Bhima se više nije mogao uzdržavati pa dade oduška svojemu bijesu: Yudhišthiro, kockari imaju u svojim kućama dosta žena raspusne naravi, ali imaju prema njima milosti i ne stavljaju ih na ulog u kocki! Sav danak i blago koje si uzeo od kralja Kašija i sve dragulje koje ti drugi kraljevi pokloniše, i sva naša kola, oklope i oružje, našu kraljevinu, pa čak i nas same, sve si izgubio na kocki i ništa me od toga nije razgnjevilo jer ti si naš gospodar.[38] Ali predaleko si otišao kada si zaigrao uloživši Draupadi! Neka moj gnjev radi nje padne na tvoju glavu! Ruke ću ti spaliti zbog toga!

No na to se javi Arđuna: Još nikada, Bhimo, dosad nisi izustio ovakve riječi. Ne razveseljuj naše dušmane! Zar je pristojno ogriješiti se o najstarijega brata koji nije nizašto kriv? Kralja su izazvali zlotvori, a on se držao običaja kšatriye i igrao je, ali preko volje. Ovo što se zbiva može nam samo uvećati slavu.

Dhrtaraštrin sin Vikarna gledao je muke Pandava i jad kraljevne Panćala pa stade ovako zboriti: Kraljevi, odgovorite na Draupadino pitanje! Ovdje su najstariji iz plemena Kurua i nitko ni riječ nije prozborio! O zemaljski kraljevi, i vi, Kurui, odgovorili vi ili ne, ja ću reći što mislim da je pošteno i pravo. Kralj je izgubio najprije sebe pa je onda založio nju. Subalin sin je salijetao kralja da je založi jer se ustremio da i nju dobije, ali, prema mojemu sudu, on je nije dobio.

Nato se među prisutnima podiže poklik odobravanja i svi su hvaliti Vikarnu i korili Subalina sina, ali tada ustade Karna, pomamivši se od srdžbe, pa zamahnu rukama i viknu: Vikarno, ta te tvoja žustrina može upropastiti kao što vatra proguta pruće kojim je užgana! Sve ove mudre glave ne rekoše ni riječ kada ih je Krišna pitala za njihov sud, a samo se ti, Dhrtaraštrin sine, razmećeš ovdje svojim gnjevom! Yudhišthira je uložio sve što je imao, a i ona pripada pod njegovu vlast. Ili možda misliš da je nepristojno što je dovedosmo amo samo u jednome komadu odjeće? Sine Kurua, bogovi su za ženu odredili samo jednoga muža, a ova Draupadi ovdje ima pet muževa i sigurno ne pripada čestitim ženama. Zašto bi onda bilo zazorno razgolititi je? Sve blago Pandava, pa i njih same, pošteno je dobio Subalin sin. Duššasano, poskidaj njihovu odjeću!

Kada to čuše, Bharato, Pandave poskidaše svoju odjeću i baciše je pred prisutne, a onda posjedaše. A Duššasana se lati Draupadine odjeće u namjeri da je razodjene, a ona se u tom času u mislima obrati Gospodaru Krišni: O Govindo, ti što obitavaš u Dvaraki, zar ne vidiš da me Kurui ponižavaju! Veliki yogine, dušo Svemira, stvoritelju svega, zakrili mene koja sam u nevolji jer, evo, gubim svijest, ovdje, pred svim Kuruima!

Uzalud je Duššasana svlačio s nje komad po komad odjeće jer svaki put ispod skinute pojavljivala se nova haljina. Stotine i stotine haljina raznih boja skinuo je on s Draupadina tijela, ali je Dharma zaštićivaše dok se utjecala Kiršni, Višnuu, Hariju ili Nari. Nato se začuše povici i podiže se silna graja. Kraljevi prisutni u dvorani, svjedoci ovoga nevjerojatnog prizora klicali su Draupadi i prekoravali Dhrtaraštrina sina.

Bhima je kršio ruke dok su mu usne podrhtavale od pomame i tada pred svima izreče ovu zakletvu: O kšatrije, kraljevi, počujte moje riječi: Ovo još nijedan čovjek nije izustio i te riječi više nikome neće prijeći preko usana: Neka nikada ne stignem u blaženo boravište svojih predaka ako u boju ne rasporim grudi ovoga zlikovca i ne napijem se njegove krvi!

Svakome tko je čuo te Bhimine riječi nakostriješila se svaka dlaka na tijelu i oni počeše grditi Dhrtaraštrina sina i povlađivati Bhimi. Gomila haljina što ih je Duššasana skidao s Draupadinog tijela postade golema i on najzad odustane posramljen i umoran pa sjede. Žamor negodovanja u dvorani nije se smirivao i onda Vidura ustane, podiže ruke i viknu: Obraćam se svima vama koji se ovdje okupiste! Draupadi je postavila pitanje i još uvijek, evo, plače neutješna! Na njega je jedino Vikarna odgovorio onako kako je mislio da je pravo.

Prisutni kraljevi ne prozboriše ni riječi, samo se Karna oglasi i reče: Duššasano, odvedi ovu služavku u njezine odaje. — I Duššasana je htjede pred svima njima nasilu odvući, ali ona drhteći stade zboriti:

Ne bijah pri svijesti dok me je ovaj zlotvor vukao snažnim rukama, ali zato sada pozdravljam sve časne starješine ovoga sabora. Nije moja krivica što to ne učinih prije. Rečeno je da ni drevni kraljevi nisu nikada dovodili svoje vjenčane žene pred javni skup, ali, jao, čini se da toga davnašnjega običaja više nema među Kuruima. Recite mi sada jesam li ja služavka ili što drugo? Prihvatit ću ono što vi presudite.

Nato se javi Bhišma: Već sam rekao da su putovi pravde zamršeni. Čak ni slavni mudraci ovoga svijeta ne mogu ih katkada slijediti. Ono što na ovome svijetu jak čovjek naziva pravdom i drugi poštuju što god to zaista bilo, ali ono što slab čovjek zove pravdom teško da će se priznati makar to bila i najsvetija istina. Zato ne mogu biti siguran u svoju odluku jer ne mogu sagledati njezine posljedice. Ono što pouzdano znam, to je da su Kurui postali robovi pohlepe i da više nemaju pameti. Neće još mnogo proći i naš će se rod istrijebiti.

U strahu pred Duryodhanom nijedan kralj u tome zboru ne prozbori ni dobru ni lošu. Dhrtaraštrin sin gledao je u tišini kraljeve i njihove sinove i unuke pa se onda nasmija i reče: O Yađnaseni, neka tvoji muževi kažu pred ovim časnim zborom da Pravedni Yudhišthira nije njihov gospodar i neka ga učine lažljivcem, a tebe oslobode ropstva.

Kada se žagor mnogih glasova utišao, Bhima podiže svoje moćne ruke namazane sandalovim mehlemom pa objavi: On je gospodar svih naših duhovnih i isposničkih zasluga, pa čak i naših života! Ako on misli da je sebe izgubio na kocki, onda je jednako i s nama. Da nije tako, mislite li vi da bi i jedan smrtnik koji stopama dotiče zemlju mogao živ umaknuti iz mojih ruku nakon što je dotakao ove uvojke kraljevne Panćala? Vrlina me vezuje i poštovanje koje dugujem najstarijemu bratu, a i Arđuna me stalno opominjao, zato ne počinih ovdje nikakvu strahotu. Ali ako mi to naredi pravedeni Yudhišthira, pobit ću ove Dhrtaraštrine podle sinove golim rukama!

Bhišma, Drona i Vidura se uzrujaše: Priberi se, Bhima, s tobom se može svašta dogoditi! — povikaše oni.

Duryodhana je čuo Bhimine riječi pa se obrati Yudhišthiri koji je sjedio tih i kao izvan sebe. On ga upita: Kralju, i Bhima i Arđuna, a i blizanci pod tvojom su vlašću. Jesmo li mi Krišnu dobili na kocki ili nismo?

I tada Duryodhana, želeći ohrabriti Karnu, a Bhimu još više ozlojediti, otkri svoje lijevo bedro i pokaza ga Draupadi. Bhima iskolači oči zakrvavljene od gnjeva i oslovi Duryodhanu kao da ga probada riječima: Neka se Vrikodara nikada ne domogne blaženih predjela gdje obitavaju njegovi praoci ako ti u strašnome boju ne polomi bedra!

Tada se umiješa Vidura obrativši se svima: Čujte, o kraljevi od Pratipine loze, vidite li vi kakva se zla kob nadvila nad nas, a sve zbog strašnoga Bhimina gnjeva? Nesreća koja čeka Bharate poslana je od samoga Usuda. Dhrtaraštrini sinovi kockali su se ne obazirući se na pravdu i poštenje!

U taj se čas iz odaje za dnevne Ijevanice u oganj u Dhrtaraštrinoj palači začu urlanje čaglja, a njemu u odgovor sa svih strana odjeknu njakanje magaraca i krikovi ptica grabljivica.

Tada se oglasi slijepi kralj Dhrtaraštra: Duryodhano, sporoumni i neotesani! Ti si već u pandžama propasti kada si mogao dopustiti da plemeniti Panduovi sinovi, a posebno njihova supruga Draupadi trpe ovakve besramne uvrede! — I tada vladar razabirući istinu pozva Draupadi pa joj reče: Kraljevno Panćala, ispunit ću ti svaku želju koju od mene zatražiš! Ti si obdarena mnogim vrlinama, odana si pravdi i ćudoređu, a ja te pazim kao prvu među svojim snahama.

Kralju Bharata — odgovori Draupadi — ako mi hoćeš ispuniti želju, neka to onda bude sloboda pravdoljubivoga Yudhišthire.

Stari joj kralj reče da joj je želja ispunjena pa onda nastavi: O blagoslovljena, moje ti je srce vrlo naklonjeno. Ti zaslužuješ i više od jedne želje! Ispunit ću ti i drugu. Slobodno traži što god ti srce ište. — Kraljevna će na to: Svijetli kralju, dopusti onda da Bhima, Arđuna, Nakula i Sahadeva dobiju natrag svoja kola, lukove i slobodu. To je moja želja!

Onda će Dhrtaraštra: Zatraži od mene i treću želju, snaho moja! Samo dvije želje za tebe su malo! Ti si najčestitija i najslavnija od mojih snaha. — Na to mu Draupadi smjerno odgovori: Najbolji kralju, ne želim biti pohlepna. Pohlepa ubija vrlinu. Nisam dostojna da mi ispuniš i treću želju. No moji će muževi, kada su slobodni, krjepošću steći dovoljno za blagostanje.

— Kralju —javi se tada Yudhišthira — naređuj i reci što da činimo jer ti si naš gospodar. Spremni smo u bilo koje vrijeme izvršiti tvoju zapovijest. — Dhrtaraštra mu na to odgovori: Yudhišthiro, ja ti zanavijek želim sreću i svaku blagodat. Idite s mirom i ti i tvoja braća i vladajte svojom kraljevinom, primite natrag i sve svoje blago.

I Yudhišthira posluša Dhrtaraštrine riječi i pozdravi se sa svima, a zatim Pandave napustiše dvoranu. Popeli su se u svoje kočije i, povevši Draupadi sa sobom, krenuli su u Indraprasthu, najsjajniji od svih gradova.

Kada Pandave odoše, Duššasana se obrati Duryodhani, Karni i Šakuniju: Hej vitezi, starac je upropastio sve što smo mi s toliko muke i truda postigli! Sve je blago opet vratio neprijatelju!

Nato Duryodhana opet stade nagovarati Dhrtaraštru: Oče, Pandave imaju sada svoja kola i oružje, a oni nam neće oprostiti ovo poniženje! Napast će nas i sve do jednoga pobiti! O najbolji među Bharatama, za nas postoji samo jedan izlaz: da se ponovno kockamo s Pandavama. Brhaspati[39] je rekao da nema nepoštene obmane ako služi pobjedi nad nadmoćnijim neprijateljem. Onaj tko ovaj put izgubi na kocki, morat će otići u šumu, u progonstvo, i živjet će tako dvanaest godina. Trinaestu godinu morat će provesti živeći među ljudima, ali, ako ga prepoznaju, morat će opet u šumu na još dvanaest godina. Ili jedni ili drugi od nas neka tako žive. Zato dopusti, o kralju, da još jednom zaigramo! Pozovi Pandave natrag da opet bacamo kocku. Ne budemo li tako učinili, mi smo izgubljeni! Oče moj, kada se Pandave poslije trinaest godina vrate iz progonstva, lako ćemo ih moći pobijediti jer ćemo dotle steći moćne saveznike i učvrstiti svoju vlast.

Pokoleba se Dhrtaraštra pa reče: Potecite i pozovite Pandave da se vrate. Nije bitno ako su već daleko odmakli. Neka dođu i neka ponovno zaigraju.

I tako poslaše tekliča da Yudhišthiru pozove natrag. Kada ga je sustigao, on mu reče: Kralju Yudhišthiro, cio se sabor opet okupio i tvoj mi je otac[40] naredio da te pozovem da se vratiš. Želi da dođeš i da ponovno igraš.

Na to će Yudhišthira: Sva stvorenja snalazi po naredbi Tvorčevoj dobro ili zlo. Ako se moram kockati, kockat ću se. Znam da ovaj novi poziv vodi u moju propast. Pa ipak, ne mogu se oglušiti o kraljevu naredbu. — Tako govoreći, okretao je svoja kola.

Vratiše se u Hastinapuru i, nagnan sudbinom, Yudhišthira opet sjede sa Šakunijem za kocke. Srca njegovih prijatelja obuze gorki jad.

Šakuni mu ovako kaza: Stari ti je kralj vratio sve tvoje blago. To je vrlo lijepo. No slušaj me sada pažljivo jer je sada u pitanju drukčiji i vrlo visok ulog. Ako nas pobijediš na kocki, otići ćemo u progonstvo na dvanaest godina. Sve to vrijeme nosit ćemo jelenje kože, a kada dođe trinaesta godina, živjet ćemo među ljudima, ali ako nas budu prepoznali, vratit ćemo se u šumu da u progonstvu provedemo još dvanaest godina. Ako ti budeš pobijeđen, vi ćete živjeti u šumi, ti, tvoja braća i Draupadi s vama. Kada bude istekla trinaesta godina, onaj tko je izgubio dobit će natrag svoju kraljevinu. Yudhišthiro, baci kocke da igramo!

Yudhišthira mu na to odgovori: Šakuni, kako da kralj poput mene, koji zna svoje dužnosti,[41] odbije takav izazov?

Tada Šakuni baci kocke i reče: Dobio sam, Yudhišthiro!

I tako se pobijeđeni Panduovi sinovi spremiše da pođu u šumu. Jedan za drugim odbaciše oni svoje kraljevske haljine i obukoše jelenje kože. Gledao ih je Duššasana pa u zanosu uzviknu: Od sada počinje neosporna vladavina kralja Duryodhane! Oholi Panduovi sinovi najzad su poraženi! Jadna kraljevno Panćala, sirota Draupadi, kako li ćeš živjeti u šumi? Odaberi muža među nama, ovdje prisutnima! — I Duššasana obasu Pandave najneuljudnijim pogrdama, a Bhima se na to ne dade obuzdati nego priđe kraljeviću kao kada himalayski lav prilazi čaglju pa mu ovako kaza: Bezdušni lupežu, izgovaraš riječi koje samo grješnik može izgovoriti! Kao što ti sada probadaš naša srca svojim poganim jezikom, tako će tvoje srce probadati strijele i tada ćeš se sjetiti ovoga!

No Duššasana zaboravi na stid i poče plesati oko Bhime koji nemoćan stajaše obučen u jelenje kože. — Kravo! Kravo! — dovikivao mu je, a Bhima mu još jednom ponovi: Živa je istina to što ti velim. Neće proći mnogo vremena, a ja ću naočigled svih ratnika kšatriya pobiti sve Dhrtaraštrine sinove i tako ugasiti moj gnjev!

Kada Pandave krenuše iz saborne dvorane, pakosni kralj Duryodhana, na vrhuncu radosti, pođe za Bhimom oponašajući njegov hod sličan lavljemu. Bhima se na to okrenu pa mu reče: Ne varaj se, budalo, da si nada mnom dobio ikakvu prednost time što si sada stekao. I tebe i tvoje pristaše uskoro ću rastaviti od života, a u tome času sjećat ćeš se svega ovoga!

— I Bhima nastavi koračati za Yudhišthirom susprežući u sebi srdžbu.

Arđuna mu onda dobaci: Bhimo, odlučnost pravoga čovjeka pokazuje se na djelu, a ne na riječima. Za četrnaest godina od današnjega dana vidjet će oni što će se dogoditi!

Tada se javi kralj Yudhišthira: Sada kažem zbogom svim Bharatama, i svojemu djedu Bhišmi i kralju Somadatti i velikome kralju Balhiki i Droni i Kripi i svima ostalim kraljevima, i Ašvatthamanu i Viduri i Dhrtaraštri i njegovim sinovima. Želim vam svako dobro, a kada se vratim, vidjet ću vas ponovno.

Nitko od prisutnih nije od stida mogao izustiti nijednu jedinu riječ. Samo se Vidura oglasi i reče im: Plemenita Kunti kraljica je po rođenju. Njoj se ne pristoji da ide u šumu. Osjetljiva je i u godinama i zaslužuje blagoslov i udobnost, i zato će živjeti čašćena u mojemu domu. Znajte to, Panduovi sinovi, i neka je s vama svaki blagoslov.

Rastužena Kunti gledala je Draupadi kako se priprema za odlazak pa joj reče glasom drhtavim od suza: Dobra žena nikada se ne brine o onome što se ne može izbjeći. Tebe će braniti vrlina koja je svemu nadmoćna i uskoro ćeš opet naći sreću. Dok budete živjeti u šumi, drži na oku mojega Sahadevu. Ne daj da mu srce poklekne pod ovom nesrećom.

— Bit će kako želiš — reče joj kraljevna okupana suzama.

Kada zlosretni Panduovi sinovi odoše, staroga kralja Dhrtaraštru spopadoše brige. On posla po Viduru koji odmah dođe, a kralj ga zamoli da mu opiše kako su otišli prognanici.

I Vidura mu stade ovako kazivati: Yudhišthira, slavni Kuntin sin, išao je naprijed, lica pokrivena skutom odjeće. Bhima je hodio odmah za njim i oborenih očiju gledao je u svoje ruke. Arđuna iđaše za Bhimom razbacujući nogama pijesak na putu. Nakula i Sahadeva posipali su svoja tijela prašinom idući za Yudhišthirom, a za njima je išla Draupadi očiju oblivenih suzama i raščupane kose koja joj je prekrivala lice. Uz njih je išao i svećenik Dhaumya pojući strašne samavedske[42] napjeve posvećene Yami, gospodu smrti.

Dhrtaraštra ga nato upita: Kaži mi, Vidura, što znači način na koji su Panduovi sinovi napustili Hastinapuru?

Vidura mu odgovori: I unatoč svim poniženjima koja mu nanesoše tvoji sinovi i unatoč gubitku kraljevine i blaga, mudri pravedni kralj Yudhišthira još nije skrenuo s puta vrline i još je uvijek Bharato, dobar prema tvojoj djeci. Premda je opljačkan na podli način, pa i prepun srdžbe, on ne htjede otvoriti oči. Pokrio je lice bojeći se da ne spali narod svojim gnjevnim pogledom. A Bhima je gledao u svoje ruke neprestano stežući šake i mislio kako nitko nema tako snažne ruke i želeći na svojim dušmanima počiniti podvige dostojne snage njegovih mišica. Arđuna je rasipao pijesak pokazujući da će jednako tako lako rasipati strijele po svojim neprijateljima. Sahadeva je lice posipao prahom misleći kako ne bi trebalo da ga itko prepozna u ovome gorkom času, a Nakula misleći: Bolje i ovako nego da sada osvojim srce koje lijepe gospe.

— Građani su, shrvani bolom, stalno ponavljali: Jao, gledajte kako nas napuštaju naša vlastela! Neka je stid velmože Kurua koji poput budalaste djece prognaše Panduove baštinike, i to samo zbog svoje pakosti! Što ćemo mi bez svojih gospodara? Zar možemo voljeti zle i zavidljive Kurue? — A kada silni Panduovi sinovi izađoše iz Hastinapure, sijevnuše munje iz vedra neba, a zemlja stade podrhtavati. S neba padoše meteori, a grad im bijaše s desne strane. To što smo vidjeli, Bharato, najavljivalo je našu propast, a samo zbog tvojih pogrešnih odluka.

Dok su kralj Dhrtaraštra i mudri Vidura ovako razgovarali, pojavi se pred njima i pred cijelim zborom Kurua nebeski riši i pred svima izgovori ove riječi: Od danas za četrnaest godina sve će vas zbog Duryodhanina grijeha satrti Arđunina i Bhimina sila. — I rekavši to, najbolji od nebeskih rišija nestade pred njihovim očima i odjezdi preko neba.

Znajući da je učitelj Drona njihova jedina zaštita, Duryodhana, Karna i Šakuni ponudiše mu kraljevinu. A on se obrati tim zavidljivcima i pakosnicima, i svim Bharatama, i ovako im reče: Brahmani rekoše da su Pandave porijeklom nebesnici i da njih ne možete ubiti. I Dhrtaraštrini sinovi, a i svi ostali kraljevi, traže sada moju zaštitu i ukazuju mi svoje poštovanje i ja ću se svim svojim srcem zauzeti da opravdam njihovo povjerenje, ali sudbina je neumitna i ja protiv nje ne mogu ništa. Dhrštadyumna je porijeklom nebesnik i blistav je poput ognja. Rođen je s oklopom, s lukom i strijelama, a ja sam smrtno biće i izgubit ću život budem li se s njime sukobio. Širom se svijeta zna da se on rodio da bude moja propast. Ti si taj uzrok, Duryodhano, zbog kojega će mi brzo doći taj strašni čas. Tvoja sreća neće dugo trajati. Zato priređuj žrtvene obrede, dijeli darove i uživaj u svemu što ti srce želi jer će te za četrnaest godina od dana današnjega stići velika nesreća.

Pred kralja Dhrtaraštru koji je, obuzet sumornim mislima, sjedio gorko uzdišući dođe Sanđaya pa ga upita: O zemaljski gospodaru, osvojio si čitavu zemlju i sve njezino blago. Poslao si Pandave u progonstvo. Poradi čega sada toliko tuguješ?

Nato će Dhrtaraštra: Zar nemaju za čime žaliti oni kojima predstoji okršaj sa silnim Pandavama na njihovim velikim kolima i sa svim njihovim saveznicima? — Sanđaya će na to: Kada bogovi nekoga žele upropastiti i obeščastiti, oni mu najprije uzmu pamet. Kada propast naiđe, razum zatrovan grijehom prihvaća zlo kao dobro i čvrsto prione uz njega.

Dhrtaraštra reče na to Sanđayi: Sanđayo, pogled ojađene Drupadine kćeri može sagorjeti čitav svijet. Ne znam ima li nade da mi makar jedan sin ostane živ?

[1] Višvakarman, "Svestvoritelj", bog je tvorac svijeta ili najveći umjetnik medu bogovima. Stvorio je Nebo i Zemlju, a i oružja bogova. Maya kaže daje on među danavama (v. I, bilj. 40) ono što je Višvakarman među bogovima.

[2] Yakše i rakšasi polubožanska su i polubjesovska bića. Prvi se češće štuju, osobito u krajevima gdje je ponikao budhizam. Rakšasi su isto što i rakšase. Ime im znači ''čuvari'⁷. I, bilj. 124. Mitološki su povezani i time što su yakše službenici Kubere, boga bogatstva, a rakšasi su pleme Ravane, Kuberina polubrata u Ramayani. Oboji, dakle, mogli čuvati (razno) blago.

[3] Kalpa — v. I, bilj~ 8.

[4] Sabha: prijestolna dvorana za primanja, sabornica i, ujedno, kockarnica; dvor, palača.

[5] Cio taj niz pitanja odnosi se na opća mjesta pravne, političke i upravne nauke (dharmašastra, arthašastra i nitišastra) i time izrijekom tematizira te struke unutar Mahabharate. I to je jedan od koraka razvoja toga epa u smjeru dharmašastre, kakvom se on tradicionalno znao smatrati.

[6] v. l, bilj. 47.

[7] Kala je bog Vrijeme.

[8] Mirtyu je bog Smrt, Umor.

[9] Pitri su "očevi", preci čašćeni raznim prinosima potomaka.

[10] Misli se: Oganj, Agni.

[11] tj. Yamu.

[12] Slijede opisi Varunine i Kuberine sabornice (ili dvora) i, na kraju, Brahmanove.

[13] tj. Sunce.

[14] Rađasuya je žrtva na kojoj se posvećuje kralj. To je jedna od velikih kšatrijskih žrtava poput vađapeye, ašvamedhe ili sautramani. Pokretanje te žrtve pokazuje dinastičke težnje loze Panduove.

[15] Brahmarakšase su rakšase koji su brahmani pa mogu vršiti obrede.

[16] v. I, bilj. 118. Kao bog dane riječi, Varuna je i bog kraljevske zakletve. I sam je kralj, vlada nad vodama, a pri posvećenju kralj se škropi vodama.

[17] Carsko dostojanstvo: skr. samradguna, dostojanstvo samrađa.

[18] v. I, bilj. 35

[19] Aila je Pururavas, sin Budhe i Manuove kćeri Ile. Budha je sin Some, koji se tu shvaća kao Luna ili Mjesec. Njihovi su potomci kraljevi lunine loze. Njoj pripadaju gotovo svi slavni kraljevski rodovi u Mahabharati: npr. Purui, a među njima Bharate, pa Kurui (i Pandave) sjedne strane, i Yadui ili Yadave, a među njima Vrišniji, pa Satvate i Andhake s druge. Ikšvaku je sin Manua, a unuk Vivasvanta, koji se tu shvaća kao Sunce. Njihovi su potomci kraljevi sunčeve loze. Među njima se osobito ističe rod Raghua koji slavi Ramayana.

[20] Darasandha je bio kralj Magadbe s prijestolnicom Girivrađa opkoljenom brdima, s utvrdama, kasnijom Rađagrhom iz Buddhina vremena. Darasandha je moćan neprijatelj pa pobjeda nad njim donosi slavu i moguće savezništvo kraljeva koje je on pobijedio, no Krišna ima i poseban razlog za svoj prijedlog: kao tast mathurskoga kralja Kamse, kojega je Krišna s Balaramom ubio, Đarasandha mu je ostao najopasnijim neprijateljem, v. I, bilj. 30; I, bilj. 89.

[21] v. l, bilj. 37

[22] Bhagavant "bogoviti" i "blagoviti, bogati" pridjevak je bogova i kraljeva, a u Mahabharati osobito Krišnin. Često se na engleski prevodi "the exalted one" i sl., pa ga prevodioci prenose kao "Uzvišeni". On doista upućuje na obogotvoravanje Krišne u epu.

[23] Snataka je čovjek, osobito brahman, koji je završio školovanje u Vedama i obredima i, obavivši obredno kupanje (snana), postao odrastao učen čovjek koji može osnovati obitelj i dom. Prijelazno razdoblje od školovanja do domaćinstva posvećeno je stanje.

[24] Hršikeša "Ježikosa" pridjevak je Krišnin.

[25] Karttika je mjesec kada puna Luna stoji u zviježđu Krttikas, Plejadama ili Vlašićima. Danas odgovara donekle prijelazu s našega listopada na studeni. Svojevremeno je to bio dvanaesti mjesec po jednome kalendaru, a slijedećim je (oko 12. XI.), Agrahayanom ili Margaširšom, počinjala nova godina.

[26] To je digviđaya "osvojenje smjerova svijeta", idealan pothvat velikoga vladara koji želi postati car, samrađ, ili svevladar, ćakravartin "pekretač svjetskoga kotača" po staroindijskoj predaji.

[27] Četiri staroindijska roda vojske jesu: pješaci, konjanici, bojna kola i slonovi.

[28] Mleććhe su "barbari", stari narodi.

[29] Svaki od četiri brata napreduje na svoju stranu svijeta do obala oceana. Imena naroda u opisima osvajanja dijelom su ukras pa se mogu ponavljati, pa katkada i proturječiti poznatim prostornim odnosima.

[30] Ovi izrazi očito ovdje poistovjećavaju prijatelja Pandava Krišnu s vrhovnim božanstvom, Višnuom.

[31] Kolut, disk, čakra, svojstveno je Krišnino bacaće oružje.

[32] Šauri je Kršna; to je ime njegova užega roda po djedu Šuri, ocu Vasudevinu i Kuntinu.

[33] Odlomak do slijedećega poglavlja navodi samo dio rukopisne predaje pa nije ušao u osnovni tekst kritičkoga izdanja, nego u dodatak. U njemu tvorac epa Vyasa zahvaća u njegovu radnju. Radnju čini prozirnijom, prepletenijom, ali i tragičnijom, a nesreću neminovnijom.

[34] Kali je gubitnička strana kocke ili gubitnički zgoditak sa samo jednom točkom. Po njemu se zove posljednja yuga u krugu: v. l, bilj. 37. Mahabharata i opijeva dolazak Kaliyuge koju priprema ovo kockanje u sabhi, zatim bitka na Kurukšetri i, napokon, Krišnina smrt.

[35] Igra kockom shvaća se kao igra sudbine. Zato se ne smije odbiti jer bi to bilo kukavno i jalovo, no zato se ne smije ni varati na kocki jer se time zadire u vlast sudbine.

Igra je kockom star i znatan obred. Njome se raspodjeljuje i preraspodjeljuje imutak u zajednici. Imutak neprijatelja preraspodjeljuje se ratom i plijenom, a pravednost raspodjele imutka među onima s kojima se ne ratuje može se preispitati kockom na posvećenu mjestu — u sabornici.

[36] Krišna je Draupadi

[37] Yađnaseni je Draupadi.

[38] Tolika se poslušnost duguje glavaru obitelji: ocu ili najstarijemu bratu. To je cijena sloge zahvaljujući kojoj braća mogu vladati zajedno.

[39] Brhaspati je, prema Mahabharati, osnivač arthašastre, nauke o dobrobiti ili političke nauke. No pod imenom Barhaspatyarthašastra sačuvala nam se samo relativno mlada verzija nekoga starijeg dijela. I jedna od dharmašastra, obredno-pravnih priručnika, naziva se po Brhaspatiju Brhaspatismrti. Čini se da je ona komentar uz Manavadharmašastru ili Manusmrti.

Posebno je pitanje pamti li se pod tim Brhaspatijem koji stvarni stari autor ili se naprosto misli vedski veliki bog svećenik kojega epsko-puranska predaja pamti kao rišija, mudraca.

[40] Dhrtaraštra je, naravno, Pandavama stric, ali po očevoj smrti zauzima njegovo mjesto i čast.

[41] v. II, bilj. 35.

[42] Vedski se tekstovi dijele na svete izreke, mantre ili brahmane, i na obredne tekstove vezane uz njih, brahmane. Zbirke su svetih tekstova, samhite: Rksamhita, Samasamhita, Yađuhsamita i Atharvasamita. Prva sadrži pjesme za javne obrede za zajednicu, kralja i sl., a četvrta dobrim dijelom za kućne i magijske obrede, treća sadrži prozne obredne izreke, a druga napjeve za svečane žrtve na kojima se tiještilo sveto piće soma. Prema svojim samhitama dijele se i svi vedski tekstovi na četiri vede.