Kada Arđuna uvidje da se budalasti vojnici kralja gandharva ne daju urazumiti, on pomirljivim glasom oslovi nebeske lutalice: Oslobodite mojega brata kralja Duryodhanu! — Gandharve se samo nasmijaše pa odvratiše: — Samo je jedan na ovome svijetu čije naredbe mi slušamo. Živeći pod njegovom vlašću, mi provodimo naše dane slobodni od svakojaka zla i ne priznajemo nikakve druge zapovijesti osim onih koje primamo od našega nebesničkoga kralja!

Tada se Pandave počnu tući s njima. Ta bitka između četvorice junaka, četvorice Pandava, na jednoj i tisuća gandharva na drugoj strani bijaše neviđen prizor. Arđuna svojim oružjem Agneya posla u smrt tisuće gandharva. Moćni Bhima, prvi među jakima i strijelac na glasu, pobi ih na stotine, a ni blizanci nisu zaostajali za njime. Potučeni nebeskim oružjem silnih bojovnika, nebeski se stanovnici podigoše u nebo ponijevši sa sobom Dhrtaraštrine sinove, ali ih Dhananđaya opazi i sa svih strana zasu pljuskovima strijela. Noge, ruke i glave padahu iz visina kao kiše kamenja. Neprijatelja obuze užas, a kada to vidje Ćitrasena, jurnu sam na Arđunu s topuzom u ruci. Dok je iz visine jurišao na Arđunu, ovaj mu svojim strijelama na sedam komada polomi topuz sav od željeza. Onda junačni Arđuna svojim nebeskim oružjem dočeka sve nebesko oružje kojim su ga obasule gandharve, a kada njihov zapovjednik vidje da mu svojim oružjem ne može nauditi, pokaza se svojemu dragom prijatelju Arđuni i reče: Pogledaj, onaj protiv kojega se boriš tvoj je prijatelj!

Kada je spazio svojega prijatelja Ćitrasenu koji bijaše izmoren bojem, snažni Arđuna natrag pozva oružje koje upravo bijaše odapeo, a njegova braća zauzdaše brze konje i ostaviše ubojite lukove i strijele.

Ispozdravljaše se, a onda veliki strijelac Arđuna upita kralja gandharva smiješeći se: Moćni junače, poradi čega kažnjavaš Kurue? Zašto si Duryodhanu i njegove gospe učinio svojim sužnjima?

Ćitrasena mu odgovori: Bila mi je poznata, Arđuno, prava namjera zlodušnoga Duryodhane i pokvarenoga Karne. Znali su da vi i slavna Draupadi živite u ovoj šumi podnoseći nezasluženu patnju. Došli su da se naslađuju vašim mukama.

Potom svi oni odoše pravednome kralju Yudhišthiri pa ga izvijestiše o svemu. Ađatašatru ih sasluša, a onda oslobodi sve Kurue, a gandharvama izrazi svoju zahvalnost i reče im: Sreća naša da vi, koji ste obdareni tolikom silom, niste pobili opake Dhrtaraštrine sinove i njihove naopake savjetnike i rođake. To je za mene veliko dobročinstvo.

U taj čas stiže i gospod Indra i daždom božanskoga soka besmrtnosti vrati u život sve gandharve koji izgiboše u boju s Kuruima. Yudhišthira zatim oslovi oslobođenoga Duryodhanu koji je stajao među svojom braćom: Ne čini, dijete, više takve nepromišljenosti jer se nagao čovjek nikada ne domogne sreće. Kraljeviću Kurua, neka ste blagoslovljeni i ti i tvoja braća i vratite se u miru svojemu dvoru!

Uz dopuštenje pravednoga kralja Yudhišthire Suyodhana se, oborene glave, ojađen i posramljen lagano zaputi kući. Na putu ga stiže Karna. Stade pred kralja Duryodhanu i reče: Sreća je da si još na životu, Gandharin sine! Sreća je što se opet vidimo i što si pobijedio gandharve koje mijenjaju oblik! Bježao sam pred tvojim očima jer nisam mogao okupiti razbijenu vojsku. Osim tebe, Bharato, nema na svijetu toga koji bi mogao učiniti junačko djelo što si ga ti danas učinio sa svojom braćom.

Glasom koji je potresao plač kralj Duryodhana mu odgovori: Radhin sine, ti i ne znaš što se dogodilo! Zato i ne slušam što mi zboriš. — I ispriča mu u tančine sve kako je bilo pa onda uzviknu:

Jao, dok su gandharve pred njima razotkrivale naš tajni dogovor, od sramote poželjeh da se zemlja toga trena poda mnom otvori i da nestanem s toga mjesta! Oni koje sam uvijek progonio i kojima sam bio zlotvor oslobodiše me iz zatočeništva i ja im, bijednik, sada još i život dugujem! Da sam poginuo u okršaju s gandharvama, moja bi se slava razglasila širom zemlje, a ja bih se domogao vječnoga blaženstva u Indrinu carstvu. Kada obijesni ljudi dođu do napretka, znanja i bogatstva, malokada to dugo traje, a ja sam baš takav, pun taštine. Ludost me navede na ovo nedjelo i zato me snašla ova sramota. Riješit ću se gladovanjem ovoga života jer ga takva ne mogu podnijeti!

Karna će nato: Pozovi u pomoć strpljivost, kralju, i nemoj svojim činom uveseljavati srca dušmana! Pandave su izvršili samo svoju dužnost. Stanovnici kraljevih posjeda dužni su uvijek raditi ono što je dobro za kralja. Odlučiš li umrijeti gladovanjem, samo će ti se smijati drugi kraljevi.

Strahotne daitye i danave, koji obitavaju u prostorima podzemlja poslije poraza što su im ga u drevnim vremenima nanijeli bogovi, saznaše za Duryodhaninu namjeru pa smjesta započeše vatreni žrtveni obred kojim će Duryodhanu prizvati k sebi. Kada ga danave napokon ugledaše kako stoji pred njima, oni ga obasuše laskanjem očiju iskolačenih od ushićenja.

Tada mu rekoše: Uzvišeni kralju, vratit će ti se tvoja ustrajnost kada saznaš da je porijeklo tvojega duha i tvojega tijela nebesničko. Mi smo u drevnim danima dobili tebe od Šive poslije stroga isposništva. Gornja polovica tvojega tijela u potpunosti se sastoji od dijamanata i stoga je nepovrediva bilo kakvim oružjem. Donju je polovicu od cvijeća načinila sama Boginja, Šivina družica, da svojom naočitošću osvajaš ženska srca. Budući da su te oni sazdali, tvoje je porijeklo nebesničko, a ne čovječansko. Ti nemaš od čega strahovati jer su se mnogi junački danave rodili na zemlji kako bi tebi bili od pomoći. Drugi će asure opsjesti Bhišmu, Dronu, Karnu i sve ostale, pa će ti junaci zaboraviti svu svoju dobrotu i borit će se protiv tvojih dušmana. Doista, kada danave uđu u njihova srca, ona će otvrdnuti, a oni će odbaciti daleko od sebe svaku ljubav, borit će se sa svakim tko im stane na put i neće štedjeti ni sinove, ni braću, ni očeve, a ni prijatelje. Neće štedjeti ni svoje učenike, a ni svoju rodbinu, pa čak ni djecu ni starce. Slavni će ratnici ubiti junačkoga Arđunu. Zato ne tuguj, kralju. Ti ćeš upravljati svekolikom zemljom i nećeš imati takmaca.

Tako danave obodriše nepobjedivog kao da im je rođeni sin, a onda mu dopustiše da se vrati rekavši mu: Idi i pobijedi! — Duryodhani se sve to učinilo kao san, a onda pomisli u sebi: Ja ću u boju pobijediti Pandave! — Ubrzo se zatim baštinici Kurua vratiše u svoj grad.

Potom veliki strijelac Karna podiže vojnu na lijepi grad kralja Drupade i poslije krvava okršaja on ga pokori i natjera kralja Drupadu da plaća danak u zlatu, srebru i dragome kamenju. Zatim nastavi dalje vojevati i ubrzo potčini cijeli svijet pa se kao pobjednik vrati u Hastinapuru. Glavar ljudi, Dhrtaraštrin sin, izađe pred velikoga ratnika sa svojim očevima, braćom, prijateljima i ukaza sve počasti pobjednika Karni.[58]

Za to vrijeme su Panduovi sinovi i njihova supruga živjeli skromno hraneći se voćem i održavajući teške zavjete. Jednom je neki jelen tumarao tuda i dogodi se da se svojim rogovima zaplete u štapove za paljenje vatre i stapalo za metanje masla koji pripadahu nekome brahmanu isposniku. Snažni brzonogi jelen brzo otrča odatle noseći u svojim rogovima brahmanovu imovinu. Brahman se vrlo zabrinuo kako će bez svoje vatre obaviti žrtveni obred i ode pravo Pandavama. Ne gubeći ni časka, on priđe Yudhišthiri i požali mu se, a Kuntin sin uze svoj luk i krenu u potjeru u pratnji svoje braće.

Ma koliko su se trudili da prate jelena i ubiju ga, to im ne pođe za rukom jer on najednom posta nevidljiv. Kada su ga izgubili iz vida, Panduovi sinovi posjedaše gladni i žedni pod neko golemo drvo banyana koje je davalo debelu sjenku. Onda Nakula oslovi najstarijega brata: U našemu rodu vrlina se nikada nije pogazila niti se blago rasipalo iz objesti. Nikome još dosada nismo odbili molbu. Zašto nam se sada ovo dogodilo?

Yudhišthira mu odgovori: Nevoljama nikada nema kraja i njihov konačni i stvarni uzrok nemoguće je istražiti. Sine Madrin, popni se na ovo drvo i pogledaj na sve četiri strane ima li negdje u blizini vode!

Nakula se čilo pope na drvo i pogleda, a onda reče najstarijemu bratu: Vidim neko drveće koje raste kraj vode, a čujem i krikove ždralova. — Onda će Yudhišthira: Ljubazniče, pođi i donesi vode!

I Nakula ode. Na mjestu koje je opazio s drveta vidje ribnjak pa se onako žedan saže da se napije vode. Ali samo što je umočio ruku u kristalno bistru vodu, začu se neki glas s neba: Ne prenagljuj se! Ovaj je ribnjak moj, Sine Madrin! Možeš se napiti ako odgovoriš na moja pitanja. — Ali strašna žeđ morila je Nakulu i on se nije obazirao, već prinese hladnu vodu ustima i toga trena pade mrtav.

Kralj se Yudhišthira iznenadio što mu brata nema tako dugo pa posla Sahadevu da ispita zašto mu se brat ne vraća. Sahadeva ode i vidje svojega brata blizanca kako leži, ali nije slutio nikakvo zlo, nego se i on sagne piti vode jer ga je mučio plamen žeđi. Uto se opet javi onaj glas, ali se ni Sahadeva nije osvrtao na ono što glas govori, nego prinese vodu ustima pa i on pade mrtav.

Yudhišthira se zabrinuo za blizance, pa posla Arđunu da ih potraži i da usput donese vode. Arđuna ga posluša pa uze luk i strijele i svoj goli mač i otputi se prema jezeru. Tamo vidje svoju mlađu braću kako leže kao da su mrtvi, ali ne vidje nikoga u blizini pa jurnu umoran prema vodi i, dok je trčao, začu riječi s neba: Nasilu se nećeš napiti! Ako, Kuntin sine, odgovoriš na moja pitanja, moći ćeš se napiti i ponijeti vode koliko te volja. — Arđuna mu nato odgovori: Izađi pred mene ti što mi zabranjuješ! Kada budeš izboden mojim strijelama, nećeš više tako govoriti! I rekavši to, on odape na sve četiri strane svoje strijele posvećene mantrama i pokaza svoju umješnost u gađanju cilja koji se ne vidi nego samo čuje, ali se nevidljivi yakša opet javi: Čemu sve ove nevolje, Sine Prithin? Napij se kada odgovoriš na moja pitanja! — No Arđuna se više nije obazirao na to već se napi vode i odmah pade mrtav.

Kuntin sin Yudhišthira okrenu se onda Bhimi: Zatorniče dušmana, već dugo nema Nakule i Sahadeve, a i Arđuna ode donijeti vode i, evo, još ga uvijek nema. Svako dobro bilo uz tebe, idi pa ih dovedi i donesi vode.

— Bit će tako! — odvrati Bhima i ode tamo gdje njegova braća ležahu mrtvi pa, kad ih spazi, obuze ga neizmjeran bol. Osjećao je užasnu žeđ, a u sebi je premišljao: Ovo je, sigurno, djelo yakša ili rakšasa. Danas me, zasigurno, očekuje okršaj, ali najprije ću utoliti žeđ. — I on jurnu prema vodi, ali u to uzviknu glas: Pazi, Bhimaseno! Smiješ piti samo ako odgovoriš na moja pitanja. Ako ne poslušaš, umrijet ćeš! — Bhima na to ništa ne reče, nego se naže da utoli žeđ, ali čim se napi, pade i on kraj svoje braće.

Poslije nekoga vremena zabrinu se Yudhišthira pa krenu tražiti svoju braću i, kada izađe na obalu ribnjaka, ugleda ih kako leže naokolo, svaki poput samog Indre, a sada nalik na bogove pale na završetku yuge. Vidjevši taj strašni prizor, Yudhišthira stade naricati nad njima, pa kada se kasnije malo primirio, on se malo bolje zagleda oko sebe i primijeti da nema tragova neprijatelja, a nema ni rana na njegovoj braći. On se tada zamisli i poče se pitati što se to moglo dogoditi pa siđe do vode da se umije usput misleći: Svaki od ovih odličnika bio je poput silne klisure. Nitko, osim Yame samoga, okončatelja svih stvari, nije ih mogao ovako slomiti.

Čim se sagnuo k vodi, upozori ga glas i zraka: Yudhišthiro, tvoja su braća umrla jer se nitko od njih nije obazirao na ono što govorim. Nemoj poći njihovim stopama jer ribnjak je moj i možeš utoliti žeđ samo ako odgovoriš na moja pitanja.

Tada se Yudhišthira dosjeti da bi to mogao biti glas nekoga yakše pa se ponada da se još uvijek može nešto popraviti i stoga odvrati: Pitaj!

A glas započe: Što uzdiže Sunce, tko ga prati na njegovu putu, tko ga spušta i na što se Sunce oslanja — Yudhišthira mu odgovori: Brahman uzdiže Sunce, Dharma, bog pravde ga spušta, bogovi ga prate na njegovu putu, a na Istinu se Sunce oslanja.

Glas nastavi s pitanjima: Što je dostojnije od Zemlje? Što je više od nebesa? Što je hitrije od vjetra? Što je brojnije od travki?

— Majka je dostojnija od Zemlje, otac je viši od nebesa, um je brži od vjetra, a naše misli brojnije su od travki.

Yakša će opet: Tko je gost svih stvorenja? Što je sve što se kreće?

— Oganj je gost svih stvorenja, a sve što se kreće jest Vjetar.

— Što je čovjekova duša? Tko mu je prijatelj kojega su mu bogovi podarili? Što mu je najveća pomoć? Što mu je glavno utočište?

Yudhišthira odgovori: Sin je čovjeku duša, žena mu je prijatelj kojega su mu bogovi podarili, kiša mu je najveća pomoć, darežljivost mu je najbolje utočište.

Yakša opet upita: Što kada odbaciš, svi te zavole? Što kada odbaciš, ne požališ? Što kada odbaciš, postaneš bogat? Što kada odbaciš, postaneš sretan? — Kada odbaciš ponos, svi te zavole. Kada odbaciš gnjev, ne požališ. Kada želje odbaciš, postaneš bogat. A kada odbaciš lakomost, postaneš sretan.

Yakša je dalje pitao: U što je uvijen svijet? Zašto se napuštaju prijatelji? Poradi čega se netko ne može domoći nebesa? — Svijet je uvijen u neznanje, prijatelji se napuštaju zbog lakomosti, a zbog vezanosti za svijet netko ne može stići u nebesa.

— Što čini put? Što se naziva vodom? — Yudhišthira će na to: Put čine staze onih koji su dobri, a vodom se naziva prostor.

— Vrlina, korist i zadovoljstva oprečni su jedno drugome. Kako onda mogu postojati zajedno?

Ako žena i vrlina mogu ići jedno uz drugo, zašto to ne bi moglo i ovo troje?

— Tko je doista sretan i što je najčudnije? — Doista je sretan onaj tko kod svoje kuće kuha oskudno povrće, ali ne duguje nikome ništa i ne mora se odvajati od svojega doma. Najčudnije je to što dan za danom bezbrojna bića odlaze u Yamino carstvo, ali oni koji ostaju još uvijek vjeruju da su besmrtni.

Onda yakša reče: Odgovorio si na moja pitanja. Jedan od tvoje braće može oživjeti. Reci mi, koga bi želio?

Nato će Yudhišthira: Neka ustane lopočooki, plećati i dugoruki Nakula. — A yakša ga upita: Zašto baš Nakula, kralju? Ja sam čuo da ti je najdraži Bhima. Zašto ne tražiš Arđunu čija te ratnička vještina brani?

— Yakšo — nato će Yudhišthira — ako netko žrtvuje vrlinu, žrtvovao je sebe samoga. Najveća je vrlina nikome ne činiti zlo. Ljudi bi morali znati da je kralj uvijek odan vrlini. Kunti i Mandri bile su dvije žene mojega oca. Ako sam ja ostao živ mojoj majci Kunti pa ona nije potpuno osirotjela, onda je pravedno da i Madri ostane jedan sin. Zato sam tražio Nakulu.

Yakši se vrlo svidje taj odgovor pa zbog Yudhišthirine nepristrane razboritosti pokloni mu živote sve njegove braće. Bješe to Yama, gospod smrti, koji je htio iskušati svojega sina.[59]

Potom bog ovako reče Yudhišthiri: Neporočniče, svojom milosrdnošću vrlo si mi ugodio. Oni koji mene štuju nikada ne zapadaju u tugu. Reci mi koju želju da ti ispunim? —

Yudhišthira će na to: Neka najprije brahman dobije natrag ono što mu treba za žrtve ljevanice u oganj.

Ta želja ti je ispunjena! — reče mu Yama — Traži da ti ispunim neku drugu.

Onda Yudhišthira reče: — Proveli smo u šumi dvanaest godina i, evo, trinaesta je na pragu. Želja mi je da nas nitko ne prepozna dok se u toku te godine budemo skrivali.

— Potomci Kurua — odvrati Yama — mojom milošću provest ćete trinaestu godinu u zemlji kralja Virate. Neće vas nitko prepoznati jer ću vam omogućiti da promijenite likove kako vam bude po volji. Predajte brahmanu njegove štapove za paljenje vatre, a ti, Panduov sine, znaj da si po naravi obdaren izvrsnim osobinama jer si ti, glavom, gospodar pravednosti! — Tako rekavši, gospodar pravde, kojega cio svijet razmatra u mislima, nesta. Pandave provedoše iduću noć na tome mjestu. Ujutro pođoše natrag u isposnikovo boravište i vratiše brahmanu njegove štapove za paljenje vatre.

[1] Banyan, skr. vata, nygrodha, lat. Ficus Indica, golemo drvo kojemu se grane znadu spuštati do zemlje i puštati korijenje koje podupire grane stabla, tako da jedan banyan može nekada pokriti široko područje.

[2] Pandave su ogranak Kurua pa se i oni mogu nerazlučno zvati Kuruima, a osobito najboljima od Kurua.

[3] To su švapaće ili švapake "oni koji se hrane psima (kuhaju pse)". To je naziv za za potomke ćandale i brahmanke po tradicionalnog teoriji.

Ćandale su u sanskrtskoj predaji jedna od najprezrenijih nedodirljivih — dakle izvan staleških — društvenih skupina. Po tradicionalnome nauku u tu skupinu ulazi onaj tko je rođen iz najneprirodnije staleške veze: veze šudre s brahmankom, te potomci takve osobe.

[4] Vaišvadeva je prinos ujutro, uvečer i prije objeda kojim se časte "Svebozi", prinose mali prinosi pripravljene hrane bozima koji čovjeku daju hranu i Agniju "Ognju" koji je kuha i prenosi bogovima.

Iza prinosa svetoj riječi Veda i bogovima daju se svakodnevno i prinosi precima, ljudima i svim bićima. To se zove "velika žrtva", mahayađna.

[5] Odlomak sa zvjezdicom * nije ušao u tekst kritičkoga izdanja.

[6] Tvrdnja o pražnjenju lonca ima vrlo sumnjivu rukopisnu potvrdu na prirupku samo jednog rukopisa, ali je ušla u sva tiskana izdanja do kritičkoga.

[7] Ađatašatru je pridjevak Yudhišthire. Znači "Onaj kojemu se (ravan) protivnik (još) nije rodio".

[8] Bez uobičajene pratnje.

[9] Saubha je čarobni grad daitya (v. I, bilj. 40) usred oceana pod vlašću Šalve. Tu se mit, epska tehnika i pučka predanja križaju u svojevrsnu bajku.

[10] Mantre su basne. Izvorno su se tako zvale vedske izreke, a kasnije i druge izreke s usporedivom moću.

[11] Ovdje se, čini se, danave ne razlikuju od daitya.

[12] Prađnastra doslovce znači nešto kao "oružje mudrosti".

[13] Tripura je "Trograd", leteći grad zloduha koji je uništio Šiva Mahešvara.

[14] Dhatar i Vidhatar, doslovce "Djelac, Postavljatelj" i "Razdjelac, Raspodje-Ijivatelj", mogu biti međusobno gotovo nerazlučni pridjevci Brahmana, Prađapatija "Gospodara poroda", Višvakarmana "Svestvoritelja" ili Višnua. Ovdje u dvojini očito se shvaćaju kao dva božanstva koja stvaraju i uređuju svijet i određuju život u njemu.

[15] Pratismrti znači "prisjećanje" ili sl.

[16] Vitra je Indirin vječni protivnik. Indira ga pobjeđuje, ali se mitski sukob redovito obnavlja, v. i I, bilj. 43.

[17] Siddhe su obično uznapredovali duhovnici koji su ovladali duhovnim i nadnaravnim moćima (siddhi). Ćarane mogu biti pripadnici pojedinih vedskih škola, ali ime često označuje i nebeske pjevače, ili pak putujuće pjevače.

[18] Uma je Šivina žena. Često se zove još i Parvati.

[19] Kirate su, čini se, bili planinsko urođeničko lovačko pleme.

[20] Meru je vrhunac u Himalaji ili na njenu sjeveru. No u prvome se redu shvaća kao planina u sredini Zemlje ili svijeta na kojoj počiva nebo, osobito Indirino nebo. I na njoj borave nebesnici. To je hinduistički Olymp.

[21] Usp. I, bilj. 77

[22] tj. Šiva

[23] v. II, bilj. 9

[24] Yama je bog smrti i pravde, dharmarađa. Njegova je palica znak vlasti da sudi i kažnjava.

[25] Žrtve rađasuya "kraljevsko posvećenje", kakvo je slavio Yudhišthira u Indraprasthi, i ašvamedba "žrtva konja" koja potvrđuje neospornu kraljevsku vlast na široku području, kakvu će Yudhišthira prinijeti nakon bitke na Kurukšetri, primjeri su najsvečanijih kraljevskih žrtava, dakle i "najzaslužnijih". Usp. I, bilj. 48, II, bilj. 14.

Ovim se puranskim pričama — (možda kasnijim) o Kirati i (možda dijelom starijom) o Arđuninu posjetu Indrinu nebu — prvo slavi Šiva, a drugo, uzdiže Arđuna — uz Krišnu — u lik znatniji od drugih Pandava. Osim mitskoga formalnog obrasca kojji pretpostavlja, postoje i slojevi naknadne brahmanske mitologizacije radnje u Mahabharati, a ovo je jedan od njih. U nj se uklapa primjedba koja uzdiže Arđunino isposništvo daleko iznad žrtava najstarijega brata Yudhišthire.

[26] Tu je umetnut cio mali ep o Nali, jedna od najobljubljenijih priča iz Mahabharate, koju je i u nas preveo sa sanskrta Tomo Maretić.

[27] Višvavasu i Ćitrasena su gandharve, dakle nebeski glazbenici (u. I, bilj. 41) i ratnici. Ćitrasena je postao Arđunin prijatelj.

[28] Vedski se tekstovi dijele na Rgvedu, Samavedu, Yuđurvedu i Atharvedu. v. II, bilj. 42.

[29] Mandara je planina kojom su, prema mitu, bogovi kao prutom vrcali more da stvore med besmrtnosti. Ima gora kod Bhagalpura koja se tako zove i smatra svetom, ali se pomišlja i na to da se mit odnosio na dio Himalaye istočno od Merua u Garhwalu.

[30] Gandhamadana je još jedna sveta planina u blizini Merua u središnjem području svijeta, po mitskoj kozmografiji, u Ilavrti.

[31] Mjesečeva je loza, ćandravamša, loza staroindijskih kraljeva slavljenih u epovima što izvode svoje podrijetlo od Atrija i Some (Mjeseca). Iz nje su potekli Yadui ili Yadave, kojima pripada Krišna i Purui, iz kojih su proizašli Kurui ili Kaurave i Pandave. Druga je slavna kraljevska loza sunčeva, suryavamša, koja izvodi podijetlo od Vivasvanta (Sunca), Manua i Ikšva-kua. Iz nje su potekli kraljevski rodovi u Ayodhyi (Kosala) i u Mithili (Videha). Prvome pripada Rama, junak Ramayane, a drugome njegova žena Sita.

[32] Lanka je grad gdje je stolovao moćni kralj rakšasa Ravana koji je bio oteo Situ, Raminu suprugu.

[33] v. I, bilj. 37.

[34] Cijela epizoda o Bhimi i Hanumantu treba povezati radnju Mahabharate s radnjom Ramayane, epa koji je već morao biti glasovit u vrijeme kada je ova epizoda dodata Mahabharati. Poznatost radnje Ramayane obrazlaže se, međutim, time što se ona zbivala u prethodnoj yugi. Dva se junaka dvaju epova povezuju srodnošću, odnosno paralelizmom po kojemu su obojica sinovi boga vjetra, Vayua.

[35] Šveta "Svijetla planina" jest, čini se, dio Himalaje istočno od Tibeta.

[36] tj. Sunca.

[37] pridjevak Indre

[38] v. I, bilj. 92

[39] Zasluga junaka za bogove u borbi sa zlodusima i sl. i nagrada koju za to dobiva stalne su teme staroindijske mitologije, pa se često slabo obrazlažu.

[40] U mjesečevoj lozi po epsko-puranskoj je predaji Somu naslijedio Budha, Budhu Pururavas, ovoga Ayu(s), a njega Nahuša, otac Yayatija čiji su sinovi bili Puru, Yadu, Druhyu, Turvašu i Anu, a to su poznata imena vedskih plemena, v. III, bilj. 31.

[41] Manu "Čovjek", sin Vivasavantov, praotac je čovječanstva. Po proširenome puranskome mitu 14 Manua, od kojih je Vaivasvata sedmi, praoci su ljudi u 14 manvantara, svjetskih "manuskih razdoblja", koja čine jedan Brahmanov dan ili kalpu (v. I, bilj. 8). Prvome od njih, Manuu Svayam-bhuvi pripisuje se slavna dharašastra (v. I, bilj. 18) koja opisuje dharmu — običaje, dužnosti i vrline — svih staleža hinduskoga društva.

[42] Epizoda o Nahuši, adhyaya 175-178, jednostavan je primjer poučnoga umetka u priču kakvima Mahabharata obiluje, osobito na mjestima gdje radnja miruje, a vrijeme protječe. Oni liče na pitalice i razgovore brahmana kakvima su prikraćivali vrijeme i oštrili um, npr. u stankama obreda. Motiv pitalice čudovišta dobro je poznat iz priče o Oidipodu i sphyngi.

[43] v. II, bilj. 25

[44] Sveta rijeka između Panjaba "Petorječje" i Doaba "Dvorječja" Gange i Yamune. Petorječje s rijekama Dršadvati i Sarasvati čini gdjekada u Vedama "sedmorječje". Možda su zbog česta vršenja obreda na obalama Sarasvati "Sokovite" boginju rijeke pjesnici-svećenici stali zazivati i kao boginju rječitosti, mudrosti i nadahnuća, poistovjetivši je s Vaći "Riječju".

[45] O yugama i kalpama v. I, bilj. 8; I, bilj. 37 i III, bilj. 41

[46] v. II, bilj. 28

[47] Imena raznih naroda ili etničkih zajednica. Šake su izvorno Skiti, a Yavane Jonjani, tj. Grci.

[48] Tako počinje noć ili san Brahmana.

[49] v. III, bilj. 1

[50] Šrivatsa je znamenje na grudima Višnua ili Krišne u obliku kovrčice, a ime mu znači "tele ili mladunče Ljepote, Sjaja ili boginje Šri".

[51] Prilično nesigurna etimologija. Najlakše bi bilo izvoditi ime Narayane iz imena Nare "Čovjeka, Muža" s kojim se združuje, pa bi značilo "Potomak ili Sin Čovječji", v. I, bilj. 44

[52] Kodrava je Paspalum scrobiculatum što je služilo za hranu siromasima.

[53] v. I, bilj. 34

[54] Brhaspati je Jupiter, a Pušya obuhvaća tri zvijezde, među kojima je i zvijezda d u zviježđu Raka. Uštap se nalazio u konjunkciji s Pušyom oko siječnja. Ako se u konjunkciji mora naći Sunce, radit će se o mlađaku oko srpnja, i to onda kada se u konjukciji s njime nađe i Jupiter.

[55] Šambhala je negdje između Rathapre i Gange. Nekada se poistovjećuje sa Sambhalom u Moradabadu.

[56] Kalkin se u epsko-puranskoj predaji obično smatra desetim utjelovljenjem, avatarom, Višnuovim na Zemlji, a u ortodoksnome višnuističkom hinduizmu očekuje se kao Mesija. Izvor predodžbama o Mesiji i o Kalkinu mogao bi biti u iranskoj zoroastrovskoj predodžbi o spasitelju Saošyantu.

[57] v. I, bilj. 100

[58] To je pomalo nespretan umetak bez dostatne rukopisne potvrde, ali želi podsjetiti na to da su i na strani Kaurava junaci.

[59] Tako je Yudhišthira sreo oca Dharmu, kao štoje Arđuna sreo oca Indru, Bhima božanskoga brata Hanumanta, a Duryodhana danave. Osvješćuju se veze s božanskim podrijetlima koja se pridaju junacima i daje se božansko značenje njihovim odnosima i predstojećemu sukobu. Ujedno ova epizoda pruža primirje mudrosnih pitalica poput one s Nahušom.