U Moskvi u 6.mj. 1968., istočnoeuropski znanstvenici, poput dr. Zdeneka Rejdaka iz Čehoslovačke, pokazivali su svojim zapadnjačkim kolegama filmske snimke pokusa s ruskim medijem Ninom Kulaginom, čije su sposobnosti potonji tada prvi put mogli vidjeti. Broughton piše (1991., str. 144): "U jednom prizoru vidi se kako pomiče cigaru koja stoji uspravno na igraćoj karti koja se nalazi zatvorena u prozirnoj plastičnoj kutiji... U drugom prizoru, Kulagina pomiče jednu ili dvije šibice među nekolicinom raštrkanom na stolu i istodobno pomiče nekoliko predmeta u različitim smjerovima. Rusi su provodili opsežna istraživanja s Kulaginom. Osim tih studija ruskih znanstvenika, koji su bili otvoreno zainteresirani za parapsihološke pojave, Kulaginu su proučavali i odbori i pojedinci iz nepristranih znanstvenih i medicinskih ustanova. Kako se čini, ti su istraživači bili veoma dobro pripremljeni na moguće prijevare. Obično su pregledavali ne skriva li Kulagina magnete, uzice i druge naprave kojima bi mogla stimulirati telekinetičke učinke. Prilikom jednog niza snimljenih istraživanja, pregledao ju je liječnik i bila je podvrgnuta rendgenskom pregledu kako bi se otkrilo nalaze li joj se u tijelu neki skriveni magneti ili šrapneli iz rata, koji bi mogli izazvati magnetski učinak. Često su je istraživači tražili da pomakne nemagnetske predmete u zatvorenim posudama radi eliminacije magneta ili skrivenih uzica kao mogućih objašnjenja."

Kaliginu je u 10.mj. 1970. u Sankt Peterburgu proučavao Gaither Pratt, koji je tada radio u Odsjeku za parapsihologiju pri Virginijskom Sveučilištu u Charlottesvilleu, SAD. Ondje je otišao sa svojim pomoćnikom Champeom Ransomom. Tom su pokusu prisustvovali i Kulaginin suprug, pomorski inženjer i dva znanstvenika, Genady Sergeyev, psiholog koji je već prethodno proučavao Kulaginu, te matematičar Konstantin Ivanenko (Broughton, 1991., str. 141). Ispitivanje je održano u hotelskoj sobi. Pratt i Ransom sa sobom su donijeli neke predmete, među kojima kompas i kutiju šibica, koji su se mogli upotrijebiti za testove. Sergeyev je te predmete stavio na stol ispred Kulagine i potom zatražio okupljene da se odmaknu od stola na nekoliko minuta dok se Kulagina ne dovede u odgovarajuće psihičko stanje. Pratt je s kratke udaljenosti promatrao kako Kulagina pruža ruke prema predmetima. Nedugo potom, kutija šibica pomaknula se nekoliko centimetara prema njoj. Kulagina ju je vratila na prvotni položaj na sredinu stola i ponovila izvedbu. Kutija šibica iznova se pomaknula prema njoj. Kulagina je potom objavila da je spremna početi (Broughton.1991., str. 142).

Jedan od pokusa uključivao je mali ne-magnetski cilindar. Pratt ga je snimio kućnom filmskom kamerom. Broughton je napisao (1991., str. 142-143): "Dok je Pratt namještao kameru, Ransom je posuo stol akvarijskim šljunkom i u njega uspravno postavio ne-magnetski cilindar na koji je stavio izokrenutu visoku čašu. Kulagina se usredotočila, pri čemu ju je Pratt snimao i nekoliko trenutaka poslije, cilindar se počeo pomicati kroz šljunak.

Kada je izgledalo kao da vanjski rub čaše sprječava daljnje pomicanje cilindra, Ransom ga je podigao i Kulagina se iznova usredotočila. Uspravni se cilindar opet počeo pomicati kroz šljunak, pri čemu je kamera čitavo vrijeme snimala."

U 4.mj. 1973., britanski fizičar Benson Herbert i njegov kolega Manfred Cassirer provodili su pokuse s Kulaginom u privremenom laboratoriju postavljenim u njegovoj sobi u hotelu u Sankt Peterburgu. Broughton piše (1991., str. 145): "U središtu tog improviziranog laboratorija nalazio se hidrometar, naprava izrađena od stakla, žarulje i cijevi, koji je služio za mjerenje specifične gravitacije, a plutao je uspravno u solnoj kiselini. Čitav je sustav bio okružen uzemljenom ogradom. Herbert se nadao da će Kulagina možda uspjeti spustiti hidrometar, što će mu omogućiti da izmjeri količinu iskorištene psihičke 'snage?' Kulagina je u to vrijeme bila bolesna i ne osobito raspoložena za takve pokušaje. Međutim, uspjela je u izvjesnoj mjeri utjecati na hidrometar. Potom je iscrpljena sjela u stolac udaljenu oko 1-1,5 m od naprave, odakle se počela koncentrirati na hidrometar.

Broughton piše (1991., str. 145): "Polako je podigla ruke u smjeru naprave.

Nekoliko trenutaka poslije, do tada nepokretan hidrometar počeo je ravno plutati prema drugoj strani posude. Ondje je stajao oko dvije minute, nakon čega se okrenuo i počeo primicati bližoj strani posude. Sve to se događalo podbudnim okom dvojice britanskih istraživača, koji su potvrdili da se između Kulagine i naprave od nje udaljene nekoliko metara, nisu nalazile nikakve uzice ili žice." Tijekom istog pokusa, Kulagina je pokušala okrenuti iglu kompasa, što joj je u neznatnoj mjeri pošlo za rukom. No, nedugo potom, Herbert je vidio kako se čitav kompas okrenuo za oko 45° u smjeru suprotnom od kazaljki sata. "Tijekom sljedeće minute, dok je Herbert prolazio dlanom iznad i ispod stola tražeći uzice, pri čemu je Kulagina nepokretno sjedila, kompas je počeo krivudati po stolu" napisao je Broughton (1991., str. 145).

Kulaginu su u razdoblju od 1978. do 1984., ispitivali fizičari i drugi znanstvenici iz Instituta za preciznu mehaniku i optiku u Petrogradu, te s moskovskog Istraživačkog instituta za radio-inženjering i elektroniku, kao i iz Više tehnološke škole Baumann. Cilj tih istraživanja nije bila provjera psihokinetičkih sposobnosti (koje su već tada bile potvrđene), već otkrivanje biofizičke sile kojom bi se one mogle objasniti. "U drugim pokusima", rekao je Broughton (1991., str. 145), "Kulagina je smanjivala intenzitet laserske zrake utječući na fizička svojstva plina kroz koji je zraka prolazila."

Zhang Baosheng rođen je u gradu Bengxi u pokrajini Liaoning na sjevernoj obali Kine. Za njegove su paranormalne sposobnosti lokalni istraživači saznali 1976. Kineski su znanstvenici već tada izvjesno razdoblje proučavali paranormalne pojave, koje su nazivali 'izuzetnim funkcijama ljudskoga tijela' (Broughton, 1991., str. 166). Zanimanje za ta istraživanja znatno je poraslo krajem 1970-ih, što je izazvalo negativne reakcije nekih znanstvenika i službenika Komunističke partije. U travnju 1982., partijski Narodni odbor za znanost odlučio je riješiti taj spor. Pozvao je pristaše istraživanja izuzetnih funkcija ljudskog tijela (EFHB) i njihove kritičare da zajedno provedu pokuse s vodećim vidovnjacima. Zhang je doveden u Peking, gdje je, za razliku od drugih vidovnjaka, veoma uspješno prošao testove (Broughton, 1991., str. 166). Tijekom sljedećih nekoliko godina, Zhanga su proučavali istraživači u nekoliko pekinških laboratorija. Tijekom togarazdoblja, većinu pokusa sa Zhangom izvodio je Lin Shuhuang, profesor fizike na Učiteljskom koledžu u Pekingu, koji je sudjelovao i u ispitivanjima provedenima u 4.mj. 1982. Od 12/1982., do 05/1983., u tim je Linovim pokusima sudjelovalo 19 istraživača.

Broughton piše (1991., str. 167): "U jednom pokusu upotrijebljeni su posebno obilježeni listovi papira, koji su prethodno bili kemijski tretirani i potom stavljeni u staklenu epruvetu. Epruveta je rastopljena kako bi se stisnula po sredini. Na gornji dio epruvete stavljeni su pamučni štapići natopljeni različitim kemikalijama, koje reagiraju pri dodiru s kemikalijom na papirima. Nakon toga je vrh epruvete čvrsto začepljen posebnim papirom i epruveta je stavljena pred Zhanga, a taj su postupak promatrala četiri istraživača smještena na različitim položajima. Pet minuta poslije, papiri su ležali pokraj prazne epruvete, premda je čep bio netaknut... U drugom je pokusu upotrijebljen živi kukac, koji je obilježen i smješten u epruvetu.

Epruveta je potom začepljena na takav način da bi se uslijed pokušaja njezina otvaranja prekinula u njoj zalijepljena vlas. Pod nadzorom dvojice istraživača, epruveta je stavljena na stol ispred Zhanga. Nekoliko minuta poslije, kukac, koji je još uvijek bio živ, nalazio se izvan epruvete."

Godine 1984., pokusi sa Zhangom izvodili su se pod nadzorom Instituta za svemirsko-medicinski inženjering, agencijom povezanom s kineskom vojskom. To je označilo kraj redovnom objavljivanju rezultata. No, povremeno su se događale iznimke. Broughton je napisao (1991., str. 167-168):

"Kineska znanstvena zajednica šokirala se kada je Odsjek za svemirske letove 1987., dodijelio Nagradu za postignuća u znanstvenom istraživanju (druga kategorija) timu Instituta za svemirsko-medicinski inženjering za film o pokusima sa Zhangom. U novinskim člancima i kineskom znanstvenom časopisu izvješteno je da su znanstvenici spomenutog Instituta snimili pomicanje medicinske pilule kroz čvrsto zatvorenu staklenu bočicu.