Neki medicinski stručnjaci i drugi znanstvenici dugo vjeruju da trudnice mogu svojim snažnim mentalnim pečatima utjecati na razvoj djeteta u utrobi. Naprimjer, vidi li trudnica osobu s ozljeđenim stopalom i o tome poslije stalno misli, može roditi dijete s deformiranim stopalom. Takvi se slučajevi nazivaju 'majčinski učinci'. To je stajalište bilo uvriježeno među drevnim Grcima i Rimljanima, kao i među europskim liječnicima do 19. st. (Stevenson, 1992., str. 353-356). Godine 1890., W. C. Dabney pregledao je 69 izvješća iz medicinske enciklopedije objavljenih u razdoblju od 1853. do 1886., koja su bilježila slučajeve koji su odgovarali povezanosti mentalnih dojmova majke i fizičke deformacije novorođenčeta. Opisujući Dabneyeve zaključke, Stevenson je izjavio (1992., str. 356): "Ustanovio je da su defekti povezani s nedostacima u razvoju embrija [kao što je deformiran ili nedostajući ud] uglavnom povezani s dojmovima kojima je majka bila izložena tijekom prvih tjedana trudnoće; suprotno tomu, madeži i druge nedostaci na koži i kosi, uglavnom su bili povezani s dojmovima kojima je majka bila izložena tijekom posljednjih stadija trudnoće." (Autorova interpolacija.).

Međutim, krajem 19. st. liječnici su uglavnom prestali vjerovati u fenomen majčinskih dojmova. Dabney je ponudio sljedeće objašnjenje (1890., str. 191): "... mislioci su počeli dvojiti u istinitost onih stvari koje nisu mogli razumjeti." Takve su dvojbe prevladale u 20. st., kada je medicinska znanost postala isključivo materijalistička u svojim pretpostavkama o prirodi ljudskog organizma. Stevenson je pretpostavio (1992., str. 356) kako je neuspjeh zapadnjačkih medicinskih stručnjaka da pronađu bilo kakvo materijalističko objašnjenje majčinskih dojmova: "...naposljetku rezultiralo poricanjem mogućnosti da uopće postoje fenomeni koji iziskuju objašnjenje." U svakom slučaju, u mnogim dijelovima svijeta još se i danas prihvaća stvarnost fenomena majčinih dojmova na dijete.

Stevenson je razmotrio 50 slučajeva majčinih dojmova (1997.). Naprimjer, Sylvia Hirst Ewing vjerovala je da je inkarnacija mrtve Julije Ford. Julija Ford je u predjelu oko središta svog desnog oka imala malu rupu. Slična pukotina nalazila se i na koži Sylvije Ewing. Iz te bi pukotine katkad izbijao gnoj, sluz ili vlažna tekućina. Kada je zatrudnjela, Sylvia Ewing je neprestano strahovala da će joj se dijete roditi sa sličnom ružnom pukotinom. Njezin sin, Calvin Ewing, rodio se 28. 01. 1969. s pukotinom, koja se nalazila na istome mjestu kao i na tijelu njegove majke (Stevenson, 1992., str. 364).

U nekim se slučajevima majčinski dojmovi događaju u snovima (Stevenson, 1992., str. 364). Brydon je (1886.) izvijestio o slučaju žene koja je bila trudna 4 mjeseca, i koja je sanjala da joj je štakor odgrizao palac na desnoj nozi. Njezino se dijete rodilo bez palca na desnom stopalu. Hammond (1868.) je opisao slučaj trudnice koja je sanjala muškarca koji je izgubio dio uha. Njezino je dijete rođeno sa sličnim defektnim uhom.

Hammond je izjavio (1868., str. 19): "Pregledao sam to dijete i uho mu izgleda točno kao da mu je dio odsječen oštrim nožem."

Karl Ernst von Baer (1792.-1876.) jedan je od osnivača suvremene embriologije.

Jednom je prilikom rekao svojoj sestri, koja je izbivala iz kuće, da je u daljini vidio vatru i da je strahovao da to gori njezina kuća. U to je doba njegova sestra bila trudna 6 ili 7 mjeseci. Kćer koju je poslije rodila, imala je crveni ožiljak na čelu, koji je na vrhu bio šiljat, nalik plamenu (Stevenson, 1997., str. 105-106).

Druzi su islamska sekta čiji sljedbenici uglavnom žive na području Izraela, Sirije i Libanona. Izraelka Tamimi Mishlib bila je Druzijka. Druzi vjeruju da trudnica može prouzročiti stvaranje madeža na svom djetetu u utrobi pod sljedećim uvjetima:

1.) kada razvije žudnju za određenom hranom,

2.) kada ne jede tu hranu,

3.) kada u pokušaju suzbijanja želje za hranom prstom pritišće određeni dio svoga tijela. Uslijed toga, njezino će se dijete roditi s madežom na istome mjestu na svom tijelu. Taj psihosomatski utjecaj djelovat će u razdoblju kada je zametak osobito osjetljiv na takav utjecaj, tj. tijekom prva tri mjeseca trudnoće. Tamimi Mishlib je odlučila provjeriti istinitost tog narodnog vjerovanja. Jednoga je dana osjetila veliku želju za medom. Odlučivši oduprijeti se toj želji, jednostavno je promatrala med. Pritom je palcem lijeve ruke pritiskala podlakticu desne ruke. Njezin sin, Hamad Mishlib, rođen je s madežom na desnoj podlaktici, koji se nalazio na istome mjestu na kojemu je njegova majka pritiskala podlakticu svoje desne ruke (Stevenson, 1997., str. 150-151).