U rano jutro devetoga dana poslao je kralj Duryodhana po svojega brata Duššasanu i, kada ovaj dođe, kaza mu: Brate moj, nepregni danas sve svoje snage. Uvjeren sam da će se danas stari gospodar boriti uz nas svim svojim srcem. Samo, kako kaže, ne može dići oružje na Šikhandina. Gledat ćemo zato da ne bude izložen njegovim napadima. Znaš i sam da čak i vuk može ubiti lava ako je lavu ispod časti da se od njega brani.

Toga dana Bhišma je izveo svoje čete na bojište u poretku zvanom sarvatobhadra. Kralj je Yudhišthira s Bhimom, Nakulom i Sahadevom zauzeo položaj na samome čelu svoje vojske.

Dvije vojske udariše jedna na drugu uz lavovske urlike i bojne pokliče, tutnjavu bubnjeva, riku školjki i kravljih rogova i zveket cimbala. Podiže se strahovita graja i činilo se da jeka bitke potresa i sama nebesa. Ptice uzlepršaše po zraku ispuštajući jezive krike, a sjajno se Sunce pomrači i puhnuše divlji vjetrovi. Šakali grozno urlahu svuda naokolo. Činilo se da su sve četiri strane svijeta u plamenu, a odozgo, iz nebeskoga plavetnila, padala je prašina. Pljusak od krvi i komadića kostiju pade iz visina a životinje su plakale i od užasa mokrile i balegale. Od stravičnih urlika rakšasa ljudoždera čopori su se pasa valjali po poljima ošamućeni, zavijajući od straha.

Vojske su se povijale amo—tamo i hučale kao dva mora uzgibana olujinom.

Tada slijepi kralj Dhrtaraštra upita Sanđayu: Kako su se ta dva silna junaka, Drona i Arđuna, sukobljavala u boju? Panduov sin uvijek bijaše mio Droninu srcu, Sanđayo, a i učitelj također bijaše drag Panduovu sinu. Kako su se oni međusobno borili?

Sanđaya mu odgovori: Drona nikada nije priznavao da mu je Arđuna drag, a i Prithin sin strogo se pridržavao kšatriyskih dužnosti. On u boju ne poznavaše svojega učitelja jer kšatriye, kralju, nikada ne uzmiču jedan pred drugim. Kada ustreba, oni se bore i protiv očeva i braće i ne pokazuju prema njima nikakve naklonosti.

Lakoruki Arđuna sve nas je zadivio svojom vještinom. U okršaju s Trigartama on prizva oružje Vayavya[48] koje udari na njihovu vojsku i podiže strašan vjetar koji uzdrma i samo nebo obarajući drveće i koseći redove Trigarta. Kada je Drona opazio to oružje, on sa svojega luka odape oružje zvano Šaila[49] i u tren sve se opet umiri. Junački Panduov sin ipak je uspio obeshrabriti čete Trigarta i lišiti ih svake svake nade u pobjedu.

Bhima je iznova dohvatio svoj topuz i, skočivši sa svojih kola, opet utjerao strah u srca Kurua. Tada ga sa svih strana opkoli odjel slonova, ali on je svojim buzdohanom rastjerivao slonove kao što vjetar po nebu razgoni oblake. Golim je rukama slonovima čupao kljove, a onda tim kljovama drugima razbijao glave. Izgledalo je kao da je to utjelovljeni Uništitelj. Nekolicina divovskih životinja pobježe iz te klaonice gazeći pred sobom i prijatelje i neprijatelje.

Do podneva vojska se Pandava junački odupirala jurišima staroga gospodara. Onda se razbukta ljuti boj između Bhišme i četa Somaka i, budući da bijaše prvak među svim strijelcima s kola on ih uništavaše na stotine i tisuće. Opkoljen sa svih strana vojskom Pandava, Bhišma je plamtio kao požar usred šume. Kola mu bijahu ognjište, iz njegova luka suktali su plamenovi, a mačevi, bodeži i buzdohani bili su mu gorivo šiblje. Njegove su strijele bile iskre iz toga ognja. Uzimao je život protivničkim ratnicima, rušio slonove i konje te su pred njime drhtala ratnička srca. Četrnaest tisuća ratnika na kolima koji su pripadali Ćedijima, Kašijcima i Karuušama, sve vrsni ratnici plemenita porijekla, odoše u Yamino carstvo poslani onamo Bhišminom rukom. Prevrtahu se kola, padahu slonovi i konji, pa i mnoštvo zastava, a iz vojske Panduovih sinova čuli su se samo lelek i zapomaganje. Oni koji izbjegoše njegovim strijelama razbježaše se na sve strane raščupane kose.

A Krišna, ponos Yadava, gledao je taj prizor pa napokon obuzda zapregu Arđuninih prekrasnih kola i oslovi Prithina sina: Kucnuo je čas koji si očekivao. Tigre, ako sada ne udariš, i tvoja će se osjetila pomutiti! Neka se obistini tvoja zakletva, Kuntin sine! Sada udri i nemoj se ustezati! Imaj na umu dužnost ratnika!

Arđuna obori glavu i pogleda Krišnu iskosa pa mu nevoljko odvrati: Treba li da osvojim carstvo i pobijem i sve one koji to nisu zaslužili te tako zaslužim pakao, ili da odem u šume i da se zlopatim u izgnanstvu? Što da od toga odaberem? Krišno, potjeraj konje! Učinit ću što mi ti savjetuješ i srušit ću nepobjedivoga djeda Kurua! — I Madhava onda potjera srebropute konje onamo gdje stajaše Bhišma nalik na Sunce u koje nitko ne može pogledati.

No, Arđuna se nije borio punim srcem. Pošao je u napad preko volje i pometenih misli, ali je zato Bhišma blistao sred razbojišta nalik na popodnevno sunce. Kada je vojska Pandava vidjela kako Arđunina kola polaze Bhišmi u susret, vrati se u nju odvažnost i ponovno se uspostavi red.

Bhišmine su strijele tako gusto zasule Arđunina kola da se od njih nisu mogla ni vidjeti. Ali Krišna bijaše spokojan. Vozio je spretno i oprezno. Arđuna je svojemu djedi više puta polomio luk u rukama, ali je starina svakiput uzimao drugi. Vasudeva je pokazao veliku spretnost u upravljanju zapregom i izbjegavao je Bhišmine strijele vozeći kola po kružnim putanjama, no ipak su i on i Arđuna bili nalik na dva bika koje je protivnik teško izranio rogovima. Jaki je Vasudeva vidio da Arđuna štedi staroga gospodara dok je ovaj ubijao najbolje među Yudhišthirinim borcima. Stoga najednom baci uzde i zaurla poput lava i velemožni Gospodar svemira goloruk jurnu prema Bhišmi očiju zakrvavljenih od srdžbe i vitlajući bičem. Bješe čvrsto odlučio da ga rastavi od života, a činilo se da se pod njegovim koracima svijet razvaljuje. Ugledavši Madhavu kako napada na Bhišmu, ratnici bolno kliknuše: Pogibe Bhišma! — a srca im bjehu skamenjena od straha.

Ali Bhišma je neustrašivo dovikivao: Počast koju mi ti ukazuješ najveća je u svim trima svjetovima! Udri, Govindo, na mene kako ti bude volja! Ja sam tvoj rob, neporočniče!

Tada Krišnu sustiže moćnoruki Panduov sin i obujmi ga svojim rukama. Lopočooki Krišna, najbolji među muževima, produži dalje noseći i njega na sebi, a onda ga Arđuna silom zaustavi sputavši mu noge rukama pa, sav ojađen, reče svojemu dragom prijatelju: Stani, o svemoćni! Ne doliči ti da pogaziš svoju riječ! Ljudi će reći da si lažljivac, Mahadevo! Moja je to zadaća i ja ću ubiti staroga gospodara!

Mahadeva ne reče ništa na to, već se samo vrati i popne na kola. A vojska je Pandava sa strahopoštovanjem gledala u Bhišmu koji se borio nadljudskom hrabrošću.[50]

Dok su se oni tu borili, stiže i strašni trenutak sumraka nakon što Sunce zađe i više se ništa nije moglo jasno vidjeti. Vidjevši da mu je vojska desetkovana i da su veliki ratnici Somaka poraženi, Yudhišthira pade u očaj i naredi da se borba prekine.

Kasno te večeri sastadoše se Pandave, Vrišniji i Srnđave da vijećaju. Yudhišthira progovori: Prije nego što je ova bitka počela, govorio sam s Bhišmom a on mi je rekao: Ja te mogu savjetovati, ali se ne mogu za tebe boriti. Moram se boriti za Duryodhanu. — Zato ćemo, Krišno, svi mi još jednom otići k Bhišmi da ga upitamo kako on može poginuti.

I junački Pandave, i Krišna s njima, odoše nakon savjetovanja do Bhišmina konačišta ostavivši svoje oružje. Uđoše u njegov šator i duboko mu se pokloniše molivši njegovu zaštitu. Slavni djeda Kurua i Pandava, moćni gospodar Bhišma, pozdravi ih pa reče: Dobro mi došli! Što mogu učiniti za vas? Ma kako teško bilo, učinit ću vam to od srca!

Yudhišthira, koji je prema svojem djedu gajio toliko ljubavi, ovako mu reče: Ti sve znaš. Reci nam kako da nadvladamo i pobijedimo. Kako da dovršimo ovo ubijanje? Reci nam, gospodaru, kako ti možeš poginuti? Kako se možemo s tobom omjeriti u boju?

A Bhišma mu odvrati: Sine Panduov, kao što reče, ja jesam nepobjediv. Kada uzmem u ruke svoj dugački luk i ostalo svoje oružje, mene ne može pobijediti ni Indra na čelu bogova. Dobro je što to znaš. Ali svaki me običan ratnik može rastaviti od života kada odložim svoje oružje, a Drupadin sin koji se bori na vašoj strani, po imenu Šikhandin, bio je jednom žena pa je kasnije postao muškarac. Vjerojatno znate kako se sve to zbilo. Zato vas ovako savjetujem: Neka se hrabri ratnik Arđuna obuče u oklop, a neka Šikhandina postavi pred sebe. Kada me bude napao s leđa svojim oštrim strijelama i kada ugledam zlokobni znak u liku onoga koji je prije bio žena, ja neću uzvratiti na te hice. Neka se Arđuna zakloni Šikhandinom i neka me sa svih strana obaspe strijelama, jer izuzev Arđune i blagoslovljenog Krišne ne znam nikoga tko bi me mogao ubiti u boju.

Potom im Bhišma dade svoj blagoslov i Pandave odoše k svojim šatorima izrazivši najdublje poštovanje svojemu djedu. Arđunu je oblilo rumenilo od stida i bol mu planu u duši kada je čuo da Gangin sin, pripravan da ode na onaj svijet, tumači kako će poginuti. Stoga se on obrati Krišni: Kako da se, Madhavo, borim sa starim gospodarom koji je moj starješina, mudar i oštrouman, najstariji u našemu rodu. Kao dijete igrao sam se i penjao mu se u krilo prljajući ga prašinom i govoreći "Oče", a on mi je odvraćao "Ja ti nisam otac. Ja sam otac tvojega oca." Tako je to bilo dok sam bio dijete. Ah, neka radije propadne sva moja vojska! Nikada se neću moći sukobiti s tim plemenitim čovjekom.

A Krišna će na to: Zakleo si da ćeš ga ubiti. Zar možeš sada odustati? Sjeti se što je dužnost kšatriye! U starim danima umni je Brhaspati ovako rekao Indri: Ako ti dolazi kao neprijatelj, možeš ubiti čak i osobu u godinama, zaslužnu u svakome pogledu i vrijednu svake počasti. Smiješ ubiti bilo koga tko ti priđe da bi te uništio.

Osvanuo je deseti dan bitke na Kurukšetri. Zvuk bubnjeva, rogova i cimbala pozva ratnike da se postroje te Pandave napraviše bojne redove a s njima stade i Šikhandin.

Opet je Bhišma razgonio pred sobom vojsku Pandava rasipajući stotine i tisuće svojih strijela, činilo se da Pandave

ne mogu u boju nadvladati velikoga strijelca Bhišmu koji bješe sličan samome Uništitelju. Arđuna je gledao što se događa na bojištu pa reče Šikhandinu: Hajdemo prema starom gospodinu. Nemoj ga se danas plašiti. Ja ću ga danas svojim oštrim strijelama oboriti s njegovih lijepih kola.

Mnogi su vitezovi iz tvoje vojske, kralju, stali na put tim junacima i radosno se bacili u okršaj zaprečujući prolaz prema Bhišmi. Veliki ratnik Duššasana zaboravi na svoj strah i napadne Arđunu u želji da obrani život starog ratnika. Kao što zemlja ne odstupa pred burnim morem, tako je i Duššasana postojano odbijao napade jarosnoga Arđune. Dvojica junaka, po ljepoti ravna Suncu i Mjesecu, plamtjeli su u ognju gnjeva. Tri Duššasanine stijele pogodiše u čelo Arđunu te ga obli krv.

Usprkos tome Arđuna se nastavi boriti i najposlije izbi Duššasani luk iz ruku, strijelama polomi njegova kola i Duryodhanin brat morade, sav obliven krvlju, pobjeći pod Bhišminu zaštitu. U tom krvavome moru bitke Bhišma se uzdizao kao tvrda stijena.

Na okrvavljenoj ravnici slavni je Drona odbijao navalu Yudhišthirinih četa. Dok je štitio Bhišmu od žestokih napada Pandava, on oslovi svojega sina Ašvatthamana s tugom u glasu: Odapinjem strijele, sine moj, ali one ne pogađaju. Danas mi se moje oružje ne pokorava. Nestalo mi je iz srca radosti dok slušam kako nad ravnicom grakću ptice grabljivice. Kao da je Sunce izgubilo sjaj, a zemlja poda mnom drhti i kao da jauče. Čujem kako zavijaju čaglji i predskazuju nam nesreću. Arđuna je pred sebe postavio grješnoga Šikhandana iskvarene duše i tako napada Bhišmu koji je naša nada i potpora. Dok ovo gledam, srce mi se steže. Sine moj, tako ti slave i imena, jurišaj na Drupadina sina Šikhandina dok ga ne pošalješ u Yaminu kuću. Ja ću se za to vrijeme boriti s Yudhišthirom.

Bitka postade još surovija i ogorčenija. Nebo prekriše oblaci strijela i zakloniše Sunce. Bojna su se kola tiskala i zbijala u gomile, a krici umirućih ljudi odzvanjali su pod nebesima. Zemlja je tutnjala i tresla se, a rijeka krvi bujala je i narastala dok su se ratnici borili na život i smrt. Tijela poginulih prekriše bojno polje i Kurukšetra zalivena krvlju bješe nalik na grimizni jesenski oblak. Psi, vukovi, čaglji, jastrebovi i vrane kružili su oko polja s krvožednim kricima. Bharato, toga dana pogiboše od Bhišmine ruke mnogi neustrašivi ratnici kojima se nije znalo ni imena ni porijekla, i ne uzmakoše pred njim. Deset je dana plemeniti Bhišma satirao vojsku Pandava, a sada mu se više nije mililo braniti ni vlastiti život.

Došla mu je želja da se rastavi od života boreći se na čelu svojih četa.

— Neće više nikada ginuti od moje ruke sve ovo mnoštvo vrsnih ratnika! — govorio je u sebi moćno oboružani Devavrata. Tada spazi u blizini Yudhišthiru pa mu doviknu: Mudri Yudhišthiro, ti si upućen u svaku nauku. Počuj moj savjet koji u skladu s pravdom i tvojoj će duši osigurati mjesto u nebesima. Nemam više volje, Bharato, čuvati ovo svoje tijelo. Proživio sam mnoge godine ubijajući u bojevima bezbrojne ljude. Ako mi želiš ugoditi, nađi načina da me rastaviš od života. Pošalji na mene Arđunu, a pred njime Panćale i Srnđaye.

Yudhišthira je razumio ovu gospodarevu želju i učini kako mu je rečeno. A za to vrijeme Kuntin je sin Arđuna poticao Šikhandina: Naprijed, kreni na Bhišmu i ubij ga!

I Arđuna krenu prema Bhišmi, a pred njim iđaše Šikhandin. Za to je vrijeme otpremio na onaj svijet četrnaest tisuća Ćedija, Kašijaca i Karuša koji, pripravni žrtvovati svoje živote, ne uzmakoše pred njime.

Već dok je prilazio, Šikhandin zabode u prsa starome gospodinu deset strijela sa širokim vrhovima. Bhišma mu na taj napad ne odgovori, ali je gledao Šikhandina dok je u njemu plamsao gnjev, kao da će tim pogledom zgromiti kraljevića Panćala.

Tada Arđuna reče Šikhandinu: Sada navali, kralju, i pogubi staroga gospodara! Osim tebe u Yudhišthirinoj vojsci nema nikoga tko se može nositi s njime!

Onda Šikhandin žustro osu na djeda Kurua mnoštvo svakojaka oružja, ali se Devavrata nije na to obazirao nego je svojim strijelama držao na razmaku samo Arđunu. Šikhandinove strijele pogađale su Bhišmu poput gromova, ali mu ne izazivahu nikakvu bol. Sa osmijehom je primao te udarce. Za to vrijeme nijedan se kšatriya nije mogao primaknuti Arđuni koji stajaše pod svojim stijegom s majmunovim likom. Tko je god pokušao, padao je pogođen njegovim strijelama. Naokolo je ležalo tisuće velikih kola i suncobrana, polomljeno i ispremetano.

Tada Bhišma prizva nebesko oružje i naočigled svih ratnika jurnu na Arđunu, a na njega nasrnu teško oklopljeni Šikhandin. Kada to vidje, stari gospodin opozva to oružje nalik na blistavi oganj. Naokolo su se ratnici tukli kao da su pomahnitali.