MAČAK NA VRUĆEM LIMENOM KROVU

Rekoh u srcu svom za sinove ljudske da im je Bog pokazao da vide da su stoka.

Jer što biva sinovima ljudskim to biva i stoci, jednako im biva: kako gine ona tako

ginu i oni, i svi imaju isti duh; i čovjek ništa nije bolji od stoke jer je sve taština...

Knjiga propovjednikova, 3, 18-19

Ja sam se pak nagnuo natrag, zažmirio u jalovoj nadi da ću možda malo odspavati i prepustio se mislima koje me, međutim, nisu odvele u san, već u razmišljanje o autoru triju izuzetnih knjiga koje su na najbolji način opisale odnos psihičkih poremećaja poput teških depresija, anksioznosti i samoubilačkih ideja s onom silom koju u Indiji zovu kundalini shakti.

Kao što smo već napomenuli, prema tantričkoj je filozofiji cijeli sve­ mir manifestacija čiste svijesti. Kako kaže Swami Rama ta se svijest dijeli na dva aspekta. Jedan zadržava statičku kvalitetu i ostaje identificiran s nemanifestiranom sviješću. U tantri se ta kvaliteta zove shiva, muški prin­ cip. Drugi je dio ovog polariteta dinamičan, energičan i kreativni aspekt kojeg zovu shakti, velika Majka svemira, jer su od nje svi oblici rođeni.

Ljudsko biće je svemir u malome. Sve što nalazimo u kozmosu, može se naći unutar svake individue i svi principi koji vrijede za svemir, vrijede i za pojedinca. Kundalini je božanska, kozmička energija, čije buđenje i stapanje s aktivnim principom, shakti, dovodi do uvida u realnost, krajnju istinu oko nas, koja u »normalnom« stanju svijesti krije svoju tajnu, vješto nas vežući uz prolazne želje svijeta koji neminovno moramo napustiti.

Nekada, dok je još radio na svojoj magistarskoj tezi iz područja edu­ kacije zvao se B. S. Goel, a kasnije je uzeo duhovno ime, Sri Siddhesh- war Baba, i jedan je od, po meni, autentičnih indijskih gurua koji je pro­ šao sve faze do prosvjetijenja na osobito dramatičan način, što do u deta­ lje  opisuje u spomenutim knjigama.

 

Shivabalayogi Maharaj

za vrijeme 12-godišnjeg tapasa, 23 sata meditacije dnevno

»... Još 1964. godine imao sam težak napad depresije. Potpuno me obuzela. Sjetio sam se da sam ranije radio neke joga vježbe i pranajamu (osobite tehnike disanja u jogi) i tada osjetio navalu vrućine koja je kre­ nula od dna kralježnice i završila na tjemenu. Sada su odnekuda došli

strahovi i moj je život postao istinski pakao. Takva je iskustva jednostav­ no nemoguće pretočiti u riječi. Nije mi odgovaralo ni društvo ni osama, ni gladovanje ni hrana, ni spavanje ni buđenje. Mnome je cijelo vrijeme vladao osjećaj depresije i nemira...« Time je kod kasnijeg doktora huma­ nističkih znanosti i tadašnjeg poklonika marksizma i Freuda započeo pro­ ces podizanja spomenute životne sile kundalini, koja, po indijskoj tradici­ ji, treba, da bismo završili svoju duhovnu evoluciju na Zemlji, putovati kroz sedam energetskih točaka na tijelu, nazvanih ćakrama.

Neki te ćakre opisuju kao svojevrsne vrtloge energije koji se uspinja­ njem sile kundalini po centralnom kanalu ubrzavaju i iz svijesti eliminira­ ju samskare, utiske prošlih života i, općenito, sve one tragove u ljudskoj svijesti koje Maharishi podrazumijeva kada govori o stresu. Kad su ćakre blokirane i energija u njima stagnira, vrtloženje se poremeti ili čak uzme smjer obrnuto od kazaljke na satu, dok kod težih bolesti dolazi do težeg iskrivljenja vrtloga. Svaka od ćakri, kad je sila na svom uzlaznom putu ak­ tivira, reagira na različite načine. Ako se u potpunosti »otvori«, praktikant obično ima iskustvo nekih neuobičajenih sposobnosti ili moći, a ako je ta­ kav proces zbog krivog prakticiranja neke tehnike nepotpun, to rezultira sasvim određenim problemima. Prije no što nastavim opisivati put kojim je do zadnje stanice, sahasrar ćakre, dospio Sri Siddheshwar Baba, evo ukratko prikaza ćakri i simptoma po kojima možemo vidjeti je li se neka od njih aktivirala i u nas.

S obzirom da postoje stanovite, manje razlike u opisima tih iskusta­ va, ovdje napominjem da je riječ o opisima koje mi je dao veliki indijski mistik Sri Shivabalayogi Maharaj, kad sam koju godinu prije no što je napustio tijelo, bio u njegovu hramu nadomak grada Bangalorea. Treba napomenuti da ovdje govorimo o kundalini aspektu sile kundalini shakti. onom dijelu koji je, kako to jogiji kažu, tri i pol puta omotan oko donjeg dijela kralježnice. Dakako, nije riječ o fizičkome tijelu, već drugim, ener­ getskim tijelima, koja lokacijom odgovaraju dijelovima fizičkog tijela, koje ćemo u opisima spominjati.

Um obična čovjeka, kako je to govorio Shivabalayogi, »boravi« u tri prva, donja energetska centra i u načelu ne pokazuje duhovne aspiraci­ je, već je sasvim zaokupljen materijalističkim, svjetovnim željama. Među­ tim, kad se jednom iz najniže ćakre pokrene uspavana kundalini, dakle aktivira se prva, tzv. muladhara ćakra, obično u čovjeku naglo raste jaka želja za intenziviranjem sadhane, duhovne prakse. Često se događa da za vrijeme vježbi koncentracije ima vizije božanstva kome je osobito sklon ili čiju mantru koristi. Muladhara ćakra se inače nalazi između analnog otvora i testisa, dakako kad se radi o muškarcu.

Kundalini se budi spontano (kod žena katkada za vrijeme poroda), predanošću Bogu, ponavljanjem mantri i različitim tehnikama joge, te

shaktipatom, dodirom gurua. Zgodna, a manje poznata praksa, vezana je uz ljudski jezik. S jedne strane, jezik je zanimljiv jer svaku misao popra­ timo nesvjesnim micanjem mišića u ovom organu, kojeg je najteže opu­ stiti. Teoretski, potpunom relaksacijom jezika došli bismo do stanja bez misli, koje je od bitne važnosti na putu joge. Koncentriramo li se, pak, na razne dijelove jezika, to će se odraziti na našu svijest. Sažimanje pažnje na korijen jezika dovodi do buđenja kundalini, ali i sposobnosti slušanja

»božanskog zvuka«. Koncentracija na vrh jezika dovodi do iskustva okusa

»božanskog nektara«, koji Kirpal Singh poistovjećuje s manom iz Biblije, dok savršeno svođenje pažnje na sredinu jezika razvija u praktikanta moć

»božanskog dodira«. Usput rečeno, koncentracija na vrh nosa razvija »bo­ žanski njuh« i naziva se varta siddhi.

Swadhisthana ćakra se nalazi na kičmenom stubu, otprilike u visini genitalija. Znak da se probudila ova ćakra, najčešće je osjećaj stalnog ne­ mira i želje da se lunja od mjesta do mjesta, odnosno da se bude u stal­ nom »movingu«. Ponekad se javlja neutaživa glad. a nerijetko nastupa depresija, jer se ugodna i zanimljiva iskustva, koja je praktikant imao rani­ je, mogu izgubiti. Nemoć smirivanja uma se može prevladati jedino redo­ vitom praksom, koja katkada podrazumijeva produljivanje dnevne prak­ se koncentracije.

Kad se upornim prakticiranjem aktivira manipura ćakra. jogi počinje imati iskustva savršene koncentracije, odnosno samadhija. Nalazi se na kičmenom stubu, u visini pupka. Uskoro mu za postizanje ovog stanja bez misli, dakle potpuna umirenja duha, treba svega nekoliko trenutaka. Prvi se put počinju manifestirati neobične moći poput, recimo, mogućnosti materijalizacije na daljinu. Prepreka daljnjem razvoju je osjećaj ponosa i taštine, koji se kod jogija javlja. On osjeća potrebu pokazivati drugima što može, a to dovodi do smanjenja njegove predanosti i poniznosti, pa tako može zaglaviti u svom duhovnom razvoju prema višim nivoima svijesti. Jedini način da se taj razvoj nastavi, jest odricanje od svake moći koja se na putu javi. Ova ćakra. kao i prethodna, swadhisthana, prema nekim au­ torima igra presudnu ulogu u onome što zovemo duševnim zdravijem. Neugodni sadržaji iz nesvjesnog mogu se, ako ih imamo tamo pohranje­ ne u prevelikim količinama, probuditi takvom silinom da mogu dovesti do ludila. Sri Siddheshwar Baba upozorava na misli koje se tijekom medi­ tacije javljaju, a ne mogu se kontrolirati, ma kako bile abnormalne ili neu­ godne. U jogi postoje tehnike disanja i položaji tijela, rzv. asane. koji po­ mažu pročišćavanju energetskih kanalića na ljudskom tijelu, zvanih nadi, čime se olakšavaju tegobe koje moramo iskusiti na putu duhovna razvo­ ja. No, ništa ne pruža garanciju da nećemo pasti kao žrtve iluzija koje stvara naš um, a one će biti osobito realne ako se kundalini neće podiza­ ti prema višim centrima u cjelini, već će to biti, kao što sam to saznao iz usta Swami Narayananade, parcijalno.

Javlja se nešto tipično, što opisuje i Sri Siddheshwar Baba. Čovjek počinje vjerovati da je duhovno napredovao vrlo visoko i počinje izigra­ vati gurua, spiritualnog učitelja, tvrdeći da ima osobite moći, putuje po

»višim nivoima«, mentalno kontaktira majstore s viših razina egzistencije, vidovit je, jer mu je »... otvoreno treće oko...«, te može iscjeljivati, kori­ steći spiritualnu ili. kako neki to kažu, »božansku« energiju.

Živimo u vremenu za koje neki mistici tvrde da je karakterizirano pojačanom aktivnosti u nižim ćakrama. Prema Siddheshwar Babi, većina je današnjih ljudi predominantno u manipura ćakri, dok Satyananda Saraswati tvrdi da se u ovom vremenu kod ljudi spontano razvija anaha- ta ćakra, bez obzira bave li se oni nekom duhovnom praksom ili ne. Dak­ le, parcijalno podizanje kundalini shakti može biti spontano i kod osoba koje se ne bave nikakvom meditacijom. Kod osobe koja dođe u takvu situaciju dolazi do vrlo opasnog fantaziranja, kojim se u zabludu dovodi one koji traže autentično duhovno učenje, koje može prenijeti samo net­ ko tko je došao do kraja tog puta. A takvi su izuzetno rijetki. Oni kojima je »treće oko«, odnosno šesti centar ili ajna ćakra, otvorena, nikada dru­ gima ne govore o njihovoj budućnosti niti se bave drugim vrstama vradž- bina. Osobe koje pate od ovakvog poremećaja u duhovnu razvoju, neri­ jetko imaju snažan osjećaj vlastite veličine i važnosti, uvjeravaju ljude oko sebe u svoju karizmu, osnivaju sekte i izmišljaju rituale, koji su katkada samo izraz njihove seksualne frustracije i taštine, zasnovane na iluziji i glu­ posti drugih.

Prava egomanija koja kulminira u bolesnoj želji za društvenim priz­ nanjima baziranim na materijalnim postignućima, snovi prosječna čovje­ ka o slavi i divljenju okoline i opsesivni strah od gubljenja statusa u dru­ štvu, zapravo se svode na poremećaje u tri niže ćakre u čovjeku. Porno­ grafija, poplava erotskih filmova i svi oblici seksualnih perverzija samo razdražuju kundalini shakti, koja se pokreće prije no što joj je vrijeme, a epidemija psihičkih problema, poput teških anksioznosti i depresija, te samoubilačkih ideja potvrđuje tezu da je ova vitalna energija, koju treba kanalizirati vrlo, vrlo oprezno, u svom nekontroliranom obliku izuzetno opasna.

Ego se grčevito bori za afirmaciju, priznanje i prepoznavanje okoli­ ne, potvrdu vrijednosti i važnosti tijela u kojem se kreće po ovom svijetu. Biti netko, imati prepoznatljiv »image«, ostavljati dojam uspješnosti, sigu­ ran je znak podsvjesnog paničnog straha od nestajanja, raspršivanja ega. Dok zapadna psihijatrija preporuča sredstva za jačanje ega, pokušavajući izbjeći psihičku krizu, koja se manifestira strahovima, depresijama i osje­ ćajem vlastite bezvrijednosti, joga ima za cilj proširenje ega na cijeli po­ javni svijet. Da bi se to postiglo, treba u određenom smislu žrtvovati onaj mali, individualni ego, što je strahovito teško, jer je evolucijom um izgradio

obrambeni sustav neugodnih psihičkih doživljaja koji čovjeka brzo natje­ ra na odustajanje od borbe protiv vlastita ega. A tu je i nagrada u obliku ugode i zadovoljstva, koju dobiva onaj koji svoj ego pothranjuje prolaz­ nim i iluzornim vrijednostima materijalnog svijeta. Staza prema konačnoj spoznaji pravog smisla postojanja ne ide putem koji zaobilazi neugodne emocije, već se kroz krizu koju pred nas postavi naš niži ego treba probi­ ti intenziviranjem duhovne prakse.

Vježbom se kundalini shakti postupno podiže prema višim ćakrama, a ona koja povezuje niže s onim višima jest anahata ćakra i nalazi se na kičmenom stubu, otprilike u visini srca. Znak da je netko dospio do ove ćakre jest stjecanje moći koja se zove vachan-siddhi. Sve ono što kaže jogi koji je ovladao tom, četvrtom ćakrom, postaje istinom. On se može kretati kuda želi, koristeći sukshuma sharir, svoje astralno tijelo, dok mu fizičko tijelo ostaje na istom mjestu. Ova je faza posljednji test vezan uz materijalni univerzum, jer se javlja ponos u svom maksimalnom intenzi­ tetu. Čovjek počinje vjerovati da je u spiritualnom smislu nadišao razinu vlastitog gurua i nerijetko se od njega odvaja i počinje propovijedati učenje na svoju ruku. Jogiji kažu da »ponos dolazi prije pada«, jer će onaj koji je podlegao ovoj zadnjoj zamci materijalnog ega doista u evoluciji nazadovati.

Sri Siddheshwar Baba je, kad je zapao u psihičku knzu čiji sam opis dao ranije, potražio pomoć psihijatara, ajurvedskih liječnika, mistika i mnogih drugih, koji mu, međutim, kako mi je rekao, nisu mogli pomoći. Njegova je paranoja postajala sve jezivija iz dana u dan, pa se, ne bi li si olakšao muke, počeo baviti psihoanalizom.

Dok je sjedio u naslonjaču, u praznoj dvorani svog ašrama koji se nalazi medu zelenim poljima Haryane, promatrao me kroz debela stakla svojih naočala, podsjećajući me neodoljivo na Raya Charlesa. Bilo mu je tada 60 godina, nosio je tipičnu indijsku narančastu odoru i rekao mi:

»Ne biste vjerovali, koliko sam jogija velike reputacije obišao. Nitko od njih me nije posavjetovao što točno treba raditi. Kad se kundalini shakti pokrenula, ostao sam prepušten sam sebi. Toliko je onih razvikanih, a tako malo onih koji doista nešto znaju...«

Njegov susret s jogom, koja će ga još godinama nositi kroz užasne emocionalne krize do prosvjetijenja, uslijedio je gotovo slučajno, u jed­ nom hostelu. Prenoćio je tamo u pauzi putovanja kroz Indiju i nabasao na mladog swamija, kojem se požalio na tegobe od kojih pati. Ovaj mu je savjetovao da pokuša s tehnikom koncentracije na prostor između oči­ ju, uz ponavljanje mantre »Om Soham« i osobitom vizualizacijom, veza­ nom na dišni proces. Koliko sam ga shvatio, toga čovjeka više nikada nije sreo. Ali, metode se držao. »Kad se jednom čitav proces pokrene, ne tre­ ba vježbati satima dnevno«, objasnio mi je, »Koji put je dovoljno pola sata

vježbe u jednom danu, a da efekti budu dramatični do te mjere da vam se čini da nećete to moći izdržati...«

Zanimljivo je da neki jogiji, poput recimo Swami Maheshwaranan- de, koji veći dio godine provodi u Beču, a ima i veliki centar u Rajastha- nu, smatraju da podizanje kundaiini shakti do najviše ćakre može proteći bez svih tih neugodnih psihičkih doživljaja. Pod uvjetom da se tijelo i psiha za to pripreme kroz niz raznih joga vježbi.

Dr. Goel je počeo pomalo shvaćati mehanizam vlastite duhovne evo­ lucije, koji je bio bolan, ali je jednog dana donio neočekivanog savezni­ ka. Nakon sedam godina meditacije, budući je guru usnio neobičan san.

»Sanjao sam Sathya Sai Babu koji me u snu blagoslovio i rekao mi da moram uporno nastaviti s meditacijom, jer sve što činim ima svrhu. Tako­ đer mi je rekao da je on uvijek sa mnom. To je bilo presudno, jer sam tek tada shvatio, da ono što činim nije puka terapija za moje probleme. Po­ čeo sam osjećati da se moja svijest i pažnja automatski kreću prema točci malo niže od tjemena, na stražnjem dijelu lubanje. Ta se točka zove brah- ma randra i odjednom sam osjetio da je tamo ili blizu te točke kraj mog puta. U meditaciji sam sve češće osjećao neko peckanje ili grebanje na tom mjestu. Ustvari sam shvatio da je kraj puta između točke medu obr­ vama i te brahma randre. Imao sam neki osjećaj da se ispod te točke na lubanji nalaze neki živci, koji moraju igrati presudnu ulogu u probijanju barijere, koje nazivamo oslobođenjem...«

Val intenzivnih vizija u kojima je dr.  Goel na unutarnjem ekranu između obrva sretao simbole, ali i božanstva od Krishne i Shive do Isusa Krista, dovodili su ga u stanje ekstaze ispunjene neizrecivim blažensrvom. Kad je već povjerovao da se njegov ego predao univerzalnoj kozmičkoj ljubavi, nastupile su zastrašujuće krize ispunjene beznađem, crnim misli­ ma i strahovima, koje je njegov um konstruirao, ne bi li ga omeo na putu s kojeg više nije bilo povratka. »To vam je kao kad plivate od jedne obale na drugu«, objašnjavao mi je dok smo šetali medu gredicama sa cvije­ ćem, unutar njegova ašrama. »U jednom ste trenutku na pola puta i čini vam se da nećete nikada dospjeti do druge obale. Jedino što vam preo­ stale jest da stisnete zube i plivate dalje. Ono što je mene nosilo u tim najtežim trenucima, kad sam imao osjećaj da se nepovratno gubim u ludilu, bilo je pojavljivanje Sai Babe na mome unutarnjem ekranu. Neka­ ko sam znao da me on vodi, iako ga nisam nikada u životu kontaktirao. Uvijek bi mi nakon takvih vizija laknulo, dolazio je neki predah od užasa koji sam proživljavao i ja sam nastavljao dalje. Znate, vi dolazite iz kršćan­ skog svijeta, koji u svojoj povijesti bilježi mnogo svetaca. Kad čitate o pat­ njama kroz koje su ti ljudi na putu proćišćenja prolazili, vi samo mislite da znate kako je to izgledalo. Cijena je duhovne iluminacije potpuna preda­ ja i taj princip važi jednako za sve, bez obzira na tradiciju kojoj pripadate.

A kad se netko želi predati toj sveobuhvatnoj, apsolutnoj Istini, ispriječi se njegov mali ljudski um i kreira sve moguće prepreke, ne bi li ga natjerao na odustajanje,..«

Stanje praktikanta ovakve vrste joge učvršćuje se tek u petoj, visud- dhi ćakri, kad se stabilizira duboko iskustvo blaženstva, koje donosi samadhi. Prema Satyananda Saraswatiju, visuddhi ćakra je »centar nek­ tara besmrtnosti«, koji, međutim, sagorijeva u manipura ćakri, koja na taj način uzrokuje starenje i raspad tkiva. Prema Shivabalayogiju, javlja se

»božansko svjetlo« i čovjek biva blagoslovljen od božanstva u koje vjeru­ je, a koje se zove u indijskoj tradiciji Ishta Devata. Njegovo astralno tije­ lo sada može putovati po višim svjetovima, koji se zovu loke, a prepreke koje osjeća znatno se smanjuju.

Put dr. Goela nije bio tako romantičan i kratak. Dok neki tvrde da su pranajama i asane ono što olakšava proboj vitalne sile prema krajnjem cilju, čini se da se ovaj jedinstveni intelektualac-jogi oslonio isključivo na unutarnje vodstvo već spominjanog indijskog proroka Sai Babe. Zanim­ ljiva je teza koju je B. S. Goel iznio kad smo se vratili u dvoranu, pobje- gavši tako od vrućine koja je dobrano pržila.

»Uvjeren sam da postoji neurofiziološka osnova na kojoj počiva ego, onaj osjećaj »ja«. Moje mi je iskustvo pokazalo da se radi o dva živca u moždanoj kori, čiju lokaciju mogu točno navesti, a zovem ih raga i dwes- ha. Meditacijom, odnosno vježbanjem koncentracije, aktivira se kundali- ni shakti koja treba ta dva živca, na neki način, rekao bih čak, slomiti. Vrlo mi je teško to subjektivno iskustvo pretočiti u riječi. Prvi od ta dva živca ili možda dvije složenije strukture unutar mozga, odgovoran je za želju i privrženost u negativnom smislu, dok je drugi onaj koji generira frustra­ ciju. mržnju, agresiju, ljubomoru i slično. Te su dvije fiziološke strukture u samoj osnovi ega. Period kad te strukture pod utjecajem kundalini shak­ ti počinju »pucati«, najopasniji je za praktikanta. Obuhvaća vas osjećaj da upravo umirete ili ćete sljedećeg trenutka poludjeti. Taj se osjećaj vraća ponovo i ponovo i toliko je stvaran da kreira patnju, koju je teško opisa­ ti. To je svakodnevno umiranje u pravom smislu te riječi i najkritičnija je faza na cijelom putu. Mislim da se radi o onome što u kršćanstvu zovu

»tamnom noći duše...^

Goel je godinama zapadao iz ekstaze u ponore najcrnjih strahova. koji su pod kraj postali strahovi od smrti. Tvrdio je da do kraja ne bi došao da nije bilo unutarnjeg vodstva Sai Babe, a sve je stupnjeve vlastitog raz­ voja analizirao sa stanovišta zapadnjačke psihoanalize. Dakako, do one razine gdje spiritualnost ostavlja znanost iza sebe i vodi čovjeka dalje, k ispunjenju za koje ne postoje objektivni kriteriji dokazivanja. U autoana- lizi pokazuje izvanrednu objektivnost i potpunu iskrenost i kako ga medi­ tacija nosi kroz razne slo]eve njegove vlastite ličnosti, on precizno pre-

poznaje fine i katkada nezamjetne nagone, koji njime vladaju. Svaki ko­ rak naprijed donosi dublju spoznaju o nekom skrivenom mehanizmu ljudske psihe, otkrivaju se aspekti seksualnosti, koji su duboko zakopani ispod površinske realnosti koju smo navikli prihvaćati. Razgradnja ega u jednom trenutku dovodi u svijest podijeljenost ljudskog bića na »muški« i

»ženski« princip, pa je dr. Goel imao subjektivno iskustvo homoseksual­ nih afiniteta, što bi ga u normalnim okolnostima uznemirilo. No, razvoj teče dalje i ovo je iskustvo prolazna stanica.

Zanimljivo je da se homoseksualni rituali prakticiraju kao dio viših stupnjeva inicijacije u nekim europskim magijskim krugovima. Svojim razvratničkim biseksualnim životom opću je sablazan izazivao i pokojni Aleister Crowley, najrazvikaniji mag ovog stoljeća, koji je perverzije pravdao potrebom razotkrivanja svojih najtamnijih poriva. Zagovarao je masturbaciju kao duhovnu tehniku, a u svojoj je komuni na Siciliji svoju perverziju dotjerao do maksimuma, obavljajući obrede u kojima su žene općile sa životinjama.

Uz aktivnost kundalini shakti veže se i seksualna energija, kojom je vrlo teško ovladati, a ima situacija kad se kao posljedica intenzivne duhov­ ne prakse javlja abnormalno jaki seksualni nagon. Te faze u razvoju su opi­ sali mnogi, medu njima i Swami Muktananda, kojeg su prije smrti optu­ živali da je ponovo pokleknuo pred izazovom seksa i spavao sa svojim ame­ ričkim sljedbenicama, Na djelu ga je uhvatio njegov vjerni sljedbenik koji sebe naziva Master Charles i koji ga, u ime ostalih njegovih kvaliteta, u svojoj knjizi amnestira. Za Osho Rajneesha se to oduvijek znalo, dapače, njegova ga je ljubavnica Ananda Sheela Ma pokušala otrovati i preuzeti od njega golemu organizaciju koju je stvorio. Za to je odležala nekoliko godina u američkom zatvoru. Pred čarima ljepšeg spola pao je i Amrit Desai, osnivač tzv. Kripalu joge u SAD, a sličan je skandal potresao orga­ nizaciju jednog od prvih jogija koji su iz Indije stigli na američki kontinent. Riječ je o Rama Swamiju, koji je svoj stožer uspostavio u ruralnom dije­ lu Pensilvanije. Za jednog se čuvenog indijskog pjesnika govorilo da je u napadu nekontrolirane seksualne želje silovao vlastitu 16-godišnju neća­ kinju. Na dnevnom redu zbog seksa bio je i Thakkar Singh, koji se u zapadnoj Europi izdaje za majstora Sant Mat tradicije, a imao je ozbiljnih problema kad ga je zbog njegovih veza sa sljedbenicama provalio jedan njegov razočarani učenik. Javno je pokajnički priznao da su optužbe na njegov račun točne, a pravdao je to time da »svatko može pogriješiti«.

Na financijsko-seksuaine mućke sumnjalo se i u krugu oko izuzetno popularnog Satyanande Saraswatija. dok je jedan od najpopularnijih propovjednika tibetanskog budizma u SAD-u, Chogyam Trungpa, prak­ tički umro od alkohola, u dobi od 47 godina. I on je, dakako, dok je to mogao, redovito koristio prirodne darove svojih sljedbenica. U novije se

 

 

Swami Maheshwarananda

vrijeme po seksualnoj  umjesto duhovne aktivnosti pročuo i Sogyal Rim- poche, tibetanski lama, koji je popularnost stekao nekim vrlo lucidnim knjigama, ali i ulogom astrologa u filmu »Mali Buda«. Čuveni indijski jogi Poonjaji, kojeg mnogi smatraju nasljednikom legendarnog Ramane Ma- harshija, bio je seksualno aktivan cijelog života. Dapače, bolje bi odgo­ varala riječ hiperaktivan. Njegov glavni učenik, Andrew  Cohen,  koji se uz Poonjajija navodno prosvijetlio i počeo igrati gurua u SAD-u, napada svog negdašnjeg učitelja, za kojeg se tako u kuloarima spiritualnih turista sa Zapada saznalo da ima vanbračnu kćer u Belgiji, čija je majka izgleda zanijela kada je jogi živio u špilji nedaleko svetog grada Rishikesha. Uz to je imao troje djece u Lucknowu, glavnom gradu indijske savezne države Uttar Pradesh, gdje se nalazio njegov stožer. A isti je prije njegove smrti praktično bio opsjednut bivšim sljedbenicima danas pokojnog Rajneesha. Cohen je bijesan jer ga je njegov guru počeo ignorirati, pa podsjeća da su zbog seksualnih eskapada Poonjajiju svojedobno otkazali  gostoprimst­ vo u Barceloni. Poonjaji je bio sjajan čovjek, kojeg je bilo nemoguće izba­ citi iz takta. Izravno sam ga pitao što misli o vezi seksa i joge. On se nasmi­ jao u svom stilu, od uha do uha, i odgovorio: »Kako običan seks može ugroziti nešto tako veliko kao što je prosvjetljenje?« Hmmmm.

Bilo je pokušaja, premda bez pravih dokaza, da se seksualna aktivnost pripiše i Swami Maheshwaranandi. Krug učenika oko ovog duhovnog

učitelja tvrdi da su upravo jogiji najizloženiji ovakovim optužbama, jer, kako kažu, često su izvor sličnih tvrdnji nestabilne i razočarane osobe, ot­ padnici iz sljedbe. Insinuacija o stanovitim oblicima seksualne aktivnosti nije bio pošteđen ni uvjereni asket i propovjednik stroge apstinencije, Swami Narayanananda. Navodno mu je to pokušavao pripisati neki dan­ ski liječnik.

Najdramatičniji je slučaj jednog kalifomijskog budističkog učitelja, koji je više godina tajio da boluje od AIDS-a, a s obzirom da je bio pro­ miskuitetan, zarazio je poveći broj svojih sljedbenika. U Americi možete čuti gotovo fantastične tvrdnje da je za najvjernije sljedbenike Da Free Johna, gurua američke provenijencije, bila čast ako je on odlučio spava­ ti s nekom od njihovih supruga, a kako tvrde sasvim neprovjereni izvori, to je katkada činio pred njihovim muževima. Kažu, zato da im »slisti ego«. Od zapadnjačkih gurua za seksualno-financijske grijehe optuživali su i Charlesa Bernera, već spominjanog tvorca Intenziva prosvjetijenja. Ču­ veni Jiddu Krishnamurti. prema nekim novijim tvrdnjama, također je imao ljubavnicu, a slično mnogi tvrde i za Yogi Bhajana.

Naravno, sve to ne bi imalo neke bitne važnosti da većina jogija i mi­ stika svojim sljedbenicima ne propovijeda strogo odricanje od bilo kak­ vog oblika seksualne djelatnosti.

Može li prosvijetljeni ili čovjek na putu prema prosvjetljenju živjeti aktivnim seksualnim životom? Swami Narayanananda mi je rekao odluč­ no: ne! Jedan je od temeljnih principa joge apstinencija od seksa, to se zove brahmacharya, govorio mi je. U njegovu ašramu, u malom dan­ skom selu Gyllingu, nalazilo se više muškaraca i žena u odvojenim zgra­ dama, a bili su u neku ruku zaređeni, jer je svatko tko je to želio, nakon osobite inicijacije dobio indijsko ime, narančastu odoru i titulu swami. Uz ašram je bila mala, vrlo uredna farma, od koje su njegovi stanovnici živje­ li. Preko ljeta, na terenu uz ašram, kampirali su oni koji su ovamo došli na ograničeno vrijeme, kako bi sreli velikog jogija. Seksualna je apstinencija uvijek predstavljala glavni problem, pa je bilo onih koji su ašram napuštali i nakon 16 godina predane meditacije, oženili se i prekršili zavjet brahma- charye. Jer, pravila nalažu apstinenciju u djelu, riječi i mislima. Neki su se ljudi oženili sa ženama koje su boravile u istom ašramu. Bilo je vrlo uz­ budljivih događaja, pa se jednom nekome od monaha djelomično podi­ gla kundalini shakti, tako da je osjećao strahovitu vrućinu u donjem dije­ lu kičme. Morali su ga stavljati u bačvu hladne vode i to vani, usred zime. Na taj se način proces, koji je mogao navodno krenuti krivim putem, po­ malo smirio. Poznavao sam neke ljude koji su ašram i njegova striktna pravila napustili iz drugih razloga. Jedna je žena to učinila nakon sukoba u koji je ušla s ostalima unutar ove zajednice, u kojoj međuljudski odnosi nisu bili idealni, kako bi se to moglo pomisliti promatrajući život komune

izvana. I jedan drugi moj znanac nije mogao izdržati navalu seksualne energije, koja ga je ometala u meditaciji, uprkos osobitim vježbama koje je radio da bi nagon stišao. Napustio je ašram, ali meditirati nije prestao. Boraveći u ašramu Narayananande, naučio sam mnogo o tome kako je teško biti jogi u pravom smislu te riječi. Najzanimljivije je to da je godi­ nama kasnije neki danski liječnik za stanovite radnje koje bismo mogli podvesti pod seksualne optuživao upravo Swamija Narayananandu! Bilo kako bilo, upada u oči da su priče o podložnosti jogija čarima zapadnja- kinja vrlo, vrlo česte.

Poonjaji mi je rekao da jednom, kad čovjek ode iznad ovog dualnog svijeta i prosvijetli se, više nema onoga što ne smije raditi, jer ga ništa ne veže uz prolazni svijet u kojem sada boravi kao promatrač. Čuveni Gopi Krishna, čija se autobiografija smatra klasičnim djelom joge, navodno je smatrao da seks ne može bitno ugroziti nečiji napredak u jogi sve dok se kundalini shakti ne pokrene. Od tog trenutka treba apstinirati. Maharishi Mahesh Yogi u svom stilu tvrdi da seks razvojem otpadne sam od sebe, jer odricanje na silu samo stvara frustraciju. Većina njegovih sljedbenika će vam reći isto, ali mnogi se od njih na svoju ruku odriču te živome ra­ dosti. Eklektička duhovna Škola Eckankar uopće seks ne smatra proble­ mom, kad je u pitanju spiritualnj razvoj. Shivabalayogi mi je rekao da o tome ne treba brinuti dok za to ne dođe vrijeme, a koliko sam ga shvatio, apstinencija za neke postaje obvezna tek onda kad već dobrano napre­ duju na putu joge.

Nitko zapravo ne bi toliko potencirao važnost seksualne apstinencije kada su u pitanju jogiji da oni sami praktično uvijek nisu deklarirani brah- machari, koji inzistivaju na svetim knjigama u kojima se odricanje od sek­ sa podrazumijeva kao osnovni preduvjet na putu joge. Zato uvijek izno­ va kao šok dolaze saznanja o hedonističkom ponašanju onih koji druge tjeraju na put askeze.

Uobičajenim klišejem jogija kao osobe bez ovozemaljskih strasti i liše­ ne bilo kakovih želja na zanimljiv se način pozabavio Georg Feuerstein. Ma to ga je potaknulo iskustvo koje je imao sa čuvenom indijskom sveti­ com Anandamayi Ma. Za boravka kod žene koju su danonoćno okruži­ vali ljudi uvjereni u njenu božansku prirodu vidio je postariju Indijku koja je jogini zamolila da se pomoli za njena sina koji je nestao na bojištu. Sve­ tica ju je odbila na grub i nervozni način, sto je u Feuersteinu probudilo ono ključno pitanje: zadržava li čovjek nakon prosvjerijenja svoje ljudske karakteristike, narav i temperament?" Kao iskusni psihoanalitičar, zaklju- čio je da tamni dio ličnosti ne mora nužno preplaviti svjetlo spoznaje o odijeljenosti čovječje osobnosti i kozmičke svijesti. Ustvrdio je da se gurui u mnogo čemu razlikuju. Jedni su polupismeni, a drugi genijalni znanst­ venici. Jedni su temperamentni i mnogo putuju, dok su drugi šutljivi i

nerado napuštaju mjesto svog boravka. Jedni su uvijek uviđavni, a drugi surovi. Jedni meditiraju na hrpi fekalija ili groblju, dok se drugi peru osam puta dnevno, Feuerstein zaključuje da prosvjetljenje odvikava od kontinuirane dominacije ega. ali ne poništava ljudsku osobnost. Kada bi je poništavala, ne bi bilo razlike između prosvjetljenja i psihoze, tvrdi ovaj istraživač. Ide i dalje, pa zaključuje da kod mnogih adepata nedirnuti ostaju i neurotski simptomi koji često uobličavaju njihov nastup prema sljedbenicima, koji se pak trude svaki neugodni ili nelogični istup svog učitelja objasniti njegovom željom da u njih proizvede pozitivan šok. Radi se o tipičnoj projekciji, jer opijanje Chogyama Trungpe, naplaćivanje shaktipata Swami Muktanande, skupljanje Rolls Royceva Sri Rajneesha ili seksualna iživljavanja nekih od spomenutih duhovnjaka ne mogu imati nikakove veze s putem prema spirituainoj iluminaciji.

Da gurui mogu izgubiti živce znam iz prve rake. Vidio sam Shivaba- layogija kako je doslovce eksplodirao od bijesa kada je jedan Amerikanac doveo u pitanje njegov autoritet. Maharishi Mahesh Yogi se rasrdio kada su ga obavijestili da su u riži u njegovu centru u Noidi pronađeni insekti.

»Opet zavjera protiv moje misije«, komentirao je. Sant Darshan Singh se razljutio na američku sljedbenicu koja se nije htjela danima maknuti iz predvorja njegove kuće uz ašram u Delhiju, a mnogi obožavani mistici sa sjedištem na Zapadu pokazuju vidljive znakove bijesa kada se povrijedi njihova taština.

Mnogi su gurui nekim suviše skeptičnim učenicima zabranili ulaz u svoje ašrame. Posve mi je nerazumljiv već spomenuti slučaj Amerikanke kojoj je već 27 godina zabranjen ulaz unutar zidina Sai Babina glavnog svetišta. U njenu je slučaju navodno presudila ašramska birokracija. Da je počinila ubojstvo, kazna bi joj bila kraća, razmišljao sam dok me ona ma­ zohistički pokušala uvjeriti da je ovo pretjerivanje opravdano. I veliki je Hariharananda Giri vrlo burno i nervozno reagirao na moju izjavu da sam imao u životu više gurua. Svoj animozitet nije mogao obuzdati ni je­ dan čuveni jogi kada sam mu spomenuo moći koje posjeduje Sai Baba, Kada me nije uspio uvjeriti da su u pitanju trikovi, postao je vidno uzne­ miren i naš se razgovor priveo kraju u mučnoj atmosferi. Znalo se da je i Poonjaji pokazivao netrpeljivost prema nekim svojim sljedbenicima.

Čudesno je kako su oni kojima je to potrebno spremni zažmiriti na očite zlouporabe svojih učitelja i pretvoriti ih u vrline. Tako nepotrebna surovost gurua postaje korisna duhovna lekcija, njegova vještina da isci­ jedi obilnu donaciju poželjni udarac sljedbenikovoj pohlepi, dok su poni­ ženja dobrodošli lijek protiv taštine. I kada je očito da je guru taj koji je tašt, to je zato da bi nam pokazao kakav ne treba biti. Ako učini nešto do­ bro, onda je to zato što je dobar, a ako učini nešto loše to je zato da nam

»razbije  ego«  ili  pokaže  kakav  ne  treba  biti,  uvjeravaju  sebe  i  druge

zapadni aspiranti gladni prosvjetljenja, Indijci su u tome mnogo oprezniji. Rado će odati poštovanje svakom učitelju, ali će dobro promisliti kojega će odabrati za svog gurua. Zvuči nevjerojatno, ali zapadnjaci pokazuju znat­ no manje kritičnosti i zdrava razuma u izboru duhovna učitelja od istočnja- ka. Uvijek se nekako zaboravlja jedna od ključnih postavki iz Bhagavad Gi- te: »Bio čovjek prosvijetljen ili ne, na kraju će slijediti svoju prirodu.«

Opće je prihvaćeno uvjerenje da se veliki gurui stalno nalaze u sta­ nju svojevrsne ekstaze, vječita blaženstva koje im je donijela spoznaja bo­ žanskog. Već površnom analizom ovog vjerovanja lako dolazimo do za­ ključka da je to nemoguće. Osobe u ekstatičnu stanju ne mogu normal­ no funkcionirati u vanjskom svijetu, a još manje mogu upravljati složenim organizacijama koje oko njih nalazimo. Osim toga, stanje ekstaze mora biti moguće izraziti u biokemijskim korelatima. Većina znanstvenika sma­ tra da je svako egzaltirano stanje svijesti vezano uz znatno izmijenjenu ke­ miju mozga. Kada bi nečiji mozak neprekidno proizvodio nenormalne količine neurohormona ili drugih spojeva koji podržavaju ekstatično sta­ nje, nakon nekog bi vremena naprosto »sagorio«. Dakle, razvijeni se jogi- ji mogu meditacijom dovesti u stanje ekstaze, ali je teško vjerovati da u takvom stanju mogu biti neprekidno. Ako i mogu, u takvom stanju ne bi mogli normalno funkcionirati u vanjskom svijetu.

Revniji će sljedbenici za svog gurua u pravilu tvrditi da vidi prošlost i budućnost svog učenika, te prema tome upravlja svoje akcije. I ta je tvrdnja diskutabilna. Ne samo da su mnogi sljedbenici poznatih gurua stradavali u nesrećama i od teških oboljenja, a da na to nisu bili upozo­ reni od svoga sveznajućeg učitelja, već se spomenuta tvrdnja kosi s osnov­ nim načelom iz klasične literature o jogi. Naime, onaj koji želi postići ono najviše stanje svijesti, mora se odreći svih moći, tako i znanja o prošlosti i budućnosti drugih. Vjerojatno ima i iznimaka, a kao jednu od njih često spominju Jaimal Baba Singha. Ovaj je veliki guru Radha Soami škole, međutim, pripadao tradiciji koja zagovara drukčije viđenje od klasične joge i mogao je prema brojnim svjedočanstvima, doista vidjeti što će se dogoditi nekom od njegovih učenika. No, valja spomenuti da osporava­ nja ima i kada je on u pitanju. Tek je nedavno otkrivena jedina njegova poznata fotografija, u vojnoj odori. Da je još kao vojnik pokazivao interes za tradiciju Radha Soami, te počeo inicirati aspirante mnogo godina nakon što ga je Soamiji imenovao svojim nasljednikom, poznate su činje­ nice. No, neki starom dokumentacijom dokazuju da zapravo Soamijija ni­ je nikada sreo fizički, a kao najjači argument se spominje knjiga Soamiji- jeva brata Chachajija, u kojoj o novom majstoru nema ni jedne riječi! Spočitava mu se i svašta drugo, od toga da se u mladim danima u kru­ govima satsangija pojavljivao s mladim ženama koje mu nisu bile samo prijateljice do toga da nije imao podršku moćnih krugova oko obitelji osnivača tradicije čije je vodstvo, prema jednoj verziji, naslijedio. Hazur

Baba Sawan Singh je, također uz stanovita osporavanja, prihvaćen za glavu tradicije kada je Jaimai Baba umro, a Karpal Singh je napisao bio­ grafiju Jaimal Babe u kojoj ga glorificira u svakom pogledu. Dapače, Karpal Singh je u meditaciji primao različite poduke od Jaimal Babe, me­ đu ostalima i čuvena 52 pitanja, test za svakoga tko tvrdi da je dosegao najvišu razinu duhovnog razvoja. Tek je kasniji razvoj događaja izvan sva­ ke sumnje pokazao da je Hazur, koji će dobiti ime Veliki Majstor, doista ispravan izbor. Dakle, onome tko nema unutrašnji uvid uvijek će ovaj svi­ jet djelovati konfuznim, kaotičnim i kontroverznim. Dileme imaju svoj smisao, one su pećnica u kojoj se pravi tragač mora pržiti i odraditi svoju karmu.

Ono što želim reći jest da nema ničeg lošeg u tome da čovjek duhov­ ne istine traži otvorena srca, ali neka to čini koristeći i intuiciju i zdravi ra­ zum. Jedna zapadnjakinja, iziritirana ponašanjem svojih indijskih učitelja astrologije, jednom je prilikom ljutito rekla: »Dosta mi je izigravanja veli­ kih gurua od strane onih koji u svojim selima u Indiji popravljaju bici­ kle...« Možda malo grubo, ali moglo bi biti i istinito. Ili, nije zlato sve što sija.

Za autentične prosvijetljene adepte prije svega možemo reći da su u potpunom suglasju s Božjom voljom. Zato je teško povjerovati da bi se oni miješali u sudbinu, odnosno karmu svog učenika, koja je, u krajnjoj liniji, određena Božjom voljom. Guruova uloga nije u tome da omogući učeniku izbjegavanje posljedica vlastitih djela, već da ga preda Božjoj volji i, zanemarivši sve teškoće zemaljskog života, usmjeri prema krajnjem cilju - prosvjetljenju. Doduše, prema Sant Matu, živući majstor može na određenoj razini mijenjati karmu pojedinca, no logika koja stoji iza toga transcendentalne je prirode i teško shvatljiva neprosvijedjenom umu. Me­ đutim, ni ova tradicija nikada ne propušta naglasiti da od gurua ne treba tražiti svjetovne usluge, već pomoć u duhovnu usponu prema konačnoj realnosti.

Kada je riječ o seksu unutar duhovnih učenja, zadnje desetljeće istočnjački sustavi, osobito tantra, dobivaju na popularnosti i na Zapadu. Prije svega zbog toga što uz minimalan napor obećavaju, prema svojim entuzijastičnim zagovornicima, produljenje orgazma i poboljšavanje nje­ gove kvalitete. Propovjednici tantre često propuštaju navesti činjenicu da se i unutar samog učenja susrećemo sa značajnim razmimoilaženjima, glede toga o kakvu je orgazmu riječ. Prema jednom pravcu, cilj orgazma jest ejakulacija, izbacivanje sjemena, kao akt obožavanja principa shakti, po kojem je sjeme sveto ulje koje se izlijeva na oltar vatre, kako bi rekli u Indiji.

Međutim, većina se tantrika s time ne slaže, dapače orgazam pra­ ćen izbacivanjem sjemena smatra s zdravstvenog i spiritualnog gledišta

72

štetnim za organizam. Prema takvom shvaćanju, zadržavanjem se sjeme­ na postiže povećana koncentracija energije, koju nazivaju ojas, a koja je nužna da bi se kundalini podigla do najviše ćakre. Odnosi se to na mu­ škarce, ali i na žene, kojima gotovo sve tantričke, ali i joga škole preporu­ čuju seksualnu apstinenciju. Naime, iako to uglavnom nije poznato, svo­ jevrsna ejakulacija postoji i kod žena.

Uvjerenje da su tajne seksualne energije i njena usmjeravanja dobro­ biti i užitku monopol indijskog potkontinenta, gdje su pronađeni najstari­ ji spisi koji ozbiljnije tretiraju ovu temu, mistificira tantru. Stidljivo se iz­ bjegava reći da su mnogi zapadni istraživači dali značajan doprinos u otkrivanju i definiranju raznih tipova orgazma, a jedan je židovski vjerski pokret, koji je naslijedio učenja judaizma iz drugog stoljeća, još u 13. sto­ ljeću tiskao priručnik za brak, u kojem postavlja tezu da je prečesto gub­ ljenje sjemena štetno za zdravlje. Pokret se naziva hasidizam, a nastao je u zemljama istočne Europe (Rusiji, Madžarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj), dakle posve odvojeno od slavnih indijskih tradicija. Do mnogih tehnika i zaključaka došli su i već spomenuti zapadni istraživači, primjerice How- ard Zitko, Omar Garrison i Rudolf von Urban.

Škole poput taoizma, ajurvedske medicine i spomenutog hasidičkog bračnog priručnika, slažu se da pretjerana seksualna aktivnost dovodi do oštećenja živčanog sustava, preuranjenog starenja, slabe probave, slab­ ljenja vida i slabljenja mišića. Ne slažu se, međutim, oko toga gdje je gra­ nica normalnog seksualnog odnosa s izbacivanjem sjemena, nakon koje počinju spomenuti neugodni efekti. Ajurveda misli da je potrebno za pro­ dukciju sjemena čak 28 dana, pa je, po toj teoriji, jedan spolni odnos mjesečno granica. Iako imaju sličnu tezu o proizvodnji sjemena u tijelu, hasidički mudraci tvrde da je jedan snošaj tjedno sasvim neškodljiv.

Taoistički mudraci pak govore da sve ovisi o godinama muškarca, čak postoji i neka formula, prema kojoj se može izračunati koliko odnosa tjedno smije imati osoba određene dobi. Oni od četrdesetak godina mo­ gu si kao maksimum dozvoliti jedan snošaj u deset dana, prije no što, prema tim shvaćanjima, nastupa duhovna tupost. Kineski tekstovi se i inače ponešto razlikuju od drugih sličnih učenja, jer govore o koncentri­ ranom i suptilnom aspektu sperme, koji nazivaju ching ili »originaino sje­ me«, koje je najkoncentriranije u koštanoj srži. Njegovim gomilanjem u tijelu, čovjek produžuje svoj život, po nekima do neslućenih granica, pa postoje navodi prema kojima je jedan taoist (koji je, vjerovali ili ne, živio u New Yorku, op.a.) doživio čak 254 godine. I Marco Polo u svojim zapi­ sima spominje takve osobe.

Da je suvišan gubitak sjemena razlog lošem zdravlju propovijeda i pokret s početka ovog stoljeća, karezza. Mnogi liječnici, pisci (medu nji­ ma vrlo je istaknuta Alice Bunker Stockham) i istraživači, primjerice Nik

73

Douglas, pokušavaju braniti spomenutu tezu, dokazujući uz to kako u procesu generacije sjemena važnu ulogu igra koštana srž, što se slaže s nekim istočnjacima, a moglo bi se povezati i s drevnim učenjima.

Iako postoji čitav niz raznih teorija, tri su osnovne vrste orgazma koje se, proučite li taj problem malo dublje, znatno razlikuju. Prvi je onaj tzv. normalni, genitalni orgazam praćen izbacivanjem sjemena. Iako je takav orgazam jedino što u svakodnevnom rječniku podrazumijevamo pod poj­ mom orgazma, radi se o određenom »pražnjenju«, koje u pravilu ima za posljedicu gubitak erekcije. Drugi je genitalni orgazam bez izbacivanja sjemena, koji je opisan u literaturi u mnogo varijanti, sa zahvatima koji­ ma se proces zaustavlja kad je na »vrhuncu«. Sam vrhunac je zapravo treći tip orgazma, kojega mnogi nazivaju kozmičkim orgazmom, a mani­ festira se kao podrhtavanje cijelog tijela ili kontrakcija svih mišića. Nastu­ pa pola sata nakon seksuainog sjedinjenja, koje zahtijeva poznavanje spe­ cifičnih tehnika, a svi oni koji su ovakav orgazam doživjeli, opisuju ga kao orgazam svake stanice u tijelu, koji je apsolutno neusporediv s genitalnim. Kozmički orgazam je snažan psihički doživljaj, nešto izvan svake katego­ rije, ali treba upozoriti da za one koji nisu za ovakovo radikalno pokreta­ nje energije unutar organizma dobro pripremljeni može završiti vrlo neu­ godno.

Ovdje se moramo vratiti na raniju tezu da žene ejakuliraju ili za vri­ jeme orgazma izlučuju nešto što bi moglo predstavljati određenu parale­ lu spermi. Po svemu sudeći, teza je točna, iako postoje mišljenja, kao ono Sufi majstora Naqshbandija, koji ne misli da žene za vrijeme orgazma lu­ če neku tekućinu, ali ipak misli da i one gube energiju, koja je, prema nje­ mu, uskladištena u ćakrama. Taoisti su jedina grupacija koja predstavlja oporbu toj ideji. Oni jednostavno smatraju da su žene u seksualnom smis­ lu neiscrpne, da kroz snošaj i orgazam ne gube nikakvu energiju ili sup- stancu koja bi igrala važnu ulogu u njihovu zdravlju ili duhovnu razvoju.

Taoisti, zanimljivo, u nekim tekstovima potvrđuju postojanje tekući­ ne, koju žene luče za vrijeme orgazma. Isto opisuju i Hasidi u srednjem vijeku, zatim Aristotel i Galen, 1672. godine nizozemski anatom de Graaf, a u ovom stoljeću, 1926. godine, takvu tezu postavlja van de Velde, u svo­ joj knjizi »Idealni brak«. Uprkos otporima kod većine zapadnih ginekolo­ ga, uvijek je bilo dilema oko toga da li lučenje tekućine kod žena koje do­ življavaju orgazam možemo smatrati ejakulacijom, dakle u određenom smislu ono što je kod muškarca izbacivanje sjemena.

U proljeće 1980. godine, istraživači dr. John Perry i Beverly Whipple dokazali su da mnoge žene iz uretre u trenutku orgazma luče prozirnu tekućinu. Što su i dokazali filmskim zapisom. Zbog nekih naglas izraženih sumnji, tekućinu su podvrgnuli kemijskim testovima i ustanovili nešto vrlo zanimljivo. Tekućina nije bila ni urin ni vaginaini sekret. Biokemijski, radilo

se o razvodnjenoj tekućini, koju kod muškaraca nalazimo u ejakulatu, s time da ovdje nije bilo spermija. Sve ostalo, nazočnost prostatične kiseli­ ne, fosfataze i glukoze, te nizak sadržaj uree i kreatinina, podsjećalo je na mušku spermu. Perry i Whippleova su ustanovili da do lučenja »ženskog ejakulata« dolazi uslijed podražavanja tzv. Grafenbergove točke, koja se nalazi unutar ženske vagine i poznata je i pod nazivom točke »G«. Neki je zovu »ženskom prostatom« ili Skeneovom žlijezdom. To daje naslutiti da su jogiji i monasi od davnina znali da muškarac i žena jednako gube vitalnu energiju, kroz seksualni odnos koji je podrazumijevao izbacivanje sjemena ili spomenute tekućine kod žena, pa je u većini joga sustava sek­ sualni odnos praktično zabranjen. Naravno, želi li se napredovati prema proklamiranom cilju učenja.

Kod taoističkih jogija, situacija je nešto drugačija. Oni su, izazivajući što je više moguće orgazama kod partnerice, gomilati dragocjenu suptilnu energiju za vlastitu evoluciju. Izgleda da u taoizmu žene nisu ostajale duž­ ne muškarcima. Naime, one su nastojale kod što više mladih ljudi izazvati orgazam, apsorbirati njihovo sjeme, odnosno onaj njegov suptilni, najvri- jedniji dio zvani ching, te na taj način održati svoju mladost i dugovječnost.

Dakako, riječ je o prani, za koju na Zapadu rado koriste izraz bioe- lektrična energija. Kod seksualnog odnosa dolazi do izmjene energije kod partnera. Dr. von Urban, zapadnjački ekspert za ovo podučje, nije preci­ zan oko toga ovisi li izmjena energije o nazočnosti orgazma ili izbacivanju sjemena. On, kao karakterističnu, navodi situaciju kad dolazi do iznenad­ ne navale spomenute energije, što kod muškarca izaziva grčeviti orga­ zam, često bez izbacivanja sjemena, a kod žena je taj tip orgazma još češ­ ći, a manifestira se spazmom, grčem ili trzanjem nogu. Izmjena energije mora biti medu partnerima postupna i traje oko pola sata. Dr. von Urban, kao jedan dio vlastitog sustava, koji preporuča ako kod muškarca do orgazma dođe ranije, podrazumijeva metodu koja se zapravo sastoji u to­ me da partneri nastave ležati, sa spolnim organima u dodiru, još barem pola sata. Time se razmjena energije ipak odvija.

Howard John Zitko opisuje pravi tantrički orgazam kao totalni tjele- sni orgazam, koji se odvija automatski, bez naše kontrole i to nakon što partneri kumuliraju dovoljno energije, a sve je vezano na niz osobitih tan- tričkih rituala, predigri i priprema koje su prilično složene. Većina knjiga koje su objavljene na Zapadu, daje uzbudljive i privlačne opise tantričkih seksualnih postupaka, ali su oni u praksi teško izvedivi, jer u pravilu nedo­ staje pokoji bitni detalj.

Jedan od rijetkih, koji je u Bengalu dulje vrijeme proboravio pod tu­ torstvom majstora tantre, bio je Omar Garrison, kome dugujemo opis ritu­ ala, koji je donekle pojednostavljen kako bi ga mogli koristiti i zapadnjaci, ali nakon što ovladaju nekim lakšim oblicima pranajame i meditacije.

Autor precizira vrijeme u danu i mjesecu kad ovu tantričku praksu treba provoditi, daje upute o položaju tijela koje partneri trebaju zauzeti, o to­ me kako se prije cijelog ceremonijala treba kupati, kako ritmički stezati sfinkter i uskladiti to s procesom disanja, da bi zatim na red došlo reciti­ ranje mantri. Lagano dodirivanje površine tijela partnera, tu se misli na točno definirane točke, zove se nyasa. Nakon lijeganja, zauzima se odre­ đeni položaj tijela, kojim se određuje primarni tijek daha kroz određenu nosnicu. Spolovila polako dolaze u dodir, bez obzira ima li muškarac erekciju ili ne. Naglašava se da, iako su spolovila u dodiru, dublja pene­ tracija nije poželjna. Partneri tako leže, potpuno nepomični, u periodu od najmanje 32 minute.

Jedino što pokušavaju jest vizualizacija, zamišljanje izmjene prane između njihovih genitalija. Taj proces treba samo promatrati i ne pokuša­ vati u njemu sudjelovati. Prvi znak da se nešto događa jest rastući osjećaj ugode u organizmu partnera, koji negdje između 28, i 32. minute postup­ ka prerasta u nekontrolirano, ritmičko stezanje cijelog tijela. Garrison smatra da je to trenutak kad dolazi do okretanja energije od partnera pre­ ma unutra, u vlastiti sustav odnosno nadije. Taj silan priliv energije sub­ jektivno se doživljava kao trenutak kad, prema Garrisonu,: »... vrijeme postaje vječnost, kad su Shiva i Shakti vjenčani unutar bića praktikanta i on spoznaje ono što je prethodilo nastanku svemira...«. Opisi očito odgo­ varaju onome što zovemo kozmičkom sviješću, a time postaje jasno da seks kao takav ne mora biti samo izvor užitka i sredstvo reprodukcije.