Jednoga dana sjede siloviti sin boga Vjetra pred kralja, a za njim posjedaše i Arđuna i junački blizanci. Onda Bhima oslovi Yudhišthiru ljubazno i ozbiljno: Živjeli smo, kralju, u šumi a nismo pobili Duryodhanu i njegove pristaše samo da bi se ispunila tvoja riječ i uvećale se tvoje zasluge. Pravedni kralju, u ovim se predjelima osjećamo kao u nebesima i, nastavimo li i dalje u njima obitavati, zaboravit ćemo svoje jade. Zato je vrijeme da siđeš na zemlju.

I tako gospodar Kurua krene na put sa svojom mlađom braćom i brahmanima, a Ghatotkaća i njegovi pratioci nošahu ih preko planinskih urvina. Slavni mudrac Lomaša još ih jednom pouči kao što bi otac poučio svoje sinove pa se vesela srca vrati u sveto boravište nebeskih stanovnika.

Napokon dospješe pred prijestolnicu Subahua, kralja Kirata ili Kulinda, a ovaj im, obradovan, izađe u susret. Tamo zatekoše sve svoje vozare s Višokom na čelu, svojega poslužitelja Indrasenu, domoupravitelje i kuhinjsku poslugu. Tada otpustiše Ghatotkaću i njegove pomagače, a uzeše svoja kola i poslugu pa se zaputiše prema velikoj planini u blizini rijeke Yamune.

Jednoga dana Bhima u planinskim pećinama nabasa na zmiju divovske snage koju je morila glad pa stoga bješe nalik na samu smrt. I tu zapade u nevolju. Bjesomučno se otimao iz njezina zagrijala, no sve bješe uzalud.

Kuntin sin Yudhišthira u taj čas poče primjećivati zla predskazanja. Desna mu se ruka trzala, a grudi i lijevu nogu spopadoše grčevi. Iza njega kričali su gavranovi: Idi! Idi! — Na to moćnoruki kralj pođe za Bhimom povevši sa sobom svećenika Dhaumyu, a Arđunu ostavi da čuva Draupadi.

Nađe svojega ljubljenog brata omotana kolutima divovskoga zmijina tijela pa upita: Sine Kuntin, kako si se našao u ovoj nevolji.

Bhimasena mu odvrati: Prečasni brate, ovo golemo stvorenje uhvatilo me da mu budem hrana. To je kraljevski mudrac Nahuša koji živi u zmijskome tijelu. — Tada reče Yudhišthira: O dugovjeka, pusti mojega srčanog brata, a mi ćemo ti dati neku drugu hranu koja će utoliti tvoju glad! — Zmija mu odvrati: Uzeh sebi za objed ovoga kraljevskog sina koji mi je sam došao pred čeljusti. Ti pođi svojim putom jer, ako ostaneš, bit ćeš moj sutrašnji ručak.

Yudhišthira će opet: Zmijo, što želiš saznati ili dobiti da bi te udobrovoljio i koju da ti drugu hranu nabavim da bi pustila mojega brata?

Zmija odgovori: Besporočniče, ja sam bio tvoj praotac, Ayusov sin, peti nasljednik mjesečeve loze,[40] slavni kralj po imenu Nahuša. Žrtvama i isposništvom, proučavanjem Veda, samoobuzdanošću i neustrašivošću bijah osvojio sva tri svijeta. A kada sam se domogao takva gospodstva, postadoh bahat i ohol. Tisuću brahmana nosilo je moju stolicu, a ja sam ih, opijen svevlašćem, vrijeđao. Zemaljski gospodaru, mudrac Agastva prokleo me da postanem ovo što sam sada. Ni do dana današnjega nije me napustilo sjećanje na moj prijašnji život. Niti ja želim kakvu drugu hranu, niti ću pustiti tvojega mlađeg brata. Pustit ću ga samo ako danas odgovoriš na moja pitanja.

— Pitaj, zmijo, što te volja! — nato će Yudhišthira. Samo ako mogu, odgovorit ću na svako pitanje ne bih li te zadovoljio.

— Zmija onda reče: Po tvojemu govoru sudim da si vrlo oštrouman. Reci mi tko su brahmani i što o njima treba znati?

— Nato Yudhišthira stade besjediti: Prvače među zmijama, mudri ljudi kažu da je brahman onaj u kojemu su istina, milosrđe, pomirljivost, uzorno vladanje, dobrostivost, samilost i savjesnost u obredima koji su dužnost njegova staleža. Treba znati, zmijo, da je upravo takvo i Svevišnje brahman i da u njemu nema ni sreće ni žalosti, a bića koja ga se domognu nisu više robovi patnje. Što ti misliš o tome?

Zmija mu odvrati: Sve se to može naći i u šudre. A nema nijednoga mjesta bez radosti i patnje.

A Yudhišthira će na to: Svojstva što ih ima šudra ne mogu se naći u brahmanu i obrnuto. Ali šudra nije šudra samo zato što se kao takav rodio, niti se brahmanom postaje po rođenju. Mudri ljudi rekoše da je brahman onaj u kome se nalaze Brahmanove vrline, a šudra onaj koji tih vrlina nema, makar i bio po porijeklu brahman. Kažeš, zmijo, da nema ničega u čemu nema i patnje i radosti, kao što u sredini između topline i hladnoće nema ni topline ni hladnoće, zašto ne bi postojalo nešto u čemu ovoga obojega, patnje ni radosti, ne bi bilo?

Zmija ga tada zapita: Ako ti prepoznaješ, kralju, brahmana po njegovim svojstvima, onda je besmisleno odjeljivati staleže sve dok se ne pokaže tko je kakav.

—Veleumna i silna zmijo — na to će Yudhišthira — teško je u ljudskome društvu odrediti tko kamo pripada jer su se staleži miješali. Tako ja mislim. Čovjek koji nosi u sebi obilježja svih staleža začinje potomstvo sa ženom koja je ista kao on. Ljudima su zajednički: rođenje, govor, spolno općenje i smrt. I mudraci počinju žrtveni obred riječima: "Kojega god da smo staleža, mi slavimo ovu žrtvu! " Zato kažu da karakter odlučuje. Novorođeni se čovjek računa u šudre sve dok ne bude upućen u Vede. I Manu[41] je objavio da su miješane kaste bolje od neizmješanih ako se nakon obreda očišćenja pokaže da onoga koji im bijaše podvrgnut ne rese vrline dobra ponašanja. Ja mislim da je brahman svatko tko se drži pravila ispravna ponašanja.

Zmija mu onda reče: Ti, Yudhišthiro, doista znaš sve što treba znati. Poslije tvoje besjede ne smijem pojesti tvojega brata. Na to Yudhišthira upita zmiju: Velika je tvoja učenost i zato mi reci što čovjek mora činiti da bi se domogao spasenja?

— Bharato — na to će zmija — vjerujem da onaj tko dijeli milostinju potrebnima, tko govori ljubazno, drži se istine i tko se suzdržava od pozljeđivanja drugih bića, dospijeva u nebesa. Nekiput je jedna od tih vrlina vrednija hvale, a nekiput druga, to sve ovisi i o djelotvornosti svake posebno.

Yudhišthira opet upita: Reci mi, zmijo, kako da se razumije uzlaženje bestjelesnoga bića na nebo, kako se ono koristi osjetilima i uživa neizbrisive plodove svojih djela?

Zmija mu odgovori: Čovjek svojim djelovanjem uzrokuje u koje će od triju stanja ljudskoga postojanja dospjeti: u život ne nebesima, u zemaljski život u ljudskome liku ili pak u tijela nižih životinja. Tko nije lijen, nikoga ne vrijeđa, tko je milosrdan i obdaren ostalim vrlinama, dospijeva na nebesa kada napusti svijet ljudi. Čine li suprotno, ljudi se ponovno rađaju ili kao ljudi ili kao niže životinje. Sine moj, rečeno je i da oni koji se prepuštaju gnjevu i grijehu, pohlepi i pakosti, padaju sa svojega ljudskoga položaja i rađaju se kao niže životinje. Ali i životinjama je određeno da se mogu rađati kao ljudi pa čak i domoći se nebesničkoga položaja.

A Yudhišthira opet upita: Reci mi i pojasni kako taj duh, razdvojen od tijela, spoznaje zvuk, dodir, oblik, miris i okus?

Zmija odgovori: Dugovječniče, ima nešto što se naziva atman, duša. Ona nalazi sklonište u tijelu i u skladu s tim očituje se preko osjetila. Tako biva svjesna onoga što raspoznaje osjetilima. Osjetila, um i razum pomažu duši da opaža i oni se nazivaju karane. Izašavši iz svojega okružja, duša pomoću uma djeluje preko osjetila koja su prijemnici svih opažanja te razaznaje opažanja jedno za drugim. U živih stvorenja um je uzrok svih opažanja i zato se istodobno može opažati samo jedna stvar. Ta se duša nalazi u prostoru između obrva i šalje viši i niži um prema predmetima opažanja.

Yudhišthira će opet: Koja je razlika između uma i razuma? To moraju znati svi koji spoznavaju dušu.

Zmija odgovori: Obmanuta duša postaje podložna razumu. Premda se zna da je razum potčinjen duši, on počinje njome upravljati. Razum trpi djelovanje osjetila, a um je djelatan. To je, sine, razlika među njima.

Potom zmija nastavi: Uspjeh zavrti pamet čak i mudrima i hrabrima. U mojemu pogledu bijahu takve čari da sam oduzimao snagu svakome koga bih pogledao. Jednom je mudrac Agastya bio u zaprezi koja je vukla moju kočiju i ja ga dodirnuh nogom, a on me prokle: Propast neka te snađe da postaneš zmijurina! — Nestade moje slave i, dok sam strmoglavce padao sa svojih prekrasnih kola, vidjeh kako se pro-mećem u zmiju! Preklinjao sam časnoga brahmana da me razriješi kletve, a on mi milostivo kaza: Kada tvoj užasni grijeh oholosti bude izbrisan, vrli će te kralj Yudhišthira izbaviti ovoga prokletstva. Bijah zapanjen moćima njegove nepokolebljive trapnje i zato sam te pitao o svojstvima Svevišnjega brahmana i brahmana. Neka tvojega brata Bhimu prati dobra sreća, a ti mi ostaj zdravo i veselo! Ja sada moram natrag na nebo.