sebi ne "smetaju"; moguće je međutim obrnuto , da se mora smanjiti ili obustaviti neki suviše intenzivni način liječenja da bi Hildcgardino
ljekovito sredstvo uopće mogl o početi djelovati.
Neka ova "Mala Hildegardina kućna ljekarna" i u novom ruhu stekne mnogo prijatelja - upravo zato što je napisana kratko i jednostavno .
Poštanska marka povodom 800-godišnjeg jubileja Sv. Hildegarde