Kada je osvanuo četrnaesti dan boja, učitelj Drona, najbolji od svih koji vladaju oružjem, poče postrojavati svoje čete za boj. Diže se graja od srditih ratnika koji su napinjali svoje lukove okidajući tetivu i uzvikivali: Gdje je taj Dhananđaya? — Neki su bacali u visine svoje goleme mačeve, oštre i dobro izbrušene, s oštricama boje neba i lijepim balčacima. Neki su bacali svoje buzdohane okićene zvoncima i namazane sandalovim mehlemom, ukrašene zlatom i dijamantima. Potom su, ispunjeni gnjevom i ponosom, golim rukama dočekivali svoje oružje.

Kada je rasporedio svoje akšauhinije, Bharadvađin sin reče kralju Đayadrathi: Ti i silni Karna, Ašvatthaman, Šalya, Vršasena i Kripa sa stotinu tisuća konjanika, šezdeset tisuća kola, deset tisuća slonova s kulama i dvadeset i jednom tisućom pješaka u oklopima zauzmite položaj dvanaest milja iza mene. Tamo ni Indra na čelu bogova neće moći dosegnuti, a o Pandavama da i ne govorimo.

To umiri vladara Sindhua i on učini kako mu je rečeno.

Kraljević se Durmaršana, željan bitke, postavio na samo čelo, a uz njega bijaše tisuću i petsto razdraženih slonova, toliko velikih da ih je bilo strahota i pogledati, a svi su bili oklopljeni.

Bojni poredak što ga je napravio Bharadvađin sin dijelom bijaše šakata, a dijelom krug, bio je dugačak četrdeset i osam milja, a u pozadinu je sezao dvadeset milja. U pozadini tog stroja bio je neprobojni poredak nazvan Lopoč, a unutar njega stajale su zbijene čete postrojene u oblik zvan Igla. Na ušicama te igle stajao je veliki ratnik Krtavarman, do njega vladar Kambođa, do ovoga Dalasandha, a onda dalje Duryodhana i Karna i još stotine i tisuće probranih junaka. Na drugoj strani te igle stajao je Đayadratha. Drona je bio na prilazu redovima šakate.

Bojište se polagano prekrivalo junacima Bharata željnim borbe, a kada dođe čas zvani raudra, pojavi se i Arđuna, a pred njegovim kolima letjele su, igrajući se tisuće vrana i gavranova. Počeše uz prasak padati tisuće meteora. Arđuna postavi svoja kola u prednje linije gdje će tuča strijela biti najgušća pa puhnu u svoju školjku, a i Krišna puhnu u Panćađanyu. Od toga zvuka uzdrhta srce vojsci Kurua, a kosa se ratnicima diže od užasa. Majmun na Arđuninu stijegu otvori usta i užasno riknu, a uz njega zaurlaše i ostala stvorenja koja su stajala uz njega. Podižu se opća huka i urlik, a Arđuna oslovi potomka Dašarha: Povezi me, Krišno, onamo gdje je Durmaršana. Probit ćemo se kroz onaj odred slonova. — I izrekavši to, on zasu protivničku stranu pljuskom strijela kao što oblaci kišom zasipaju planine.

Kada je Arđuna krenuo u proboj, mnogi junaci Kurua izgiboše ili se pred njim razbježaše izgubivši prisebnost. Kraljevića Duššasanu spopade bijes pa, željan okršaja, navali na Arđunu, ali se ovaj dalje probijao i ne hajući za njega. Probijeni jednom te istom Arđuninom strijelom padali su na tlo po tri ili četiri ratnika, a mogla su se vidjeti i mnoga trupla bez glave kako i dalje stoje stežući u rukama svoje oružje.

Duššasanina se vojska razbježa pred Arđunom, a i sam Duššasana morade se vratiti pod Dronino okrilje. Arđuna se primakao Droni, pa na Krišnin nagovor sklopi ruke i oslovi ga: Poželi mi sreću, brahmane, i daj mi blagoslov. Tvojom milošću ja ću se probiti kroz ovaj neprobojni red. Ti si moj starješina kao i Yudhišthira ili čak kao Krišna, o neporočni gospodine! Kao što Ašvatthaman zaslužuje da ga zaštitiš, zaslužujem to i ja. Želim uz tvoje dopuštenje ubiti kralja Sindhua!

Učitelj se na te riječi osmijehnu pa mu odvrati: O Bibhatsu, nećeš ubiti Đayadrathu ako ne pobijediš mene! — I Drona ga zasu pljuskom oštrih strijela koje Arđuna dočeka svojima. Dronine strijele izbodoše i Arđunu i Krišnu i njihove konje, a Arđuna promijeni presječenu tetivu pa posla na Dronu najprije šest stotina, pa sedam stotina, pa tisuću, a onda deset tisuća svojih strijela i to bješe svaki put tako brzo kao da je odapeo samo jednu. Poginuše mnogi koji su stajali uz Dronu.

Onda mu Drona odgovori strijelom koja ga pogodi posred prsa i načas nestane njegova snaga, ali Arđuna ipak ubrzo dođe k sebi pa se nastavi suprotstavljati učiteljevim napadima.

Tada se javi Vasudeva: Arđuno, ne smijemo tratiti vrijeme. Moramo izbjeći Dronu jer nas čeka važniji zadatak!

Arđuna će na to: Ako ti tako kažeš!

I oni produžiše dalje držeći učitelja s desne strane. Onda Drona pozva Arđunu: Kamo ćeš, Panduov sine? Je li istina da ti ne prekidaš borbu sve dok ne pobijediš svojega neprijatelja?

— Ti si moj učitelj, a ne moj neprijatelj! — odvrati Arđuna. — Ja sam tvoj učenik i zato sam ti kao sin. A osim toga, na ovome svijetu nema čovjeka koji tebe može pobijediti.

I moćno oboružani Bibhatsu produži dalje probijajući se kroz čete Kurua, a s bokova su ga pratili plemeniti kraljevići Panćala: Yudhamanyu i Uttamauđas.

Vidjevši da su se pred Kuntinim sinom ispriječila Krtavarmanova kola, Krišna pomisli da ne smiju gubiti vremena s njime pa reče Arđuni: Ne pokazuj nikakve milosti prema Krtavarmanu. Satri ga i pogubi! — Na to Arđuna zasu Krtavarmana svojim strijelama tako da ovaj bješe potpuno ošamućen, a onda potjeraše svoje brze konje na vojsku Kambođa. Kao što požar tjeran vjetrom proždire gustu šumu, tako je i Arđuna, oganj Pandava, Ijutito obarao šumu ratnika Kurua, šibajući naokolo strijelama kao vatrenim jezicima, a Krišna bješe vjetar koji ga je podjarivao. Sa svih strana okružen obručima kola i slonova, tisućama i tisućama koje ga opkoljavahu red za redom, Dhananđaya nestade među njima kao Sunce umotano oblacima.

Duryodhana se na svojim kolima hitro probi do učitelja pa mu kaza: Taj se Arđuna takoreći već probio porazivši sve one vitezove! Neka ti sada pomogne tvoja pamet da smisliš nešto kako bismo mogli ubiti Arđunu. Da si mi blagoslovljen, učitelju, učini nešto kako Đayadratha ne bi izgubio glavu! O blagoslovljeni, ja znam da si ti naklonjen Pandavama, a meni se već razum pomutio od silna razmišljanja što ću i kako ću. Naš si kruh jeo, a ipak nam se odužuješ zlom. Da mi nisi obećao da ćeš pobijediti i poniziti Pandave, ja nikada ne bih pokušao spriječiti gospodara Sindhua da se vrati u svoju domovinu. Nemoj se gnjeviti na mene. Možda buncanjem i ludovanjem jer me je obuzeo užas! O, zaštiti sada vladara Sindhua!

Drona će na to: Ne uzimam ti za zlo te tvoje riječi. Ti si mi drag koliko i Ašvatthaman. Sada ćeš činiti ono što ti budem rekao: Pod teretom sam godina i ne mogu se kretati tako hitro kao Arđuna. Ja moram uhvatiti Yudhišthiru, a tebi ću, kralju, staviti ovaj zlatni oklop tako da ga neće moći probiti nikakvo oružje kojima se ljudi koriste. Ni Krišna, a ni Kuntin sin neće ga moći probiti strijelama. Ovako oklopljen pohitaj ususret Arđuni i on se neće moći nositi s tobom.

I rekavši to, prvi među posvećenicima brahmanu dotakne vodu i izgovori propisane mantre pa žurno pripasa Duryodhani čudesni blistavi oklop i tako posla kralja u boj. Duryodhana pođe za Arđunom koji već bijaše duboko zašao u silu Kurua.

Sunce već bješe krenulo naniže, prema vrhovima brjegova Asta i njegove zrake ublažiše svoju žestinu, a dan se počeo lagano gasiti na nebu prekrivenu prašinom. Vojnici su se, kako koji, neki odmarali, neki borili, a neki su se vraćali u okršaj željni pobjede. I dok su se vojske tako borile, obje se nadajući pobjedi, Arđuna i Krišna dalje su se probijali prema vladaru Sindhua.

Kuntin je sin svojim strijelama pripravljao put dostatan za svoja kola, a Krišna je pokazivao svu svoju vještinu upravljajući ih kružnim putanjama različitih oblika i vrsta. Arđunine strijele s urezanim njegovim imenom, dobro ugođene i omotane mačjim crijevom, pravih spojeva i dalekometne, čvrsto načinjene od rezanoga bambusa ili pak čitave od željeza, pile su neprijateljsku krv zajedno s pticama grabljivicama. Stojeći na svojim kolima, puštao je Arđuna svoje strijele po dvije milje u daljinu, a one su padale i gasile živote upravo kada bi kola pristizala na to mjesto gazeći preko pobijenih ljudi i konja, preko polomljenih kola i mrtvih slonova.

Onda Krišna oslovi Arđunu: Gledaj, Dhananđayo, eno Suyodhane kako nas pretječe! On čini se zna da će se danas sukobiti s tobom. Ako ga uz malo sreće danas ubiješ, lako ćeš se probiti kroz njegovu vojsku bez gospodara.

— Neka bude kako kažeš! — odvrati Arđuna. — To je upravo ono što bih morao uraditi!

Tada tvoj sin, gospodine, izazva uz osmijeh Krišnu i Dhananđayu na boj, a ova dvojica vrlo se obradovaše. Duryodhana probode Arđunu trima strijelama velike snage koje su se mogle duboko zabosti. Četirima strijelama pogodi četiri njihova konja, a deset ih zabode Vasudevi u prsa presjekavši mu bič u rukama. Tada Krišna reče Arđuni: Ovo što sada gledam još nikada nisam gledao, kao što ne vidjeh ni da brjegovi hodaju! Tvoje strijele nemaju nikakva učinka! Predvodniče Bharata, ili je Gandiva izgubila svoju snagu ili su tebi ruke onemoćale.

Arđuna mu na to odvrati: Rekao bih, Krišno, da su oklop na Duryodhaninu tijelu namjestile Dronine ruke. Tako kako je postavljen, taj je oklop neprobojan za moje strijele. U njemu je sila svih triju svjetova! Ovo može biti samo Dronina vještina, a ja sam je od nje učio. Ali onaj koji sada nosi taj oklop ne zna kako se to radi. On ga nosi kao što bi to žena činila. Čak i da je taj oklop božanski i da ga je sazdao sam Brahma, neće moći od mojih strijela zakloniti ovoga zlikovca Duryodhanu.

Tada Arđuna svojim strijelama pobi Duryodhanine konje i oba bočna kočijaša, presiječe mu luk i pokida kožnate štitnike za šake. Potom stade komadati njegova kola i Duryodhana se ubrzo nađe bespomoćan, šaka isprebijanih strijelama. Vidjevši velikoga ratnika u nevolji, mnogi mu pohitaše u pomoć, a Arđuna stade silom svojega oružja satirati svu tu vojsku.

Ali Krišna ne htjede gubiti vrijeme nego doviknu Arđuni: Žustro poteži tetivu, a ja ću puhnuti u svoju školjku!

I Kešava, lica prekrivena prašinom, silovito puhnu u svoju Panćađanyu. Od njezina zvuka i od brujanja Gandivine strane svi ratnici Kurua, i slabi i jaki, popadaše po zemlji i Arđunina se kola najednom pojaviše iz toga mnoštva kao Sunce kada izađe iza oblaka.

Duryodhana i osam velikih vitezova koji bijahu određeni da štite Đayadrathu svi zajedno okružiše Panduova sina i čudesni bijahu podvizi onoga kojem je Krišna kočijaš dok je dijelio megdan sa svim tim ujedinjenim ratnicima.

Za to je vrijeme Yudhišthira bio u velikoj nevolji. Ljutiti Drona presjekao mu je luk i on uze drugi, bolji i žilaviji, i njime obori sve one tisuće strijela kojima ga je Drona obasipao. Tada se Drona razbjesni i svojim oštrovrhim strijelama pobi Yudhišthirinu zapregu, a ovaj goloruk skoči sa svojih nepokretnih kola i Sahadeva ga na svojima odveze s bojišta. Dok je Drona nastavljao istrebljivati Somake, nitko se ne usudi na njega jurišati i nitko ga čak ne pogodi strijelom. Pogubni se okršaj nastavljao, a u taj čas Yudhišthira začu zvuk Panćađanye u koju je duhnuo Vasudeva. Doista se zbilo tako da se od urlanja Dhrtaraštrovića pred Arđuninim kolima i od huke bitke koju je vodio junački Satyaki brujanje Gandive nije moglo čuti. Kraljevskome Panduovu sinu dođe napamet: Nešto nije dobro s Arđunom čim se Panćađanya tako oglašava, a Kurui urlaju od radosti! — i od te mu se misli pomrači pred očima, srce mu uzdrhta od straha i on drhtavim glasom oslovi Satyakija: O Satyaki, ti, koji si po smjelosti jednak Krišni, uvijek si bio oslonac Pandavama kao što je to i Krišna. Zato ću te opteretiti bremenom koje ti i doliči da podneseš. Arđuna je tvoj brat, prijatelj i učitelj. Pođi mu sada u pomoć jer slutim da je u teškoj nevoji.

Predvodnik Šinija odgovori na to pravednome kralju Yudhišthiri: O gospodine nepropadne slave, čuo sam tvoje pravdoljubive riječi koje će me zbog Arđune odvesti k slavi. Spreman sam za Arđunu i rođeni život žrtvovati! Ali meni je Arđuna pred samim Vasudevom nekoliko puta napomenuo da tvoju sigurnost povjerava meni i da će samo tako biti bezbrižan kada krene da ubije Đayadrathu.

A Yudhišthira mu odvrati: Tako je kako zboriš, gospodine, ali od toga moje srce nije postalo ništa mirnije budući da je sada Arđuna ugrožen. Ja ću poduzeti sve da sebe zaštitim, a tebi naređujem da kreneš onamo kamo se i Arđuna otputio! Jaki će me Bhima braniti, a tu je i Dhrštadyumna koji se iz ognja rodio samo da bi Droni donio propast.

Velmoža Šinija saslušao je Yudhišthiru, pa se uplašio što će mu Arđuna reći kada čuje da je napustio Yudhišthiru, ali onda pomisli da će ga ljudi smatrati kukavicom ako ne ode. Uto Yudhišthira naredi da se Satyakijeva kola natovare tobolcima sa svakakvim oružjem i svim ostalim potrepštinama, a njegove vrsne konje ispregoše i dadoše im da piju, prošetaju se i okupaju. Onda ih opet upregoše pošto su im počupali strijele iz tijela i dali im da se najedu. S odmornom zapregom Satyaki pođe da pronađe Arđunu i iznenada udari na vojsku Kurua, no Drona stajaše na njegovu putu. On ga zasu strijelama pa viknu: Tvoj učitelj Arđuna izbjegao je sukob sa mnom i otišao odavde kao kukavica. Ako me i ti, kao i on, brzo ne obiđeš, nećeš danas odavde iznijeti živu glavu!

Satyaki mu na ovo odgovori: Ja ću po naređenju kralja Yudhišthire poći tragom svojega učitelja. Budi blagoslovljen, brahmane, a ja sada ne bih dangubio. Trebalo bi da učenici uvijek kroče stopama svojih učitelja pa ću i ja tako učiniti.

I on se okrenu svojemu vozaru pa reče: Prođi onim praznim prostorom pored Karnine vojske!

Srditi Drona pođe za njime zasipajući ga tisućama strijela, a i razgnjevljeni Krtavarman pođe mu ususret s namjerom da ga zaustavi. Satyakiju se suprotstaviše mnogi hrabri i moćni ratnici i on, koji bješe nazaustavljiv, nije mogao uznapredovati ni koraka. Mnoštvo ratnika vičnih ubijanju zasuše Yuyudhanu nebrojenim strijelama i pažljivo ga opkoliše, a Drona ga pogodi sa sedamdest sedam strijela. Onda Satyaki nacilja strijelom zlatnih krila iz koje sijevahu plamenovi, sličnoj bijesnoj zmijurini ili Uništiteljevoj palici, i njome probode Krtavarmana. Ta se strašna strijela probi kroz njegov blistavi oklop i natopljena njegovom krvlju zabi se u zemlju. Okupan krvlju, ranjeni Krtavarman ispusti iz ruku luk sa strijelom na tetivi i pade u svoja kola.

Tada Satyaki produži put kroz Kurue kao Indra kroz bojne redove asura. Jednom jedinom strijelom on obori Dronina vozara i svojim hicima natjera njegovu zapregu da odvuče kola daleko odatle. Neustrašivi Drona vidje da su njegovi bojni redovi u rasulu i krenu zaštititi svoju vojsku umjesto da goni Šinijeva unuka.

Čak ni Arđuna, kralju, ne počini onakav pokolj kakav je napravio Satyaki među tvojim trupama. Rastjerujući njihove redove, on se nastavi probijati prema Arđuni.

Drona ugleda Duššasanina kola u blizini pa mu reče: Duššasano, zašto bježe onolika kola? Je li kralj dobro? Je li vladar Sindhua još živ? Zašto se vraćaš iz okršaja? I ti si izazivao svu onu mržnju Pandava i Panćala, a sada si se uplašio samoga Satyakija. Ti si kraljev brat i veliki strijelac! Potjeraj svoja kola na Satyakija jer će se sva ona vojska rasusti!

Tvoj sin ne izusti ni riječi, nego učini kako mu je rečeno.