Majstori obmane – kratka povijest Židova

Priroda je u svojoj beskonačnoj mudrosti najjači naglasak stavila na preživljavanje vrsta. U svojoj bogatoj raznolikosti stvorila je bića svih vrsta: ribe i perad, životinje i povrće,

insekte i bakterije. Pojedina stvorenja kao crvendać i rajska ptica divna su za gledanje. Druga, poput škorpiona i guštera, nisu. Neka su mesojedi, a druga biljojedi. Pojedine životinje, recimo krave, preživaju travu sa livada. Druge, kao kojoti, vukovi i tigrovi su grabežljivci. Neke, poput komaraca  i mušica su paraziti. Svako stvorenje ima svoje načine postojanja i opstojanja i svoje načine produžavanja vlastite vrste. Sve u svemu, želja za životom i produžavanjem vlastite vrste izuzetno je jaka. Da nije tako, vrste bi odavno izumrle.

U ljudskoj vrsti postoji jedna rasa koja stoji iznad svih ostalih po intenzitetu i žestini svoje želje za preživljavanjem, a to je židovska rasa. Kako je ova rasa preživjela i ostala netaknuta tijekom svih prevrata u povijesti, cijelih 5000 godina, jest činjenica kojom se treba pozabaviti. I dok su pojedine drevne rase iz zabilježene povijesti, poput Babilonaca, Rimljana, Feničana ili Egipćana nestale kao rase u slivniku povijesti, dotle su Židovi preživjeli. I ne samo da su preživjeli, već su postali gospodari svih ostalih svjetskih rasa, iako po broju predstavljaju samo mali postotak svjetske populacije.

Dok je veličanstvena Bijela rasa bila graditelj, istraživač i tvorac civilizacije, vlada i nacija, Židov nije bio ništa od toga. Naprotiv, on je bio sušta suprotnost plemenitom bijelom čovjeku. Tijekom cijele svoje povijesti, koja seže 5000 godina unazad, tijekom koje je bio ujedinjen kao rasa, Židov je bio parazit i grabežljivac na leđima onih nacija koje su protiv svoje volje bile njegovi domaćini. Židov nikada nije bio stvaralac ili graditelj, nije bio proizvođač, poput pripadnika Bijele rase. Suprotno tome, on je bio razarač civilizacija, pljačkaš naroda i ubojica, koji je izmislio i samu ideju genocida, u najranijim fazama svoje povijesti. Sve što trebamo učiniti jest da pročitamo njihov Stari zavjet i da u njemu, na gotovo svakoj stranici, pročitamo kako su varali, ubijali i pljačkali jedno pleme za drugim. Jedan za drugim su narodi podvođeni pod nož i to bez razlike muškarci, žene i djeca.

Da, Židovi su doista krvožedna rasa. Preživjeli su dug vremenski period, iako su bili rasuti među drugim narodima širom svijeta. Oni su bili kuga na tijelu čovječanstva od najranijih dana poznate povijesti. Ni u današnje vrijeme ta kuga nije izliječena. Štoviše, danas je smrtonosnija nego ikada, a pošto smo mi, Bijela rasa, glavna meta i glavne žrtve označene za uništenje, neophodno nam je da pobliže upoznamo i proučimo našeg uništitelja.

To je fascinantna povijest ispunjena stravom. Jedna ružna priča. Ali, moramo je proučiti, moramo je razumjeti, ukoliko se želimo izbaviti iz nevolje i ispuniti obavezu koju nam je priroda pred nas postavila: točnije, opstanak naše vlastite vrste, najplemenitije tvorevine na cijeloj zemaljskoj kugli: Bijele rase.

Povijest čovječanstva prepuna je ratova i konflikata, ali u svim tim sukobima, koji su uključivali različite narode i rase, samo je jedna rasa izazivala najnasilnija neprijateljstva, bez obzira gdje se nalazila - ta rasa je židovska rasa.

Tijekom cijele povijesti i svih ratova, sukoba i pokolja, prije ili kasnije, dvije sukobljene strane prekinule bi neprijateljstva, pa bi izgladile razlike ili otišle negdje drugdje živjeti.

Međutim, sa Židovima nije tako. Židov se nikada nije pomirio sa narodom - domaćinom preko čiji leđa se hranio. Niti se mirno preselio u neku drugu zemlju. Povijest Židova pokazuje dvije stvari: prvo, da nikada nije bilo pomirenja između njih i njihovih domaćina, i drugo, da nijedan narod nije uspio da ih se trajno riješi. Nadalje, što su dublje Židovi prodirali u svog domaćina i postajali sve zahtjevniji i netolerantniji, domaćin bi se generalno okretao protiv njih i pokušavao ih istjerati iz svog nacionalnog tijela. Međutim, ni u jednom slučaju nacija-žrtva nije uspjela da ih trajno protjera. Štoviše, iznenađujuće je da su se Židovi, kada su protjerivani iz neke države, obično uz patnje i poniženja, već za nekoliko godina vraćali u istu državu. I ne samo da su se vraćali, već su tada bivali još odlučniji da unište naciju-domaćina, kroz koju su se do tada

parazitski hranili. Židovi su, još od vremena koje se gubi u počecima povijesti bili razarači kulture i uništavali su civilizaciju. Židovski problem navalio se na leđa svih nacija i tu stoji 5000 godina.

Kada god bi se Bijela rasa, sa svojom kreativnošću i energijom, selila u različite dijelove svijeta i tamo stvarala civilizaciju, za njom bi nepogrešivo dolazio i Židov, ubacivao se u njene osnove i, prije ili kasnije, uništavao te tvorevine. Uz njegovu pomoć uništene su egipatska civilizacija, grčka civilizacija, a on je bio osnovni uzrok uništenja velike rimske civilizacije. Kada je Europa lagano počela prikupljati niti civilizacije Rima, Židov je već bio tu, od vremena Rimljana, on je kao nekakav rak prilijepljen na tijelo Europe.

Međutim, glavni centar moći židovske svjetske urote danas se nalazi u Novom svijetu. Štoviše, New York je najveći centar židovske populacije u svijetu, a on je centar financijske moći ne samo Sjedinjenih Država, već i ostatka svijeta. Pošto su SAD danas posljednje veliko uporište Bijele rase, Židov ima za cilj ne samo da uništi Sjedinjene Države kao zemlju, već i da razori bijelu Ameriku, da je mongrelizira i upumpa crnu krv Afrike u vene bijele Amerike.

Zbog čega je židovska rasa preživjela sva nevremena povijesti kroz 5000 godina, a mnogo snažnije rase, kao Rimljani, recimo, su propale? Jeli to zato što su Židovi čvrsti? Smatramo da je Židov čvrst, ali su druge rase, poput Rimljana, bile čak i čvršće, pa nisu opstale. Da li je to zbog toga što je dobar borac? Ne, on je ustvari fizički kukavica i u otvorenoj borbi on je slab i ne baš hrabar ratnik. Jeli to zbog toga što je sklon izdaji i obmani? Moguće, pošto u ovim karakteristikama nesumnjivo nadmašuje sve ostale narode. Ali, ni to nije jedini razlog zbog kojeg je preživio. Razlog tog opstanka leži u njegovoj jedinstvenoj religiji.

Na početku svoje povijesti Židovi su shvatili ogromne mogućnosti religije kao sredstva - sredstva koje će ujediniti njihovu rasu ili sredstva koje će raslojiti i uništiti njihove neprijatelje. Tisućama godina izvlačili su korist iz tog saznanja. Na majstorski način manipulirali su religijom u svoju korist i to tako da drugi narodi nisu čak ni sumnjali - a najmanje od svih Bijela rasa.

Ako se ukratko osvrnemo na ratove između Rima i Kartage, i na kratkotrajnu opsadu i razaranje Jeruzalema, tijekom uspona i širenja rimske imperije, mislim da ćemo naći odgovore na pitanje o opstanku Židova.

Kako je moć Rima rasla i širila se, bilo je neminovno da će brzo doći u sukob sa rastućom moći Kartage. Više od 100 godina ove dvije velike rivalske sile vodile su bitke da unište i zatru jedna drugu. Konačno je Rim izašao kao pobjednik i kada se Kartaga predala njegovoj milosti, on je razorio grad, poubijao cjelokupno muško stanovništvo, a žene i djecu prodao u roblje. Kartage više nije bilo. Nestala je zauvijek.

Usporedimo sada ovo sa onim što se dogodilo Jeruzalemu 70. godine naše ere.

Tijekom vladavine kralja Vespasiana, Židovi u Judeji podigli su pobunu. Vespasian je tamo poslao generala Titusa i poslije 139 dana opsade Jeruzalema grad je osvojen, razrušen do temelja, Židovi su neki bili ubijeni, a neki su se razbježali. Izgledalo je da će po sudbini, koja je nalik Kartaginoj, ovo biti kraj Židova. Ali nije bilo tako.

Židovi su imali jednu izuzetnu stvar koja je išla u njihovu korist, a to je bila ta jedinstvena religija koja je čitavu njihovu rasu držala na okupu. Daleko od toga da su bili uništeni, Židovi su uz pomoć svojih obmana i svoje vjere koja ih je spajala, isplanirali osvetu Rimljanima.

Sa velikim žarom, Židovi su među Rimljanima počeli propovijedati novu vjeru, koja je imala tako samoubilačke ideje kao što su : “okreni drugi obraz, voli svoje neprijatelje, ne opiri se zlu”, i druge samorazarajuće postulate koji su narušavali snagu Rimljana i ostavljali ih gole i bez obrane pred njihovim neprijateljima. Za nekoliko stoljeća, velika rimska civilizacija potpuno se rastočila i bila je nemoćna pred navalama divljih vandala koji su konačno srušili Rim 476. godine nove ere i Rima više nije bilo.

Međutim, u toj žestini i žaru da se očuva židovska rasa, utjelovljena u fanatičnoj religiji, Židov se nije zaustavio na Rimu. Naprotiv, kada se nahranio tijelom palog Rima, krenuo je razarati i inficirati nove kulture koje su počele nicati u zapadnoj Europi. Te kulture su od samog početka bile hendikepirane, jer su prihvatile istu onu religiju kojom je Židov uništio Rim.

Istina je da je Židov čvrst. On je obmanjivač i izdajnik. Također je ustrajan i uporan. Sve ove osobine pristaju mu sasvim dobro i omogućavaju mu da bude najveći grabežljivac i parazit na tijelu čovječanstva. Ali, i pored svih ovih osobina, on ne bi preživio da nije bilo Mojsijeve religije. Sama suština te vjere je da ukazuje u sveto bratstvo koje je neprijateljski nastrojeno prema ostatku čovječanstva. On se bori, gura, grize uvijek i zauvijek za dobro svoje rase i za opstanak svoje rase, i tako, u najsurovijoj formi, pokazuje jedan od najjačih zakona prirode: opstanak vlastite vrste.

Židovi su naučili još jednu značajnu činjenicu na početku svoje povijesti: ništa tako snažno ne ujedinjuje grupu (bilo koju grupu) kao imanje zajedničkog neprijatelja. Zasnovano na ovoj premisi, oni su se pobrinuli da uvijek budu u ratu sa drugim rasama. U stvari, svi drugi narodi njihovi su neprijatelji u svim vremenima. Samo je pitanje strategije tko je glavni neprijatelj u određeno vrijeme.

Ovakva teorija proizvela je čuda. Održala je Židove ujedinjenima i pod borbom. Njihova solidarnost uništila je svakog neprijatelja koji bi se pojavio. Danas ona uništava Bijelu rasu.

Centralna tema židovske religije je mržnja, mržnja prema nežidovima, to jest, prema svim drugim rasama. Sljedeća izuzetno snažna karakteristika židovske vjere je rasna lojalnost, lojalnost prema vlastitoj vrsti. Za prosječnog bijelog nežidova, tužno je reći, malo je važno sa kime posluje, da li je u pitanju drugi bijeli čovjek ili ne. Niti mu je važno da li mu je susjed ili osoba koju sreće njegove vrste. Ali za Židova, da li posluje sa drugim Židovom, da li sreće drugog Židova ili živi pored njega, to znači sve. Imajmo na umu ovaj faktor rasne lojalnosti kada krenemo tražiti bolju religiju za Bijelu rasu.

To da je judaistička religija stijena oko koje se židovska rasa vrti već 5000 godina, uopće se ne dovodi u pitanje. Židovi ne vjeruju u Boga, niti su toliko glupi da svoje djelovanje ili vjerovanje baziraju na budućnosti. Golda Meir, premijerka Izraela, izjavila je u govoru održanom u Knesetu (izraelskom parlamentu), i to na jidišu, sljedeće: “Ja sam nevjernik, pa ipak mi nitko iz uma i srca ne može iščupati uvjerenje da bi mi, bez židovske religije, prošli kao i drugi narodi koji su jednom postojali pa nestali.” Od najranijeg djetinjstva židovski roditelji usađuju svom potomstvu ideju rasne lojalnosti, ideju da je opstanak židovske rase sve, ideju da su svi drugi narodi njihovi neprijatelji koje treba eksploatirati ili uništiti.

Židovski Stari zavjet je pretrpan pričicama iz židovske povijesti, od kojih je malo istinitih. Ali, kroz svu tu fantaziju protkana je ideja o preživljavanju rase koja u njihovim umovima daje savjete kako da opstanu. Stari zavjet i Talmud puni su naputaka i mudro stapaju židovsku rasu u neuništivu namjensku jedinicu.

U    izrekama 29:18 iznosi se ideja dugoročnog programa, “kada nema vizije narod nestaje”. Usporedit ćemo ovo sa savjetima koje su Židovi namijenili Bijeloj rasi u Novom zavjetu, na primjer u Mat. 6:34, gdje se kaže: “zato ne brini za sutra, jer će sutra misliti o svojim stvarima.” Ovdje vidimo da je za Židove od primarnog značaja da imaju viziju za duži rok, za dugoročne planove. U realnosti, njihova religija je stalna urota koja je neophodna za njihov opstanak, kao parazitske rase. Ali sa ciljem da oslabe i omekšaju svoje žrtve da bi ih napali, osvojili i porobili, zagadili su mozgove Bijele rase svojim vrstama loših savjeta od kojih je “ne misli na sutra” samo jedan od mnoštva. I to je točno pozicija Bijele rase danas. Židovi su tisućama godina unazad smislili dugoročne planove kako bi zagospodarili svijetom i porobili ga. Nasuprot tome, Bijela rasa nema plan niti program svog opstanka. Ona nema religiju koja bi je pokretala ili ujedinjavala svu bijelu braću. Ona samo luta, sapleće se i puzi bez ikakve obrane od Židova, čija je povijesna misija već više od tisuću godina da uništi ili porobi Bijelu rasu.

V  dok je plemenita Bijela rasa kreativna, produktivna, samodovoljna, Židovi su, instinktivno, još davno u svojoj povijesti odlučili da je najbolji načina opstanka da izaberu ulogu parazita na tijelu drugih produktivnih naroda. Tijekom tisuća godina ova odluka je očvrsnula i postala toliko usađena u židovski karakter, da on sada drugačije ne bi ni mogao postupati, baš kao što parazit ne bi mogao opstati bez tijela domaćina. Budući da je tako, Židov je planirao i pripremao se.

On ima dalekosežni i sveobuhvatni program kontrole, dominacije i eksploatacije svog domaćina prema kome gaji strašnu, patološku mržnju. Pokretačka sila cjelokupne njegove religije je mržnja prema domaćinu. On je oduvijek mrzio narod svog domaćina snažnom strašću. Koliko smo samo puta čuli izraz koji je utkan u knjige koje kontroliraju Židovi o “bludnici iz Babilona”. Činjenica je da su Babilonci bili dobar bijeli narod, produktivan, kreativan narod koga su Židovi na kraju uništili u njegovoj sredini. Tijekom cijele povijesti Židovi su provlačili zlonamjernu lažnu promidžbu o degeneriranosti babilonskog naroda. To je monstruozna laž.

Kada su Židovi nagrnuli u rimsku civilizaciju i konačno je uništili novom samoubilačkom religijom, koju su nametnuli Rimljanima, onda su počeli predstavljati Rimljane kao okrutne, degenerativne, nemoralne. Čak i do današnjih dana židovski filmovi, koji dolaze iz Hollywooda, oslikavaju Rimljane kao razvratan degenerativan narod. Lažljivi židovski promidžbenjaci, kao što je Billy Graham, stalno  optužuju  Rimljane  da  su bili  okrutni,  razvratni  tirani.  Još jedna  grozna židovska laž.

Odabravši još davno u povijesti da igraju ulogu parazita, oni ne mogu ništa drugo do lutati civiliziranim svijetom u potrazi za mjestom gdje će se nastaniti, usred već postavljene zajednice, gdje bi mogli opstati i napredovati na uštrb drugih. Kao parazitski narod, Židovi mogu opstati jedino živeći od onoga što drugi proizvedu. Kada dođu u zajednicu, sa sobom ne donose ništa osim obmana i podmuklosti. Židov zna, kada ulazi u nežidovsku zajednicu, da će prije ili kasnije biti otkriven i da će biti nasilja i odmazde. Stvar koje se Židov plaši više od ičega je razotkrivanje i, iz toga proisteklo, fizičko nasilje. Jedna od fraza koja se stoljećima ponavlja bila je “Oy gewalt!” Ova stara fraza na jidišu mogla bi se prevesti kao “Oh, nasilje!”

Znajući da će parazitsko djelovanje na zakidanju, varanju i pljačkanju nežidovske zajednice na kraju završiti nasiljem protiv njega, on se za to unaprijed priprema. Vratimo se citatu iz izreka koje Židove savjetuju: “gde nema vizije, narod propada.” Dakle, kako svoje pipke sve dublje zariva u tijelo zajednice koju namjerava pljačkati, on se unaprijed priprema da poništi, neutralizira i minimalizira protivljenje nežidovske zajednice za koje zna da će se, prije ili kasnije, razviti u neprijateljstvo prema njemu.

U ovom pogledu, Židov je vrlo sličan ostalim parazitskim stvorovima iz prirode. Kada se krpelj ispuže uz nogu nekog stvorenja, on to učini potajno i obično ostaje potpuno neprimijećen. Krpelj traži pogodno mjesto na tijelu domaćina gdje bi se mogao ukopati i sisati krv radi vlastite ishrane. Krpelj zna da bi ukopavanje normalno bilo bolno za domaćina, pa bi na taj način privuklo pažnju i rezultiralo njegovim uklanjanjem i uništenjem. Ali, krpelj ima lijek za taj problem. Prije ukopavanja u kožu, on pažljivo anestetizira to mjesto, tako da domaćin ne osjeti bol. Zatim počinje pažljivo žvakati i sisati, sve vrijeme anestetizirajući mjesto da se bol ne bi osjetila. Glava mu prodire sve dublje i dublje, i parazit se počinje hraniti krvlju žrtve, a da ona ne osjeti nikakvu bol, i da čak nije ni svjesna postojanja parazita. Kada žrtva konačno otkrije uljeza, on je potpuno ušao u meso. Domaćin više nije u stanju da ga ukloni bez izazivanja boli i infekcije kod sebe i uništenja i smrti krpelja. Čak i kada žrtva pokuša ukloniti parazita, ne uspijeva u tome. U ovoj fazi neophodna je operacija da bi se uklonio zarazan krpelj, koji se na početku mogao ukloniti jednostavno, sa dva prsta, da je žrtva bila svjesna njegovog postojanja. Parazitska operacija Židova na tijelu njegovog nesretnog domaćina vrlo je slična.

Budući da je neproduktivni parazit, Židov nema ništa što bi mogao ponuditi zajednici domaćina ili narodu u koji ulazi, i u koji bez oklijevanja zabija svoje pipke sve dublje i dublje. Sjetite se naslova ovog poglavlja da su Židovi majstori obmane. Njegova glavna oružja su obmana i laži u velikim količinama. Izabravši da bude profesionalni parazit, ova karakteristika se duboko i instinktivno usadila u samu njegovu prirodu, tako da on sada instinktivno zna što treba raditi da bi se zaštitio i koje su slabosti njegovog nežidovskog domaćina. Stoga on bira da se usredotoči na sve centre moći svog produktivnog i kreativnog domaćina. Poslije kratkog vremena, ima kontrolu nad glavnim funkcijama, koje određuju sudbinu i dobrobit naroda i države. Židov ne odgaja stoku, ne radi na poljima, ne radi u tvornicama. On se trudi da stavi pod svoju kontrolu novac u državi, medije u zemlji, obrazovne institucije i vlast. Radi pažljivo i vješto manipulira, a mozgove žrtava

dovodi u stanje konfuzije i smetenosti. Kao krpelj, on anestetizira mozak nežidovske nacije u čijoj se sredini nastanio. Svoje pipke zariva duboko i sprema se parirati svim pokušajima koji bi ga odatle otjerali.

Danas, širom svijeta općenito, a u Americi posebno, vidimo da je Židov odgovoran za financije u državi. On ima potpunu kontrolu nad sistemom Federalnih rezervi o kome većina Amerikanaca ne zna baš ništa, ali vjeruje da je on dio federalnih vlasti. Mnoge su knjige napisane o židovskom vlasništvu nad sistemom Federalnih rezervi i mi nemamo dovoljno prostora da bismo to detaljno ponavljali. Dovoljno je, međutim, reći da Odbor Federalnih rezervi nije vladina funkcija, već je to potpuno privatni sistem banaka koje posjeduju, kontroliraju i njima manipuliraju međunarodni židovski bankari. On je potpuno izvan domašaja federalnih vlasti. Ne želimo kazati da bi bila drastična razlika da je drugačije, jer i federalne vlasti također kontroliraju Židovi, ali je značajno napraviti razliku.

Manipulacijama, puštanjem vladinih obveznica, Federalne rezerve mogu otiskati milijarde radi vlastitog bogaćenja, a da plate za te milijarde, koje se trpaju u torbe, samo cijenu utrošenog papira i boje. Uobičajena cijena papirnate novčanice je 7/10 centa, bilo da je apoen od 10 dolara ili 1000 dolara. Samo tiskanje obavlja Ured za graviranje i tiskanje Sjedinjenih Država, ali se novčanice zatim prebacuju međunarodnim židovskim bankarima, koji su pod maskom sistema Federalnih rezervi. Jedini trošak koji bankari imaju jest cijena papira i boje.

Ne samo da židovski bankari dobivaju novac doslovno besplatno, već je vlada Sjedinjenih Država onda obvezna da izda obveznice kao osiguranje za uzeti zajam. Narod Amerike je tako opterećen, ne samo plaćanjem glavnice vladinih obveznica, već i kamatom na nju. Ti dugovi se nikada ne isplaćuju u cijelosti, već, kao što povijest u posljednjih 40 godina pokazuje, narastaju iz godine u godinu. Tako su američki poreski obveznici stalno porobljeni dugovima i plaćaju kamate, iz generacije u generaciju, međunarodnim židovskim bankarima koji su velike količine zajmovnog novca, oslobođenog kamata dobili upravo od vladinog Ureda za tiskanje.

Židovi su bili manipulatori sa novcem i uzurpatori nacionalnih bogatstava po cijelom svijetu još od davnina. Njihova biblija govori o mjenjačima novca po njihovim hramovima. Svi oni su, naravno, bili Židovi. Židovski monopol na novac postoji od kada postoji i sam novac. Prijevara sa sistemom Federalnih rezervi nikako nije nova i ona je evoluirala kroz tisuće godina, još od stare prakse zlatara koji su čuvali zlato bogatih pojedinaca.

Zlato je imalo izuzetnu i fascinantnu privlačnost, posebno za Židove, još od najranijih vremena. Od prvih početaka novca, zlato je korišteno kao sredstvo razmjene, a Židovi su težili zanimanjima kao što je čuvar zlata drugih ljudi. Uskoro su otkrili da nikada svi klijenti, koji drže zlato u njihovim sefovima, ne povlače svoje dragocjenosti u isto vrijeme. Tada su došli na sekundarnu ideju da daju na zajam izvjesne količine zlata, koje pripada drugima, i to uz kamatu, što znači da su davali tuđe zlato na zajam na određeni period vremena, a da im se pozajmljena količina poslije izvjesnog vremena vraćala uvećana za iznos kamate. Kako se povećavao broj klijenata koji su tražili zajam, oni su otkrili da praktično mogu dati na zajam i do 90% sveg zlata koje su čuvali, a da im ipak ostane dovoljno da pokriju moguća povlačenja uloga. Tada se ovo razvilo u pravi bankarski posao i postalo moćno oružje u korist Židova, koji je gomilao bogatstvo od produktivnih trgovaca u čijoj je sredini djelovao.

Iz takvih početaka razvile su se osnove bankarstva. Danas su Židovi ovom lukavom

aranžmanu dodali tisuće drugih ukrasa, pa putem naplaćenih kamata, putem sistema Federalnih rezervi, putem međunarodnih zajmova i manipulacija imaju isključivu kontrolu nad novcem u svijetu.

Ne samo da kontroliraju bankarske sisteme, već to čine i sa svjetskim burzama. Tko god pogleda sastav članova koji posjeduju sjedišta na burzi New Yorka ili drugim burzama širok države, vidjet će da su to u najvećoj mjeri Židovi i nekolicina njihovih poslovnih suradnika. Kontroliraju robnu burzu, na kojoj mogu manipulirati dižući ili obarajući cijene po vlastitoj volji, oni prisvajaju blagodati napornog rada produktivnih i kreativnih amerikanaca i stavljaju ih u svoje torbe. I ne samo to. Povlačeći kredite kad god to požele, oni mogu ovu državu (kao i svaku drugu) ili cijelu

svjetsku ekonomiju gurnuti u depresiju. Pošto se takve stvari planiraju, a Židovi unaprijed znaju kada će to učiniti, oni mogu opet zgrnuti ogromno bogatstvo i beskrajno pljačkati naivne Goje.

Židovi nikada ne bi mogli održati tako čvrstu i rigoroznu kontrolu nad svojim žrtvama na duži period, da u svojim rukama ne drže sredstva komunikacija, sredstva informiranja i sredstva promidžbe.

Vrlo malo ljudi shvaća koliko je moćno oružje promidžba. Adolf Hitler je ispravno rekao da pomoću promidžbe Židovi mogu učiniti da raj izgleda kao pakao, a pakao kao raj. Ovo je više nego točno, a Židovi to čine vješto, gotovo umjetnički. Pošto kontroliraju novac, oni imaju sredstva da zadobiju kontrolu nad svim novinama, svim radio stanicama, svim televizijskim mrežama i stanicama, svim vodećim nacionalnim časopisima, pa čak i nad novinskim agencijama kao što su United Press International ili Associated Press, ili bilo kojom drugom. Tako su u stanju kontrolirati svaki djelić vijesti koji se objavi u cijeloj zemlji i čak u svijetu. Oni vrlo lako mogu potisnuti ili odbaciti bilo koju priču koja dođe u njihovu glavnu redakciju i sakriju je od svijeta, što je čak i važnije.

U njihovom arsenalu promidžbe također je i vrlo značajna filmska industrija - koju opet potpuno kontroliraju. Štoviše, Hollywood i cjelokupna filmska industrija su u tolikoj mjeri u rukama Židova da je često zovu “Košer dolina” (Kosher valley). Filmska industrija se u posljednjih pedeset godina nesumnjivo razvila u jedno od najznačajnijih promidžbenih sredstava za zagađivanje mozgova Bijele rase koje je svijet ikada vidio. Tek posljednjih godina sa njom se izjednačila ili ju čak pretekla televizijska industrija koju također kontroliraju Židovi. Možete biti sigurni da filmska industrija nije stajala po strani prilikom promoviranja židovskih interesa i njihovog programa uništenja Bijele rase.

Tijekom ratnih godina židovska filmska industrija u Hollywoodu je bila zauzeta štancanjem antinjemačkih, antihitlerovskih i antinacističkih filmova. Pošto smo prostodušni i naivni, mnogi od naše bijele braće su progutali otrovni mamac i dobrovoljno se prijavili u židovsku klopku, koja je nagonila bijelog brata da ubija bijelog brata sa ciljem da spasi vrat lukavog Židova. U isto vrijeme, komunističke zemlje hvaljene su do neba. Lažljivom promidžbom načinjeno je poželjnim da mi, Sjedinjene Države, udružimo snage sa sovjetskom Rusijom pod  kontrolom Židova, kako bismo vodili samoubilački, razorni rat protiv herojskih branilaca Bijele rase, to jest njemačkog naroda.

Filmovi ne samo da su korišteni kao sredstvo koje nas je uvlačilo u samoubilački rat, već su upotrebljavani i kao sredstvo kojim se određivao moral, pa čak i običaji. U osnovi, oni su služili da potkopavaju i degeneriraju moralnu klimu naše omladine i naše zemlje u cjelini. Tijekom dvadesetih godina filmovi su postali razvratni i degenerativni do stupnja na kom se počeli ugrožavati vlastiti opstanak. Za čudo, tijekom tridesetih, moralni ton se nešto poboljšao. Mnoge od najboljih priča koje je dao Hollywood potiču iz tridesetih, kada su se ljudi počeli vraćati u kino dvorane u velikom broju. Tada je Židov mudro počeo ubacivati antinjemačku i antinacističku promidžbu u revitaliziranu filmsku industriju, tako unoseći zarazu i mržnju u umove bijelog naroda Amerike, koja se ogledala u spremnosti da se prihvati ideja rata protiv vlastite bijele braće.

Tijekom rata filmovi su otišli u slijedeću brzinu. Gotovo svaki proizvod filmske industrije bio je zlonamjerno napravljen tako da potakne ratne napore za uništenje Njemačke. Kada je rat bio završen, promovirana je ideja o koegzistenciji i suradnji sa sovjetskom Rusijom, zajedno sa idejom o jednom svijetu, jednoj svjetskoj vladi Ujedinjenim Narodima.

Već pedesetih godina, ideja o rasnoj toleranciji prema Židovima proširila se na prihvaćanje crnaca kao jednakih u našem društvu, koji su tobože bili ugnjetavane žrtve pohlepe i okrutnosti bijelog čovjeka. Samoubilačka ideja da crnci trebaju biti vitalni i odgovorni dio našeg društva, od tada se progresivno promovira. Teško je danas naići na film u kome se na ovaj ili onaj način ne gura ideja o miješanju rasa. Židov danas kroz filmove, tisak i televiziju vodi žestoku i zastrašujuću kampanju za potpunu mongrelizaciju američkog naroda. Svako protivljenje bilo je razbijeno i uništeno.

Pedesetih i šezdesetih godina dva nova elementa bila su ubačena u filmsku promidžbenu kampanju. Jedan je korištenje droga kao problem koji stalno raste. Napravljeno je da izgleda kako ljudi sami promoviraju drogu, bez ikakvog unutarnjeg ili vanjskog utjecaja.

Učinjeno je tako da se mladim ljudima čini da to svatko radi, pa zašto ne bi i oni probali? Slijedeći element je stalni porast otvorene prljavštine i pornografije koje se ubacuju u filmove i na taj načina uništavaju naš moral i zagađuju razmišljanja svih ljudi, a posebno dolazeće mlade generacije.

Televizijska industrija, koja je doživjela veliki uspon odmah nakon kraja drugog svjetskog rata, sada je rival, a nesumnjivo i premašuje filmsku industriju po pokvarenosti i zagađivanju umova u Americi.

Tako su potpuno zagađeni mozgovi američkih gledalaca postali opsjednuti gledanjem televizije, koja je u mnogim obiteljima toliko značajna da, kada bi im netko odnio televizor, bili bi potpuno bespomoćni i ne bi znali što da rade sa svojim slobodnim vremenom. Neke majke zatvaraju svoju djecu u sobe u kojima su uključeni televizori i tako koriste idiotsku židovsku kutiju kao dadilju za svoje potomstvo. Uopće ne shvaćaju da ti mladi, neformalni umovi, dok sjede ispred ovih židovskih kutija, upijaju degenerativne židovske ideje. Ne shvaćaju da dozvoljavaju svojim najmilijima da se zaraze otrovom koji će se teško eliminirati iz umova tih izdanaka do kraja života.

I tako Židovi potpuno kontroliraju sve promidžbene mreže, televizijske mreže, filmove, časopise i svaki drugi oblike promidžbe. Amerika i cijeli svijet preplavljeni su židovskim otrovom. Preplavljeni su prethodnim idejama o međurasnim brakovima sa crncima, idejama da su Židovi svijeta zaštićeni i nedodirljivi, idejama da su prljavštine i pornografija normalno stanje stvari u svijetu zabave, idejama da su droge neminovna stvar i da se svatko treba drogirati.

Iznad svega, ideja o rasnoj lojalnosti je predstavljena kao najgnusniji zločin, kojim bi neka osoba mogla makar u mislima da se pozabavi. Iz svih tih sati, dana, mjeseci i godina zagađivanja umova, koje Židovi propagiraju, nije proizašla ni jedna konstruktivna ideja. No, sve što je destruktivno za Bijelu rasu, to se gura i promovira, sve što je dobro za crnce, obojene i Židove se uzdiže i nameće.

Lista zbunjujućih destruktivnih i samoubilačkih ideja kojima se zapljuskuju Amerikanci kao kakvim smećem je beskonačna. U jednom drugom poglavlju koje nosi naziv “Lažne ideje koje siju Židovi”, govorit ćemo o nekoliko desetaka drugih ideja kojima se zagađuju mozgovi Amerikanaca.

To su, međutim, samo nekoliko desetina od tisuća lažnih ideja koje neprestano, vječno, iznova i bez kraja poput kiše padaju po američkom narodu.

U svojoj promidžbenoj taktici, Židovi vole stvari nazivati upravo suprotnim imenima od pravog značenja.

Tako oni zagađivanje umova nazivaju “pranjem mozga”. Odbacujem ovaj termin i u cijeloj knjizi umjesto toga govorit ću o zagađenju mozga, jer smatram da on konkretnije objašnjava ono što se zaista događa. Prati nečiji mozak značilo bi očistiti ga od svih prljavština i zagađenja. Ali, to nije ono što Židovi čine. Oni zapravo uzimaju normalne, zdrave mozgove, znači mozgove nežidova, inficiraju ih gomilama prljavštine, pornografije i pogrešnih ideja. Dakle, vjerujem da termin “zagađenje mozga” mnogo ispravnije označava ono što nam čine Židovi nego izraz “ispiranje mozga”.

U agresivnoj kampanji zlonamjernog zagađivanja umova početnu i glavnu metu predstavljaju umovi mladih ljudi. Da bi osvojili mozgove naše omladine, Židovi su morali zauzeti polje obrazovanja koje je od vitalnog značenja. Oni su okupirali naše obrazovne ustanove prije mnogo desetljeća.

Henry Ford je napisao svoju izvanrednu knjigu “Međunarodni Židov” (International Jew) pred više od 50 godina. Evo što kaže o židovstvu u školama i na fakultetima: “Fakulteti su konstantno napadani židovskim idejama”. “Sinovi Anglo-saksonaca su napadnuti u samom svom nasljeđu”. “Sinovi graditelja, tvoraca, podvrgnuti su filozofiji uništavanja.” “Mladi ljudi, u prvim ushićujućim  mjesecima  intelektualne  slobode,  bivaju  zarobljeni  obećavajućim  doktrinama  čije

izvore i posljedice ne mogu sagledati”. “Centralna grupa crvenih filozofa na svakom sveučilištu jest židovska grupa koja se obično skriva iza “nežidovske manjine” u liku nekog zavedenog profesora. Neke od tih profesora plaćaju crvene organizacije izvan sveučilišta. Postoje međufakultetska socijalistička društva, koja vrve od Židova i židovskih utjecaja, a učeni židovski profesori iz cijele zemlje obraćaju se bratstvu pod patronatom najboljih civilnih i sveučilišnih zaštitnika”.

Savjetujući nas što da učinimo po tom pitanju, Henry Ford kaže: “Jednostavno treba obznaniti izvor i prirodu zaraze koja je preplavila naše škole i sveučilišta. Neka studenti znaju da moraju birati između Anglo-saksonaca i Judinog plemena... Jedini apsolutni protuotrov je da se u studentima ponovno probudi rasni ponos”.

Zapamtite, Henry Ford, veliki Amerikanac, je ove redove napisao 1921. godine, dakle pred više od 50 godina. Od tada je židovska lavina u našem obrazovnom sustavu, počevši od dječjih vrtića, pa preko osnovnih i srednjih škola, sve do fakulteta, pretvorila ove institucije za učenje u potpuno bezumne azile u kojima se mladi, plodni, kreativni umovi bijele djece zagađuju i izopačuju u instrumente za samouništenje i uništenje vlastite zemlje, nacije i rase. Što ćemo sa obaveznim zakonima, koji tjeraju roditelje da šalju svoju još neformiranu djecu u škole sve do 16. godine, kada danas škole počinju ličiti na zatvore, a djeca na kažnjenike koji su u njima pet dana u tjednu, tijekom školskih sati, i kada im se, htjeli oni to ili ne, mladi mozgovi inficiraju židovskim otpadom i smećem koje ih vodi ka uništenju vlastite rase.

Ideja Henry Forda prema kojoj je dovoljno označiti izvor, danas više nije moguća niti praktična. Moraju se poduzeti mnogo temeljitije i drastičnije mjere. Bijelom čovjeku, kao cjelini, potreban je novi pogled na život i religiju. Potrebna mu je potpuno nova filozofija i, u stvari, nova religija koja će mu pružiti cilj i smisao, identitet i ideologiju koji su samo njegovi. Činjenica je da Bijeloj rasi treba nova religija, polarizirana oko vrijednosti Bijele rase, najveće vrijednosti na licu zemlje. Ova ideja i ova ideologija moraju biti usađene u umove našeg mladog naraštaja od vremena kada počnu govoriti.

Jedva da postoji faza u bilo kojoj sferi aktivnosti koja kontrolira ovu naciju a nad kojom Židovi nemaju direktnu ili indirektnu kontrolu. Sa dva moćna segmenta u njihovim rukama, a to su kontrola nad promidžbom i kontrola nad novcem, vlada Sjedinjenih Država predstavlja zarobljenog lutka koji glumi demokraciju što predstavlja cijeli narod. Ali, uistinu, ona je moćan instrument u rukama Židova koji je koriste da bi eksploatirali, tiranizirali i uništili Bijelu rasu, čija je vlada to samo naizgled.