Kada je kockarev sin stigao u tabor Pandava, on se predstavi Pandavama pa oslovi Yudhišthiru: Ti dobro znaš što sve govore glasnici i zato ti ne pristoji da se ljutiš na mene ako ponovim poruku koju mi je povjerio Duryodhana. — Yudhišthira mu na to odgovori: Nemaš se čega bojati, Uluko! — Onda Uluka pred slavnim i plemenitim Pandavama i pred svim kraljevima ponovi Duryodhaninu poruku.

Vidjevši da su se oči Vjetrova sina zakrvavile od bijesa, Krišna se nasmijehnu pa odgovori kockarevom sinu: Ne čini ni časa, kockarev sine, nego se vrati natrag i ovako poruči Duryodhani: Čuli smo tvoju poruku i razumjeli je. Neka bude kako ti želiš!

Na to Arđuna doda: Kada svane sutrašnji dan, ja ću Gandivom poslati odgovor. Uškopljenici su oni koji na to odgovaraju riječima!

U taboru Kurua vrhovni je zapovjednik Bhišma procjenjivao snage protivničkih i svojih četa i spominjao mnogobrojne vrsne ratnike i njihove vrline. Kada spomenu Šikhandina, sina kralja Panćala, on reče Duryodhani: Onaj Šikhandin, sin kralja Panćala, po mojemu je mišljenju, jedan od prvih ratnika u Yudhišthirinoj vojsci. On se oslobodio svojega prijašnjeg spola i borit će se u ovome boju i steći će u tvojoj vojsci veliko ime, Duryodhano!

Ja se ne mogu boriti s njime čak i da ga vidim da na mene juriša s podignutim oružjem. Svi znaju da sam se odrekao kraljevanja i prijestolja i da održavam zavjet čednosti jer sam time ugodio svojemu ocu. Svi zemaljski kraljevi znaju za moj zavjet da nikada neću ubiti ženu niti onoga za kojega znam da je bio žena. Taj se Šikhandin rodio kao kći svojemu ocu i tek je kasnije postao muškarac. Ja se zbog toga ne želim boriti s njime. Svaki drugi vladar, osim Šikhandina i Pandava, izgubit će glavu u ovome boju bude li stao pred mene.

— Odličniče među Bharatama — na to će Duryodhana — ispričaj nam kako je to bilo i zašto ga nećeš pogubiti u boju pa i ako bude nasrnuo na tebe?

— Čujte me, Duryodhano i vi drugi kraljevi — poče Bhišma — evo kako se to zbilo: Pošto sam oteo sve tri kćeri kralja od Kaši da budu nevjeste mojemu bratu, najstarijoj, Ambi, dadoh dopuštenje da može ići kamo joj je volja i ona pođe s velikom pratnjom brahmana k prijestolnici kralja Šalve. Uz nju je išla i njezina dojilja.

— Kada je Amba stigla kralju Šalvi, ona stade pred njega pa mu reče: Dođoh k tebi, moćnoruki, s nadom da ćeš me uzeti. — Na to se gospodar Šalva nasmije pa joj odgovori: O Ijepoputa, više se ne želim oženiti tobom. Ti si bila vjenčana za drugoga i zato se, blagoslovljena, vrati Bhišmi. Bhišma te oteo ponizivši i pobijedivši sve druge kraljeve i ja više ne žudim za tobom. Idi k njemu i budi sretna. Kako ja, koji sam kralj i poznajem sve nauke i proglašavam zakone koji drugima upravljaju, mogu sebi uzeti ženu koja je udana za drugoga?

— Ranjena strijelama boga ljubavi, Amba mu na to odgovori: Ne govori tako, gospodaru zemlje, jer nije tako! Nisam se radovala kada me Bhišma oteo. Odvede me nasilu, svladavši sve one kraljeve, a ja sam za to vrijeme plakala. Nedužna sam djevojka koja tebe nosi u svojemu srcu i zato me prihvati, gospodaru Šalva!

— Ali, ma koliko da ga je preklinjala, Šalva je odgurne od sebe kao zmija svoj stari svlak.

— Samo ti idi, o Ijeponoga — reče joj on — jer ti si Bhišmin plijen, a ja zazirem od njega.

Izašavši iz grada ojađena, Amba stade premišljati: Nema na svijetu nijedne druge žene koju je snašla ovako strašna bijeda. Ne mogu se vratiti u grad nazvan po slonu jer je Bhišma dopustio da mogu ići Šalvi. Koga da krivim? Sebe ili nepobjedivoga Bhišmu? Ili mojega glupog oca koji je priredio svayamvaru? Možda je to i moja vlastita pogrješka? Zašto onda ne odoh Šalvi skočivši s Bhišminih kola prije no što bijaše počeo onaj strašni dvoboj? Proklet da je Bhišma! Neka sam prokleta i ja i kralj Šalva, a i moj stvoritelj! Uzrok mojega jada svakako je Bhišma, sin Šantanuov, i stoga neka moja osveta padne na njegovu glavu! Osvetit ću se ili bojem ili isposništvom, ali koji bi se kralj usudio s njime zametnuti boj?

Pošto je tako odlučila, ona napusti grad i ode u neko stanište vrlih i plemenitih isposnika. Djevojka im se ovako obrati: Smilujte mi se! Želim se odreći svijeta i živjeti u šumi. Činit ću najtežu pokoru jer ovo što sada trpim svakako je plod grijeha koje u neznanju počinih u svojem prijašnjem životu. Vi koji ste oprali svoje grijehe i nalik ste na bogove, poučite me što moram činiti.

Obavljajući svoje uobičajene obrede, vrli isposnici stadoše razmišljati kako da joj pomognu. Dok su oni tako tražili za nju izlaz, dođe u tu šumu najbolji medu isposnicima, kraljevski mudrac Hotravahana. Kada sazna za njezinu muku, on se iscrpno raspita o svemu pa, pošto mu je ona sve po redu ispripovjedala, njega obuzeše tuga i sažaljenje. Drhteći od uzrujanosti, on reče žalosnoj djevojci: Ne idi svojemu ocu, blagoslovljena gospo! Ja sam otac tvoje matere i odagnat ću tvoju tugu. Mora da je pregolema žalost koja te obuzela kada si tako omršavjela! Poslušaj moj savjet i pođi isposniku Rami, sinu Đamadagnijevu. Rama će te razriješiti tvoje muke i žalosti. On će Bhišmu, ne bude li poslušao njegovu naredbu. Ako mene spomeneš silnome Rami, prvome među onima što nose oružje, on će sve učiniti za tebe jer mi je prijatelj koji mi uvijek želi dobro!

Kada je Rama saznao za Ambinu nevolju, on joj reče: O kćeri Kašijska, reci samo jednu riječ i Bhišma će, ma koliko bio dostojan tvojega poštovanja, dobiti ono što je zaslužio. — Amba će na to: Ramo, rastavi od života toga Bhišmu ako mi želiš ugoditi.

I tako Rama krenu s isposnicima odlučivši da me ubije.

On povede Ambu sa sobom i sa svima brahmanima stiže na Kurukšetru. Kada su tamo postavili svoj logor, on mi posla poruku: Došao sam zatražiti od tebe da mi nešto učiniš.

Kada sam saznao da je veliki Rama došao na granicu naše kraljevine, radosno pođoh da se susretnem s njime, jer njegova moć bješe neizmjerna. Dođoh pred njega s kravom koja je išla preda mnom i sa svim brahmanima koji, podobni bogovima, iđahu uz mene.

Rama mi tada reče: Ti je nisi želio za sebe, a ipak si, o Bhišmo, oteo kćer kralja Kašijskoga. Ne znam što si pritom imao na umu jer potom si joj dopustio da ide kamo je oči vode i noge nose. Ti si ovu slavnu gospu lišio njezine vrline. Uprljana je dodirom tvojih ruku i tko će se sada oženiti njome? Šalva je nije htio primiti jer si je ti oteo i zato je uzmi za sebe, Bharato, jer ja ti to naređujem!

Gledajući ga onako žalosna, ja mu odgovorih: Brahmane, ja ni na koji način ne mogu ovu djevojku dati svojemu bratu. Ona mi je rekla: Ja sam Šalvina! — i ja joj dopustih da ode u Šalvin grad. Što se mene tiče, ja sam se tvrdo zarekao da me u obavljanju dužnosti kšatriye neće omesti ni strah, ni sažaljenje, ni pohlepa, a ni požuda!

Na te moje riječi Rama bijesno zakoluta očima i kaza: Ako ti, prvače među ljudima, ne učiniš onako kako rekoh, još ću danas pobiti i tebe i tvoje savjetnike!

Ja ga pokušah primiriti ljubaznim riječima, ali se njegov gnjev nikako nije hladio. Onda mu ja rekoh: To ne može biti, dvorođeni mudrače, uzalud su sva tvoja nastojanja!

I tako ja i Rama izađosmo na Kurukšetru željni da jedan drugome pokažemo svoju vještinu.

Bhišma pripovijedaše dalje: Ja se osmijehnuh i rekoh Rami koji stajaše pripravan da otpočne dvoboj: Ja sam na svojim kolima i ne želim se boriti s tobom koji stojiš na zemlji. Popni se na kola, junače, i zaštiti svoje tijelo oklopom ako se želiš ogledati sa mnom!

Rama se nasmija pa mi sred bojnoga polja odgovori: Zemlja je, Bhišmo, moja kočija, a Vede su, poput dobrih ždrijebaca, moja zaprega! Vjetar mi je kočijaš, a oklop su mi pramajke koje se spominju u Vedama! One će me zaštititi dok se budem borio. — I, rekavši to, sinu Gandharin, neodoljivi me Rama zasu sa svih strana gustim pljuskom strijela. Ja tek onda opazim da Đamadagnijev sin stoji na kolima opremljenim svakojakim vrsnim oružjem, a divna kola na kojima je stajao bijahu prekrasna oblika. Stvorio ih je duhom, a bila su nalik na kakav grad. U zaprezi su bili nebeski konji a imali su propisnu zaštitu.

Minuše tri pljuska njegovih strijela, a ja obuzdah svoje konje pa siđoh na zemlju i odoh pred njega pješice ostavivši na stranu luk. Kada dođoh pred njega, pozdravih najboljega među brahmanima i uz dužno poštovanje obratih mu se biranim riječima: Ramo, ja ću se u ovoj borbi sukobiti s tobom bio ti ravan meni ili nadmoćniji! Blagoslovi me, učitelju, i poželi mi pobjedu!

Rama će na to: Prvače roda Kurua, upravo tako radi onaj tko želi uspjeti. Moćnoruki, to je dužnost svih onih koji se bore protiv izvrsnijih od sebe. Da mi nisi tako prišao, mogao sam te prokleti, a sada ne mogu. Idi i bori se oprezno i priberi sve svoje strpljenje. Pobjedu ti ipak ne mogu poželjeti jer dođoh da te pobijedim, ali idi i bori se pošteno. Zadovoljan sam tvojim držanjem!

— Ja mu se poklonih i žurno se vratih na svoja kola pa opet duhnuh u svoju školjku i tada, Bharato, otpoče boj. Trajao je mnogo dana jer smo obojica bili odlučili pobijediti. U tome okršaju Rama me najprije pogodi s devet stotina šezdeset ravnih strijela sa sokolovim perjem. Ja se poklonih bogovima i posebno brahmanima pa rekoh Rami smješkajući se: Premda si prema meni pokazao malo poštovanja, ja sam tvojemu položaju učitelja odao dolično priznanje. Počuj, brahmane, koja je druga dužnost koju treba ispuniti ako se želi steći vrlina: U tebi su Vede i visoki stalež brahmana, a i isposničke zasluge stečene najžešćom pokorom. Ja neću gađati ništa od toga! Ja udaram na tvoje kšatriystvo koje si, brahmane, poprimio, jer kada brahman uzme u ruke oružje, on postaje kšatriya.

Potom presjekoh njegov luk svojom strijelom široka vrha i zasuh ga stotinom ravnih strijela koje se zabodoše u njegovo tijelo. Onda Rama prizva moćno Brahmanovo oružje, a da bih ga osujetio, ja učinih to isto. Oružje udari jedno na drugo i stadoše oba plamtjeti silnim sjajem pokazujući što se zbiva na kraju yuge. Ne mogoše nauditi ni meni ni njemu, nego se ta dva oružja, Bharato, sudariše u prostoru među nama dvojicom. Činilo se da svekolika nebesa planuše i sva stvorenja uhvati užas. Bol koji im je nanijelo to oružje silno je mučio rišije, gandharve i bogove. Zatrese se zemlja sa svojim planinama, morima i drvećem, a od vreline koju je izazvala sila tih dvaju oružja sva bića bjehu na teškim mukama. Nebesa bijahu u plamenu, a sve četiri strane svijeta prekriše se dimom tako da stanovnici visina ne mogahu više prolaziti tuda. Kada cijeli svijet s bogovima, asurama i rakšasama poče zapomagati, ja pomislih: Sada je vrijeme — i naumih, Bharato, odapeti oružje prasvapa[43] koje su me naučili upotrijebiti osmorica brahmana koji su mi se prethodne noći javili u snu. Čak mi se iznenada u sjećanju javiše i mantre kojima se ono priziva.

Kada sam se ja na to odlučio, s nebesa se začu urnebesna graja i ja razumjeh: Sine Kurua, ne poseži za oružjem prasvapa! — Ja se oduprijeh tome zahtjevu i naciljah to oružje na Bhrguova potomka, no tada se javi Narada i reče mi: Kauravo, eno tamo, na nebesima, stoje bogovi. Oni ti zabranjuju da danas upotrijebiš ovo oružje. Nemoj ciljati njime! Rama je isposnik i ima mnogo zasluga za Brahmana, a i tvoj je učitelj! Nemoj ga nikada poniziti!

— I ja tada povukoh to moćno oružje zvano prasvapa, a pozvah u boj drugo, zvano Brahmanovim. Kada Rama vidje da sam povukao oružje prasvapa, on Ijutito huknu i povika: Jadan ja! Pobijeđen sam, Bhišmo!

U to Đamadagnijev sin spazi pred sobom svojega časnoga oca i očeve svojih očeva koji ga okružiše i počeše mu pomirljivo govoriti: Više nikada ne budi, dijete, ovako brzoplet! Ne upuštaj se više u okršaj s Bhišmom, a ni s bilo kojim drugim kšatriyom! Potomče Bhrgua, borba je dužnost kšatriye, a ti proučavaj Vede i drži zavjete jer to je najveće blago brahmana. Bilo je nekada razloga što te odredismo da uzmeš oružje. Tada si učinio onaj strašni podvig koji tebi ipak ne dolikuje. Neka bitka s Bhišmom bude za tebe i posljednja jer toga je tebi već dovoljno.

Tada se veliki isposnik osmijehnu i obrati se meni s ljubavlju: Nema na Zemlji kšatriye koji je tebi dorastao! Sada možeš otići, Bhišmo, ovom si mi bitkom silno ugodio! — i on u mojoj prisutnosti pozva kašijsku princezu pa joj pred svima onim plemenitim osobama reče:

O djevojko, borio sam se najbolje što sam mogao i pred svima prisutnima pokazao sam moju vještinu. Ni najboljim oružjem ne mogoh svladati Bhišmu. On je prvi od svih koji vladaju oružjem. Potraži Bhišminu zaštitu.

I, rekavši to, plemeniti Rama uzdahnu i ušutje, a djevojka uzvrati: Sveti čovječe, tako je kao što si rekao. Što se mene tiče, ja ne idem pred Bhišmu još jednom. Idem onamo gdje ću naći načina da Bhišmu ubijem u boju.

Rekavši to, djevojka ode odatle dok su joj oči nemirno poigravale od srdžbe. Pošto je čvrsto odlučila da me pogubi, ona se posveti isposništvu. Poslao sam za njom okretne ljude da promatraju što će poduzeti. Kada djevojka doista stiže u šumu odlučna u svojoj namjeri, meni se srce steglo od boli i obuze me sjeta. Bez hrane, izmučena i osušena, zapuštena i prljava, živjela je ona šest mjeseci samo od zraka, stojeći nepokretno poput stupa. Zatim je stajala godinu dana u vodi rijeke Yamune ništa ne jedući. Raspinjana silovitim gnjevom, stajala je cijele iduće godine na vrhovima nožnih prstiju jedući samo gdjekoji opali list. Njezina pokora izazva poslije dvanaest godina vrućinu na nebesima. Nikakvi savjeti ni uvjeravanja njezine rodbine nisu je mogli odvratiti od njezina nauma. Onda se pokaza pred njom božanski Umin suprug,[44] noseći trozubac, i to u vlastitu obličju a vidjeli su ga i svi tamošnji isposnici. Upita je: Koju želju da ti ispunim? A ona zamoli božanstvo za moju smrt.

— Ti ćeš ga ubiti! — odgovori joj božanstvo — Ti ćeš ubiti Bhišmu. Čak ćeš i muško postati! Kada se nađeš u novome tijelu, sjetit ćeš se svega ovoga. Rodit ćeš se u plemenu Drupade i postat ćeš borac na velikim kolima.

Onda ta, neporočna djevojka, najstarija kći kralja Kašijskoga, naočigled svih velikih rišija nakupi drva iz šume, načini golemu lomaču na obali Yamune i sama je za sebe potpali. Zatim uđe u blistavi oganj s ognjem mržnje u srcu i izreče, kralju, riječi: Na propast Bhišmi!

— Najstarija kraljica kralja Drupade isprva nije imala djece — nastavi Bhišma svoju priču. — Kralj je Drupada sve to vrijeme molio Šivu da ga obdari nasljednikom. Sav zaokupljen namjerom da me ubije, on se posvetio najžešćem isposništvu stalno ponavljajući da želi sina, a ne kćer. — O gospode — govorio je — želim dobiti sina da bih se mogao osvetiti Bhišmi.

— Šiva mu najzad reče: Tvoje će dijete biti i muško i žensko! — I usprkos svim Drupadinim molbama Šiva ne odustade: Tako je odlučila sudbina i drukčije ne može biti! — Nakon toga Drupadina žena rodi kćer, pravu ljepoticu, i dadoše joj ime Šikhandini. Kralj Drupada dade da se obave svi obredi oko rođenja kao da je dijete muško, a kraljica je s velikim oprezom čuvala tu tajnu stalno govoreći kako ima sina i nitko osim nje nije u gradu znao da je dijete djevojčica. Kralj Drupada svu je svoju pažnju poklonio svojemu djetetu i učio ga je pisanju, slikanju i svim umjetnostima. Postalo je i Dronin pitomac i kod njega učilo streljaštvo. A kada joj je kći odrasla, kraljica stade nagovarati kralja da joj nađe mladu kao da je traži za sina i kraljevski se par, poslije mnogo ustezanja, odluči prirediti svadbu s kćerju kralja Dašarne. Kralj Hiranyavarman dade svoju kćer u brak sa Šikhandini, ali ne prođe dugo, a mlada nevjesta uvidje da je mladoženja žensko pa o tome sramežljivo obavijesti svoje drugarice i dadilje. Pošto su novosti stigle i do njega, kralj Hirayvavarman pade u jarost i smjesta posla izaslanika na dvor kralja Drupade. Izaslanik kaza kralju sve u povjerenju i poče mu prijetiti osvetom zahtijevajući od njega da vrati kćer kralju Hiranyavarmanu.

— Šikhandini je vidjela da su joj roditelji u velikoj nevolji, silno se posrami i stade ovako premišljati: Mojega je oca i moju majku zbog mene obuzeo teški jad. — I ona tada odluči oduzeti si život pa se, shrvana žalošću, otputi u usamljenu i nenastanjenu šumu. U toj šumi vladao je moćni i vrlo bogati yakša po imenu Sthunakarna i svi su ljudi, plašeći ga se, zaobilazili to mjesto. Yakša Sthunakarna najednom se stvorio pred Šikhandini pa je upitao: Zašto si došla ovamo? Kakva te to nevolja amo dovela? Kaži mi, a ja ću joj već naći lijeka!

— Ona mu na to odvrati: Ti tako nešto ne možeš učiniti!

No on i dalje navaljivaše, a ona je ponavljala svoje, pa joj on na kraju kaza: Ja ću to učiniti, kraljevno, jer ja sam pratilac boga Kubere, božanstva izobilja, i mogu ti ispuniti svaku želju, ma kako ona bila neostvarljiva! Zato mi kaži što ti je želja.

— Onda mu ona ispriča sav jad koji je bješe snašao i na kraju mu reče: Obećao si da ćeš naći lijeka mojoj nevolji. O yakšo, učini svojom milošću da postanem muško!

— Yakša se zamisli pa joj, poslije nekoga vremena, odgovori: Ja ću ti ispuniti tu želju, o blagoslovljena, ali postoji jedan uvjet: darovat ću ti svoju muškost za neko vrijeme, a kada prođe taj rok, ti se moraš pojaviti ovdje. — Šikhandini će na to: Vratit ću ti ja, blagodarniče, tvoju muškost! Samo za neko vrijeme, dok se u moju muškost ne uvjeri kralj Hiranyavarman, prihvati, molim te, moju ženskost!

I tako se oni sporazumješe i zamijeniše spolove.

Nakon nekoga vremena naišao je tuda Kubera dok je putovao po zemlji, pa navrati u Sthunakarnino stanište. — Ovaj Sthunin dvor lijepo je održavan — kaza Kubera—ali gdje li je ta budala? Zašto ga nema da me dočeka? — Tada mu yakše ispripovijedaše kako je Sthuna zamijenio svoju muževnost, a Kubera se tada jako rasrdi i zato ga prokle: Neka taj grješnik ostane i dalje žena!

Na to ga yakše stadoše umirivati i moliti mu se za Sthunakarnu: Kubero, ograniči na neki način to svoje prokletstvo! I Kubera se tada malo smekša pa im odvrati: Kada Šikhandin pogine u boju, Sthuna će dobiti svoj prijašnji oblik. Neka se više zbog toga ne brine!

— Tako se dogodilo — završi Bhišma — da je najstarija kćerka kralja Kašijskoga, imenom Amba, ponovno rođena u domu kralja Drupade kao Šikhandin. Ako mi se on približi s lukom u ruci, ja se neću na njega niti osvrnuti niti ga namjeravam ubiti u kakvu okršaju.

Duryodhana je saslušao tu pripovijest, zamislio se, pa se napokon složio s time da ta odluka sasvim dolikuje Bhišmi.[45] Prođe i ta noć. Kuntin sin Yudhišthira sazvao je svoju braću pa im u povjerenju reče: Uhode koje sam postavio u Duryodhaninoj vojsci doniješe mi jutros novosti. Duryodhana je upitao Gangina sina: Gospodaru, za koje vrijeme možeš uništiti svekoliku vojsku Panduovih sinova? — A ovaj na to odgovori zloćudnome Duryodhani: Za mjesec dana! — Na isto pitanje Drona odgovori da mu treba približno jednako vrijeme, a Kripa reče da mu treba dvostruko više. Dronin sin koji poznaje vrlo djelotvorna oružja kaza da njemu treba deset noći. Karna je također upućen kako se upotrebljavaju moćna oružja i pred svima se izjasni da njemu treba samo pet dana. Zato ja sada pitam tebe, Arđuno: za koje vrijeme ti možeš istrijebiti protivnike?

Na to kraljevo pitanje Dhananđaya kovrčavih kosa pogleda Vasudevu pa odvrati: Svi su oni moćni i vrsni borci i upućeni su u sve tajne ratovanja. Nema sumnje, kralju, da mogu učiniti što kažu, ali ti ipak nemoj strijepiti. Doista ti kažem da s Vasudevom kao saveznikom mogu na jednim jedinim kolima za tren oka istrijebiti sva pokretna i nepokretna stvorenja u svima trima svjetovima, pa čak i besmrtnike. Još je uvijek uza me ono užasno i svemoćno oružje koje mi dade Šiva Pašupati onda kada sam se s njime borio. Zaista, to je oružje kojim Gospod uništava stvorenja na kraju yuge.[46] Gangin sin ne poznaje to oružje niti ga među njima tko drugi zna. Kako bi za njega saznao sutin sin? Ipak, obične ljude nije podobno obijati nebeskim oružjem. Mi ćemo naše zlotvore pobijediti u poštenoj borbi.

[1] Baladeva je Balarama, Krišnin brat; v. I, bilj. 89.

[2] Rođak i kočijaš Krišnin. Zvao se i Daruka i Yuyudhana.

[3] Šalya je kralj naroda Madra na sjeverozapadu Indije između rijeke Beas i Chenab, možda do Jheluma.

[4] Upaplavya je jedno od imena Viratine prijestolnice, Matsye ili Virate. v. III, bilj. 58

[5] Akšauhini je, po klasičnoj teoriji, vojska od deset anikini, odnosno od 21870 slonova, 21870 bojnih kola, 65610 konja i 109 305 pješaka. Tri gane (27 slonova, 27 kola, 81 konjanik, 135 pješaka) čine jednu vahini, devet (3²) vahini čine jednu ćamu, tri ćamu čine jednu anikini (3⁴ gane), a deset anikini jednu akšauhni, To je jedna od teorijskih podjela odreda u staroindijskoj vojsci.

[6] Ađatašatru, Yudhišthirin pridjevak, koji znači "onaj kojemu se (ravan) neprijatelj (još) nije rodio", može se tumačiti i kao "onaj koji ne rađa neprijatelje".

[7] Sanatsđata "Uvijek blagorodni" jedan je od sedam sinova rođenih iz Brahmanova duha.

Tu počinje jedan od glasovitih poučnih dijelova epa: sanatsuđatiya, ovdje — naravno — veoma skraćen.

[8] Dhrštadyumna je Drupadin sin, Draupadin brat.

[9] Somake su potomci Somake, Drupadina djeda.

[10] Đayadratha je bio kralj Sinđhua ili Sauvira. U 3. paravanu pripovijeda se kako je oteo Draupadi u šumi, ali su ga Pandave stigli, porazili, napokon mu poštedjeli život a vratili Draupadi.

[11] Tvaštar "Rezbar" nebeski je umjetnik među vedskim bogovima. Napravio je Indrino oružje vađru i pehar bogova. U toj se službi kasnije javlja češće pod imenom Višvakarman. v. II, bilj. l

[12] Daatar "Djelac, Postavitelj" jedno je od imena ili likova boga stvoritelja.

[13] Taj je Rama Parašurama. v. I, bilj. 35

[14] Cio kontekst izvještaja o Krišninu poslanstvu prožet je izričajima koji već odrazuju njegovo obogotvorenje.

[15] Manhusudana je pridjevak Krišnin. Znači "onaj koji tiješti med", a najčešće se tumači kao "onaj koji je ubio (zloduha) Madhua".

[16] Madhava "potomak Madhua" (ili "medeni" ili "proljetni") još je jedan pridjevak Krišne i njegovih rođaka.

[17] Srnđaya su pleme među Panćalama, često zastupaju sve Panćale uopće.

[18] Čini se da proturječja kao ovo između ovoga i prošloga odlomka ukazuju na složenu slojevitost teksta epa.

[19] v. II, bilj. 25

[20] Revati je z Piscium (u znaku Riba).

[21] Kešava "Kosati, Dugokosi" još je jedan pridjevak Krišne.

[22] Sada se javljaju redom slavni likovi iz predaje: Parašurama, Kanva, Narada itd. — kao da su prisutni na dvoru Kurua.

[23] Tako se epski junaci suobličuju raznim mitskim obrascima: Krišna i Arđuna Nari i Narayani, Krišna Višnuu, petorica Pandava Dharmi, Vayuu, Indri i dvama Ašvinima itd.

[24] Aditya, Rudre i Vasui skupine su bogova. Često u hinduizmu 12 Aditya, 11 Rudra, 8 Vasua (koje vodi Indra) i 2 Ašvina čine tridesetitrojicu nebeskih bogova.

[25] Sve su to razne, ne uvijek jasno razlikovane skupine bogova. Maruti se znadu poistovjećavati s Rudrama. "Višvadeve" znači "svi bogovi", ali je taj izraz u mitološkim sistematizacijama postao ime za jednu od skupina bogova, da tako kažemo: jedan od anđeoskih korova, među ostalima.

[26] Tj. Krišna. v. II, bilj. 32

[27] U staroindijskoj dharmašastri razlikuju se kanina, predbračni sin djevojke, i sahodha, sin začet od drugoga muškarca prije braka, ali rođen poslije vjenčanja. Pravno pitanje kome sin pripada rješava se po načelu da urod ne pripada vlasniku sjemena, nego vlasniku njive — jer u načelu svatko želi (makar pravno punovaljana) sina.

[28] Rat je obred u kojemu se ratnici žrtvuju. Svi trebaju biti spremni na žrtvu, a bog ili sudbina bira žrtve.

[29] Punašćiti je ponovno uspostavljanje ognjenoga žrtvenika. Tu može biti i dvosmislene aluzije jer samo ćiti znači obred uspostavljanja velikoga ognjenoga žrtvenika (agnićayana), ali i podizanje lomače za pokojnika.

[30] Kao što su se stari nordijski ratnici bojali da ne umru prirodnom smrću jer se samo ratničkom smrću dospijeva u Odhinovo nebo, tako su jednako gledali i njihovi indoarijski staleški srodnici na život, smrt i Indrino nebo. Zato što je rat žrtveni obred, a žrtva dospijeva bogovima. Taj usud ipak ima, s ljudskoga gledišta tragične veličine, kao što je ima i Karnina spremnost da ostane vjeran jedinoj svojoj strani, da se bori i pogine, kako to tu obrazlaže.

[31] A počinje kaliyuga. v. l, bilj. 37; II, bilj. 34

[32] Šanaišćara je Saturn.

[33] Rabini je Aldebaran u Hyadama (u Biku).

[34] Angaraka je Mars.

[35] Đyeštha je Antares u Štipavcu.

[36] Anuradha je d Scorpionis (Štipavca).

[37] Graha "Grabljivac" je vjerojatno Rahu, v. I, bilj. 34, no izraz se može odnositi i na svaki planet.

[38] Ćitra je Špica u Djevici.

[39] v. III, bilj. 31; III, bilj. 40

[40] Grad nazvan po slonu jest Hastinapura.

[41] To su kanonski omjeri rodova vojske, v. V, bilj. 5.

Ovdje se nabrajaju i razni drugi nazivi za vojne jedinice različita opsega, a prije su se navodili neki osobiti bojni poreci s osobitim omjerima rodova vojske.

[42] Mjesec je gospodar bilja i smatra se izvorom tekućina, možda stoga jer noć donosi rosu.

[43] Prasvapa znači "uspavljujući; uspavljivalo".

[44] Umin suprug je Šiva.

[45] Bhišmina priča o Šikhandinu (u. 170-193) čini se dobrim primjerom umetanja naknadnoga objašnjenja" u radnju, koje tu treba opravdavati Bhišminu ranjivost i savladivost u bici. Objasnidbena priča odlikuje se stoga maštovitim opisima Bhišmine borbe s kraljevima na svayamvari ili, kasnije, s Parašuramom, te bajnom pričom o yakši Sthuni. Sve je to donekle izdvaja iz konteksta i upućuje na to da je ona možda naknadno proširenje priče iz adhyaye I, 96.

[46] Zanimljivo je kako se u ovome odlomku kult Šive i kult Krišne Vasudeve već prepliću u epu.