Ugledavši Kurue spremne za boj, Arđuna oslovi kraljevića Matsya: Upravi svoje konje, vozaru, tamo gdje će moje strijele dosegnuti neprijatelja! Za to vrijeme ja ću se truditi da usred te vojske ugledam onoga podlaca iz roda Kurua. Kada pobijedim toga zlikovca, ostali će prihvatiti poraz. Tamo stoji Drona, a iza njega je njegov sin. Vidim i Bhišmu, Kripu i Karnu, sve velike strijelce, ali ne vidim Duryodhanu. Slutim da je u želji da spasi život odstupio južnim putom i poveo stado sa sobom. S njime ću se boriti, Viratin sine, jer će jedino od toga biti koristi. Kada ga pobijedim, vratit ću se i povesti goveda.

Arđuna ubrzo stiže oteta stada i razjuri vojsku koja ih je čuvala, a goveda preplašena rikom školjke podigoše repove i udariše u trk vraćajući se istim putem. Vidjevši kako podivljala goveda bježe prema prijestolnici Matsya, prvaci ratnika Kurua zaključiše da je Arđuna postigao što je htio pa jurnuše na njega dok je on još progonio Duryodhanu.

Kada je vidio njihovu vojsku i nad njome lepršanje bezbrojnih stjegova, Arđuna reče Uttari: Pritegni zlatne uzde, Uttaro, i potjeraj naše bijele konje onamo gdje vidiš silne velmože Kurua! Opaki Karna želio bi se ogledati sa mnom! Odvezi me, sine Viratin, ravno k njemu koji se pod okriljem kralja Duryodhane naduo od oholosti!

Karna i Arđuna podijeliše megdan. Dvanaest Karninih strijela ranilo je Arđunu, Uttaru i njihove konje, ali je Arđuna uzvratio i zasuo Karnu silom strijela koje ga izbodoše po cijelome tijelu, tako da se morao povući.

Kada Radhin sin uteknu s bojišta, ostali ratnici s Duryodhanom na čelu udariše jedan po jedan na Arđunu praćeni svojini četama, ali, kao što obala podnosi nalete plime, tako je i Arđuna odolijevao bijesu te nebrojene vojske postrojene za boj koja ga je zasipala rojevima strijela. Potom prvak među ratnicima napadne na neprijatelja poslavši na njega svoja nebeska oružja. I nebo i sve strane svijeta zastriješe bezbrojne strijele odapete iz Gandive, kao što zemlju prekrivaju Sunčeve zrake. I nitko od protivnika ne mogaše podići oči na Arđunu koji je blistao silnom svjetlošću. Bezbrojne Arđunine strijele kao da pod nebom nisu imale dovoljno mjesta. Protivnici bi ga uspijevali samo jednom izbliza ugledati jer bi već idućega trena bili na putu za onaj svijet zajedno sa svojim konjima. Kao što su njegove strijele neometano prolazile kroz tijela njegovih protivnika, tako su i njegova kola jezdila kroz njihove redove. Njegove strijele uvijek su nalazile cilj kao što i oko uvijek počiva na onome što mu se mili gledati. Trag koji je ostajao za njim sličio je na trag krda slonova kroz prašumu.

Tada, Bharato, navališe na Arđunu svi veliki ratnici Kurua i napregoše sve svoje sile, a Dhananđaya, Kuntin sin, pogodi staroga gospodara Bhišmu s deset strijela u grudi iako se ovaj borio kako je najbolje mogao. Neodoljivi i jakoruki Gangin sin klonu od ljuta bola i dugo ostade tako oslonjen na rudo svojih kola.

Tada Arđunu okružiše sa svih strana s nebeskim oružjem u rukama zasipajući ga nepresušnom bujicom strijela. On je svojim oružjem suzbijao njihovo, a onda vlasnik Gandive zazva jedno od Indrinih nepobjedivih oružja zvano "izbezumljivalo". Svojim oštrim strijelama potpuno prekri sve četiri strane svijeta. Brujanje Gandive potpuno zagluši osjetila protivnika, a potom Arđuna uze objema rukama svoju veliku školjku moćna zvuka i silovito duhnu u nju ispunjavajući njezinom rikom nebeski svod. Od zvuka te školjke junaci Kurua zastadoše osupnuti, a lukovi od kojih se ne razdvajahu u boju poispadaše im iz ruku. Kada je vojsku Kurua tako skamenio, Arđuna reče sinu kralja Matsya: Idi među Kurue dok su još ošamućeni i donesi ovamo bijele odore što ih nose Drona i Kripa i onu lijepu, žutu, koja pripada Karni, a donesi i plave haljine kralja i Dronina sina. Rekao bih da Bhišma nije omamljen jer on zna kako da se suprotstavi ovome oružju i zato njega obiđi!

Nato slavni sin Matsya skoči s kola ostavivši uzde i pokupi odjeću ratnika pa se vrati natrag na svoje mjesto. Onda podbode četiri lijepa ždrijepca i odveze Arđunu s bojišta vozeći se kroz pješadiju koja je još uvijek držala zastave u rukama.

Kada Bhišma vidje da Arđuna odlazi, pogodi ga svojim strijelama, ali mu Arđuna pobi zapregu i kočijaša i sa svojim lijepim lukom u rukama izroni iz toga mnoštva kola kao što sunce izranja iz oblaka. Dhrtaraštrin sin dođe k sebi i spazi Prithina sina kako sam stoji na bojištu nalik na gospodara nebesnika pa uzrujano upita Bhišmu: Kako se ovaj spasio od tebe?

A Šantanuov mu sin odgovori smiješeći se: Gdje bijahu tvoja osjetila i tvoja hrabrost? Zašto si odbacio luk i strijele? Arđuna nije sklon krvoločnosti, niti mu duša naginje grijehu. Ni za sva tri sveta neće zaboraviti svoje starije. Samo nas zato u ovome boju nije sve pobio. Prvače među junačkim Kuruima, vrati se u svoj grad i pusti Arđunu da mirno ode preotevši stada. Ne odbacuj uludo svaki put svoje dobro!

Saslušao je Duryodhana te riječi staroga gospodara, riječi koje bijahu za njegovo dobro, pa se razbjesnje, ali izgubi volju za dalju bitku, duboko uzdahnu i ušutje.

Razdragani Arđuna vidje kako Kurui kreću k svojemu gradu pa pođe za njima i glavom pozdravi staroga Bhišmu i učitelja Dronu da im iskaže svoje poštovanje. Na jednak način pozdravi i Dronina sina i učitelja Kripu i ostale časne osobe među Kuruima. Potom Prithin sin jednom strijelom razbi u komadiće Duryodhaninu krunu ukrašenu dragim kamenjem a brujanje njegova luka ispuni sva tri svijeta.

Arđuna je gledao kako Kurui odlaze osramoćeni pa veselo reče sinu Matsya: Potjeraj svoje konje! Vraćamo se! Tvoja su stada spašena, neprijatelj odlazi, a trebalo bi da se i ti zdravo i veselo vratiš svojemu gradu! No samo ti, drago dijete, znaš da Prithini sinovi žive kod tvojega oca. Kada uđemo u grad, nemoj hvaliti njihova djela, jer da se kralj Matsya ne poplaši. Reci radije: Ja sam pobijedio vojsku Kurua i vratio našu stoku!

Uttara mu odgovori: U mojoj moći nisu djela koja si ti počinio, ali otkrit ću tko ste tek kada mi ti dopustiš.

Kada Arđuna stiže u blizinu groblja, on stade pred drvo šami sav ranjav od protivničkih strijela. Tada strašni majmun s njegovog barjaka, blistav kao oganj, uzletje na nebo sa svim ostalim stvorenjima koja bijahu uz njega i nestade opsjene, a na kolima opet bijaše Uttarina zastava s likom lava. Pošto su zamijenili strijele, tobolce i ostalo oružje, slavni kraljević Matsya poveze se u svoju prijestolnicu radosna srca, a Arđuna je prerušen u Brhannadu upravljao kolima.

Uttara posluša Arđunin savjet pa naredi glasnicima da odu i razglase njegovu pobjedu.

Kralj Virata bio je presretan što je Sušarmana tako brzo pobijedio i stoje vratio sve svoje blago. Stigao je u prijestolnicu s četvoricom Pandava i, čim je sjeo na prijestolje, dvorani mu ispričaše što se dogodilo i da je njegov neustrašivi sin otišao pred neprijatelja na samo jednim kolima i s Brhannadom kao kočijašem. Viratu obuze strah pa naredi svojim ministrima: Svi ratnici koji nisu ranjeni neka odmah pođu u pomoć Uttari!

Na to se Kanka osmijehnu kralju kojega bijaše spopao silan strah od Kurua i reče mu: O kralju, ako je Brhannada Uttarin kočijaš, onda se Kuruima nije posrećilo da ti odvedu goveda.

U taj čas stigoše brzonogi glasonoše što ih Uttara bijaše poslao i objaviše da je mladi kraljević izvojevao pobjedu nad Kuruima. Kralj se sav naježio od prevelike radosti. Darivao je glasnike lijepim haljinama, a svojim savjetnicima naredi: Iskitite putove zastavama i prinesite cvjetne prinose svim bogovima i boginjama. Pošaljite im u susret kraljeviće i hrabre ratnike, glazbenike i plesačice ukrašene nakitom. Neka teklići žurno odjašu na slonovima i neka na svakome raskršću objave moju pobjedu! Neka izađe kraljevna Uttara u prekrasnoj odjeći i neka okružena djevojkama dočeka s hvalopojcima mojega sina!

Pošto je odaslao vojsku, djevojke i nakitom uljepšane dvorjane, mudri kralj Matsya radosno reče: O sairandhri, donesi kocke, a Kanka neka započne s igrom!

Na to mu Panduov sin odgovori: Rečeno je da ne smije igrati onaj čije je srce zaslijepljeno radošću, pogotovo ako igra sa spretnim kockarima, ali, ako ti to čini radost, neka igra počne.

I igra poče a, dok su se kockali, kralj Matsya reče: Ha! Moj je sin pobijedio glasovite Kurue!

A kralj mu Yudhišthira odvrati: Kako da ih ne pobijedi kada mu je kočijaš bio Brhannada?

Te riječi naljutiše kralja Matsya pa odbrusi Panduovu sinu: Ta zar ti, bijedo od brahmana, uspoređuješ uškopljenika s mojim sinom? Zar ne znaš što kome priliči da govori? Opraštam ti, brahmane, ovu uvredu poradi našeg prijateljstva, ali ubuduće moraš paziti što govoriš ako ti je stalo do života. No Yudhišthira nastavi: Nema toga tko će se pobiti s Bhišmom, Dronom, Droninim sinom i ostalima silnim junacima Kurua, kao ni s Indrom kojega prate Maruti! Ima samo jedan, a to je Brhannada! Nema toga koji mu je po snazi ravan. Zašto onda da tvoj sin ne pobijedi zlotvore kada je imao takva saveznika!

A Virata će na to: Ti ne obuzdavaš svoj jezik usprkos mojoj naredbi! Ako nema onoga koji kažnjava, nitko se neće priklanjati vrlini! — Rekavši to, kralj, usplamtio od gnjeva udari Yudhišthiru kockom po licu i Ijutito ga opomenu: Nemoj da ti se to još jednom dogodi!

Od siline udarca Yudhišthiri poteče krv iz nosa, ali Prithin sin držao je ruke pred licem ne dajući da ona kapne na tlo. Vrli Yudhišthira pogleda tada Draupadi koja stajaše uz njega. Uvijek poslušna željama svojega gospodara, ona razumje što to znači pa donese zlatnu posudu s vodom i u nju prihvati krv. U to vratar oslovi kralja i objavi: Tvoj sin Uttara čeka na vratima s Brhannadom!

Tada Yudhišthira uputi stražaru riječi koje bijahu samo za njegove uši: Neka Uttara uđe sam! Brhannada ne smije ući jer se junak zavjetovao da neće ostaviti na životu onoga koji mene izvan bitke rani ili na zemlju prolije moju krv!

Kraljević Uttara uđe sam, oda ocu dužnu počast dodirnuvši mu stopala, pa se okrenu da izrazi svoje poštovanje brahmanu Kanki i tada ga ugleda gdje sjedi u kutu okrvavljena lica. Sav užasnut, žurno upita: Kralju, tko ga je to udario? Tko je učinio tu strašnu nepravdu?

Kralj mu na to odgovori: Ja sam udario ovoga podmukloga brahmana, a on zaslužuje i gore! Dok sam ja hvalio tebe i isticao tvoje junaštvo, on je uznosio onoga uškopljenika!

Uttara se prestravi: Jao, jao! Učinio si velik grijeh i strašnu nepravdu! Oče moj, padni pred njegove noge i traži njegov oproštaj da smrtonosni otrov brahmanova prokletstva u korijenu na zatre našu lozu!

Virata posluša riječi svojega sina pa stade tješiti sina Kuntina koji bješe nalik na vatru zapretanu pepelom. Zatraži od njega oproštaj, a Panduov mu sin odgovori: Ja sam ti odmah oprostio, kralju, i ne ljutim se na tebe. Ali da je ova krv iz mojih nosnica pala na zemlju, tebe bi i tvoju kraljevinu zasigurno snašla propast! Ja te ne krivim, kralju, što si udario nedužnu osobu jer oni koji su moćni obično su i nerazumno nasilni u svojim postupcima.

Kada krv presta teći, uđe i Brhannada, pozdravi Viratu i Kanku i osta stajati šuteći. Tada kralj poče pred njime hvaliti svojega sina Uttaru koji se vratio iz boja, a Uttara će na to: Nisam ja vratio naša stada niti sam je pobijedio neprijatelja! To je djelo počinio sin nekoga božanstva. Mladić blistav kao Indra vidje me kako bježim pa stade pred mene i ne dade mi dalje. Vratio me u kola i potukao Kurue te tako spasio naša goveda. Pobjeda pripada njemu, a ne meni!

Na to Virata upita: Gdje je sada taj moćnoruki i slavni sin oca nebesnika? Jedva čekam da vidim toga silnoga nebeskog ratnika koji je spasio i tebe i moja stada!

Uttara mu odgovori: Taj jaki božanski sin nestao je pred mojim očima, ali ja se nadam da će se on ipak ovdje pojaviti sutra ili prekosutra.

Tri dana poslije toga pet Panduovih sinova dovršiše svoj zavjet i okupaše se pa obukoše bogato ukrašene bijele haljine i s Yudhišthirom na čelu uđoše u vijećnicu kralja Virate i zauzeše mjesta namijenjena kraljevima. Zasjaše poput pet žrtvenih vatri na oltaru. Kada su posjedali, stiže i kralj Virata da okupi vijeće kako bi obavio svoje kraljevske poslove. Ugleda slavne Pandave kako blistaju poput ognja pa se na časak zamisli, a onda se naljuti pa reče Kanki koji je sjedio tu nalik na vladara nebesnika okružena Marutima: Ti se baviš bacanjem kocaka i u mojoj si službi. Kako onda možeš zauzeti kraljevsko mjesto i obući skupocjene haljine?

Tada se Arđuna nasmiješi pa reče kralju: Ovaj je čovjek, kralju, dostojan da sjedi čak i na Indrinu prijestolju! On poštuje brahmane, posvećenje u svete knjige, obavlja žrtvene obrede, požrtvovano i nepokolebljivo slijedi zavjete, on je prvi među Kuruima, Kuntin sin Yudhišthira! Glas o njemu proširio se širom zemlje kao što se Sunčev sjaj razastire širom nebesa. Zar možeš pitati, kralju, je li osoba kao što je Panduov sin dostojan kraljevskoga sjedišta?

Na to će Virata: Ako je ovo doista Yudhišthira, kralj Kurua, tko je onda među vama Arđuna, a tko moćni Bhima, tko su Nakula i Sahadeva? Gdje je slavna Draupadi? Poslije njihova poraza na kocki više ih nitko nije vidio.

— Kralju — odgovori mu Arđuna — ovaj tvoj kuhar, znan kao Ballava, slavni je Bhima, glasovit po svojim vještinama i snazi. Nakula je tvoj konjušar, a Sahadeva volar. Lopočooka i tankostruka sairandhri slatka osmijeha, zbog koje je Kićaka izgubio glavu, slavna je kraljevna Draupadi. A ja sam, kralju, Arđuna o kojemu si već dovoljno čuo. Posljednju godinu našega progonstva proveli smo u tvojemu domu sigurni kao dijete u majčinoj utrobi.

Onda princ Uttara kaza kralju sve o Arđuninu junaštvu. Virata bijaše izvan sebe od radosti. On izgrli Yudhišthiru i ponudi mu svoje žezlo, riznicu, grad i svekoliku kraljevinu, pa im reče: Sada je došlo vrijeme da ja umilostivim Pandave. Ako vam je po volji, dat ću svoju kćer Uttaru da bude vjerna ljuba Arđuni.

Na to plemeniti Yudhišthira pogleda Arđunu, a ovaj to razumje pa odgovori kralju Matsya: Dok sam živio u tvojim osobnim odajama, kralju, imao sam prilike biti s tvojom kćeri, i nasamo i u društvu, i ona mi je vjerovala kao svojemu ocu. Ja sam uz glazbu vodio njezine korake u plesu i nadgledao kako se Ijupkošću i spretnošću oplemenjuju njezine urođene vrline. Zato ne bih volio da ti ili netko drugi posumnja u nju ili u mene. Koja je duša čista, a moja su osjetila u mojoj vlasti i zato te molim, kralju, da mi je daš za snahu, neka bude nevjesta i radost mojemu sinu jer on je dostojan da tebi bude zet, a tvojoj kćeri muž.

Plemeniti vladar kraljevine Matsya odvrati mu razdragana srca: Riječi poput ovih pristaju i tebi i tvojoj vrlini! Bit će kako ti kažeš! Onaj kojemu je Arđuna prijatelj sve je svoje želje već ispunio!

[1] Narod, zemlja i grad zovu se Matsva. Smještaju ih u blizinu Jaipura, a možda je grad Vitat ili Bairat mjesto stare prijestolnice Matsva.

[2] Ova je knjiga svojevrsna međuigra, parodija epske radnje u zatišju pred veliku bitku u slijedećim knjigama. Pod izlikom da se junaci ne smiju prepoznati, prerušava se veliki gubitnik na kocki Vudhišthira u kockara, silnik Bhima u kuhara, najbolji ratnik Arđuna u uškopljenika u ženskim haljinama, a blizanci u konjušara i volara.

Sličan postupak nalazimo u grčkoj predaji epskoga podrijetla. Tako Epik-harm u komedijama prikazuje silnoga Heraklea kao velikoga izjelicu, a Apollodor, Hygin i dr. pričaju kako je upravo pred veliki rat oko Troije Thetida sklonila u dvor Lvkomedov na Skyru Akhilleja prerušena u djevojačke haljine!

[3] Sami je tvrdo drvo Prosopis spicigera ili Mimosa Suma.

[4] U staroindijskoj drami kraljev je "šurjak" (šakara) stalni smiješni lik jer se oholi na svoju vezu s kraljem i zlorabi je da si prisvoji visok položaj.

[5] Sala je skupocjeno drvo Vatica robusta.

[6] Vjerojatno ima parodije i u toj povezanosti junaka i mesara u jednoj osobi.

[7] Obično se Trigarta (vjerojatno "Trigrad") poistovjećuje s Jalandharskim područjem blizu Lahorea. Sušarman bi napao Matsye sa svoje strane, a Duryodhana sa svoje da im otmu blago.

[8] U priči o Akhilleju na Skyru, dao je Odyssej, da bi ga prepoznao prerušena medu djevojkama, zatrubiti bojni znak za uzbunu, na koji je—jedini među djevojkama, Akhillej, još u ženskim haljinama, pograbio doneseni štit i koplje i pohitao da se bori! v. IV, bilj. 2