Tada dvojica junaka pozdraviše Sumrak pa se opet popeše na svoja kola razgovarajući o tome danu koji bijaše tako poguban za živote ratnika. Tako razgovarajući, Krišna i Arđuna stigoše u logor Pandava i opaziše tugu koja bješe na licima ratnika. Kada Arđuna vidje ožalošćenu braću i sinove, njemu se srce stegnu od strepnje.

Vidio je da nema Abhimanyua pa kaza: Lica su vam blijeda i nevesela, a Abhimanyua ne vidim među vama. Nitko me od vas ne pozdravlja, a već sam čuo da je Drona danas napravio kružni bojni red. Nitko osim Abhimanyua nije ga mogao probiti, ali ja ga ne stigoh naučiti kako se, kada jednom uđe, iz njega izlazi. Jeste li mojeg dječaka tražili da probije Dronin bojni poredak? Je li možda poginuo brojno nadvladan pošto se tamo probio?

Kada su mu njihove oborene oči i potištena šutnja potvrdili najgora strahovanja, nesretni otac zavapi: Jao, mili moj dječače, ako te ne budem mogao gledati, otići ću i sam u Yaminu kuću. O dijete, smrt te otela od mene nesretnika, a nikada se nisam mogao nasititi tebe gledajući! Što će mi reći Subhadra, a što Draupadi kada saznaju da te više nema! Mora da im je srce načinjeno od adamanta kada se nije raspuklo na tisuću komada pri pomisli da ću morati gledati snahu kako plače srca probodena strijelom užasa!

Krišna je tješio ucviljenoga Arđunu okupana suzama: Ne odaj se bolu! To je put svih hrabrih i nepokolebljivih kšatriya i junaka kojima je ratovanje zanat. Ratnik mora biti uvijek pripravan mlad umrijeti. Abhimanyu je još bio dječak, a dospio je u sretne predjele za kojima žude iskusni sjedokosi ratnici. Ovladaj svojom žalošću jer, ako ga nastaviš ovako javno oplakivati, klonut će srce tvojim rođacima i prijateljima.

Glasom koji je podrhtavao od silnoga jada, Parthin se sin onda obrati svojoj braći: O zemaljski vladari, želim čuti kako se borio moj Abhimanyu. Jao, zar ti vaši oklopi i svakovrsno oružje služe samo za to da bi se njima kitili, zar vam je jezik samo za to da biste razgovarali po saborima, kada niste mogli zaštiti mojega sina? — I rekavši to, Partha[8] sjede držeći u rukama luk i svoj odlični mač. Ni od prijatelja, a ni od braće ne nađe se nitko tko bi se usudio niti pogledati Arđunu okupana suzama, a kamoli ga osloviti.

Doista, nitko se ne usuđivaše da mu se obrati izuzev Vasudeve i Yudhišthire. Pošto je saslušao Yudhišthirinu pripovijest, Arđuna samo duboko uzdahnu i zajeca: O sine! — i sruši se na zemlju u strašnome bolu. Svi se ratnici Pandava okupiše neveselih lica oko njega netremice gledajući jedan drugoga. Kada Arđuna dođe k sebi, pomami se od bijesa i činilo se da ga je spopala groznica. Sav se tresao i duboko je uzdisao, a onda stisnu šake bacajući oko sebe sumanute poglede pa reče: Zaričem se da ću sutra ubiti Đayadrathu! Spasit će se samo ako napusti Dhrtaraštrovće i zatraži Krišninu ili tvoju zaštitu, kralju! Arđuna vam se na to svečano zaklinje! Neka ne dođem nikada u sjajna nebesa gdje borave moji praoci, neka u društvu najcrnjih grješnika čamim u najdubljem paklenom ponoru ako sutra, prije no što Sunce zađe, ne umre Đayadratha! Ne bude li sutra pao od mojega gnjeva, Arđuna će odložiti oružje i ući u oganj lomače! Čujte me asure, a i vi, bogovi, i ljudi i ptice i zmije, čujte i vi što tminama lutate, a i ponovno rođeni rišiji i nebeski rišiji, i vi pokretne i nepokretne tvorevine i svi ostali koje ne spomenuh, nitko od vas neće me spriječiti da izvršim svoj naum! Može sići u donje svjetove ili se popeti na nebesa, može se među nebesnike sakriti ili tamo gdje obitavaju daitye, ali ga mojih stotinu strijela neće mimoići! Kada ova noć prođe, skinut ću glavu Abhimanyuovu zlotvoru! — I izrekavši to, Arđuna objema rukama napnu Gandivu, a zvuk njezine tetive dotaknu sama nebesa.

Krišna je saslušao Arđuninu zakletvu, a onda mu kaza: Ti si se zavjetovao da ćeš ubiti Đayadrathu i tvoja ti braća odobravaju, ali si takvim činom silno prenaglio. Ne pitajući mene, preuzeo si na sebe veliki teret. Jao, kako ćemo sada izbjeći podsmijeh ljudi? Znaj da će na Duryodhanin zahtjev učitelj učiniti sve kako bi te omeo u tome. Poredat će kola i zaprege, okupit će sve silne ratnike i načinit će bojni red napola kao kola, a napola kao lopoč. U sredini lopoča postavit će ratnike u oblik ježa i svi će veliki junaci braniti Đayadrathu. Bit će tu Karna i Bhurišravas, Dronin sin i nepobjedivi Vršasena, Kripa i vladar Madre. Razmisli, Arđuno, o svakom od njih i o njihovoj vještini. Kada se udruže, njih nije lako pobijediti!

Arđuna će na to: Ako je po mojemu, ta šestorica, kada se udruže, nemaju ni pola moje snage. Vidjet ćeš kako ću im polomiti oružje i učiniti ih bespomoćnim. Vidjet ćeš kako će, Droni naočigled, glava vladara Sindhua pasti na zemlju praćena njihovim jadikovkama. Nemoj potcijeniti Dhananđayu! Ako sam se zakleo, računaj da je Đayadratha već poginuo! Borit ću se da pobijedim, a ne da izgubim. Istina je da je u brahmanu istinitost, da je u pravednome krotkost, da je u žrtvi napredovanje i da je u Narayani pobjeda!

Rekavši to Krišni, a i samome sebi, Arđuna se još jednom obrati Krišni svojim dubokim glasom: Trebalo bi, Krišno, da se, čim bude svanulo, pobrineš da kola budu spremna i dobro opremljena jer je pred njima težak zadatak.

Te noći ni Vasudevi ni Dhananđayi nije dolazio san na oči. Provodili su je gorko uzdišući u svojoj strašnoj žalosti. Bogovi se zabrinuše znajući da je Naru i Narayanu obuzeo gnjev pa se i Indra pitao: što li će iz svega ovoga nastati? Iz vedra je neba grmjelo i sijevalo, a zemlja se potresala sa šumama i vodama. Onda moćni Indrin sin reče Krišni: Idi i utješi svoju sestru Subhadru i njezinu snahu Uttaru. Gospodine, idi i reci im riječi utjehe i istine.

Ojađena srca zaputi se Krišna Arđuninu staništu da utješi svoju ucviljenu sestru.

Te iste večeri kralj je Sindhua Đayadratha saznao za Arđuninu zakletvu i našao se na teškoj muci. Zamisli se, pa onda lagano ustade i ode tamo gdje se kraljevi bijahu okupili pa im uplašen i posramljen reče: Onaj što ga je požudni Indra u Panduovoj njivi zasijao, opaki zloćudnik Arđuna, nakanio je otpraviti me na onaj svijet. Ostajte s mojim blagoslovom jer ja ću se zaputiti svojemu domu. Želim još poživjeti. Ako želite da ostanem, vi me, kšatriyski prvaci, zaštitite silom svojega oružja!

A Duryodhana, kojemu je njegov vlastiti naum uvijek bio važniji od svega ostalog, stade ga umirivati i nabrajati znamenite vitezove koji će ga sutra braniti u boju pa ga tako primiri. Te noći on odvede Đayadrathu u Dronin šator. Đayadratha, s poštovanjem dodirnuvši učiteljeva stopala, progovori: Reci mi, učitelju, ima li kakve razlike između moje i Arđunine streljačke vještine?

Drona mu odgovori: Sine, obojica ste učili iste nauke. Samo što je Arđuna vodio strog život i mnogo se bavio yogom i zbog toga je nadmoćan. Ti ga se ipak nemoj plašiti. Onoga kojega štiti moje oružje ne mogu savladati ni sami bogovi. Načinit ću ubojni red koji Arđuna neće uspjeti probiti. Snažni viteže, moraš slijediti stazu kojom su hodili tvoji očevi i praoci. Valjano si naučio Vede i prinosio si žrtve Ijevanice, mnoge si žrtvene obrede priredio i za tebe Smrt ne može biti uzrok strahovanja. Svi smo mi, i ja i moj sin, smrtni i kratkovjeki.

Misli na to da će nas sve, prije ili kasnije, pokositi Vrijeme i da ćemo poći na onaj svijet noseći sa sobom samo svoja djela.[9] Blaženstvo koje isposnici zaslužuju pokorom, kšatriye zaslužuju svojom hrabrošću, izvršavajući dužnosti svojega staleža. I tako Bharadvađin sin umiri Đayadrathu čije srce očvrsnu i on odluči da se bori.

A plemeniti se Krišna vratio u svoj šator u pratnji kočijaša Daruke i spustio se na svoju bijelu postelju te utonuo u yogu. Neprestano je razmišljao o Arđuninu zavjetu. U logoru Pandava nitko te noći nije spavao.

Usred noći Krišna se trže iz drijemeža i oslovi svojega kočijaša: Daruko, Arđuna se, slomljen žalošću za svojim sinom, zakleo da će sutra prije smiraja Sunca pogubiti Đayadrathu, a ovoga će sutra braniti sve Duryodhanine čete. Bit će tu i Drona sa svojim sinom, a on vrlo dobro zna što treba učiniti. Onome koga on brani ne može nauditi ni sam neusporedivi Tisućuoki Indra. Ja neću imati snage, Daruko, gledati zemlju na kojoj nema Arđune. Njemu za ljubav ja ću ih sutra sve pobiti, pa i Karnu i Suyodhanu. Onaj tko mrzi Arđunu mrzi i mene. Znaj da je Arđuna polovica mene samoga. Kada mine ova noć i jutro osvane, ti ćeš, Daruko, opremiti moja kola po svim pravilima ratne nauke. Stavit ćeš u kola sve što je potrebno pa pomno prati kuda se ja krećem. Kada začuješ moju školjku Panćađanyu kako svira piskavi zvuk aršabha, doći ćeš hitro po mene. Velim ti, Suto, da će Arđuna sutra ubiti onoga kojemu je obećao smrt!

— Tigre među ljudima — odvrati Daruka — onaj kojemu si ti kočijaš ne može biti pobijeđen. Učinit ću kako si mi naredio, a ova noć neka Arđuni donese jutro pod blagonaklonim znamenjem.

Prođe i ta noć i kralj Yudhišthira ustade iz svoje postelje.

Plesači plesaše, a miloglasni pjevači zapjevaše umilne skladbe u slavu roda Kurua. Spretni glazbenici zasviraše u svoje instrumente i ti zvuci rasaniše prvoga među kraljevima. On pođe na kupanje da obavi sve što bješe nužno. Priđoše mu stotinu osam slugu okupanih i odjevenih u bijelo držeći mnoge zlatne vrčeve napunjene do vrha. Sjedeći na svojoj kraljevskoj stolici odjeven u tanku košulju, kralj se okupao u nekoliko vrsta vode začinjene sandalovinom i posvećene mantrama, a snažni i spretni službenici trljali su ga vodom u koju bijahu nacijeđene različite ljekovite trave. Potom se okupa u vodi, začinjenoj raznim mirisima, a nakon toga osuši kosu dugačkom tkaninom bijelom kao labuđe perje. Pošto su mu namazali tijelo sandalovim melemom, odjenuše ga u čiste haljine i cvjetne vijence. Onda se moćni vladar u mislima predade molitvi sjedeći sklopljenih ruku i licem prema istoku, kako to čine svi pravednici. Zatim kralj s velikom poniznošću uđe u odaju u kojoj bijaše sveta vatra i oda joj počast svežnjevima pruća od svetoga drveta i Ijevanicom pročišćenog masla posvećena mantrama. Izašavši odatle, Yudhišthira prijeđe u drugu prostoriju u kojoj su bili prvaci među brahmanima, samoobuzdani znalci Veda očišćeni zavjetima i učenjem svetih spisa. Svi se oni bjehu okupali pošto su obavili žrtvene obrede. Tih obožavalaca Sunca bješe tu puna tisuća, a uz njih još osam tisuća brahmana iz istoga reda. Panduov ih sin darova medom, maslom, najboljim voćem od vrsta koje su pod dobrim znamenjem i svakom dade nešto zlata i stotinu ždrijebaca ukrašenih nakitom, skupe haljine i sve što im bješe po volji, a oni mu svojim jasnim glasovima rekoše blagoslove.

Onda Kuntin sin izađe u vanjsku odaju, a sluge mu prinesoše prekrasno i skupocjeno sjedalo kružna oblika optočeno biserima i lazulitom, a paževi pripremiše sve njegove bogate ukrase. Kralj u tome času bijaše tako lijep da bi, ugledavši ga, njegovi neprijatelji mogli svisnuti od jada. Pjevači započeše svoje hvalospjeve i podigoše glasove koji se stopiše u snažni zbor. U taj tren zatutnjaše kopita i kolni kotači, zazvoniše zvona na slonovima i riknuše školjke, tako da se činilo da od toga zvuka podrhtava i zemlja.

Onda jedan od stražara na vratima, oklopljenih i s mačem o boku, mlad i ukrašen naušnicama, uđe u kraljeve odaje, kleknu pred kraljem koji je zasluživao svaku počast i prikloni glavu pa najavi Dharminu sinu da Krišna čeka da bude primljen.

Kralj primi Madhavu uz dužne počasti i raspita se za njegovo zdravlje, a onda stigoše i ostale kšatriye kraljevske krvi. Stiže i Arđuna, a potom, na zapovijest Dharmina sina, svi prijatelji i dobromišljenici Pandava pođoše u boj gnjevni na svoje protivnike. Arđuna se pope na kola zajedno s Yuyudhanom i tako se njih trojica odvezoše nalik na Somu, Budhu i Šukru[10] kada polaze da rastjeraju noćnu tminu, a blagonakloni povjetarac puhaše im u leđa.

Arđuna je promatrao oko sebe mnoge povoljne predznake pa onda reče velikome strijelcu Yuyudhani: Yuyudhano, po znamenjima bih rekao da je moja pobjeda sasvim sigurna. Ja krećem onamo gdje vladar Sindhua iščekuje svoju smrt. Jedna je od mojih najprečih dužnosti da pogubim Đayadrathu, ali je isto tako znatna i Yudhišthirina sigurnost. O moćnoruki, budi ti danas kraljev zaštitnik. Ti ćeš ga čuvati kao što bih to i ja sam činio i ne znam na svijetu nikoga tko bi tebe mogao svladati.

A Satyaki, pogubitelj mnogih velikih junaka, odgovori: Neka bude tako! — i ode kralju Yudhišthiri.