Majstor snova

SVAKI  ODNOS  U  VAŠEM  ŽIVOTU  MOŽE  BITI  ISCIJELJEN,  SVAKI ODNOS može biti prekrasan, ali svaki odnos uvijek počinje od vas. Vi morate imati hrabrosti koristiti se istinom, otvoreno razgovarati sa sobom, biti potpuno iskreni prema sebi. Možda ne morate biti iskreni prema cijelome svijetu, ali sa sobom možete biti iskreni. Možda ne možete upravljati onim što se događa oko vas, ali možete upravljati svojim vlastitim reakcijama. Te reakcije upravljat će

snom vašega života, vašim osobnim snom. Zbog svojih ste reakcija nesretni i zbog svojih ste reakcija sretni.

Vaše reakcije jesu ključ koji vas upućuje do prekrasnoga života. Ako budete mogli naučiti upravljati svojim reakcijama, tada ćete moći promijeniti svoje navike, a to će vam pomoći da promijenite i svoj život.

Vi ste odgovorni za posljedice svega onoga što učinite, pomislite, izgovorite i osjetite. Možda vam je teško uočiti to koja su vaša djela dovela do nekih posljedica - koje emocije, koje misli - ali posljedice možete uočiti jer zbog njih patite ili u njima uživate. Donošenjem odluka vi upravljate svojim osobnim snom. Promotrite to sviđaju li vam se posljedice vaših odluka. Ako je riječ o posljedicama u kojima uživate, nastavite raditi ono što ste radili i do tada. Savršeno. Ali ako vam se ne sviđa ono što se događa u vašemu životu, ako ne uživate u svome snu, tada pokušajte otkriti to što je dovelo do posljedica koje vam se ne sviđaju. Na taj način možete preobraziti svoj san.

Vaš život očitovanje je vašega osobnog sna. Ako možete promijeniti program svojega osobnog sna, postat ćete majstor snova. Majstor snova stvara životna remek-djela. Ali ovladavanje snom velik je izazov, jer ljudska bića postaju robovi svojih vlastitih snova. Način na koji učimo sanjati jest određen. Uza sva ona nametnuta uvjerenja da ništa nije moguće, teško je umaknuti Snu Straha. Da biste probudili San, potrebno je da ovladate njime.

Zbog toga su Tolteci stvorili Majstorstvo preobrazbe, da bi se oslobodili staroga Sna i stvorili novi u kojemu je moguće sve, uključujući oslobađanje od Sna. U Majstorstvu preobrazbe Tolteci ljude dijele na one koji sanjaju i na one koji promatraju svoj život. Sanjači znaju da je san privid i da se oni igraju u tome svijetu privida, svjesni toga da je riječ o prividu. Oni koji razmišljaju nalikuju tigru ili jaguaru, jer promišljeno prilaze svakomu svojemu djelu  i svakoj svojoj reakciji.

Vi morate brižljivo promatrati svoje reakcije; morate raditi na sebi u svakom trenutku. Za to je potrebno mnogo vremena i hrabrosti, jer lakše je stvari primati osobno i reagirati onako kako ste reagirali oduvijek. A to vas odvodi u mnoštvo

pogrešaka, izaziva velike patnje i boli jer vaše reakcije stvaraju samo još veće količine emocionalnoga otrova i otežavaju vam život.

Ako uspijete upravljati svojim reakcijama, otkrit ćete da ćete uskoro progledati, odnosno vidjet ćete stvari onakvima kakve one uistinu jesu. U svojemu normalnom stanju um stvari spoznaje onakvima kakve jesu, ali zbog različitih programiranja i svih naših uvjerenja, mi tumačimo ono što zamjećujemo, čujemo, a i ono što vidimo.

Postoji velika razlika između tih dvaju načina promatranja - kako ljudi vide u Snu i kako vide bez prosudaba, onako kako stvarno jest. Razlika je u načinu na koji vaše emocionalno tijelo reagira na ono što vidite, primjerice, ako hodate ulicom i netko tko vas ne poznaje uzvikne: »Kako si glup!«, pa ode svojim putem, vi možete zamijetiti i na te riječi reagirati na mnogo različitih načina. Možete prihvatiti ono što je ta osoba rekla i pomisliti: »Da, mora da sam glup«. Možete se razljutiti, osjetiti se poniženim ili pak jednostavno ne obratiti pozornost.

Uistinu je riječ o tome da se ta osoba muči sa svojim vlastitim emocionalnim otrovom i da je to rekla zato što ste vi bili prvi koji ste joj prešli preko puta. To ni na koji način nije povezano s vama. Ako to uspijete shvati, tada nećete reagirati.

Možete reći: »Pogledaj kako je teško toj osobi«, ali nećete shvatiti osobno. To je samo jedan primjer, ali odnosi se na gotovo sve što se događa. Naš mali ego sve shvaća osobno i zato reagira pretjerano. Mi ne shvaćamo to što se uistinu događa jer reagiramo istoga trenutka, i na taj način naša reakcija postaje dio našega sna.

Vaša reakcija proizlazi iz uvjerenja koje je skriveno duboko u vama. Način na koji reagirate ponavljao se tisućama puta i za vas je postao navika. Vi ste uvjetovani da se ponašate na određeni način. A izazov je u ovome: promijeniti svoje uobičajene reakcije, promijeniti svoje navike, staviti sve na kocku i donijeti drukčije odluke. Ako vam se posljedice ne sviđaju, mijenjajte ih sve dok ne dobijete ishod koji želite.

Rekao sam da nikada sami ne odabiremo prihvatiti Nametnika, koji se sastoji od Suca, Žrtve i Sustava uvjerenja. Ako znamo da nismo imali izbora i ako smo svjesni toga da je sve to samo san, opet ćemo se prisjetiti nečega vrlo važnoga što smo izgubili - nečega što religije nazivaju »slobodnom voljom«. Religije tvrde da je Bog ljudima, kada ih je stvorio, podario slobodnu volju. To je istina, ali nam ju je oteo San, zato što San upravlja voljom najvećega broja ljudi.

Ima ljudi koji kažu: »Želim se promijeniti, uistinu se želim promijeniti. Ne postoji razlog zbog kojega bih trebao biti tako siromašan. Inteligentan sam. Zaslužujem živjeti dobrim životom, zaslužujem zarađivati mnogo više novca

nego što ga zarađujem sada«. Ljudi to znaju, ali to im govori um. Što čine ti ljudi? Uključe televizor te sate i sate provode gledajući u nj. Zar se onda može reći da je njihova volja snažna?

Kad jednom postanemo svjesni, tada imamo i izbora. Ako bismo tu svjesnost mogli zadržati cijelo vrijeme, mogli bismo promijeniti svoje navike, reakcije i sveukupan svoj život. Čim postanemo svjesni, vraća nam se slobodna volja. Kad vratimo slobodnu volju, tada u bilo kojemu trenutku možemo odabrati da se prisjetimo tko smo. Tada, ako zaboravimo, opet možemo odabrati to isto, samo ako posjedujemo svjesnost. Ali ako nema svjesnosti, nemamo ni izbora.

Postati svjestan znači postati odgovoran za svoj vlastiti život. Vi niste odgovorni za ono što se događa u svijetu. Vi ste odgovorni za sebe. Niste vi napravili ovakav svijet; svijet je već bio ovakav i prije nego što ste se vi rodili. Vi niste ovamo došli s poslanstvom da spasite sviijet i promijenite društvo, ali ste svakako došli s nekim velikim poslanstvom, s jako važnim poslanstvom. Stvarno poslanstvo vašega života jest to da usrećite sami sebe, a da biste bili sretni, morate promotriti ono u što vjerujete, način na koji sebe prosuđujete i način na koji od sebe stvarate žrtvu.

Kada je riječ o vašoj sreći, budite potpuno iskreni. Nemojte si dopustiti to da projicirate lažan osjećaj sreće tako što ćete svakomu govoriti: »Pogledaj me samo. Uspela sam u životu, imam sve što želim i jako sam sretna«, iako sami sebe ne volite.

Sve postoji zbog nas, ali ponajprije je potrebno da smognemo dosta hrabrosti da otvorimo oči, da se koristimo istinom i shvatimo što jest istina. Ljudska bića jesu slijepa, a slijepa su jer ne žele vidjeti. Pogledajmo ovaj primjer.

Mlada žena upozna muškarca i od prvoga trenutka prema njemu osjeti snažnu privlačnost. Njezini se hormoni bude i ona želi samo toga muškarca. Sve njezine prijateljice svjesne su toga kakav je taj čovjek. Drogira se, nije zaposlen, ima sva ona svojstva zbog kojih žene pate. Ali ona njega promatra i što vidi? Vidi samo ono što želi vidjeti. Vidi da je visok, zgodan, snažan, šarmantan. Ona stvara sliku o tome čovjeku i pokušava zanijekati ono što ne želi vidjeti. Laže sama sebi. Uistinu želi vjerovati u to  da će njihov odnos uspjeti. Prijateljice joj govore: »Ali on se drogira, alkoholičar je, nigdje nije zaposlen«. A ona odgovara: »Da, ali moja će ga ljubav promijeniti«.

Naravno, njezina ga majka mrzi, kao i otac. Njezini roditelji zabrinuti su zbog nje jer sasvim dobro vide što je čeka. Kažu: »Taj muškarac nije dobar za tebe«. Mlada žena kaže: »Vi mi pokušavate reći što moram činiti«. Suprotstavlja se i majci i ocu i slijedi svoje hormone, laže samoj sebi i pokušava opravdati svoju odluku. »To je moj život i ja ću učiniti samo ono što zaželim«.

Nekoliko mjeseci poslije ono što se događa u tome odnosu vraća je u stvarnost. Istina se počinje pokazivati, a ona toga muškarca okrivljuje zbog onoga što prije nije željela vidjeti. Prema njoj ne pokazuje poštovanje, zlostavlja je, ali sada njezin ponos postaje jako važan. Kako bi se mogla vratiti kući i priznati majci i ocu da su bili u pravu? Samo će im dati zadovoljštinu. Koliko će vremena biti potrebno toj ženi da nauči? Kakva je njezina ljubav prema samoj sebi? Gdje je granica zlostavljanja koje nameće sama sebi?

Do takve patnje dolazi zato što mi ne želimo vidjeti ono što je tako jasno pred našim očima. Čak i onda kada upoznamo nekoga tko se pretvara da je mnogo bolji nego što jest, čak i dok nosi takvu lažnu masku, on ne može prikriti nedostatak ljubavi i poštovanja. Ali mi ne želimo ni vidjeti ni čuti. Zbog toga je neki stari prorok rekao: »Nema većega slijepca od onoga koji ne želi vidjeti. Nema glušega od onoga koji ne želi čuti. A nema ni većega luđaka od onoga koji ne želi razumjeti«.

Mi smo slijepi, uistinu slijepi - i zbog toga plaćamo. Ali ako otvorimo oči i život sagledamo onakvim kakav on jest, možemo izbjeći velik dio emocionalnoga bola. To ne znači da nećemo preuzeti rizik. Živi smo i potrebno je da preuzmemo rizik, a što onda ako i ne uspijemo? Koga briga? Nije važno. Učimo i idemo dalje bez prosuđivanja.

Nije potrebno prosuđivati; nije potrebno okrivljavati nekoga ili osjećati grižnju savjesti. Potrebno je samo prihvatiti svoju istinu i krenuti u novi početak. Ako sebe možemo sagledati takve kakvi jesmo, to je onda prvi korak prema prihvaćanju samoga sebe - prema otklanjanju samoodbacivanja. Kada jednom budemo kadri prihvatiti sebe upravo onakvima kakvi jesmo, od toga trenutka sve se može početi mijenjati.

Svatko ima svoju cijenu, a Život tu cijenu poštuje. Ali ta cijena ne mjeri se dolarima ili zlatom; mjeri se ljubavlju. Štoviše, mjeri se ljubavlju prema sebi. Koliko volite sebe - to je vaša cijena, a Život tu cijenu poštuje. Kada volite sebe, vaša cijena vrlo je visoka, što znači da ne zlostavljate sami sebe. To ne činite jer osjećate poštovanje prema sebi. Kad volite sebe onakvim kakvi jeste, vaša je cijena visoka. Ako ne volite sebe, vaša cijena malo je niža.

Katkada je samoprosuđivanje snažno toliko da se ljudi moraju dovesti do neosjetljivosti samo da bi mogli podnijeti to da budu sami sa sobom. Ako koga ne volite, možete ga napustiti. Ako ne volite neku skupinu ljudi, možete je napustiti. Ali ako ne volite sebe, bez obzira na to kamo otišli, sebe nikada ne možete ostaviti negdje drugdje. Da biste izbjegli samoga sebe, potrebno je da uzmete nešto što će vas omamiti, što će vam skrenuti misli. Možda će vam pomoći alkohol. Možda droge. Možda hrana - samo jedete i jedete i jedete. Zlostavljanje  samoga  sebe  može  biti  i  mnogo  gore.  Ima  ljudi  koji  uistinu

osjećaju mržnju prema sebi. Oni imaju nagon za samouništenjem, ubijaju se malo po malo, jer nemaju hrabrosti ubiti se uistinu.

Ako promatrate takve ljude, vidjet ćete da privlače ljude koji su im slični. Što ćemo učiniti ako ne volimo sebe? Pokušat ćemo se omamiti alkoholom da bismo zaboravili svoju patnju. To je izlika kojom se koristimo. Gdje ćemo pronaći alkoholna pića? Otići ćemo u bar. Pogodite koga ćemo ondje pronaći? Ljude slične sebi koji se isto tako trude izbjeći sebe, koji se isto tako pokušavaju otupjeti. Zajedno se opijamo, razgovaramo o svojim patnjama i međusobno se razumijemo jako dobro. Možda ćemo čak početi i uživati u tome. Savršeno se razumijemo međusobno jer vibriramo istom vibracijom. Oboje smo skloni samouništenju. Tada ću ja povrijediti vas, a vi ćete povrijediti mene - savršeni odnos u paklu.

Što se događa kad se promijenite? Kakav god bio razlog, alkohol vam više nije potreban. Sada vam ne smeta da budete sami sa sobom - u tome zapravo uživate. Više ne pijete, ali i dalje ste okruženi istim prijateljima, a svi oni piju. Opijaju se i zbog toga se osjećaju sretniji, ali vi jasno uviđate da njihova sreća nije stvarna. Ono što oni nazivaju srećom jest pobuna protiv njihova vlastitoga emocionalnog bola. U toj »sreći« osjećaju se ranjeni toliko da se zabavljaju ranjavajući i druge i sebe.

Vi se više ne uklapate među njih, a oni vas odbacuju, jer im više niste slični.

»Ti me odbacuješ jer više ne piješ sa mnom, više ti sa mnom nije dobro.« Sada morate donijeti odluku: ili napraviti korak unatrag ili ipak zakoračiti na sljedeću

razinu vibracije i upoznati ljude koji prihvaćaju sebe, upravo kao vi. Otkrit ćete to da postoji još jedno carstvo stvarnosti, novi oblik odnosa u kojima više ne morate prihvaćati stanovite vrste zlostavljanja.