Knjiga šesta

BHIŠMAPARVAN

Knjiga o Bhišmi

Vaišampayana reče: Činilo se da je zemlja opustjela, da na njoj nema više ni konja, ni ljudi, ni kola, ni slonova i da su samo djeca i starci ostali po kućama. Sva sila s cijele Đambudvipe[1] na koju Sunce prosipa svoje zrake bješe se sabrala na Kurukšetri. Okupljeni na tome mjestu, ljudi svih boja pritisnuli su na zemlju mnogo vodana u dužinu i širinu zauzimajući okruge, rijeke, brda šume. Prema Yudhišthirinoj naredbi svi su bili opskrbljeni izvrsnom hranom i svakakvim ugodnostima, a njihove su životinje također bile opskrbljene na najbolji način. Odredio je i različite lozinke kako bi se prepoznavali oni koji pripadaju Pandavama.

Srčani Dhrtaraštrin sin kojemu nad glavom bješe bijeli suncobran ugledao je okružen tisućom slonova i stotinom svoje braće kako se vijori Arđunin stijeg pa stade sa svim tim kraljevima uređivati svoje čete nasuprot Panduovu sinu. A Panćale se radovahu skorome boju pa, čim ugledaše ovu vojsku, veselo duhnuše u svoje gromoglasne školjke i udariše u milozvučne cimbale. Sjedeći na istim kolima Vasudeva i Dhananđaya, obojica nalik na tigrove, radosno duhnuše u svoje nebesničke školjke.

Podiže se gusta prašina tako da se ništa ne mogaše razaznati jer je i samo Sunce, prekriveno njome, izgledalo kao da zalazi. Iz crnoga oblaka udari pljusak od krvi i mesa i sve to bijaše krajnje neobično. Podiže se oluja koja je nosila sa sobom mnoštvo sitna kamenja a ono je ranjavalo na stotine i tisuće ratnika. Dvije vojske, kralju, opremljene, vesele i orne za boj, stajahu sred Kurukšetre nalik na dva uzgibana oceana.

Tada Kurui, Pandave i Somake utvrdiše među sobom pravila i dogovoriše se kako će se boriti. Prema tome dogovoru smjeli su se sukobljavati samo oni koji su jednaki i morali su se boriti pošteno. Oni koji poslije poštene borbe odstupe nisu se smjeli proganjati. Napad riječima smio se samo riječima uzvratiti, kočija je smjela udariti na kočiju, jahač na slonu protiv sebi ravna, konjanik protiv konjanika, a pješak protiv pješaka. Nisu se smjeli ubijati oni koji zalutaju. Jedan ratnik mogao je napasti drugoga tek pošto bi ocijenio sposobnost, voljnost i snagu svojega protivnika i pošto bi ga prije toga upozorio. Nespreman protivnik nije se smio napadati. Nije se smio napadati ni onaj tko se s drugim bori, ili onaj tko se odmara ili odstupa, protivnik s onesposobljenim oružjem ili bez oklopa. Kočijaši, tegleće životinje, nosači oružja ili glazbenici također se nisu smjeli napadati.

Sveti riši Vyasa, Satyavatin sin i djed Bharata, prvi među vedoznalcima, koji je prošlost, sadašnjost i budućnost mogao podjednako gledati pred očima, dođe tajno kralju Dhrtaraštri vidjevši da su se dvije vojske postrojile jedna prema drugoj, jedna prema zapadu, a druga prema istoku. On reče svojemu sinu koji bješe potišten, potonuo u gorke misli: Kralju, tvoj sin stoji sa svima ostalim vladarima pred sudnjim časom. Opremili su se za bitku i sada će se međusobno poubijati. Svi će oni nestati, Bharato. Imaj na umu da tok Vremena nosi sa sobom promjene i ne daj žalosti da ti mori srce. Sine, ako to želiš, ja ti mogu dati sposobnost da ih sve možeš vidjeti u boju. Poklanjam ti vid kako bi mogao gledati bitku.

— Prvače među dvorođenima, — na to će Dhrtaraštra — nemam nikave želje da gledam kako se moj rod međusobno zatire. Učini mi svojom moću samo tu milost da mogu stalno slušati što se događa u boju.

A Vyasa mu odvrati: Ovaj Sanđaya, kralju, opisivat će ti sve što se bude dogodilo u boju. Njegovim očima neće ostati ništa skriveno. Bit će obdaren nebeskim vidom i moći će sve znati bilo to javno ili tajno, po noći ili po danu, pa čak će mu i ono što je bilo samo pomišljeno biti poznato. Oružje ga neće posjeći niti će ga umor svladati. Gavalganin će sin iznijeti živu glavu iz rata. Ne tuguj, kralju! Ja ću razglasiti slavu Kurua i Pandava. Sudbina se ne da izmijeniti. A ako pitaš za pobjedu, ona će biti tamo gdje je pravda. Ovaj će boj biti užasan pokolj, Bharato, i mnogi će hrabri gospodari zemlje zaspati na bojištu.

— Svake noći čujem s nebesa urlike kao kada se bore divlji veprovi ili mačke. Kipovi bogova i boginja katkad se smiju i tresu, a nekiput bljuju krv ili se znoje ili padaju. Pri zalasku sunca viđaju se na stotine rojeva kukaca. U svitanje i sumrak čini se da su sve četiri strane svijeta u ognju, a oblaci, Bharato, puštaju dažd od prašine i mesa. Zviježđe Arundhati je okrenula leđa mudrome Vasišthi,[2] a planeta Sanaišćara ugrožava zviježđe Rohini.[3] Lik se na Mjesecu pomaknuo. S neba se čuju strašni urlici premda je potpuno vedro, a životinje plaču. Sve su to predznaci strašnih događaja.

— Krave donose na svijet magarce, a neki se od njih pare s majkama. Šumsko drveće daje plod i cvijet kad mu nije vrijeme, a žene donose na svijet nedonoščad, a neke i nakaze. Rađaju se zlokobne zvijeri s tri roga, četiri oka, pet nogu ili dva spolna organa, neke s dvije glave, dva repa ili groznim zubima, a sve puštaju strahovite urlike. Oždrijebili su se i konji s tri noge i ukrašeni krestom i rogovima, a imaju četiri zuba. Kralju, u gradu su neke brahmanske žene donijele na svijet garudu[4] ili paunove! Pripadnici nižih kasti smiju se, igraju i pjevaju, a to ne sluti na dobro. Djeca, kao da ih smrt progoni, crtaju naoružane likove i jurišaju jedna na drugu s motkama u rukama rušeći gradove koje su napravila u igri. Zemlja se često potresa, a Rahu se približava Suncu. Bijeli je Ketu[5] prešao zviježđe Pušya.[6] Arigaraka[7] kruži prema Maghi,[8] a Brhaspati[9] prema Šravani.[10] Sunčev potomak Sanaišćara[11] približava se zvijezdi Bhagya[12] i ugrožava je. Planeta Šukra[13] podiže se prema Purvaprošthapadi[14] jako sjajući i kreće se prema Uttaraprošthapadi[15] gledajući prema njoj iz združenja. Bijeli Ketu sja kao vatra pomiješana s dimom i napada sjajno zviježđe Đveštha[16] koje je Indri posvećeno. Zvijezda Dhruva[17] bliješti velikim sjajem i kreće se nadesno. Mjesec i Sunce ugrožavaju zviježđe Rohini,[18] a strašni Rahu zauzeo je mjesto između zviježđa Ćitra[19] i Svati.[20] Crveni Arigaraka plamti kao vatra i kreće se kružno ostajući u potezu sa zviježđem Šravana, a Brhaspati ga je pretekao.

— Zemlja koja je dosada davala svaku žetvu kada joj dođe godišnje doba prekrivena je sada usjevima od svakog doba. Svaka ječmena stabljika ima po pet klasova, a svaka rižina po stotinu. A krave, najbolja stvorenja o kojima svijet ovisi, kada se pomuzu nakon što su telad sisala, daju samo krv. Boja oružja, vode, oklopa i zastava podsjeća na vatru, svjetlost zviježđa koja nose imena sedam blagoslovljenih rišija[21] prigušila su se. Znam za četrnaestdnevni, petnaestdnevni i šesnaestdnevni mlađak, ali trinaestdnevni dosad nisam vidio. A sada je oboje, Sunce i Lunu, progutao Raku na trinaesti dan u jednome mjesecu, kada nije nijedna četvrt, i njih će dvoje donijeti propast bićima.

— Kada prođe ova noć, stići će te zlo iz zla proisteklo. Da bi susreli jedni druge, ljudi će morati izlaziti iz svojih kuća s vatrom u rukama kako bi rastjerali gustu tminu. Veliki su rišiji rekli da će zbog svega ovoga Zemlja piti krv tisuće kraljeva. S planina Kailase, Mandare i Himalaye čulo se na tisuće prasaka i na tisuće se vrhova obrušilo. Od Zemljina podrhtavanja sva četiri oceana silno su narasla i čini se da će preplaviti kopna i ugroziti Zemlju. Pušu žestoki vjetrovi koji nose oštro kamenje i ruše drveće. U selima i gradovima i posvećeno i obično drveće ruši se pod udarcima vjetra ili gromova. Sveta vatra u koju brahmani liju žrtve Ijevanice bukti plavim, crvenim ili žutim plamenom i povija se nalijevo šireći loš zadah i puštajući iz sebe glasove. Ni dodir, kralju, ni miris, a ni okus nisu više ono što su bili. Zastave se često tresu a iz njih se diže dim, a s bubnjeva i cimbala sipa se ugljena prašina.

— Slonovi su neposlušni i trče amo-tamo mokreći i ostavljajući izmet i drhteći se sklanjaju u vodu. Konji kao da tuguju. Sada, Bharato, kada si sve ovo čuo, učini što treba učiniti da spriječiš uništenje zemaljskoga pučanstva.

Saslušavši riječi svojega oca, Dhrtaraštra odgovori: Ja mislim da je sve ovo predodređeno još od pamtivijeka. Dogodit će se velik pokolj ljudi. Ako kraljevi padnu u boju držeći se dužnosti kšatriyskoga staleža, zaslužit će blaženstvo u nebeskim predjelima određenima samo za junake.

Na te riječi svojega sina mudrac Vyasa, knez pjesmotvoraca, usredotoči svoj um u vrhunskome spregnuću i za kratko vrijeme utonu u misli, a onda se opet oglasi: Vrijeme je, kralju, uništitelj svemira i stvoritelj svjetova. Nema ničega što bi bilo vječno. Ti pokaži Kuruima put pravde jer si ih ti dužan obuzdati. Rečeno je da je grijeh ubijati rodbinu. Ne čini ono što zaslužuje gnušanje. Smrt se, kralju, rodila u liku tvojega sina. U Vedama se nikada nije povlađivalo pokoljima. To ne može donijeti nikakva dobra. Običaji su jednoga naroda kao i tjelesne navike. Običaji ubijaju onoga tko ih se ne drži. Premda si upravo ti pozvan da odlučiš, vrijeme te je navelo da skreneš s pravoga puta i učinilo da propadne ovaj narod i njegovi kraljevi. Tvoja se vrlina vrlo smanjila. Pokaži svojim sinovima što je pravednost, o nepobjedivi, jer čemu će ti kraljvstvo koje te navodi na grijeh? Daj Pandavama njihov dio kraljevine, a Kuruima daruj mir![22]

I, rekavši to, Vyasa ode odatle. Kralj Dhrtaraštra ostade da u tišini razmišlja. Poslije nekoga vremena on poče uzdisati pa onda upita Sanđayu: Sanđayo, svi ovi kraljevi, gospodari zemlje, tako hrabri i voljni za boj, spremni su zaradi zemlje žrtvovati svoje živote. Oni žude za blagostanjem koje proizlazi iz posjedovanja zemlje i ne mogu otrpjeti jedan drugoga. Mnogo milijuna hrabrih ljudi okupilo se u Kuruđangali. Sanđayo, želim saznati pojedinosti o zemljama, planinama, rijekama i o svemu što postoji na Zemlji, o njenim mjerama i prostranstvima. Moć ponovno rođenog rišija Vyase, čije su snage neizmjerne, obdarila te je svjetiljkom nebesničkoga vida i okom znanja.[23]

Na to će Sanđaya: Veliki kralju, sve tvorevine u svemiru sastoje se od pet elemenata i zbog toga, kako kažu mudraci, među njima nema razlike. Ti su elementi: eter, vazduh, vatra, voda i zemlja. Njihovi su atributi: zvuk, dodir, lik, okus i miris. Svaki od tih elemenata posjeduje i svojstva onih elemenata koji su prije njega nabrojani. Zato zemlja, najvažnija od svih, posjeduje osim svojega i svojstva ostalih četiriju, a u eteru je samo zvuk. Tih pet elemenata sadrži na taj način tih pet svojstava i o tih pet elemenata ovise sve tvorevine u svemiru. Kada u svemiru vlada jednoobraznost, ti elementi postoje svaki za sebe. Kada pak ne postoje u svojemu prvobitnom stanju, već pomiješani jedni s drugima, tada se tvorevine oblikuju tijela i počinju živjeti. Nikada ne može biti drukčije. Kada se ti elementi uništavaju, oni se utapaju u onaj koji im po redoslijedu prethodi, a nastaju tako što proizlaze iz prethodnoga. Svi su oni nemjerljivi jer njihov je oblik sam Brahman. Sve tvorevine koje se vide u svemiru sastoje od tih pet elemenata. Čovjek pokušava istražiti nove mjere i odnose naprežući svoj razum. Ono pak što je nepojmljivo ne treba pokušavati rastumačiti razumom. Ono što je iznad ljudske prirode pokazuje se nespoznatljivim.