Onaj koji djeluje nevezan ničime, nesebičan, bodar, u svemu postojan, onaj koji nikada o sebi ne zbori niti ga uzrujava uspjeh ili neuspjeh, takav je djelatnik obuzet Dobrotom. Djelatnik pun strasti željan plodova svojega rada, zavidan i surov, razdragan uspjehom, ucviljen porazom, kažu da je djelatnik iz Strasti. A tko je nemaran, lišen oštroumlja, tvrdoglav i lažljiv, zavidan i lijen, tko nije odlučan i nema hrabrosti, taj djelatnik ima osobine Tame.

— Junače poput bika predvodnika, čuj me što ću ti reći o trima vrstama sreće: Užitak Dobrote onaj je užitak koji na početku sliči otrovu, a na kraju godi kao pravi nektar, a nastao je iz vedrine duha koja proistječe iz spoznaje sebe. On te oslobađa od sve patnje. Sreća koju mogu osjetiti osjetila nalikuje na nektar, ali se na kraju prometne u otrov i ona se zove užitkom iz Strasti. Sreća koja stalno obmanjuje dušu, kako na početku tako i na kraju, a rađa je nehaj, sanjivost i glupost, to je sreća lijenih i za nju se kaže da je sreća Tame.

— Ne postoji nitko na Zemlji ni Nebu, pa čak ni bogovi, tko u sebi nema od svih triju kakvoća jer njih je stvorila sama priroda. Zatvoreniče neprijatelja, znaj da se dužnosti brahmana, kšatriya, vaišva i šudra razlikuju samo zbog tih triju svojstava. Smirenost i sklad, vlast nad samim sobom, isposništvo, znanje, strpljivost, čistoća, pravičnost i vjera osobine su koje krase brahmana. Junaštvo, odlučnost, čvrstoća i spretnost, srčanost u boju, sklonost darivanju, dostojanstvo koje pristoji vladaru, to su urođene kakvoće kšatriya. Vješti zemljoradnji, uzgoju stoke, a i trgovini, takvi su vaišye i te su kakvoće njima urođene. Za svakoga šudru prirodna je dužnost da služi ostale. Svaki čovjek koji obavlja svoju dužnost — stječe savršenstvo. Onaj koji obavlja sve svoje dužnosti odaje poštovanje onome koji je uzrok svakome kretanju i time svatko stječe savršenstvo.

Bolje se držati vlastitih dužnosti, makar čovjek i griješio, nego baviti se tuđim poslovima ne čineći pogrješke. Onaj tko slijedi vlastitu prirodu i ispunjava svoju propisanu dužnost neće nikakva grijeha. Kuntin sine, nitko ne bi smio ne izvršavati ono što je dužan vlastitoj naravi, čak ni kada je to djelo nesavršeno jer svako je djelovanje praćeno nesavršenstvom kao što je vatra praćena dimom.

— Onaj koji nikada nije uznemiren ma gdje se našao, a njegovo je jastvo potčinjeno volji i nema nikakvih vlastitih prohtjeva, steći će odricanjem savršenstvo i slobodu od posljedica djela. Varaš sama sebe ako pomišljaš: Neću se boriti! Uzaludna će biti ta tvoja odluka. Nagnat će te na to narav tvojega bića. To što vođen varkom ne želiš činiti, učinit ćeš čak i protiv svoje volje jer te veže dužnost koja proistječe iz tvoje naravi. Arđuno, Gospod obitava svuda, u srcu je svakoga svojeg stvorenja i svojom moći stvaranja privida on ih vrti u krug kao da su lutke vezane na držalima.

— Ne obraćaj pažnju na različite obrede, nego se privij k meni kao jedinome utočištu, i razriješit ću te od svakoga tvojega grijeha. Ne podaj se tuzi! Prithin sine, je li nestalo samoobmane, Dhananđayo, koja je poniknula iz tvojega neznanja?

Arđuna uzvrati: Nestala je sva moja zaslijepljenost, o Neprolazni, i Tvojom milošću postadoh opet svjestan sebe samoga! Opet sam postojan i sve su moje sumnje već iščezle! Izvršit ću ono što mi Ti nalažeš![39]

Kada ugledaše da Arđuna opet uzma u ruke strijele i Gandivu, silni vitezovi pustiše gromki poklič i radosno puhnuše u svoje školjke, rođene u moru, i u redovima Pandava podiže se silna graja. Tada se pojaviše bogovi, gandharve i pitri praćeni vojskama siddha i ćarana, sa željom da prisustvuju velikome pokolju. Sa njima stiže i Indra na čelu blagoslovljenih rišija.

Dvije su vojske, nalik na dva mora koja se vječito valjaju, stajale jedna naspram drugoj pripravne za bitku. U tome presudnome času zaprepašteni ratnici obaju tabora ugledaše kako Yudhišthira, srčani i nepokolebljivi Panduov sin, odlaže svoje oružje, skida svoj oklop i, sišavši s kola, polazi pješice i sklopljenih ruku prema Bhišmi, vrhovnome zapovjedniku vojske Kurua. I Arđuna bijaše iznenađen i skoči sa svojih kola pa potrča za starijim bratom, a pridružiše mu se i Krišna i ostala braća. Za njima krenuše i ostali važniji kraljevi prestrašeni tim postupkom.

Arđuna upita: Što činiš, kralju? Zar napuštaš svoju braću i, licem k istoku, ideš pješice u neprijateljski tabor?

Bhima će na to: Kuda ćeš, kralju kraljeva, bez oklopa i svojega oružja? Zar ideš pred zlotvore koji te čekaju oklopljeni i naoružani?

No Yudhišthira je išao dalje ne proslovivši ni riječi odgovora. Samo se plemeniti i premudri Vasudeva smješkao, a onda reče: Ja znam što mu je na umu!

Duryodhanini vojnici porugama dočekaše Yudhišthiru koji je dolazio pješice i sklopljenih ruku. —Evo nam Panduova sina — govorahu oni — dolazi da se stavi pod Bhišminu zaštitu! Uplašio se kada je vidio našu snagu! Taj čovjek doista nije od staleža kšatriya i pjevači uzalud slave njegovu hrabrost! Zašto li se taj strašljivac rodio među nama? Zar samo da bi osramotio stalež kšatriya? — I svi se oni razveseliše i mahali su radosnih srca skutima svoje odjeće i pogrđivali Yudhišthiru i svu njegovu braću, pa i Krišnu uz njih. Onda se, poslije uzvika: Sramota! Nečuveno! — cijela vojska Kurua potpuno utiša. Kralj je prolazio kroz njihove redove iz kojih su stršale strijele i koplja i brzo se probijao prema Bhišmi okružen svojom braćom.

Onda kralj Yudhišthira objema rukama obuhvati Bhišmina stopala i oslovi Šantanuova sina koji stajaše već pripravan za boj: Pozdravljam te, o nepobjedivi! Dopusti da bitka otpočne i daj nam svoj blagoslov!

Bhišma mu odgovori: Gospodaru zemlje, postupio si kako tebi i priliči i kako naši običaji nalažu. Da nisi došao, ja bih te prokleo da ti to donese nesreću i poraz. Radujem se što te vidim. Bori se i izvojšti pobjedu! Traži od mene što god hoćeš, ali znaj jedino da ću se ja boriti na strani Dhrtaraštrinih sinova. Čovjek je rob bogatstva, kralju, iako bogatstvo nije ničiji rob. Ja nisam slobodan. Zbog dobrobiti koju imam obavezan sam Kuruima i moram se boriti na njihovoj strani. Zato ti moram reći kao da sam uškopljen: Dobrobit me vezuje za Kurue. Što želiš sada kada bitka samo što nije počela?

A Yudhišthira će na to: O premudri, ti se bori za Kurue, ali ako ti je stalo do mojega dobra, imaj ga na umu svakoga dana. To je ono što te ja molim! — Bhišma mu odvrati: Kakvu ti ja pomoć mogu pružiti, kralju? Ja ću se svakako boriti za protivničku stranu.

Na to reče Yudhišthira: Upravo te zato i pitam, gospodine, i klanjam se pred tobom da mi kažeš kako da pobijedimo tebe koji si nepobjediv? Ako u tome vidiš ikakva dobra, ti mi odgovori!

— Ja ne znam, dijete — na to će Bhišma — nikoga tko me u boju može pobijediti! Bar dok se borim!

Yudhišthira će opet: Klanjam ti se gospodine, ja sam zato i pitao kojim ti načinom protivnik može donijeti smrt. — Još nije došlo vrijeme da umrem! — odgovori mu na to Bhišma.

Yudhišthira je primio te riječi uz naklon, još jednom ga pozdravio, a onda otišao učitelju Droni. Pošto je oko njega obišao sklopljenih ruku i pozdravio ga, Yudhišthira mu se obrati: Pitam te, o nepobjedivi, kako da se borim a da ne počinim grijeha. Kako da, ako dopuštaš, pobijedim svoje neprijatelje?

Drona reče: Da nisi došao do mene onda kada si se odlučio boriti, ja bih te prokleo i poželio ti propast. Ovako sam, neporočniče, počašćen i zadovoljan tvojim držanjem i ja ti dajem svoju dozvolu: Bori se i pobijedi! Ispunit ću ti želju. Reci to što imaš reći! Čovjek je blagu rob, a blago ne robuje nikome, to je tako. Ja ovisim o dobrobiti Kurua i zbog toga sada govorim kao da sam uškopljen. Što želiš sada kada se očekuje početak bitke?

Na to će Yudhišthira: Moli se za moju pobjedu, o ponovno rođeni, i posavjetuj me za moje dobro. To je moja želja, a ti se možeš mirno boriti za Kurue.

Drona mu odvrati: Pobjeda ti je sigurna, kralju! Ti imaš Krišnu za savjetnika. Ja ti zato obećavam: Pobijedit ćeš u boju sve svoje neprijatelje! Gdje je pravda, tamo je i Krišna, a gdje je Krišna, tu je i pobjeda![40] Idi i bori se, Kuntin sine! Što želiš da ti još kažem?

Yudhišthira tada upita: Kako da u boju pobijedimo tebe koji si nepobjediv?

A Drona uzvrati: Sve dok se ja budem borio, pobjeda ne može biti tvoja, kralju! Zato ti i tvoja braća tražite načina da me što prije ubijete!

— Jao, moćnoruki, reci mi kako ti možeš poginuti? Pitam te to i ničice padam pred tobom, učitelju! — odvrati na to Yudhišthira.

Drona odgovori: Gospodine, sve dok u boju rasipam naokolo svoje strijele, nema toga tko me može poraziti. To se može dogoditi samo ako se pripremim za smrt i, odbacivši oružje, prestanem se obazirati na ono što se oko mene zbiva. Istina je to što ti velim. A istina je i da ću sred boja odbaciti svoje oružje budem li iz usta onoga koji ne laže čuo neku odviše potresnu vijest.

Saslušavši ga i odavši dužno putovanje svojemu učitelju, Yudhišthira produži dalje, k učitelju Kripi. Obišao je krug i oko njega pozdravio ga pa ovako rekao neustrašivome ratniku: Učitelju, ako se budem s tvojim dopuštenjem borio, neću počiniti grijeha. Uz tvoje dopuštenje, neporočniče, pobijedit ću svoje protivnike.

Kripa mu odvrati: Da nisi došao do mene, kralju, kada si se odlučio na boj, ja bih te prokleo i poželio ti propast! Čovjek je rob blagu, a ono nije rob nikome. Cijela je istina da sam ja blagodati vezan za Kurue i da se moram za njih boriti. Zato ti kažem kao da sam uškopljenik: Što želiš sada kada se boj iščekuje?

Yudhišthira će na to: Jao, učitelju! Zato i slušaj što ću te pitati... — i izustivši to, uzrujan i pomračenih osjetila, kralj zašutje. A Gautama[41] razumje što je Yudhišthira htio reći pa mu odgovori: Ja ne mogu biti ubijen, kralju! Bori se i pobijedi! Drago mi je što si došao. Svakoga jutra kada se probudim, molit ću se za tvoju pobjedu!

Saslušavši Gautamin odgovor Yudhišthira mu iskaza dužno poštovanje pa se zaputi vladaru Madra. Pozdravivši ga i obišavši krug oko nepobjedivoga ratnika, kaza mu: O nepobjedivi, ja ću pobijediti svoje neprijatelje budeš li mi ti to odobrio tako da izbjegnem grijeh.

Šalya mu odvrati: Ja bih te prokleo, kralju, da propadneš u ovome boju da nisi došao k meni pošto si se odlučio boriti. Počašćen sam i zadovoljan tobom. Neka bude kako želiš: dopuštam ti, bori se i pobijedi! Reci, junače, ako ti što treba. Reci što bi želio od mene sada kada se boj očekuje? Sestriću, ja sam blagom vezan za Kurue i zato ti govorim kao da sam uškopljenik: Sada, uoči boja, ispunit ću ti želju, reci mi je.

Yudhišthira reče: Misli svakoga dana na moje dobro, kralju, a za Kurue se bori kada već želiš!

Na to će Šalya: Kaži mi, najbolji od kraljeva, mogu li ti kako pomoći?

— Obećaj mi, Šalyo, da ćeš u boju oslabiti Karninu snagu! — odvrati Yudhišthira!

A Šalya mu obeća: Tu ću ti želju ispuniti, Kuntin sine! Idi i bori se kako te je volja, a ja ću misliti na tvoju pobjedu.

Potom Kuntin sin dobi dopuštenje od svojega ujaka pa se sa svojom braćom udalji iz vojske Kurua. Imajući stalno na umu dobro Pandava, Krišna tada ode do Radhina sina i kaza mu: Saznah, Karno, da se zbog svoje nesnošljivosti prema Bhišmi nećeš boriti. Dođi onda na našu stranu, Radhin sine, i bori se uz nas sve dok Bhišma ne padne! Onda možeš opet prijeći na Duryodhaninu stranu ako ti ne bude stalo da ostaneš uz nas.

Plemeniti Karna mu odgovori: Ja neću učiniti ništa, Krišno, što bi bilo na štetu kralja Duryodhane. Znaj da sam njemu odan i da moj život njemu pripada!

Dok je odlazio iz protivničke vojske, Yudhišthira pred svima viknu: Tko odabere da mu mi budemo prijatelji i saveznici, odabrat ćemo i mi njega!

Tada se odazva Yuyutsu (Dhrtaraštrin sin iz niže kaste) i reče radosno ih gledajući: Ako me primate, borit ću se za vas a protiv Dhrtaraštrinih sinova!

Yudhišthira odvrati:— Dođi! Dođi! Svi mi ćemo se boriti protiv nerazumnih Dhrtaraštrinih sinova! I Vasudeva i svi mi ti velimo: Primamo te, moćnoruki! Bori se za našu stvar! Čini se da će na tebi ostati da produžiš Dhrtaraštrinu lozu i da se brineš za njegov posmrtni prinos.