Dakako, ljudi su oduvijek pokazivali interes za seksualne teme i zbog kvalitete svog bračnog života, pa su osobe poput dr, Rudolfa von Urbana tragale za načinima snošaja koji bi zadovoljili oba partnera, ali im donije­ li i dublju povezanost i bolje odnose općenito. Spomenuti von Urban u mnogim je detaljima vrlo blizak tantričkim učenjima, iako ih nigdje izrije­ kom ne spominje kao izvor svojih ideja. Njegove knjige sa seksološkom tematikom često sadrže opise voljnog odgađanja orgazma kod muškarca, poput stezanja nekih mišića u predjelu između penisa i analnog otvora, što naliči tantri, koja je tu još malo detaljnija, pa preporuča disanje sa za­ državanjem daha, savijanje jezika prema nepcu i stezanje regije poput one opisane kod von Urbana. Tantra uključuje još neke dodatne tehnike, kojima se treba baviti izvan seksualnih odnosa i koje pridonose još kvali­ tetnijim stanjima.

Seksualni odnos bez gubljenja sjemena, koji u teoriji obećava dugov­ ječnost, vitalnost do u duboku starost, dobro zdravlje i slično, a na koji smo se kratko osvrnuli ranije, postaje u posljednje vrijeme sve popularni­ ji i na Zapadu. Tantrički seks mnogo je složeniji, može biti vezan uz razne kultove, a u Indiji postoje specijalizirani tajni centri, u kojima nalazite, ako vam uopće uspije doprijeti do nekog od njih, vrlo mlade djevojke koje su

 

posebno uvježbane za tantrički seks. Njihova je uloga strogo spititualne prirode i kao takva teško nailazi na razumijevanje u zapadnjačkim umovi­ ma. Zato je i pristup ovakvim institucijama, za one koji ne mogu shvatiti njihovu bit, nedostižan. Već u prvim kontaktima s onima koji pripadaju ovakvom kultu, može se shvatiti da tu nema mjesta znatiželji i da je cije­ la priča za istinskog aspiranta smrtno ozbiljna.

Konačno, i već spominjani i razvikani mag Aleister Crowley vjerovao je da je u trenutku orgazma moguće da kvaliteta misli, ako se radi o or­ gazmu koji mobilizira posebno snažnu energiju, može diktirati vanjske događaje. Onome tko je nečist to može ozbiljno nauditi, ali taj može isto tako nauditi drugim ljudima. Zato će jedan od osnovnih preduvjeta koje morate zadovoljiti, da bi vam upućeni tantrik otškrinuo vrata prave tan­ tre, biti da budete čisti u smislu da jednu ogromnu i moćnu energiju ne iskoristite kako bi drugima činili zlo. Kad jednom prođete takav test, tan­ tra će vas možda prigrliti, dati vam spoznaju, ali isto tako nemilosredno uništiti onoga tko prekrši strogi kodeks discipline. Knjiško vam znanje ovdje ne može biti baš ni od kakve koristi. Tantrička seksualna magija ko­ risti tehnike dovođenja do vrhunca neposredno prije orgazma, nekoliko puta uzastopno, da bi zatim, za vrijeme samog orgazma, onaj koji na ne­ kog želi djelovati, na osobit način vizualizirao ono što želi postići. Za cije­ li se postupak može koristiti uvježbani partner ili masturbacija, po čemu je čuven upravo spomenuti Crowley. Da je molitvom u trenutku orgazma moguće postići svjetovne ciljeve smatrao je američki mulat, romanopisac i mag Paschal Beverly Randoiph, ali i Austin Osman Spare, te već spo­ menuta Alice Bunker Stockham, koju, međutim, ne možemo svrstati u osobe koje su se bavile seksualnom magijom.

Istraživači poput Heidera i von Urbana hrjeli su Zapadu dati nešto što Kinezi zovu yin-seksom, oblik snošaja koji je nešto upravo obrnuto od zapadnjačke vizije seksualnog odnosa kao silovitog, gotovo agresivnog muškog nasrtaja na objekt požude. Ne mora uvijek biti tako. Možda je put ravnoteže bolji od priklanjanja jednom principu, zbog kojeg smo svjedo­ ci koliki je podražaj potreban za »inicijalno paljenje«, pogotovo ako se radi o partnerima koji su već navikli jedan na drugoga. Da o svim perver­ zijama kao nužnom »upaljaču« i ne govorimo.

Von Urban, koji, a da to i ne spominje, zapravo koristi elemente tan- tričkog seksa, tvrdi da je podučavanjem parova spasio mnoge brakove i omogućio mladim ljudima dublji doživljaj istinske- ljubavi. U načelu, von Urban i Heider naglašavaju veću važnost vaginalne od stimulacije klitori­ sa kod žena, a razvijena je i pojednostavljena tehnika spolnog odnosa, ko­ ja se može opisati u pet točaka.

Partneri se prvo tuširaju ili kupaju, kako bi svoje kože učinili dostupni- jima bioelekričnim energijama. Nakon toga goli liježu. Kad je predigrom

 

izazvano uzbuđenje, par liježe tako da su tijela pod pravim kutem, dodi­ ruju se u području pelvisa, ali su gornji dijelovi tijela odvojeni. Žena leži na leđima, muškarac na svojoj desnoj strani. Noge su im isprepletene. Muškarčeva je lijeva noga među ženinima, a njena je lijeva noga preba­ čena preko njegova bedra. Muškarac u ovom trenutku ne mora nužno imati erekciju niti u cjelini prodrijeti penisom u vaginu žene. Treba peni­ som dodirivati vanjski ulaz u ženin spolni organ.

Sada par treba tako ležati potpuno nepomičan pola sata ili dulje, obraćajući pažnju samo na osjećaje koji se javljaju u genitalijama i ener­ giju koja protječe medu njima. Nakon pola sata, par počinje sa snošajem, ne mijenjajući položaj. U idealnom slučaju, taj će snošaj također trajati pola sata, iako je to rijetkost i zahtijeva vježbu. Ako muškarac izbaci sjeme prije isteka 30 minuta, treba ostati u istom položaju još pola sata, bez obzira hoće li muškarac u tom razdoblju ponovo dobiti erekciju. Tih do­ datnih pola sata dozvoljava da se dovrši jedan vrlo važan proces, a to je da se energije između žene i muškarca izmjene u cjelini.

Nakon višestrukog ponavljanja ove tehnike, počinju se osjećati efek­ ti. Samo jačanje spolne moći muškarca u ovom slučaju ne igra presudnu ulogu, jer je ovaj tip seksualnog odnosa dizajniran za specifične rezultate. Žene koje sudjeluju u ovom tipu snošaja, najbolje je da eventualna rani­ ja, osobito loša iskustva, nezadovoljstva ili predrasude jednostavno stave u stranu, jer se radi o nečem sasvim novom. Jedini je preduvjet dovolj­ no strpljenja da se pokuša više puta. Rezultat može biti ne samo korak prema jedinstvenom seksualnom doživljaju i upoznavanje skrivene stra­ ne seksualnosti, već i spoznaja da moćna seksualna energija može posta­ ti i sredstvom duhovnog napretka.

Dospijete li do kvalificiranog majstora,  računajte s time da instrukci­ je za ovaj osobiti oblik seksualnog odnosa mogu dobiti parovi u stabilnim vezama, a težnja za prosvjetljenjem je jedini poželjni motiv. Koliko su poz­ navaoci metoda kroćenja seksualne energije rijetki vidimo  iz  izjave  sa­ mog Dalaj Lame, koji je jednom rekao da je mnogo slušao o lamama-tan- tricima koji su ovladali skrivenim moćima seksualnosti, ali nikada nikog takvog nije sreo.

Cilj je joge postati neprivržen prolaznim radostima ovog svijeta, pa će aspirant koji teži najvišim duhovnim dostignućima prije ili  kasnije morati utrnuti svoju strast. Većina jogija s kojima sam o tome razgovarao. stajala je na stanovištu da prakticiranjem seksualni nagon pomalo doživ­ ljava transformaciju, a neki su isticali da seksualnom aktivnošću treba pre­ stati od samog početka duhovne prakse. Ova druga opcija nije pogodna za propovijedanje na Zapadu, pa jogiji koji žele svoje učenje plasirati na ovom tržište obično izbjegavaju svojim novopečenim i entuzijastički na­ strojenim mušterijama spuštati mrak na oči inzistiranjem na odricanju,

 

kao uvjetu bilo kakvog duhovnog napretka. Tako postupno dolazi i do si­ tuacija kad neki nadobudniji zapadnjaci napuštaju porodice i svoje su­ pruge, kako ih one ne bi svojom pohotom kočile na putu prema spiri- tualnim nebesima, dok oni koji im to propovijedaju, sami dobro koriste predanost nekih poklonica, koje naivno vjeruju da im gurui mogu dati nešto u krevetu. Mislim nešto više od onoga do čega će lako doći i bez svog posrnulog učitelja.

Kundalini je opisana različito, pa čak klasični indijski model podiza­ nja ove sile kroz ćakre do one medu obrvama, ajna ćakre, i na kraju do sahasrar ćakre, koja se nalazi na tjemenu ili, kako neki jogiji govore, iznad tjemena, ne odgovara opisima iz drugih tradicija. Taoistički majstor Yin Shih Tsu još 1914. godine opisuje aktiviranje i podizanje ove sile kroz standardne puteve, s time da tvrdi da na tjemenu nije kraj, već sila ide dalje preko lica, prednjom stranom tijela, do trbuha. Ili, bolje rečeno, vraća se na mjesto gdje je započela svoj put, jer taoistička joga daje niz vježbi koje bude ovu silu u donjem dijelu trbuha. Ovaj je taoist pri tome viđao niz raznih vrsta svjetla, tijelo mu se nekontrolitano savijalo, osjećao je glavobolju i imao osjećaj da mu se tijelo silno rasteglo i postalo gole­ mo. U budističkim spisima postoji opis tog doživljaja kao osjećaja da čov­ jek ima »veliko tijelo«.

Glavni je simptom podizanja kundalini jako pečenje, prvo u donjem dijelu kralježnice, a zatim po cijelom tijelu. Kada se vitalna sila povuče iz lijevog i desnog glavnog spiralnog kanala i ude u centralni kanal u kičme­ nom stupu, koji se zove sushumna, može doći do jakog bola koji nije znak nikakve patologije i ne treba ga se prestrašiti. Kad kundalini ude u centralni kanal, to iskustvo preplavljuje cjelokupnu svijest i, kako kažu jo­ giji, više nema razlike između subjektivne svijesti o objektu i objekta isku­ stva. Swami Rama tumači da »psihička« vrućina nastaje uslijed stapanja dvaju tipova prane, prana vayu, koja se normalno kreće prema gore, a sada mijenja pravac i apan vayu, koja se normalno kreće prema dolje, a sada joj je smjer prema gore. Ta vrućina zapravo budi kundalini.

Swami Rama nadalje opisuje što se događa u procesu podizanja kun- daiini prema svom evolucijskom cilju. Kako kundalini energetizira ćakre, u svakom se centru manifestiraju određene vizije i zvukovi. Jogi prolazi kroz odgovarajuće loke ili kozmičke razine. Karakteristično iskustvo za svaku od njih je viđenje cvijeta nalik lotosu, čiji latice vise prema dolje, a u svakoj je ćakri različit broj tih latica. Kad se energija u tom centru mani­ festira jače, latice se okrenu prema gore. Ono što je predvidivo kao uni­ verzalno iskustvo, jest pojavljivanje određenih božanstava u pojedinim energetskim centrima.

Kad kundalini shakti dosegne srce, dolazi do jakog udaranja ovog or­ gana, što sam imao prilike osjetiti i sam i to ne samo za vrijeme prakticiranja

 

TM-sidhi tehnika, što sam opisao ranije, već i za vrijeme jednog tečaja meditacije, ta d smo se nalazili u planinama i meditirali više sati dnevno. Kad sam jedne večeri zaspao, sanjao sam srebrni oblak koji se zaustavio iznad mog tijela iz njega se izdvojila tanka nit i zabola u moj pleksus .Ne ­ ka je energija ulazila u moje tijelo i počeo sam osjećaati uzbuđenje, koje je kulminiralo udaranjem srca, ali i toplinom u cijelom tijelu. Iznenada sam se probudio i osjećao se potpuno odmorenim, iako nisam spavao dulje od tri sata, jer je bilo negdje oko tri sata izjutra. I simptom trnjenja, odno ­ sno gmizanja nečega unutar tijela, od palaca na nogama, kroz kičmu, do vrha tjemena, kao i trešnju tijela koja izgleda kao da netko čovjeku drma kralježnicu, doživio sam i sam, uvijek onda kad bih boravio na mjestu udaljenom od svakodnevnih briga i tada meditirao više sati na dan . Ta trešnja, koja kao da dolazi u nekim valovima, izazivala je u meni unutar­ nju radost, koja bi katkada prelazila u neodoljivu potrebu za smijehom. Osjećaj je bio gotovo tjelesni, snažan i u određenom je smislu bio sek­ sualan, rekao bih kao seksualni doživljaj bez objekta seksualnog interesa. Bio je nazočan u svim stanicama tijela, kao neko iskustvo svijeta cijelim bićem. Slično kako to opisuju oni koji govore o kozmičkom orgazmu, kad se osjećaj nalik orgazmu prostire kroz sve stanice tijela. Ono što je dola­ zilo iza ovako stimulativnih iskustava bilo je kao neka vrsta računa koji je trebalo platiti i ja sam, u pravilu, zapadao u stanje depresije, melankolije, a često su se pojavili iracionalni strahovi ili opsesivne misli.

U pogledu toga što je zapravo kundalini i kakav je njen odnos s pra- nom ,  vitalnom  energijom,  točka  je neočekivanog neslaganja  pojedinih jogija  za  koje  se  smatra  da  su  prosvijetljeni.   Prema  nekim  shvaćanjima, primjerice Tibetanaca, aktiviranje prane samo je preduvjet buđenja kun- dalini. To objašnjava razliku između ugodnog osjećaja u kičmi i silovitog uspona  vitalne sile  do  tjemena.  Swami Shivom Tirth  misli da  su prana i kundalini jedno te isto,  a razlika nije u prirodi njihove aktivnosti, već u svijesti  promatrača.   Postoje  i  kontroverzna  mišljenja,   poput  onoga  jogija Desikarana,  koji  tvrdi  da  je  kundalini  zapravo  smetnja  na  putu  prosvjet- ljenja,  koje je buđenje prane. Kako kaže, kundalini treba »ubiti«, kako bi se  otvorio  put prani!  Koncept  kundalini  može se  analizirati  sa  čisto  psi­ hološkog stanovišta,  pa  ima onih koji tumače  da je  kundalini bogati  izvor psihičke ili libidinozne energije iz našeg nesvjesnog. U klasičnim djelima kašmirskog šaivizma  nalazimo  shvaćanje  da  sila  kundalini  ima  tri  manife­ stacije.   Prva  je  para-kundalini  ili  univerzalna,   kozmička  energija.   Druga, prana-kundalini,                                 jest ona  koja  energetizira kompleks  um-tijelo,  dok tre­ ća, shakti-kundalini, predstavlja svijest koja , na neki način, posreduje iz- među  ostale   dvije.

Američki liječnik dr.  Lee  Sanella  klinički  je  dokazao  realnost  iskusta­ va s kundalini shakti.  Neki  od  njegovih  ispitanika  doživjeli  su  podizanje ove sile kao nešto neugodno i zastrašujuće i odustajali su od meditacije.

 

Jedan je od njih ocijenio da je sve došlo prebrzo i da tu čežnju za što br­ žim dosizanjem najviših duhovnih stanja treba postupno nadomjestiti spontanim prihvaćanjem procesa koji treba teći točno određenom brzi­ nom i dovesti do spoznaje onda kad je čovjek doista zreo za takav svo­ jevrsni šok. S time se slaže i priličan broj korejskih i japanskih zen mona­ ha s kojima je Sanella razgovarao. Upozoravajuće zvuči i definicija Allana Wattsa, američkog autora koji se bavio istočnjačkim učenjima: »Prosvjet- ljenje je kontrolirana shizofrenija...« Iako se propovjednici joge na Zapa­ du protive ovoj definiciji, jer ona kvari posao, ne treba zaboraviti da su prva iskustva čuvenog i kasnije priznatog, a ranije spomenutog Gopi Krishne od strane liječnika protumačena kao psihotične epizode.

Ono što je meni palo na pamet kad sam pročitao Sanelline opise lju­ di kod kojih je došlo do spontanog podizanja kundalini shakti i onih koji su to izazvali nekom tehnikom, jest da većina tih ljudi vjerojatno nije ni razmišljala o suzdržavanju od spolnih odnosa. Ako je apstinencija osnov­ ni uvjet da netko u duhovnom smislu napreduje makar malo, na što će u pravilu ukazati jogiji, kako je onda u nekim civilizacijama fenomen pro- svjetljenja dobro poznat, premda znamo da im uskraćivanje od radosti koje pruža seks valjda i ne pada na pamet?

U jugozapadnoj Botswani živi pleme Kung, čiji je život i običaje istra­ živao američki antropolog Richard Katz. Tamo život nije lak, jer se pleme nalazi u pustinji Kalahari. Postoji osobita vrsta plesa kojim pripadnici ple­ mena, kako su to rekli Katzu, »podgrijavaju« silu koju zovu n-um, a u svr­ hu postizanja stanja nazvanog kia. Iz svih je opisa jasno da je n-um ime za kundalini, a kia stanje koje nadilazi običnu ekstazu ili, kako je to naz­ vao Maslow, »peak experience« (»vrhunsko iskustvo«). Silovita energija, koja se, nakon višesatnog plesa, budi u trbuhu plesača prvobitno izaziva strah koji on mora prevladati da bi mogao postići razinu koja se zove kia i koja odgovara, kad se detaljno analiziraju opisi domorodaca, zenbudi- stičkom satoriju ili nekim stupnjevima samadhija u indijskoj jogi. Odgova­ ra i onome što Maharishi zove transcendencijom, a Sanella konstatira da čovjek koji kroz to stanje prolazi, aktivno sudjeluje u scenariju koji dale­ ko nadilazi onaj ovog našeg pojedinačnog života i koji ga uzdiže do razu­ mijevanja funkcioniranja kozmičkih sila. Štoviše, izgleda da iskusni maj­ stor ove autohtone afričke tehnike ima znanje o tome kako može u druge osobe aktivirati n-um i kroz krizu je dovesti do stanja kia.

Koncept kundalini poznat je nekim indijanskim plemenima Sjeverne Amerike, bušmanima, sufljima, u Kabali, alkemiji i djelomično zapadnjač­ koj magiji. Kod kršćana izgleda da su ove sile bili najsvjesniji kvekeri i pen- takostalci, a Hermesov štap iz egipatske tradicije, koji je danas uzet kao simbol medicine, očito je inspiriran centralnim kanalom sushumnom oko kojeg su omotane spirale s desne i  lijeve strane. Te spirale predstavljaju

 

sporedne energetske kanale. Kundalini joga iz Natha Sampradaye i Vaj- rayane u tibetanskom budizmu vuče svoje korijenove iz tradicije Maha- siddha, koji su bili aktivni u Indiji između 8. i 12. stoljeća, a sustav svojih učenja zvali su Candali joga. Zbog »psihičke« vrućine koju lamaisti zovu

»tummo«, kundalini joga na Tibetu ima ime Tummo rnal byor. Najslav­ niji praktikanti neke od formi kundalini joge su tibetanski guru Milarepa, Ramakrishna, Swami Shivananda, Paramahansa Yogananda i Swami Vivekananda.

Ne mogu odoljeti da ovdje ne napravim jednu digresiju. U svojim sam istraživanjima uvijek pronalazio neobične jezične podudarnosti s hr­ vatskim jezikom. Tako je Buddha zapravo »probuđeni«, a u našem jeziku budan. Kraj ovog razdoblja se u indijskim Vedama naziva Kali Juga, a ka­ rakteriziran je moralnim padom čovječanstva, ratovima, krizama, bole­ stima, mržnjom i svime što uz to ide. Analizom ovih termina starih tisuće godina, odnosno njihovim jednostavnim spajanjem, dobio sam riječ ka­ ljuga, odnosno kaljuža, što odlično odgovara onome kako stare knjige opisuju to razdoblje. Jedno učenje s juga Indije, dakle države Tamil Na­ du, govori da se čuvena indijska mantra Om Nama Shivaya treba izgo­ varati tako da se pojedini slog izgovori koncentrirajući se na određenu ćakru. Tako »om« ide uz prvu, »na« drugu, »ma« treću, a zadnji »ya«, od­ nosno »ja«, šestu ili ajna ćakru, u kojoj je, kako kažu neke tradicije, sje­ dište našeg duda, po nekima našeg »jastva«, Riječ ja u hrvatskom najbo­ lje opisuje jastvo. I susret s udaljenom, afričkom tradicijom, dao mi je argumente za tezu koju sam davno čuo od prot. Čedomila Veljačića, a odnosi se na protocivilizaciju, negdašnju jedinstvenu civilizaciju, koja se kasnije podijelila na narode i kulture. Ili im je Bog namjerno pomiješao jezike. Recimo, izraz Kung plemena n-um znači silu koja treba poništiti individualni um i rastopiti ga u višem, Kozmičkom umu. Ne treba mnogo mašte da u ovoj afričkoj i naizgled sasvim stranoj riječi prepoznamo mo­ gućnost da ona zapravo znači »ne-um«, dakle poništenje tog našeg ma­ log uma, upravo onako kako se to događa Afrikancima koji su dobro ovladali svojim plesom. Primjera ove vrste ima još. Praktično sve mantre koje je davao Swami Narayanananda i one koje daje Swami Maheshwa- rananda počinju sa zvukom koji se smatra »primarnim« ili »prazvukom« ili, kako ga zgodno opisuje Lawrence William Lyons, »zvukom za razgo­ vor s Bogom«. Riječ je o zvuku »om« ili točnije »Aum«. Jedini jogi koji misli da se radi o zvuku kojeg bi trebali koristiti samo oni koji meditiraju u osami i bez izvanjskih stresova je Maharishi Mahesh Yogi, pa mantre koje on daje ne sadrže ovaj zvuk. »Om« nije ni dio učenja Surat Shabd joge.

Moguća je veza s našim jezikom, ako uočimo sličnost riječi »um« i

»om«, a da je u onim najdubljim spoznajama sličnost kršćanstva i joge ba­ rem mogućaa upozorava i  Swami Maheshwarananda,  koji  vjeruje  da

 

Soamiji Maharaj - tvorac Sant Mat tradicije

»Amen« ili »Amin« zapravo predstavljaju zvuk »Amn«, koji je frapantno nalik »Aum«-u. Oni nadobudniji sličnost imena Krist i Krishna također ne smatraju slučajnim. Ipak, radi se više o nagađanju, nego povijesno čvrsto argumentiranim teorijama. Na nivou zvuka je jednu vibraciju poput spo­ menute teško percipirati tako da je kasnije možemo opisati riječima od­ nosno slovima, što je argument više da je »om« odista univerzalna vibra­ cija koja je kao takva prepoznata u raznim tradicijama.

33

 

Pokušao sam naći potvrdu za to na udaljenim mjestima, onima za koja je teško vjerovati da su bila pod značajnijim utjecajem jogija ili njiho­ ve filozofije. Dokaz je došao s neočekivane lokacije. Naime, havajska ritu­ alna magija poznata kao kahuna postala je osobito zanimljiva tek u pos­ ljednje vrijeme, a pomnijom studijom nekih shvaćanja praktikanata kahu- ne može se vidjeti da se ne radi o praznovjernom kultu, već metodama koje mogu dati vrlo zanimljive duhovne uvide onima koji ih dobro upoz­ naju. Nažalost, crnje aspekt ove magije daleko razvikaniji. U kahuni po­ stoji koncept Višeg Jastva naznačen nazivom koji izvan svake sumnje uk­ ljučuje spomenutu vibraciju, koja se navodno nalazi u samom srcu Kr- acije. Termin o kome je riječ jest Aumakua!

No, vratimo se onome što sam želio istaći navodeći ove primjere. Očito je da seksualnu apstinenciju ne navode svi kao apsolutni uvjet po­ stizanja vrlo visokih stanja svijesti. Konačno, ta spontana prosvjeljenja ko­ ja se doista događaju, kao što je to bio slučaj s Byron Katie,43-godišjom Amerikankom, koja je doživjela prosvjetljnje ležeći na podu nekakva pribježišta za siromašne i koja prije toga jedva da je imala kakve duhov­ ne aspiracije, ili neki od Sanelinih primjera, pokazuju da u igri mora biti dosta faktora koji su subjektivni i katkada nisu sasvim jasni ni najvećim majstorima istočnjačkih učenja.

Nastavimo li sa ćakrama, dolazimo do šeste i najzloupotrebljavanije, koja ima i nadimak »treće oko«, ima niz imena, kao agya. ajna ćakra, tis- ra til.»deseta vrata«, nuqta-i-swaida, nukta-i-saveda, trikuti, »sjedište duše«,tianmu ..Zamislite si pravac koji spaja dva uha i drugi koji spaja sredinu tjemena s nepcem. Tamo gdje se oni križaju nalazi se »treće oko«, koje se nerijetko povezuje s malom žlijezdom, epifizom, pa neki vjeruju da postoji veza između kemizma ove žlijezde i doživljaja osoba koje pro­ življavaju aktiviranje ove ćakre. U žargonu ćemo čuti da se ovaj energet­ ski centar nalazi između obrva, pa sam često sretao ljude koji su se pri­ kazivali znalcima glede ovog problema, ali su vjerovali da je »treće oko« odmah iza obrva, unutar lubanje, ali relativno blizu samih očiju. To. daka­ ko, nije točno. Onaj koji uspije aktivirati ovu ćakru, ima iskustva dubokog i stabilnog samadhija i osjeća tzv. spiritualne struje. Po prvi put ima viziju atmana, bitka, ali još uvijek zadržava određeni stupanj individualnosti. To je lijepo opisao Sri Ramakrishna, vjerojatno najcjenjeniji jogi svih vreme­ na, koji je umro još 1886. godine. Ramakrishna je rekao: »To je kao svjet­ lo u lampašu. Čovjek osjeća da bi mogao dodirnuti svjetlo, a ne može zbog stakla koje mu se prepriječilo...«

Inače, uzrok smrti za pravog jogija ne igra nikakvu ulogu, kao ni njen trenutak za koji, po svoj prilici, onaj koji dospije tako visoko, zna. Rama- krisnaje podlegao raku grla s nepunih 50 godina, Ramana Maharshi je umro od sarkoma, za velikog se Hazur Babu Sawan Singha govorilo da

 

je umro od karcinoma mokraćnog mjehura, a slavni Vivekananda od srčanog udara, u 39-oj godini starosti. Izgleda da ni fama o tome kako prosvjetljeni jogi ne pati kad njegovo tijelo ima iskustvo bola - nije točna. Postoje svjedočanstva o tome da je Ramana Maharshi,koji je umirao od vrlo teškog oblika raka, u završnoj fazi bolesti noćima stenjao od bolova. I Rajneesh je doživio 58-u godinu života, kad ga je pogodio infarkt. Čuve­ ni je Neem Karoli Baba umro kao teški šećeraš, a Babaji iz Herakhana je ovaj svijet napustio već u 32-oj godini starosti, također zbog bolesti srca. Srce je izdalo i Swamija Muktanandu. Prvi je infarkt, koji je zamalo bio koban, dobio sa 62 godine. Infarkt je bio fatalan za legendarnog Parama- hansa Yoganandu i to prije šezdesete godine starosti, srčani je udar u 50-oj pretrpio Swami Maheshwarananda, a ista je bolest pokosila i Shivabala- yogija. Bilo mu je 56 godina. Dugogodišnji dijabetičar. Sri Sidhheshwar Baba, tijelo je napustio u rujnu 1998. godine, u 64-oj godini života. Ko­ načno, i jedan od najvećih duhovnih učitelja svih vremena. Soamiji Ma- haraj, 1878. godine sasvim je precizno najavio trenutak svog odlaska sa ovog svijeta. Dapače, zbog sitnijih nedovršenih poslova, odgodio je vla­ stitu smrt za nekoliko sati! Sjeo je u tradicionalni položaj jogija i napustio tijelo u ranim popodnevnim satima. Bilo mu je svega 60 godina.

Primami je cilj joge duhovna iluminacija, a uredan život koji ona na putu k tom cilju zahtijeva može čovjeka eventualno učiniti nešto zdravi­ jim nego što bi bio da vodi život osobe prepuštene strastima.

Ajna ćakra je presudna za postizanje konačnog cilja, jer se u njoj jav­ ljaju iskušenja u vidu prelijepih viših razina egzistencije prema kojima jogija pozivaju razna nebeska bića, obećavajući mu čudesne stvari. Jogi mora odoljeti ovoj napasti koja je itekako opasna. Preda li se tom posljed­ njem velu iluzije, on će na duhovnom putu pasti, a taj pad može značiti i mentalno oboljenje. Obično se ovdje ističe potreba gurua koji će učenika sačuvati od pada kad je već dospio tako daleko.

Treba napomenuti da je Swami Muktananda govono o »plavom bin- du«, a Satyananda o »bindu ćakri«, točci na tjemenu na kojoj monasi Ha- re Kristine imaju perčine. Bilo je natruha o tome da se u mozgu upravo u toj zoni nalaze neke fiziološke strukture još uvijek nepoznate znanosti, a koje predstavljaju vezu između fiziologije i duhovnosti. To iznosi Swami Satyananda, a dr. B. S. Goel potvrđuje u opisima svojih iskustava, naziva­ jući tu točku brahma randra. Zanimljivo je da je i Rudolf Steiner špeku­ lirao s »regijom mozga koja će se tek u čovjeka razviti«, dajući naslutiti da će taj novi čovjek, zahvaljujući tome, imati neke osobite kvalitete. Neki su pak pokušavali dokazivati da se u tom području luči u vrlo malim količi­ nama neka vrsta hormona, koji još nije prepoznat od strane modeme me­ dicine. Dakako, to su samo nepotvrđene teorije, koje mogu jednog dana postati zanimljive istraživačima koji će otkriti ono što je najavljivano za kraj

 

ovog stoljeća: fiziološko tumačenje duhovnih procesa. To za sada najviše najavljuje istraživanje neurofiziologa Ramachandrana, koji tvrdi da je u prednjem dijelu mozga locirao tzv. »Božji modul«, centar odgovoran za duhovna iskustva koja bismo mogli podvesti pod »mentalne kontakte individue s Kreatorom«, Konačno, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju, švicarski znanstvenik hrvatskog porijekla prof. dr. Lavoslav Ružička, na pitanje kojoj grani kemije pripada budućnost, rekao je: »Kemiji duše...«

Danas već postoji cijeli niz istraživanja koja su bazirana na tezi da prosvjetljenje ima veze s lučenjem nekih kemijskih spojeva unutar epifi- ze, spominje se sada vrlo popularni melatonin, za kojeg neki vjeruju da pomlađuje ljudski organizam, ali ima i vrlo smjelih tvrdnji da supstance koje su odgovorne za viša stanja svijesti imaju strukturu koja je frapantno nalik nekim halucinogenim drogama! Neki autori misle da se u »trećem oku« jogija melatonin pretvara u halucinogeni spoj 10-metoksi harmalan, odnosno 6-metoksi harmalan, kojeg još zovu i pinolin. Štoviše, u tjele­ snim tekućinama ispitanika, koji nikada nisu uzimali droge niti se bavili nekom meditacijom, pronađena je vrlo niska koncentracija nekih tipova triptaminskih halucinogena. Dr. Smythies i suradnici, kao i dr. Rick Stras- sman pronašli su, uz neke manje tipične halucinogene droge, i bufotenin, koji, prema još uvijek kontroverznim ispitivanjima, ima djelovanje nalik onome meskalina i LSD-a, a nalazi se i u žlijezdama žaba krastača. Osim spomenutih, navodno su u novije vrijeme u tjelesnim tekućinama ljudi pronađeni, dakako, u vrlo malim količinama, morfin i još neke druge jače droge i to ne kao derivati istih droga, već one same! Barem tako tvrdi An- drew Tyler, britanski ekspert za narkotike. I da ne bi bilo zabune; nije riječ o opijatima koje proizvodi samo ljudsko tijelo u borbi protiv boli i koji su poznati pod imenom endorfini. već morfinu kakav nalazimo u opijumu.

Godinama sam se bavio odnosom kemije mozga i prosvjetljenja i podaci koje sam sakupio izlaze izvan okvira ove knjige ili, bolje rečeno, zavređuju posebnu knjigu. Da bih došao do nekih bitnih podataka i za­ ključaka pomogao mi je dr. Ed Lueddeke, liječnik iz malog gradića u američkoj saveznoj državi Maine, s kojim sam satima šetao maglovitim uličicama prekrasnog turističkog središta Bar Harbor. Dok je hladni Atlan­ tik zapljuskivao kamene oblutke obrasle mahovinom, a u daljini se nazi­ rao neobični restoran u obliku svjetionika, dr. Lueddeke i ja skupljali smo čuvene velike plodove borovnice i razgovarali o tome kako vrlo vjerojatno nekakav cenzor unutar naših mozgova drži te molekule halucinogena, koje plutaju našim tijelom, pod kontrolom. Kad ta kontrola na neki način popusti ili se smanji količina supstance koja posao obavlja, halucinogeni koje je proizvelo naše vlastito tijelo izazivaju viša ili barem izmijenjena sta­ nja svijesti. I tako to neki misle da je prosvjetijenje drogiranje vlastitim sokovima. Veza jamačno postoji, no osobno još uvijek nisam uvjeren da se cijeli proces duhovne evolucije može svesti na materijalni nivo.

86

 

Dr. Goel proces podizanja vitalne sile u svojim djelima ne opisuje u nekim odvojenim etapama, već više obraća pažnju na simptome za koje - kaže da u prvih pet, šest mjeseci bivaju izrazito neugodni, jer je čovjek suočen sa strahovima od smrti i ludila, koji su rezultat izmijenjene slike svijeta. A taj svijet u svom novom svjetlu ugrožava dugo i pomno građene vrijednosti. On opisuje nešto vrlo bitno, na što se, kad je u pitanju duhov­ na evolucija, treba uvijek iznova vraćati. Ono što zove »pravim« podi­ zanjem kundalini shakti jest ono što Swami Narayanananda naziva »pot­ punim«, a Goelovo »lažno« podizanje je zapravo Narayananandino »par­ cijalno« odnosno djelomično.  Kod prvog se krize napetosti, paranoje, strahova i depresija automatski, nekom unutarnjom regulacijom, izmje­ njuju s predasima i relaksiranim stanjima, dok kod »lažnog« pokretanja uspavane, zmijolike sile omotane oko baze kičme čovjek na nekoliko da­ na ulazi u stanje neopisive ekstaze. Tada ide okolo i nadahnuto propovi­ jeda drugima, pokazujući poznavanje najsuptilnijih religijskih stanja, da bi zatim pao u tešku depresiju iz koje ga više ništa neće natrag podignuti u staro stanje, Goel misli da se to događa ako čovjek nije dovoljno iznutra pročišćen i oslobođen svjetovnih težnji.

Subjektivni se doživljaji neprekidno mijenjaju, od iskustva crvene bo­ je do vizija u kojima Goel vidi Sai Babu od Shirdija kako sjedi u brahma randri ili zraku Sunca, koja otuda prodire zastrta brojnim licima ljudi. Iznutra komunicira s aktualnim Sai Babom i primjećuje da se okolina u odnosu spram njega mijenja, ljudi mu počinju činiti usluge i osjeća har­ moniju s njima. Jednog podneva, dok čita čuvenu Murphetovu knjigu o Sai Babi, događa se nešto neobično. Dok je na pet minuta sklopio oči da se malo odmori, na knjizi se nakupio debeli talog vibhutija. Goel je ovaj čudesni događaj shvatio kao sigurnu potvrdu brige koju o njemu vodi Sai Baba, u čije moći nikada nije posumnjao. Vizije na unutarnjem planu po­ stajale su sve uzbudljivije i Goel je imao osjećaj da proces ide svome kraju. Na to je ukazivalo ono što je sve češće prolazilo umom čovjeka koji nije meditirao satima dnevno, već svega pola sata, što je rijetkost za one koji su dosegli najviša stanja svijesti. Dr. Goel je imao osjećaj da se svi nje­ govi naučeni koncepti o ovom svijetu razgrađuju, a intenzivno je proces podupirao psihoanalizom, koja mu je pomagala da shvati što se događa u njegovom umu. još uvijek vezanom za probleme svijeta u kojem je ži­ vio. Svakodnevni sukobi s okolinom imaju svoj dublji smisao, na neki na­ čin oni su ogledalo onoga Što se događa u nama samima. Nešto u smislu Sai Babine uzrečice o kojoj bi, zbog mentalne higijene, trebali razmisliti svi: »Zle oči vide zlo u drugima...« Kad sam dr. Goela pitao kako bi for­ mulirao što se događa kad višegodišnjim naporima i prolazeći kroz du­ boke krize, čovjek konačno dođe do kraja i kako uopće zna da je to kraj, odgovorio je: »Radi se o tome da ste vi istina. Kad jednom dođete "do kra­ ja i cijela se iluzija rasprši, shvatite da ste istina vi. Stanja unutarnjeg mira,

 

stabilnosti, blaženstva sve su češća i kako ste bliži cilju, kad znate da vas više ništa ne može zaustaviti, vaš se progres ubrzava. Ono što čini kun­ dalini shakti jest da prvo životinjsku svijest pretvori u pravu ljudsku, a zatim ljudsku pretvori u božansku...«

Ono što je važno istaći kod učenja dr. Goela jest da ne treba sa osu­ dom razmišljati o onima koji su nemoralni, pohlepni ili se ponašaju neko­ rektno. Naime, kako otvoreno kaže ovaj guru, nemoguće je biti moralan, altruističan i savršeno korektan. Dakako, tako dugo dok se nalazimo u ni­ žim stanjima svijesti u kojima dominira naš ego. Kundalini je sila koja nas povezuje s Bogom. Ona u nama nezadrživo lomi ljudske odlike i preobra­ žava ih u božanske, a time postajemo ono što religije postavijaju za svoj cilj. Kad vas Bog naumi preko kundalini dovesti do spoznaje, više nećete moći taj proces zaustaviti, dopadao vam se on u inicijalnoj fazi ili ne, tumači Siddheshwar Baba. Savršeno moralan može biti samo prosvijet­ ljen čovjek.

Stanje iznad svake sumnje nastupa onda kad se kundalini shakti po­ digne do tjemenog energetskog centra, sahasrar ćakre. Jogi konačno stiže, kako to kaže Shivabalayogi, na sedmi nivo i ulazi u tzv, nirvikalpa samadhi. Samadhi je, pojednostavljeno rečeno, stanje savršene koncen­ tracije kojom se eliminiraju misli. Kad se ono postiže kroz meditativni na­ por i radi se, prema većini autora, o sažimanju pažnje na jedan objekt, to se stanje naziva savikalpa samadhi. U tom stanju još uvijek postoji osjećaj individualnosti odvojene od bitka. Jogi upornom praksom s vremenom prelazi u stanje u kojem se njegova individualnost raspršuje u bitku i to je taj nirvikalpa samadhi. U budizmu za ista stanja postoje termini sampraj- na i asamprajna samadhi, a tibetanski lamaizam govori o čak deset raz­ nih stupnjeva samadhija. Valjda svi ne govore o istoj stvari. Kad stanje nir­ vikalpa samadhija jogi postiže bez ikakva napora, ono postaje ono što se najviše može postići - sahaja nirvikalpa samadhi. Neki najviše stanje zo­ vu turiya samadhi.

Dr. Goel često opisuje snažan i jeziv osjećaj neposredne blizine smrti. Imao sam priliku vidjeti kako to izgleda, kad sam s jednim učenikom Swa- mi Narayananade šetao Venecijom. Bili smo u blizini neke kafeterije, nepo­ sredno uz smrdljivi kanal kojim je tekla prljava voda, kad je on odjednom počeo vikati: »Umirem, umirem...« Srce mu je strahovito udaralo (neki tvr­ de da se radi o aktiviranju vibracije, kad čovjek ima samo subjektivni osjećaj jakog lupanja srca, op.a.) i nije bilo nikakve sumnje da je doista vjerovao da mu je kucnuo posljednji čas na Zemlji. Nije bilo nikakva sim­ ptoma koji bi pokazivao da će mu se bilo što dogoditi, no on je urlao izbe­ zumljeno gledajući pred sebe, kao da doista gleda smrt s kosom u ruka­ ma. Odvukli smo ga u kafeteriju i uvjeravali da fantazira. Više sam mu puta ponovio odlučnim glasom: »Sve je u redu, to je kriza kroz koju

 

trebaš proći, ne možeš umrijeti...« On me s nevjericom gledao. Nakon pola sata, napadaj straha je popustio. Ali se i vratio za vrijeme njegova boravka u ašramu velikog jogija u Danskoj, Tada je počeo prakticirati teh­ nike disanja, koje su ovaj proces umirile. Bilo je sasvim jasno da se radilo o kundalini shakti, a isti čovjek, koji jogu prakticira i danas, više nema nikakvih psihičkih tegoba.

Premda se obično govori o sedam ćakri, na ljudskom ih tijelu ima mnogo više, prema nekima čak 300. To su manji energetski centri, a oni koji se nalaze ispod muladhara ćakre smatraju se nižima u smislu da upravljaju nekim životinjskim nagonima i općenito, jogiji ih nerado spo­ minju. Neke od njih ipak igraju ulogu u održavanju fizičke kondicije u lju­ di, pa tako jedna od poznatih »pet tibetanskih vježbi« uključuje energet­ ske centre koji se nalaze na koljenima, a njih, po svemu sudeći, doista možemo smatrati ćakrama.

Vitalna energija koja putuje tijelom zove se, kao što smo to već ne­ koliko puta spomenuli i ranije, prana. Kinezi je zovu chi, Japanci ki, a Ti- betanci rlung. Neki vjeruju da je u kršćanstvu termin Duh Sveti onaj koji označava tu energiju.  Prema Bonnie Greenwell, život nastaje tako  da kundalini ulazi u fetus, aktivira sustav prane, a preostala se energija omo­ ta tri i pol puta oko baze kičme. Tamo egzistira u uspavanom, potencijal­ nom stanju. Netko je postavio zanimljivo pitanje: kako to da, ako prihva­ timo tezu da je rezervoar kozmičke energije jednako dostupan svakom kundalini jogiju, razni adepti pokazuju različite stupnjeve moći i očito ne raspolažu jednakim potencijalom? Neki kineski tekstovi govore o urođe­ nom chiju ili prenatalnom chiju, nečemu što se očito formira već u fazi nastajanja života, kako to opisuje Bonnie Greenwell. Karma ili geni, kako vam više odgovara.

Izgleda da urođena količina prane igra ulogu glede zdravija osobe o kojoj je riječ, a do zgodnog je zaključka došao Mircea Eliade, koji je tije­ kom duljeg vremena ispitivao jednog nagu, ekstremnog asketa iz Rishike- sha, koji je gotovo čitavu noć radio pranajamu, vježbu disanja koju kori­ ste svi sustavi joge. Zaključio je da ritmička izmjena udisaja (puraka), za­ državanja daha (khumbaka) i izdisaja (rechaka) proizvodi čudesne efek­ te na vitalnost pustinjaka. Iako je jeo samo šaku riže na dan, naga je bio atletske grade i čelična zdravlja. Za sebe je tvrdio da živi samo danju, dok noću svoje disanje svodi na desetinu normalnog.

Kako vjeruje Eliade, jogi, postupnim produbljivanjem udisaja i izdi­ saja i produljivanjem perioda zadržavanja daha, ima iskustvo vremena različito od ostalih ljudi. On svojim disanjem simulira Veliko Kozmičko Vrijeme, s kozmičkim razdobljima stvaranja i razaranja. Kad kroz proces ritmičkog disanja postane svjestan Kozmičkog Vremena, uvidjeti će da ono svakodnevno vrijeme, kako ga doživljavamo u normalnom stanju

 

svijesti nije, u krajnjoj konzekvenci, stvarno. Premda će imati iskustvo stvarnog vremena, neće prestati percipirati ono iluzorno, lokalno i ne­ stvarno vrijeme. Drugim riječima, Eliadea su istraživanja dovela do za­ ključka da ritmičko disanje jogiju omogućava simultanu percepciju stvar­ nog i iluzornog vremena.

Kumara Swami je tvrdio da mačke posjeduju izuzetno mnogo prane, pa su egipatski svećenici meditirali okruženi mačkama. Maćke su podu­ pirale njihovu meditaciju svojom pranom, pa je to izgleda razlog zašto su u Egiptu smatrane svetim životinjama. Ta se neobična vitalnost mačaka potvrdila i u nesvakidašnjem događaju koji se zbio 1982. godine u Bristo- lu. Tamo je stanoviti mačak Lucky preživio pet tjedana,  greškom zazidan u jednom odvodu, u prostoru u kojem se nije mogao ni okrenuti. Bizarna je i neuvjerljiva tvrdnja američkog medija Barbare Marciniak da mačke imaju sposobnost  komunikacije s vanzemaljcima s  Plejada(?!).

Prana cirkulira kroz 72000 kanaiića na tijelu, za koje Swami Satya- nanda Saraswati kaže da nisu živci, već kanalići kojima tijelom struji svi­ jest. Swami Maheshwarananda za iste kanaliće ipak koristi termin »živci«. Većina jogija se slaže s tim da ti kanalići koji se zovu, kao što smo već rek­ li, nadi, nisu dio materijalnog tijela čovjeka, već se nalaze, kao i ćakre, na nematerijalnim tijelima, prema nekima, astralnom, kauzalnom i men­ talnom. U raznim se varijantama koristi i izraz »eterično cijelo«, koji u ne­ kim verzijama zapravo podrazumijeva sva ta ostala tijela.

Zadržimo se malo na tim tijelima. Sant Kirpal Singh govori da je ljud­ sko biće sazdano od tri tijela (fizičko, astralno i kauzalno) i pet kosha ili pokrova (anand-mai, vigyan-mai, mano-mai, pran-mai i anna-mai). Po­ jednostavljeno rečeno, ti su pokrovi različite gustoće. Sva bića koja imaju fizičko tijelo, posjeduju sva tri tijela i svih pet pokrova. U tu kategoriju spa­ daju ljudi i životinje. Zato što u fizičkome tijelu imamo svih pet pokrova, raspolažemo sa sljedećih pet mogućnosti: blaženstvom, prepoznavanjem vanjskog i unutarnjeg svijeta, misaonošću, pranom i sustavom fizičkih or­ gana. Kad se nađemo u astralnom svijetu, gubimo svijest o fizičkom tije­ lu, ali nam ostaju preostale četiri mogućnosti. Dakako, ovdje je već otpao prvi pokrov. Kako duh putuje još više, u sferu kauzalnog tijela, otpada i mentalni aparat i ostaje sposobnost sjećanja, svjedočenja o blaženstvu, ko­ jeg ćemo iskusiti u tom stanju. Oslobođeni duh (jivan mukta) ima još sa­ mo transparentni pokrov - anand-mai. Ovisno o utjecaju pojedinog po­ krova na pojedinca, odnosno relativnoj dominaciji nekog od njih, postoja­ ti će veći afinitet prema određenom tipu joge ili duhovnog puta općenito.

Uz fizička bića, dakle ljude, ptice, gmazove, insekte itd. imamo i dru­ ga bića, od onih najviših, čisto kognitivnih kao Brahma, Vishnu, Mahesh i slična, preko onih obdarenih umnošću, poput Indre i ostalih bogova, bo­ žica i božanstava, do bića obdarenih pranom, poput yaksha, gandharva i

90

 

raznih duhova. Svjetovi su to koji su daleko složeniji no Što to mi ovdje možemo ukratko objasniti, a put je joge put njihovog otkrivanja.

Funkcioniranje cijele mreže energetskih kanalića razrađeno je u mnogim spisima o jogi, a glavna su tri kanalića: ida, pingala i sushumna. Ida kontrolira sve mentalne procese, pingala vitalne. Prvu simbolizira Mjesec, a drugu Sunce. Kad se uspavana kundalini shakti aktivira, ona treba krenuti srednjom stazom, sushumna nadi, koja je namijenjena du­ hovnom buđenju. Dogodi li se greška i zbog nedovoljne pročišćenosti čitavog sustava ta sila krene idom ili pingalom, iskustva su vrlo neugod­ na. Gopi Krishna, koji je meditirao samostalno i bez vodstva gurua čak 12 godina, u početku je doživio upravo to i patio više godina od fizičkih bolesti i mentalnih tegoba. Centralni kanal sushumnu možemo zamisliti kao tubu kroz koju će za buđenja kundalini putovati svjetlo, a samom sre­ dinom te tube teče tanašni nadi koji se zove chitrini.

Zanimljivo je da postoji veza između tih kanalića i procesa umiranja, odnosno iskustva kliničke smrti iz koje su se neki vratili i opisali različite. uglavnom zbunjujuće doživljaje. Oni mogu biti putovanje tamnim hodni­ kom, na čijem se kraju susreće prijateljsko svjetlo žutozlatne boje, ali isto tako putovanje kroz potpuni mrak. Swami Maheshwarananda daje vrlo zanimljivo objašnjenje za ovaj proces. Ako je u trenutku smrti dominant­ na ida, čovjek će neposredno prije smrti udisati zrak više lijevom nosni­ com, a pri napuštanju tijela imati će iskustvo putovanja kroz potpuni mrak, dok će, ako dominira pingala. više udisati desnom nosnicom i pu­ tovati tunelom do ili odmah imati iskustvo te toliko opisivane svjetlosti, koja podsjeća na Sunčevu. Idealno je ako energija kola centralnom, sus­ humna nadi, kad zrak ulazi i izlazi iz organizma jednako na obje nosnice. Tada će iskustvo smrti u prvoj fazi donijeti mirnu, mliječnu svjetlost.

»Guru će biti ovdje, uz svog učenika«, kaže Maheshwarananda, »ali ne u onom smislu kako si to ljudi obično zamišljaju. Bit će ovdje svojim glasom, savjetima, vođenjem kroz sjećanje učenika ili na bilo koji drugi način, koji će učeniku pomoći da prijeđe na »drugu stranu« i nastavi ta­ mo evoluciju koja nikad ne prestaje, sve dok se ne postigne cilj - prosvjet- ljenje...«

Jogiji su razvili razne načine svjesnog, kontroliranog umiranja. Sama se smn naziva mahasamadhi. Duša u takvim okolnostima napušta tijelo kroz brahma randru, a jogi kontrolira čitav proces. U određenom smislu i ono što se događa nakon smrti. Neki himalajski jogiji voljno umiru tako da se u stanju samadhija jednostavno smrznu na niskim planinskim tem­ peraturama. To se zove him samadhi. Ako jogi uroni u vodu rijeke zadr­ žavajući dah do fizičke smrti, to se naziva jal samadhi. Poseban slučaj predstavljaju jogiji koji mogu voljom otvoriti vrh lubanje i tako napustiti tijelo. Takav se način kontroliranog umiranja zove sthal samadhi.

 

Dominacija lijeve i desne nosnice kod disanja, smjenjuje se pravilnim ritmom. Kad jogi primijeti da je taj ritam poremećen, zna da je proces umiranja započeo. Tako će moći predvidjeti fizičku smrt i nekoliko mje­ seci unaprijed.

Ćakre imaju svoj izgled, opisane su u detalje u gotovo svakoj knjizi o jogi, a svaka odgovara nekom »unutarnjem svijetu«, ili čak dva. Ti se svje­ tovi, kao što smo već rekli, zovu loke, imaju svoja imena, a jogiji nerado govore kako oni izgledaju. Kad sam inzistirao da mi Swami Maheshwara- nanda opiše barem neki od njih, nećkao se i na kraju rekao da obični ljudi saznanja o svijetu oko sebe primaju kroz osjete i prerađuju ih u moz­ gu. Osjeti kojima se spoznaju ti drugi svjetovi drukčiji su i razvijaju se me­ ditacijom. Tek kada se oni razviju, može čovjek shvatiti njihovu prirodu.

»Da biste to shvatili, morate otići tamo«, rekao mi je, dajući do znanja da to nisu stvari o kojima se raspravlja, već se one učine ili ne. Da me sasvim ne razočara, dodao je: »Imate sedam viših (bhuvar, survar, mahar, janah, tapah, satyam i chandra) i sedam nižih loka (sutala, vitala, talatala. maha- tala, rasatala, atala i patala)...«

Većina jogija i ne zna ništa o psihoanalizi, ne poznaje je, niti koristi u praksi. Dr. Goel je bio drukčiji kao osoba, a to je očito formiralo neke nje­ gove unutarnje doživljaje. Tako je jednom u meditaciji doživio da mu je pažnja bila doslovce zakovana za »treće oko«. Na ekranu se pojavio Sai Baba od Shirdija i započeo konverzaciju koja je za Goela, kako se danas prisjeća, bila vrlo bolna. Shirdi Baba mu je objasnio da je nered, koji je taj trenutak vladao u njegovu stanu, zapravo slika nereda u njegovoj svi­ jesti. Prljavština je njegova unutarnjeg stana još uvijek nedirnuta, jer radi se o vrlo finim mentalnim formacijama, koje zahtijevaju čišćenje, kako bi se oslobodio put do prosvjetljenja. U tim je trenucima Goel osjećao da je gotovo apsorbiran u liku ispred sebe i da taj Sai Baba od Shirdija doista stanuje u tom njegovom »unutarnjem stanu«.

Oko ćakri, njihove simbolike i moći jogija postoji šuma raznih teorija i termina. Jedan mi je visokorazvijeni jogi, koji nije želio da spominjem njegovo ime jer ne želi primati nikakve sljedbenike ni učenike, objasnio da čovjek može astralnim tijelom otputovati pod tzv. Drvo spoznaje. »To je pravo drvo ispod kojeg treba u tom stanju astralne projekcije sjesti i zatražiti bilo kakav podatak iz prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Odgo­ vor se može čuti ili vidjeti. Scena koju vidite jest jedno drvo koje se nala­ zi usred goleme crvene pustinje, u kojoj ne vidite ništa drugo. Onaj jogi koji je dovoljno razvijen, posjeduje moć i druge ljude poslati pod to drvo. Ovdje možete saznati i sve o svojim prethodnim životima...«

Prethodne se inkarnacije, inače, prema većini jogija, sa sigurnošću mogu saznati tek kad čovjek dopre do ajna ćakre. Jogi kojeg sam prije spomenuo napomenuo mi je da ne smijem miješati Drvo spoznaje, o

92

 

kojem govori, s malom ćakrom koju jogiji nikada ne spominju, a nalazi se malo niže od anahata čakre. Ova je misteriozna točka mjesto ispunjenja želja. Vjeruje se da se onome tko ovlada ovim energetskim centrom do­ slovce ispunjava svaka želja! Tantrici prepoznaju ovo mjesto kao korijen anahata ćakre i zovu ga kalpataru ili kalpa vriksha, što znači »drvo koje ispunjava želje«, dok sam od nekih mistika dobio informaciju da je u pitanju mala, odvojena ćakra.

Jogiji imaju sposobnost djelovanja na druge ljude, što u načelu iz­ bjegavaju, ali sam već ranije spomenutog jogija uspio namoliti da nešto od toga demonstrira na meni. Pristao je, uz napomenu: »Samo nemoj o meni pisati, niti pričati gdje se nalazim... Pokušat ću te vratiti u neki od tvojih prethodnih života...«

Bilo je to teško opisivo iskustvo. Ja zapravo nisam radio ništa drugo do ležao na podu, u položaju shavasan. Pred očima mi se formirala slika, a zatim sam čuo neke udaljene i nejasne zvukove. Prepustio sam se do­ življaju tek nakon nekoliko minuta napetosti i iščekivanja. Slika je posta­ jala sve oštrija i realističnija. Zatražio je da komentiram što vidim. Ja sam ležao, ali je scena dolazila sve bliže k meni, kao da kamerom zumiram na nju. Sada sam sasvim jasno vidio da se nalazim u prašumi, koja mora da se nalazila negdje u južnoj Americi. Hodali smo uklanjajući ispred sebe gusto rastinje. Nisam se onaj trenutak sjetio kako se zovem i tko sam, ali sam znao da to doista jesam ja. Bili su tu i neki ljudi oko mene. Nadirali smo prema nekoj čistini, a ja sam osjećao nejasnu opasnost. Kad smo do­ šli na čistinu, ispred nas se ispriječio neobični, primitivno izrađeni oltar. Bio je od kamena i ravan, a na njegovu se kraju nasuprot nas nalazila ne­ ka vrsta kamene strukture nalik križu. Uskoro sam shvatio da se ne radi o križu, već o simboličnom prikazu čovjeka raširenih ruku. Kad sam se za­ gledao u pougljenjene ostatke na oltaru, primjetio sam da su u pitanju ostaci ljudskog tijela. Pomislio sam da je u pitanju žrtvenik i krenuo iza oltara. To sam polako komentirao na glas, a jogi je na to rekao: »... To je dosta. Nemoj ići iza oltara...« Vizije su se naprasno prekinule i ja sam se polako vratio u normalno stanje. Bio sam pomalo bijesan, jer me znatiže­ lja gonila prema spoznaji radi li se o stvarnom sjećanju na neko od mojih prijašnjih tijela u kojima sam živio ili je to bio sadržaj koji je izmilio iz dubi­ na moga nesvjesnog. On nije bio impresioniran mojim pitanjima, već mi je kratko objasnio da »... iznad određene točke ne treba ići...«

I dr. Goel je očito imao neke neuobičajene sposobnosti. Kad sam s njime ostao u već spomenutoj prostoriji, nakon dnevne seanse odgovara­ nja na pitanja stalnim gostima, pitao sam ga može li reći u kojoj se fazi razvoja čovjek nalazi. Stavio je desnu ruku na moju glavu, na što sam ja osjetio podrhtavanje u kičmi i ljuljanje tijela lijevo-desno, Kad sam otvo­ rio oči, objasnio mi je kako izgleda situacija glede mojih ćakri i dao neke

 

naputke, prema kojima sam zaključio da iz toga može štošta znati o va­ šem životu.

Kad je dramatični put dr. Goela završio u stanju nirvikalpa samadhi- ja i on napisao svoju knjigu o tom putu, kucnuo je trenutak da tekst po­ kuša predočiti onome za koga je uvijek kategorički tvrdio da ga je vodio na unutarnjem planu. Otputio se u Puttaparthi. Sjedio je u prvom redu, kad se pojavio Sai Baba i krenuo prema njemu. Uzeo je tekst knjige iz Goelove ruke i šutke na njemu napisao »S blagoslovima, Sathya Sai Ba­ ba«. Sri Siddheshwar Baba je bio po mnogo čemu jedinstveni mistik, inte­ lektualac i prosvijetljeni jogi, koji je mogao zadovoljiti zantiželju i skep­ tični mentalitet zapadnjaka. Njegove su knjige iskrena ispovijed čovjeka koji je preko trnja došao do zvijezda, a susret je s njime predstavljao izu­ zetno iskustvo za svakoga tko zna cijeniti izvorna učenja indijskih jogija.

Zrakoplov se približavao međunarodnom aerodromu u Delhiju i mi smo vezali pojaseve. Moj se susjed upravo probudio i djelovao pomalo izgužvano, ipak, osjetio sam da mi nešto želi reći. Čekao je povoljniji tre­ nutak i čim smo sletjeli, započeo je konverzaciju, uprkos gužvi koja je nastala kad smo počeli skidati torbe iz pretinca iznad nas. Zajedno smo krenuli prema izlazu iz zrakoplova, a zatim kroz carinski pregled. Dok smo čekali da se naša prtljaga pojavi iz zrakoplova na kružnoj traci, rekao mi je: »Moj je otac dolazio u Sawan Ashram, još za starih dana. Bio je poklo­ nik Radhasoami tradicije. Prakticirao je Surat Shabd jogu više sati dnev­ no. Običavao je sjediti s turbanom na glavi i šalom omotanim oko glave, tako da su mu oči bile pokrivene. Imao je snažna religijska iskustva, koja su ga gurala naprijed. Jednog se dana ubio. Bile su mu 42 godine. Za sobom je ostavio oproštajno pismo. U njemu je napisao da više nema nikakvog razloga živjeti u ovome svijetu, jer zna da ni list s drva ne može pasti bez Njegove dozvole. Mislio je na Boga. Mi, njegova djeca, ostali smo šokirani, no u pismu je pisalo da se ne moramo brinuti o svojoj budućnosti, jer se Svemogući brine apsolutno o svemu. Nema baš nikak­ va razloga za zabrinutost. Danas shvaćam o čemu je govorio, ali je to bilo teško objasniti jednom djetetu, tada kad se sve odigralo. Kako su godine prolazile, oprostio sam mu... Drago mi je da idete tamo, ti su ljudi vrlo moćni, mislim duhovno...«

U uglovima očiju moga sugovornika pojavile su se suze. Nešto takvo se nikada ne zaboravlja, pomislio sam. I cijenio sam što mi je ispričao tu svoju intimnu priču. Što se tiče onoga »moćni«, u tom trenutku nisam ni slutio koliko je bio u pravu.