Za to se vrijeme vojska Pandava počela na svim stranama kolebati i Pandave, Panćale i Somake morali su podaleko odstupati. Tada Yudhišthira reče Bhimaseni uzdišući kao crna kobra i očiju punih suza: Čuli smo kako Vasudeva puše u Panćađanyu koja se nadaleko raspoznaje. Plašim se da se sada Krišna bori jer je Arđuna poginuo! Nigdje ne vidim Arđunina stijega. Kuntin sine, ti ćeš zato otići tamo gdje je Dhahanđaya i kamo je već otišao siloviti Satyaki. Učini to ako si još voljan slušati moje zapovijesti i ako ti je na umu da sam ja tvoj stariji brat.

Bhima će na to: Njih su se dvojica odvezli na kolima koja su nekada nosila Brahmana i Išanu, Indru i Varunu, i nemaju se čega bojati. Pa ipak, ja ću poslušati tvoju zapovijest. Ne brini se. Smjesta polazim izvršiti tvoju zapovijest!

Zatim se okrenu Dhrštadyumni: O Panćalo, ti dobro znaš da se Drona želi na svaki način dočepati Yudhišthire. Prva je naša dužnost da branimo kralja, ali ja moram i slušati njegove zapovijesti. Zato sada odlazim tamo gdje je Đayadratha kojemu je kucnuo suđeni čas. Zato ti budi danas spreman i odlučan da odbraniš Prithina sina. To je tvoja prva i najviša dužnost!

— Ne brini se, Bhimo — na to će Dhrštadyumna — Drona će poniziti Yudhišthiru tek ako ubije Dhrštadyumnu!

Tada Bhima silovito puhnu u svoju školjku i odape strunu na svojemu luku pa uz lavlji urlik koji utjeruje jezu u srca neprijatelja navali među njih. Na njegovoj zastrašujućoj prilici skupocjeni čelični oklop optočen zlatom sijevao je nalik na oblak nabijen munjama. Kurui su se trudili da ga zaustave, ali Bhima svlada sve te vitezove i onda udari na Droninu vojsku zasipajući slonove daždom strijela.

Učitelj se Drona ispriječio i pred njim kao što kopno zaprječuje put morskoj plimi. Nadao se da će mu Bhima ukazati isto poštovanje kao i Arđuna i zato ga oslovi: Bhimo, nije u tvojoj moći da se probiješ kroz ovu vojsku sve dok mene ne savladaš. Ja sam tvoj neprijatelj, silni junače! Krišni i Arđuni dopustio sam da se probiju kroz ovu vojsku, ali ti nećeš proći!

Njegove riječi naljutiše neustrašivoga Bhimu pa mu on, očiju zakrvavljenih od bijesa, odbrusi: Bijedni brahmane, nije Arđuna ovuda prošao zbog tvojega dopuštenja! Počastima koje ti je iskazao samo je pokazao koliko te poštuje. Ali ja prema tebi neću pokazati milosti kao što je to učinio Arđuna. Sada sam ti neprijatelj! Bio si nam nekoć davno učitelj, otac i prijatelj i kao oca smo te poštovali, ali sada sam kažeš da si mi neprijatelj. E, pa neka ti bude! — i rekavši to Bhima zavitla svoju topuzinu i u komadiće razbi Droninu kočiju.

Drona žustro skoči sa svojega vozila koje buzdohan istoga trena satjera u zemlju zajedno sa zapregom, kočijašem i barjakom.

A tada, kralju, tvoji sinovi opet okružiše Bhimu, prvaka među strijelcima s kola. U tome okršaju pogiboše njih jedanaestorica. Ne prođe dugo, a Bhima razjuri sva ta bojna kola bacajući srdite poglede oko sebe. Kada se Panduov sin probio kroz svu tu silu, opet ga je dočekao učitelj Drona i, smješkajući se, obasuo ga nebrojenim strijelama želeći da ga zaustavi. Onda Bhima skoči sa svojih kola, zažmiri, pa velikom brzinom jurnu prema Droni. Zaista, gospodine, Bhima je trpio pljusak Droninih strijela kao što bik podnosi olujni pljusak. Drona ga je Ijutito izranio, ali Bhima uhvati rudu njegovih kola i silovito ih tresnu o zemlju. Drona je uspio na vrijeme iskočiti i popeti se na druga kola, a onda se zaputio prema nekoj praznini u bojnim redovima. Snažni Bhima pak ponovo uđe u svoja kola i nezadrživo jurnu na vojsku tvojega sina. Probio se kroz redove Bhođa i Kambođa i kroz brojna plemena mleććha koji svi bijahu vrsni borci, a onda je ugledao velikoga strijelca Satyakija zanesena bitkom. Produži dalje željan da vidi Dhananđayu i, svladavši sve tvoje ratnike, napokon ugleda i velikoga strijelca kako nepreduje prema Đayadrathi s namjerom da ga pogubi. Bhima tada kliknu glasom nalik na grmljavinu, a Arđuna i Madhava odgovoriše mu poklikom.

Čuo je to i kralj Yudhišthira i razabrao glasove Bhime i lukonoše Arđune pa mu odmah laknu i srce mu se razveseli. Karna ne mogaše podnositi Bhimine urlike pa jurnu na njega gromko kličući i zatežući luk svojom golemom snagom. U junačkome Bhimi planu bijes kada je vidio Vaikartanu pa odape na njega nekoliko silovitih hitaca. Širokovrhom strijelom posla u Yamino carstvo Karnina kočijaša, a potom ubije i njegove bojne konje. Karna žurno napusti svoja beskorisna kola i pope se na kola Vršasene. Ipak, Karna je svoje strijele odapinjao štedeći Bhimu, a ovaj je gađao Karnu ne štedeći snage.

Onda se Bhima okrenu od Karne u želji da se pridruži Krišni i Arđuni, ali ga Radhin sin ponovo napadne i zasu ga gustim pljuskom strijela, izazivajući ga s osmijehom na licu lijepu poput rascvjetala lopoča: — Zašto si mi okrenuo leđa? Zar se toliko žuriš da vidiš Arđunu? Stani tu gdje jesi i zaspi me svojim strijelama!

Bhima nije mogao odoljeti nego okrenu svoja kola i započe okršaj sa Sutinim sinom. Činilo se da se sve vrijeme Karna smije i ruga Bhimaseni koji se borio kao raspomamljen. Onda srčani Bhima opet polomi Karnin luk i smijući se pobi zapregu i vozara, a njega brojnim dugačkim strijelama pogodi u grudi. Karna prijeđe na druga, propisno opremljena kola, i s bijesom olujnoga mora opet nasrnu na Bhimu. Obojici su oči bile zakrvavljene od jarosti i šištali su poput dviju zmijurina. Karna natjera svoju zapregu labuđe boje među Bhimine konje boje medvjeda i dvije se zaprege umrsiše. Dok su Bhima i Karna jedan drugoga zasipali strijelama, mnogi su slonovi, konji i ljudi ginuli od njihovih strijela naokolo, i nasta opći pomor a polje se prekri tjelesima.

Bhima opet presiječe Karnin luk, pobi mu zapregu i obori kočijaša iz njegova odjeljka, a Karna ošamućen Bhiminim strijelama nije više znao što da čini. Duryodhana opazi da je Karna u nevolji pa naredi svojemu bratu Durđayi da mu pomogne. Razbješnjeli Bhima izbode Durđayu svojim strijelama i u Yaminu kuću otpremi i njega i njegova vozara, a i konje iz zaprege. Karna zaplaka od ljuta jada pa obiđe počasni krug oko tvojega sina koji ležaše na zemlji grčeći se i uvijajući kao zmija. Onda tvoj sin Durmukha posluša Duryodhaninu zapovijest i žurno pođe prema Karni zasipajući Bhimu strijelama. Kada ga Bhima ugleda, i njega s devet pravih strijela otpravi u Yamino carstvo. Karna suznih očiju opet prekinu okršaj da bi obišao počasni krug oko paloga kraljevića, a potom se uzdišući povuče i ostavi ga da tamo leži.

Bhima je iskoristio tu priliku pa odape na Sutina sina četrnaest dugačkih strijela s perjem lešinara, a Karna mu na to uzvrati istim brojem. No slavni ratnik bješe već vrlo ranjav od Bhimina oružja i ožalošćen zbog ovih dviju smrti pa se povuče s bojišta popevši se na kola poginuloga Durmukhe.

Vidjevši da je Bhima porazio Karnu, Durmaršana i četvoro njegove braće krenuše zajedno da ga napadnu. Obučeni u prelijepe oklope, okružiše ga sa svih strana i prekinuše svojim strijelama kao rojem skakavaca. Bhima ih je dočekao smješkajući se i odapeo dvadeset pet strijela na kraljeviće lijepe poput nabesnika. Izbačene iz Bhimina moćnog luka, te strijele svu petoricu poslaše u Yamino boravište, a i njihove konje s njima. Beživotna tjelesa pokraj svojih kola kao golemo drveće oboreno olujom.

Karna je gledao pogibiju Dhrtaraštrinih sinova koji su mu došli u pomoć okrivljujući sebe za nju. Prestao se nadati da će odavde izvući živu glavu pa mu se vrati sva njegova snaga te on opet krenu na Bhimu i odmah ga probode petorim strijelama, a potom još sedamdesetorim, neprestano se smijući. Ne osvrćući se na te strijele sa zlatnim krilima, brušene na kamenu, Bhima izbode Karnu stotinom svojih.

Srditi mu Karna onda razbi tobolce sa strijelama, pokida uzde i s pet strijela izbode kočijaša koji pobježe k Yudhamanyuovim kolima. Odlučivši da pogine ili pobijedi, Kuntin sin dohvati tada mač i štit, ali mu štit razbiše Karnine silovite strijele. Ostavši bez kola i oružja Bhima hitnu prema Karninim kolima svoj čudesni mač. Taj veliki mač pade s neba poput ljutite zmije i presiječe Karnin napeti luk, ali ovaj posegne za boljim i još žilavijim lukom pa zasu Bhimu tisućama žestokih zlatopernih strijela. Sav izboden njima, Bhima skoči uvis. Užasnuti ga je Karna zavaravao skrivajući se u svojim kolima, ali Bhima mu skine barjak s kola i ostade ga čekati na poljani.

Pošto Bhimi ne pođe za rukom da ga izvuče iz kola, Radhin ga sin opet napade, ali taj okršaj nije mogao dugo potrajati jer Bhima više nije imao oružja pa se morao povlačiti i uzmicati. On opazi slonove goleme poput brjegova što ih Arđuna bijaše pobio i zamaknu među njih kako bi usporio Karnino napredovanje. Sasvim je odustao od nauma da se bori s njime i gledaše samo kako da izvuče živu glavu. On podiže jednoga od tih slonova i čekaše tako svojega protivnika nalik na Hanumanta koji je držao vrh Gandhamadane. Svojim strijelama Karna raskomada toga slona, a Bhima zatim poče na njega bacati te komade, kolne kotače, pobijene konje i sve što bi mu došlo pod ruku. No Karna je sve to odbijao i komadao svojim strijelama.

Bhima tada podiže svoje strašne šake u kojima bijaše silina groma i poželje smožditi svojega protivnika, ali se toga trena sjeti Arđunina savjeta i odusta. Nije želio omesti njegovo izvršenje. A Sutin je sin i dalje svojim strijelama mučio Bhimu i pomračivao mu njima osjetila. Ali je imao na umu obećanje koje je dao Kunti i ne htjede uzeti život nenaoružanome Bhimi. Samo mu se hitro primiče i dodirnu ga vrhom svojega luka, no Bhima mu istoga trena istrže luk iz ruku i njime ga zahvati po glavi šišteći od jarosti kao zmijurina.

Radhin se sin nasmija očiju zakrvavljenih od bijesa pa mu reče: Glupi proždrljivče, nemoj mi izlaziti na boj kada ne znaš vladati oružjem! Ti se u boju držiš poput trapavoga derišta. Pođi u prašumu živjeti kao isposnik i hrani se voćem i korijenjem jer nisi za bitku! Ti jedino znaš grditi kukavice i sluškinje zbog svoje večere! Gubi se, pođi u šumu!

I Bhima se morao naslušati svakakvih pogrda, a sav Karnin jad zbog nepravdi što ih je proživio u djetinjstvu izli se sada na glavu Bhime.

Na kraju se on nasmija i odvrati Karni: Jadniče, koliko sam te već puta pobijedio?! Kako se možeš tako hvasati? Niskorodni junače, hajde se goloruk uhvati sa mnom ukoštac! Ubit ću te pred svim ovim kraljevima kao što sam ubio golemoga Kićaku!

Oštroumni Karna razumje što Bhima smjera i ne prihvati izazov. U taj tren Arđuna na Krišnin poticaj odape na Karnu mnoge oštre strijele i one se poput zmija zabodoše u Karnino tijelo pa Sutina sina odmamiše iz Bhimine blizine. Pošto mu je Bhima sasjekao luk, a Arđuna ga teško izranio strijelama, Karna se napokon udalji odatle.

— Evo stiže i neustrašivi Satyaki! — reče Krišna Arđuni— Tvoj učenik i prijatelj pobjedonosno se probija kroz neprijateljske redove. — A Arđuna će na to: — Ne dopada mi se to Krišno! Velika je pogrješka što ga je Yudhišthira poslao k nama. Drona stalno traži priliku da zarobi kralja.

Uto Bhurišravas vidje napobjedivoga Satyakija pa se razgnjevi i napadne na njega. Slavni ratnik iz zemlje Trigarta dugo se sukobljavao sa Satyakijem sve dok se obojici ne polomiše kola, a onda nastaviše dvoboj na zemlji, s mačem i štitom u rukama. Kada im od oružja ostadoše samo patrljci, oni se dohvatiše ukoštac golim rukama.

Tada Vasudeva reče Arđuni: Pogledaj Satyakija, prvoga među strijelcima! Ostao je bez svojih kola pošto se probio kroza svu ovu silu Bharata idući za tvojim tragom. Gledaj, Somadattin će sin nadvladati junaka Vrišnija i Andhaka! Satyaki je iscrpljen od mnogih napora. Arđuno, zaštiti svojega učenika!

Arđuna mu na to odvrati: Prvak Kurua i junak Vrišnija ogledaju se među sobom kao što bi se razjareni slon poigravao sa silnim lavom iz prašume.

Uto se začuše krici među okolnim ratnicima. Bhurišravas udarcem bješe oborio vođu Satvata i vukao ga je po zemlji kao što bi lav vukao oborena slona. Onda ga je udario nogom u grudi, ščepao za kosu i podigao mač.

Tada će Krišna: Gledaj, silni Arđuno, Satyaki će izgubiti glavu!

Arđuna mu odgovori: Moje oči prate Đayadrathu i ne mogu se obazirati na Satyakija! Ipak ću radi njega učiniti ovaj teški pothvat! I rekavši to i poslušavši Vasudevu, on odape s Gandive strijelu oštru kao britva. Strijela bljesnu nebom nalik na sjajni meteor i ratniku Kurua odsiječe ruku prekrivenu grivnama, koja stiskaše balčak mača.

Osakaćen Arđuninom strijelom, Bhurišravas ostavi Satyakija pa u svojemu bijesu poče ocrnjivati Panduova sina: Kuntin sine, ti si izvršio bezdušno i okrutno djelo! Odsjekao si mu ruku premda se nisi borio sa mnom! Ja te čak nisam ni vidio! Jesi li kod Indre ili kod Rudre učio ovako rukovati oružjem? Da nisi to naučio kod Drone ili kod Kripe? Zašto da ti, koji si bolje nego itko na ovome svijetu upoznat s pravilima ratovanja, učiniš ovo djelo koje je dostojno samo grješna bijednika niskoga roda? To može učiniti samo opaki zlikovac! Mora biti da te na to naveo Vasudevin sin jer nitko u čijim venama teče kraljevska krv ne bi ni pomislio na takav podmukli zločin!

Tada mu Arđuna odgovori: Ti si star čovjek i može biti da su ti godine pomutile razbor. Optužuješ nas bez razloga! Zar sam mogao stajati i da promatram kako mi ti ubijaš prijatelja, moju desnu ruku!? On mi je došao u pomoć i radi mene nije žalio ni svoj život! Sada bespomoćan leži na zemlji i ja bih zaslužio da odem u pakao da sam to dopustio. Kažeš da me je Krišnino društvo iskvarilo! Ta tko na ovome svijetu ne bi volio biti tako pokvaren? Kada si ga ti izazvao, Satyaki je već bio iscrpljen i slabo naoružan. Koje ti je pravilo časti dopustilo da podigneš svoj mač na čovjeka koji nemoćan leži na zemlji? Kada čovjek kreće u boj radi sebe samoga, ne mora se obazirati na svoj život, ali zar ne zaslužuje zaštitu onaj tko se bori za drugoga? Da nisam obranio Satyakija, bio bih zbog svoje nebrige kriv za njegovu smrt. Kako bi se ti, junače, ponio prema onome tko zavisi od tebe?

Stari ratnik ništa ne odgovori. Samo je lijevom rukom rasuo strijele po zemlji i sjeo na tu postelju želeći se zaputiti u Brahmanovo carstvo predavši svoja osjetila brizi božanstva koja nad njima vladaju. Jasnoga i pročišćenoga uma on se povukao u yogu ne skidajući svoj pogled sa Sunca i misleći na velike upanišadi.

Svekolika vojska Kurua stade hvaliti staroga ratnika, a rušiti Krišnu i Arđunu, no Bhurišravas se zbog toga nije nimalo radovao. Arđuna onda reče s tugom u srcu i bez traga ljutnje: Svim je kraljevima znan moj veliki zavjet da nitko neće poginuti tko je na mojoj strani samo ako mi je protivnik na domašaju strijele. Sjeti se toga, Bhurišravase, i nemoj mene osuđivati. Je li nepravedno to što sam ti odsjekao ruku braneći nenaoružanoga Satyakija? A koji bi pravičan čovjek, gospodine, mogao hvaliti pogubljenje Abhimanyua, koji još bijaše dijete, bez oružja i u raskidanu oklopu?

Na to stari vitez samo dodirnu zemlju svojom lijevom rukom i ostade nijem oborivši glavu. A tada ustade Satyaki oslobođen iz ruku Somadattina sina i potrže mač nakanivši odsjeći glavu plemenitome Bhurišravasu. Doista, bješe naumio ubiti nedužnoga Bhurišravasa koji je sjedio tu i onako bez ruke sličio slonu s odsječenom surlom, takoreći već mrtav, ubijen rukom Panduova sina i ne misleći više na bitku. Svi ratnici stadoše glasno negodovati i osuđivati ga, ali bješe uzalud čak i to što su Krišna, Arđuna i Bhima dovikivali da se okane svoje zle namjere. Satyaki udari svojim mačem i odrubi glavu starome ratniku koji je na svojoj postelji od strijela smireno sjedio odvrativši se od života. Starčeva se glava otkotrlja preko poljane, a tijelo ostade sjediti u položaju yoge.