Pošto odoše svi kraljevi i brahmani, i Krišna se oprosti od kralja Yudhišthire. Kada[33] bi obavljen obred koji je tako teško izvršiti, stupi pred Yudhišthiru Vyasa okružen svojim učenicima. Pravedni kralj Yudhišthira pozdravi svojega djeda dotaknuvši njegova stopala i reče: Prvače među ljudima, pritišće me teška briga koju nikako ne mogu zaboraviti. Slavni riši Narada reče mi da su se i na Zemlji i na nebesima pojavili zlokobni znaci. Je li Šišupalinom smrću dovršeno to što oni pretkazuju?

Tamnoputi Vyasa ovako mu odgovori: Ti su kobni predznaci kazivali o onome što će se zbiti za četrnaest godina, a što će svršiti uništenjem svih kšatriya. Doći će vrijeme kada će samo radi tebe cijeli stalež kšatriya biti satrven, a uzrok će tome biti Duryodhanini grijesi. Bhimina i Arđunina sila provest će to u djelo. Nitko se ne može suprotstaviti Vremenu. Ja sada odlazim u planine Kailasa. Primi moj blagoslov i vladaj Zemljom budno i postojano i strpljivo podnesi svaku oskudicu.

Kada se oprostio od svojega djeda, Yudhišthiru spopadoše turobne misli i sa strahom mišljaše na ono što mu je rekao riši. On pozva svoju braću i ovako im kaza: O tigrovi među ljudima, čuli ste i vi što mi je rekao mudrac rođen na otoku. Budite mi blagoslovljeni, čujte kojim ću se zavjetom od danas zakleti: Ni svojoj braći, a ni ikojemu kralju, tko god to bio, neću izreći ni jednu oporu riječ. Našto će mi život u svih ovih četrnaest godina? Želje moje rodbine bit će za mene zapovijest. Posvetit ću se vrlini dajući tako primjer tim svojim zavjetom. Neću moći postati uzrok nesloge ako ne budem pravio razlike između svoje djece i svoje rodbine. Nesloga je povod za rat. Budem li se klonio rata, neću izaći na loš glas u svijetu.

Kralj Duryodhana i Sakimi, Subalin sin, ostali su još neko vrijeme živjeti u prekrasnoj palači. U Šakunijevu društvu lunjao je Duryodhana dvorcem i razgledavao ga. Kraljević Kurua vidje tu mnoge nebesničke tvorevine koje nikada nije vidio u svojemu domu. Hodeći jednoga dana palačom, kralj Duryodhana stupi na površinu koja bješe načinjena od kristala i u svojemu neznanju on pomisli da je to bazen s vodom pa zadigne svoje haljine, no odmah uvidje svoju zabludu i vrlo se sneveseli. Nešto kasnije naiđe on na ribnjak pun kristalne bistre vode, ukrašen lopočima s kristalnim laticama pa pomisli da je to čvrsto tlo, ali upadne u njega i smoči svoju odoru. Opazi ga Bhima pa prasnu u smijeh, a uz njega se stade smijati i dvorska služinčad, a onda mu posluga donese prekrasnu suhu odjeću da se presvuče. Duryodhana ne bješe navikao na to da mirno podnosi uvrede i nije im to mogao oprostiti, ali ne dade oduška svojim osećanjima niti im uputi jedan jedini pogled. Duryodhani se opet dogodilo da zadigne svoje haljine prelazeći preko suha tla, a oni opet prasnuše u smijeh.

Poslije nekoga vremena dogodi se da Duryodhana naiđe na kristalna vrata i pomisli da su otvorena pa krenu kroz njih, ali tresnu glavom i ostade tu stajati dok mu se pred očima sve vrtjelo. Iduća kristalna vrata bjehu otvorena, ali on pruži ruke da ih otvori pa se ispruži koliko je dug. Kod slijedećih kristalnih vrata on pomisli daje bolje da se vrati natrag.

Nagledao se kralj Duryodhana basnoslovna blagostanja Pandava i obuze ga gorčina, a srce mu se prikloni grijehu i on se dade na put u Hastinapuru, ali ono što je vidio nikako mu nije davalo mira. Dhrtaraštrin sin bijaše se usput toliko udubio u misli da ne reče ni slova u odgovor Subalinu sinu koji mu se nekoliko puta obraćao. Vidjevši ga tako zamišljena Šakuni ga upita: O Duryodhana, zašto tako teško uzdišeš?

Duryodhana mu na to odgovori: Ujače, vidjeh svekoliku zemlju u Yudhišthirinoj vlasti, potičinjenu Arđuninim oružjem. Vidjeh i žrtveni obred Kuntina sina koji bijaše poput Indrine žrtve i dan i noć me ljubomora sažiže. Sušim se kao plitki ribnjak na Ijetnome suncu. Bacit ću se u oganj, progutat ću otrov ili ću se udaviti u vodi. Meni više života nema!

Šakuni će nato: Duryodhano, ne smiješ biti ljubomoran na Yudhišthiru. Panduovi sinovi uživaju darove svoje dobre sreće. Oni samo srećom umakoše svim tvojim smicalicama. Dobili su, kralju, svoj dio kraljevine i sve što su postigli, osvojili su svojim naporom. Veliki su ratnici i strijeljaju najvećim lukovima, a bitka im čini radost. Ali ja znam način kako se Yudhišthira može pobijediti: Kuntin se sin voli kockati. On je nevježa u baratnju kockom, a bude li pozvan na kocku, teško će moći odbiti izazov. Ja sam vješt kockanju i nema mi u tome ravna u svim trima svjetovima. Zato ga, sine Kurua, pozovi na kocku. Ja ću u tvoje ime osvojiti kockom sve njegovo sjajno blagostanje. Samo, Duryodhano, o tome mora znati i kralj Dhrtaraštra. Ako mi tvoj otac naredi, ja ću uzeti na kocki sve što Yudhišthira posjeduje. Ne sumnjaj u mene. Duryodhana mu tada odgovori: O Subalin sine, predloži ti ovo glavaru Kurua i učini to na pravi način jer ja nisam sposoban za to.

I tako dođe jednoga dana Šakuni pred Dhrtaraštru kojemu bijaše uskraćen očni vid pa mu stade ovako kazivati: Znaj, veliki kralju, da ti je Duryodhana vrlo ublijedio, da je izmučen i potišten i da ga stalno raspinje strah. Zašto ga ne upitaš, kako doliči, i ne saznaš kakva to žalost muči srce tvojega prvorođenoga sina i kakvi je neprijatelji izazvaše?

Tada Dhrtaraštra upita: Duryodhano, sine Kurua, što je razlog tvojemu jadu? Ako je dolično da to saznam, reci mi. — Duryodhana će na to: Jedem i oblačim se kao posljednji bijednik i tavorim svoje dane razdiran strašnom ljubomorom. Pravo je čovjek onaj kojemu je ponos njegova neprijatelja nepodnošljiv i može živjeti tek pošto ga pobijedi i svoje podanike oslobodi njegove tiranije. Nikada prije niti sam čuo za to, a nisam ni vidio takvo neprebrojno blago koje donesoše na žrtveni obred Panduovih sinova. Otkada vidjeh to nezamislivo blago svojega neprijatelja, nemam više mira i, sve dok budem gledao to blagostanje Panduovih sinova, moje će srce gorjeti u ognju.

Onda se javi Šakuni: O istinoljubivi, čuj kako ćeš moći steći to nenadmašno blago Panduova sina: Bharato, ja sam majstor u kockanju i nema mi ravna u svim trima svjetovima. Kuntin se sin voli kockati, ali nije tome vješt. Bude li izazvan na bitku ili kocku, on će se, sigurno, odazvati, a ja ću ga u svakome bacanju pobijediti na prevaru.

Dhrtaraštra će na to: Ja uvijek slušam savjete svoga ministra Vidure čija je mudrost neizmjerna. Izvjestit ću te kada čujem njegov sud o tome. — Na to Duryodhana planu: Budeš li se s Vidurom savjetovao, on će te odvratiti od mojega nauma, a ako ti, kralju, odustaneš, skončat ću svoj život. Kada budem mrtav, ti se možeš radovati s Vidurom, a cijela kraljevina bit će tvoja. Što ću ti ja?

Saslušavši Duryodhaninu žalopojku, Dhrtaraštra ne znade što će sa sobom pa se prikloni njegovim zahtjevima: Zaposlite zanatlije — reče on — i naredite im da odmah sagrade veličanstvenu palaču sa stotinu vrata i tisuću stupova.

Učinivši to da bi umirio svojega sina, kralj Dhrtaraštra posla glasnika da pozove Viduru. Bez njegova znanja nikada nije donosio odluke. Dobro je znao kakvo zlo može izaći iz kocke, ali sada osjeti da je ipak tome naklonjen. Čim je čuo za kraljevu nakanu, Viduri bi jasno da Kalijevo[34] vrijeme dolazi. Došavši pred svojega starijega brata, pokloni se pred njegovim stopalima i ovako mu reče: Ne odobravam tvoju odluku. Tebi, kralju, ne doliči da među svojom djecom odobravaš razdor koji će proisteći iz kockanja.

Dhrtaraštra mu na to odgovori: Kšattre, ako bogovi budu milostivi, neće biti svađe među mojim sinovima. Ja sam siguran da nam je ovo namijenila sama sudbina. Budemo li u blizini Drona, Bhišma i ja, a i ti sam, nema te sudbine koja će posijati zlo među nas. Zato upregni hitronoge konje i putuj u Khandavaprasthu brzinom vjetra i još danas dovedi ovamo Yudhišthiru. To je, Viduro, moja odluka i nemoj mi više ništa reći. Mislim da sudbina o svemu odlučuje.

Vidura razumje da na ovome rodu leži prokletstvo i ode odatle s tugom u srcu. A Dhrtaraštra, Ambikin sin, vidje što Vidura misli o svome tome i odmah pozva svojega sina pa mu nasamo stade govoriti: Gandharin sine, ne upuštaj se u kocku. O jakoruki, jedeš sve što je najbolje i oblačiš najljepše haljine i imaš sve ono što običan čovjek ne može sebi nikada priuštiti. Za čime onda žališ? Moćniče, vladaj svojom mnogoljudnom kraljevinom i uživaj u svojemu blagu poput nebesnika.

Duryodhana mu odvrati: Ja sam bijedni grješnik, o kralju, jer objedujem i oblačim se, a uvijek gledam na svojega neprijatelja. Kazano je da je bijednik onaj koji bez ljubomore u srcu gleda na blagostanje svojega dušmanina. O kralju, ne znam čak ni imena svih onih dragulja što sam ih gledao u tome dvorcu.

Gledao sam sve to bogatstvo svojega neprijatelja i nisam mogao doći k sebi. Bezbrojni brahmani koji su čuvali stoku i radili najniže poslove kako bi ugodili kralju Yudhišthiri čekali su na vratima s tri stotine milijuna što ih prikupiše za danak i nisu mogli dobiti dopuštenje da uđu u palaču. Silni kralj Bhagadatta, junački gospodar Pragđyotiše, čekao je na ulazu na čelu mnogobrojnih Yavana i nije mogao ući da preda danak u konjima najbolje pasmine, brzima kao vjetar. Bijaše tu sva sila kraljeva koji donesoše Yudhišthiri mnogo zlata i srebra i njima bi dopušteno da uđu u njegovu palaču. Balhike su mu donijeli mnoštvo koža od jelena i odjeću od jute i od nekakvih vlakana što ih prave kukci. Dadoše mu tisuću odora koje nisu bile napravljene od pamuka, a boja im bješe kao boja lopoča. Donijeli su i miomirise i tisuće dragoga kamenja raznih vrsta, ali i oni ostadoše čekati na vratima ne dobivši dopuštenje da uđu u palaču.

Tagane su donijeli čitave hrpe zlata što ih iz podzemlja donose mravi i koje je po njima i nazvano. Svaki je kralj doveo na dar tisuću slonova s kljovama kao plužna držala, pokrivenih zlatnim vijencima i finim pokrovcima, tako da bjehu nalik na lopoče što cvjetaju. Kralj Matsya dade kao danak dvije tisuće slonova prekrivenih zlatom. Želeći uzdići Arđunino dostojanstvo, Vasudeva dade četrnaest tisuća slonova. Sve kaste, visoke, srednje i niske, dođoše iz svih zemalja svijeta u Yudhišthirino boravište i načiniše od njega središte svijeta.

A ja sam gledao kako zemaljski kraljevi darivaju neprijatelja basnoslovim i divnim poklonima i želio sam presvisnuti od jada. Deset tisuća isposnika koji uzdržavaju svoje životno sjeme jedu svakoga dana iz zlatnih tanjura u Yudhišthirinoj palači, a Draupadi, kralju, nadgleda svakoga da li je jeo, pa čak i bogalje i patuljke, a ništa ne okusi prije nego što sve namiri. Kralju, Kuntinu sinu ne plaćaju danas samo Panćale zbog rodbinskih veza, a Andhake i Vrišniji zbog prijateljstva.

Glavaru Kurua, vidjevši sve to, postao sam blijed i izmučen i mojoj žalosti ne pomaže nikakvo razmišljanje! Vidura je uvijek bio sklon činiti dobro Pandavama i on će te, zasigurno, odvratiti od onoga što treba učiniti. Kocku su ljudi izmislili još u najdrevnije doba i tu nema nikakve propasti ni potezanja oružja.

Dhrtaraštra mu tada odgovori: Ne dopadaju mi se ove tvoje riječi, ali radi što ti je volja, kralju ljudi. Znaj samo da ćeš zažaliti budeš li tako postupao. To je pretkazao i učeni Vidura koji je uvijek stupao stazom istine i mudrosti.

I tako, protiv svoje volje, ode Vidura u boravište mudrih Panduovih sinova kako mu je to zapovijedio Dhrtaraštra. Kralj Yudhišthira, uvijek odan vrlini, dočeka ga s dužnim poštovanjem pa mu reče: Ksattre, čini mi se da si neveseo. Dolaziš li u miru? Nadam se da Dhrtaraštrini sinovi slušaju svojega starog oca. Nadam se da se i narod potčinjava Dhrtaraštrinoj vlasti.

Vidura mu odgovori: Slavni kralj i njegovi sinovi zdravo su i dobro i okruženi svojom rodbinom. Kralj vlada poput Indre na nebesima, sinovi ga slušaju i zadovoljan je njima, ali slavnome vladaru ne da mira samoljublje. Kralj me poslao da se raspitam za tvoje zdravlje i blagostanje i želi da sa svojom braćom dođeš u Hastinapuru i da vidiš je li njegova novosagrađena palača ravna onoj koju si ti podigao. Kada dođe tamo, Kuntin sine, uživat ćeš sa svojom braćom u tome dvoru, a možete i sjesti da odigrate prijateljsku igru kockama. Bit će nam drago da te vidimo jer su se već svi iz roda Kurua ondje okupili. Vidjet ćeš tu i razne kockare i varalice koje je slavni Dhrtaraštra također pozvao. Eto, kralju, ja sam zbog toga došao.

Nato će Yudhišthira: Budemo li sjeli da se kockamo, možemo se i posvaditi. Tko će se latiti kockanja ako to zna? Reci što ti o tome misliš, a mi ćemo poslušati tvoj savjet.

Vidura mu odvrati: Ja znam daje kockanje uzrok bijede i trudio sam se da kralja odvratim od toga. On me usprkos svemu poslao k tebi, a ti, veleučeni, radi kako misliš da je najprobitačnije.

Onda će Yudhišthira: Cijeli Svemir podložan je sudbini i to je Tvorčeva volja. Nitko nije slobodan, o veleučeni, i ja ne želim poslušati kralja Dhrtaraštru i upustiti se u kocku. Otac bi morao znati što je dobro za njegova sina. Ne želim igrati i neću to sam započinjati osim ako me ne izazove opaki Šakuni. Moj je zavjet da ne odbijem budem li ikada bio izazvan.

I tako kralj Yudhišthira zapovijedi da se smjesta spremaju za put. Idućega dana kralj i njegova rodbina, praćeni ženama, krenuše iz kraljevskoga doma, i Draupadi bijaše među njima.

Kada su stigli u Hastinapuru, Yudhišthira dođe u Dhrtaraštrin dvor i stade pred kralja. Potom priđe Bhišmi, Droni, Karni i Kripi, a i Droninu sinu i sa svima se izgrli. Priđe onda i Duryodhani i svima ostalima koji izađoše pred njega a onda se svi povukoše u odaje koje su im bile dodijeljene.

U svitanje idućega dana probudiše ih slatke melodije dvorskih pjevača pa ustadoše iz svojih postelja poslije noći provedene u zadovoljstvima i obaviše svoje jutarnje obrede pa se potom zaputiše u novu palaču gdje ih pozdraviše svi koji su se tamo već bili okupili da se kockaju.

Pošto su svi zauzeli svoja mjesta, Šakuni oslovi Yudhišthiru i reče: O kralju, svi su na okupu. Samo smo tebe čekali. Sada neka se utvrde pravila i neka se kocka baci.

Yudhišthira mu odvrati: Grijeh je varati u igri i za kšatriyu to nije nikakvo junaštvo. Nikada mudri nisu povlađivali ponosu kockara varalice. Ne pobjeđuj na prijevaru, kralju, kako to rade bijednici i podlaci!

Šakuni će na to: Onaj plemeniti igrač kojemu su znane tajne dobitka i gubitka, koji je vješt da osujeti prijevaru svojega protivnika i koji poznaje sve što se u igri događa, doista je pravi igrač i podnosi sve što mu igra donosi. O Kuntin sine, ono što čovjeka može povrijediti u igri, to su ulozi koji se mogu dobiti ili izgubiti.

Yudhišthira mu onda odgovori: Ja sam se zavjetovao da, budem li izazvan na kocku, neću odbiti. Sudbina je, kralju, svemoćna i ja sam u njezinoj ruci. Ratniku dolikuje da se bori časno. Ne trebaju mi ni sreća ni bogatstvo koji su nepravdom stečeni. Reci mi tko će sa mnom igrati i tko može dostići moje uloge pa možemo početi.[35]

Uto se javi Duryodhana: Kralju Yudhišthira, ja ću ulagati dragulje i blago, a u moje ime igrat će moj stric Šakuni. — Na to će Yudhišthira: Rekao bih da je protiv pravila da igrate jedan za drugoga i ti bi se, veleučeni, također složio s time. Ali ako ustrajavaš na tome, neka igra počne.

I igra otpoče, a svi kraljevi s Dhrtaraštrom na čelu zauzeše svoja mjesta. Samo Bhišma, Drona, Kripa i plemeniti Vidura sjedoše pozadi, smrknuti i neveseli.

Yudhišthira reče: Moj je zalog, kralju, ovo basnoslovno blago, ovi biseri neviđene ljepote optočeni zlatom. Što će biti tvoj zalog, veliki kralju? — Duryodhana će na to: Imam mnogo dragulja i mnogo blaga, ali ja se time ne ponosim. Možeš ga dobiti.

Onda spretni kockar Šakuni baci kockice i reče: Gle! Dobio sam! — Yudhišthira će na to: Dobio si na nepošten način! Ne hvali se tako, Šakuni! Uložimo sada tisuće tisuća. Imam u svojoj riznici mnogo divnih ćupova i u svakome je tisuće zlatnika. Imam neicrpno blago: zlata, srebra i plemenitoga kamenja!

Oni opet zaigraše pa Šakuni reče: Gle, dobio sam!

Yudhišthira je stalno gubio. Ulagao je kočije, konje, slonove, vojsku, pa čak i odjeću. Kockanje se nastavljalo i bijehu svi izgledi da će Yudhišthira biti upropašten. Onda Vidura, razgonitelj svih sumnja, oslovi Dhrtaraštru: Veliki kralju, čelniče Bharata, čuj moje riječi premda ti one nisu ugodne kao što nije ni lijek onome tko je na izdisaju. U tvojemu je domu čagalj u liku Duryodhane. Kao kada se sakupljači meda penju po opasnim planinama, i ne primijete zaokupljeni medom ponor u koji će pasti, tako i Duryodhana, stvarajući si neprijatelje od ovih moćnih ratnika ne vidi ponor pred sobom. Kralju, privij k sebi paunove umjesto gavrana. Neka uz tebe budu tigrovi, Pandave, a ne čaglji!

Nato će Duryodhana: O Kšattre, ti se uvijek hvališ slavom neprijatelja! Nisu ti mili Dhrtaraštrini sinovi. Odaju te i jezik i um. Ne petljaj se u tuđe poslove! Samo je jedan koji sve vidi i mimo njega nema nikoga. Ja sam u njegovoj vlasti, a on upravlja čak i djetetom u majčinoj utrobi. Ja radim upravo onako kako je on odredio. I onaj tko glavu o zid razbije i onaj tko guju u njedrima hrani čini upravo ono što mu vlastita pamet nalaže. Idi kamo te oči vode, Viduro! Nečasna žena kad-tad napusti svojega muža, ma kako je on tetošio i pazio!

Vidura će opet Dhrtaraštri: Doista je srce kraljeva prevrtljivo! Najprije te uzmu pod svoje okrilje, a onda te umlate kijačom. Djetinjast je onaj kralj koji najprije prihvati prijatelja, a onda mu stalno nalazi zamjerke. Ako ti je želja, kralju, slušati hvalospjeve i za zlo i za dobro koje počiniš, ti onda uzmi ženu za savjetnika, ili kakvu ludu ili što slično. Na ovome svijetu ima dosta takvih kojima je laskanje na jeziku, ali je malo onih koji umiju izreći ružnu istinu, a još ih je manje koji će je saslušati. Ovo je pouka kralju koju ću pomno naučiti: pametan čovjek ne ljuti naprasnika kojemu je otrov čak i upogledu.

Tada Šakuni oslovi Yudhišthiru: O kralju, ti si izgubio mnogo blaga koje pripada Pandavama. Reci nam ako ti je još nešto preostalo. —Yudhišthira će na to: Ostalo je, Šakuni, još dosta blaga: tu je moj grad i moja kraljevina, svi moji posjedi i sva dobra koja ne pripadaju brahmanima, pa i podanici koji nisu brahmani. Zaigrat ću s tobom još jednom, a neka zalog bude to što mi je ostalo.

Šakuni još jednom baci kocke, prevari, pa reče: Gle, dobio sam! — Tada reče Yudhišthira: Moje je blago i ovaj mladić grimiznih očiju, silan poput lava i širokih pleća. Neka moj ulog bude Nakula.

Šakuni baci kocke i reče: Vidi, dobio sam! Nakula je sada u našoj vlasti! Koga ćeš sada založiti?

Yudhišthira odgovori: Sahadeva dijeli pravdu. U svijetu je na glasu zbog svoje učenosti. Njega sada zalažem premda to doista nije zaslužio.

Šakuni opet baci kocke pa kaza: Gle, i sada sam dobio! Pa onda upita: O kralju, upravo dobih Madrine sinove. Oni ti jesu dragi, ali bih rekao da Bhimu i Arđunu više cijeniš.

A Yudhišthira odvrati: Bijedniče! Ti nemaš ni obraza ni časti! Želiš nas zavaditi, ali znaj da u svima nama kuca jedno srce! — Šakuni mu odvrati: Klanjam se pred tobom. Ti znaš, Yudhišthiro, da kockari u uzbuđenju buncaju koješta što ni u snu ne bi mogli reći.

Onda će Yudhišthira: Sada je moj ulog Arđuna koji nas poput lađe prevozi preko uzburkana mora bitke. On u boju uvijek pobjeđuje i najveći je junak na svijetu. — Šakuni spremno prihvati, baci kocke, prevari, pa reče: Gle, dobio sam!

Yudhišthira će opet: O kralju, koliko god da ni on ne zaslužuje da i njega založim, ja ću to učiniti! Moj je ulog Bhimasena, naš predvodnik, uvijek prvi u boju, koji nikada ne oprašta uvredu, a po snazi nitko mu u svijetu nije ravan!

Šakuni baci kocke, opet prevari i kliknu: Gle, dobio sam! — pa nastavi: Mnogo si izgubio, Kuntin sine, i konje i slonove pa čak i svoju braću. Reci, imaš li još nešto što ti je ostalo?

Yudhišthira odgovori: Još nisam izgubio sebe. Ja sam najstariji od braće i njima sam drag. Ako mene dobiješ, ja ću činiti ono što takva osoba treba da čini. — Nato Šakuni spremno baci kocke i opet prevari pa kaza: Gle, i tebe sam dobio! Dopustio si da i sam sebe izgubiš na kocki. Velik je to grijeh! U tebe je, kralju, bilo još blaga i zato si, izgubivši sebe, počinio grijeh. Ti imaš još jedno blago koje nisam dobio, a ono je tebi najdraže! Založi Krišnu,[36] kraljevnu Panćala, pa bi tako mogao osloboditi sebe.

Yudhišthira tada reče: Moj će ulog biti tankostruka Draupadi bujnih vitica i crvenih usana. Igrat ću s tobom, Subalin sine! — Kada to izreče pravedni kralj Yudhišthira, svi stariji glavari u skupu povikaše: Sramota! — i cio se zbor uskomeša i svi se prisutni kraljevi rastužiše. Bhišmu, Dronu i Kripu obli znoj, a Vidura je stezao glavu šakama i osjećao se kao da se zemlja otvara pod njime. A Dhrtaraštra se, veseleći se, raspitivao: Jesu li je dobili?... Jesu li je dobili? — i ne mogaše sakriti svoje osjećaje.

Uto Šakuni, opijen pobjedom, baci kocke stalno ponavljajući: Imaš još jedan ulog koji ti je drag! Imaš još jedan ulog! a onda uzviknu: Gle, opet sam dobio! — i pokupi kocke koje je bacao.

Onda se Duryodhana okrene Viduri pa mu kaza: Hajde, Kšattre, dovedi nam amo ljubljenu suprugu Pandava! Neka čisti odaje i neka stanuje s ostalom služinčadi. Dovedi je nasilu ako ustreba!

Ali Vidura mu odvrati: Ne vidiš li, maloumniče, da se tim riječima vezuješ kao konopima? Vidiš li da si jelen koji izaziva sve ove tigrove? Po mojemu, Krišna ne može biti robinja jer je kralj nju založio kada već bješe izgubio svoju slobodu. Dhrtaraštrin sin stječe ovo blago na kocki kao što bambus donosi plod prije no što će umrijeti.

A Duryodhana, pijan od taštine, prezrivo mu dobaci: Pljujem ja na Kšattra! — Uto mu pogled pade na Pratikamina, kočijaševa sina, pa mu ovako reče pred tim časnim skupom: Idi, Pratikamine, i dovedi amo Draupadi! Ti se ne bojiš Panduovih sinova. Samo Vidura bunca onako od straha.

Pratikamin posluša zapovijest i ode u odaje dodijeljene Pandavama pa reče čestitoj Draupadi: Poštovana kraljevno, kralj je Yudhišthira, opčinjen igrom, čak i tebe založio i izgubio te! Sada pripadaš Duryodhani i došao sam po njegovoj zapovijesti da te odvedeni među služavke.

— Što to zboriš, Pratikamine? — nato će Draupadi — koji se to kralj kocka stavljajući svoju ženu u zalog? Zar nije imao ništa drugo založiti?

Pratikamin joj reče: Upravo zato što više ništa nije imao, Panduov je sin založio tebe. — A Draupadi će: O sine sute, vrati se natrag i pitaj onoga koji se kockao je li prije izgubio sebe ili svoju suprugu. Donesi mi njegov odgovor pa me onda možeš voditi kuda ti je drago.

Glasnik se vrati i pred svima reče što im je Draupadi poručila, ali je Yudhišthira šutio kao da bješe izgubio pamet. Duryodhana onda reče: Neka kraljevna dođe i neka mu sama postavi pitanje. Neka svi čuju što će njih dvoje jedno drugome reći. — Pratikamin opet ode, ali mu kraljevna poruči: Idi natrag na sabor i ponovi moje pitanje. Ja sam spremna činiti ono što mi mudri starješine i pravdoznanci jasno reknu.

Suta posluša Yađnaseni[37] i vrati se u dvoranu i prenese poruku, ali su svi gledali u zemlju i nitko ne prozbori ni riječi. Svi su znali koliko je Duryodhana zadrt i goropadan. A Duryodhana se tada okrene svojemu bratu Duššasani: Ovaj sin mojega kočijaša slabouman je, Duššasano, a i boji se Bhime. Idi ti i dovedi mi je amo makar je morao nasilu vući. Naši neprijatelji sada ovise o našoj milosti. Što nam sada mogu nauditi?

Na te bratove riječi skoči kraljević Duššasana očiju zakrvavljenih od bijesa pa ode u Draupadine odaje: Dođi, o Panćali — reče on Draupadi — ti dobivena na kocki! Dođi lopočooka i pokori se Kuruima jer su oni sada tvoji gospodari. Pošteno su te dobili na kocki i zato dođi u sabornu dvoranu.

Jadna Draupadi pokri svoje ublijedjelo lice rukama pa onda skoči i potrča prema ženskim odajama u palači staroga kralja. Duššasana jurnu za njom urlajući od bijesa pa je uhvati za duge crne vitice valovite kose. Surovo je tresući i potežući za kosu, dovuče u sabornu dvoranu bespomoćnu kraljevnu koja je cviljela kao bananino stablo u oluji.

Raščupana i s odjećom napola razvezanom sramežljiva Draupadi, obuzeta gnjevom i jedva pri svijesti, reče Duššasani: Vidi se da ti ovdje svi povlađuju! Običaji su kšatriya u nepovrat nestali! Da nije tako, ne bi svi ovi Kurui mirno gledali kako se ovdje kaljaju vrlina i pravda! Starješine Kurua sasvim su onemoćali! Zar bi inače mogli mirno gledati ovaj zločin?

Duššasana je vidio kako ona pogledava na svoje bespomoćne muževe pa ju je još silovitije vukao i podvikivao: Robinjo! — glasno se smijući, a i Karna se smijaše s njim radujući se tomu prizoru. Onda se Draupadi obrati Bhišmi: Kralj je pozvan na ovaj sabor i izazvan je da se kocka iako nije tome vičan, i to s varalicama i okorjelim kockarima. Kako se onda može reći da je svoje uloge davao svojevoljno? U ovome skupu ima Kurua koji imaju i sinove i snahe pa neka dobro razmisle o ovome.

Za to je vrijeme Duššasana dobacivao Draupadi neuljudne i grube riječi dok je ona promatrala svoje rastužene gospodare.