“LUZ” ILI BORAVIŠTE BESMRTNOSTI

TRADICJE  BLISKE  “PODZEMNOME  SVJETU”  susreću se u mnogim narodima. Ne namjeravamo ih ovdje sve navoditi, tim više što neke do njih, kao što se čini, nisu najizravnije u vezi s pitanjem koje nas zaokuplja. Mogli bismo ipak općenito primijetiti da je “spiljski kult” uvi- jek više ili manje povezan s idejom “unutarnjega mje- sta” ili “središnjega mjesta” te da su u tom pogledu sim- boli spilje i srca dosta bliski jedno drugome.! S druge strane, u srednjoj Aziji i u Americi, ili možda još negdje drugdje, doista postoje spilje i podzemni prolazi u ko- jima su se određena inicijacijska središta mogla stolje- ćima održavati. Mimo te činjenice, međutim, u svemu onome što se tiče te teme, postoji dio simbolizma koji nije teško objasniti. Možemo čak smatrati da su upravo razlozi vezani uz simbolički poredak oni koji su odre- dili izbor podzemnih mjesta za uspostavu tih inicijacij- skih središta, daleko više od motiva obične razboritosti. Saint-Yves je možda mogao objasniti taj simbolizam, no to nije učinio i to neke dijelove njegove knjige čini utvarnima.2 Što se tiče g.Ossendovskog, on je posve si- gurno nesposoban riješiti se doslovnosti i u onome što

su mu govorili vidjeti nešto dublje od najneposrednije- ga smisla.

Među tradicijama na koje ćemo sada podsjetiti po- stoji jedna osobito zanimljiva: ona se nalazi u judai- zmu i tiče se tajnovitoga grada zvanoga Luz.( To ime je izvorno bilo ime mjesta Jakovljeva sna, nakon kojega će se zvati Beith-El tj. “kuća Božja”,4 no na to ćemo se vratiti kasnije. Govori se da u taj grad ne može doprijeti “Anđeo smrti” te da on u njemu nema nikakvih ovlasti. Prema jednom vrlo neobičnom, ali važnom gledištu, taj grad neki smještaju u blizinu Alborja koji je za Perzijan- ce također “boravište besmrtnosti”.

Govori se da u blizini Luza postoji bademovo stablo (na hebrejskome također luz) ispod kojega se nalazi šupljina koja vodi do podzemnih hodnika, a oni, pak, vode do samoga grada koji je posve skriven. U svojim različitim uporabama, čini se da riječ luz dolazi od kori- jena koji označava sve ono što je skriveno, prekriveno, zamotano, šutljivo i tajno. Valja primijetiti da riječi koje označavaju Nebo izvorno imaju isto značenje. Obično coelum povezujemo s grčkim koilon, šupljinom (što ta- kođer može biti u vezi sa spiljom, tim više što Varron ukazuje na to gledište riječima: a cavo coelum). Među- tim, također valja napomenuti da je najstariji i najtočniji oblik po svemu sudeći caelum koji odmah priziva caela- re. “skrivati”. Na sanskrtu, s druge strane, Varuna dolazi od korijena var (“prekriti”, što je također smisao korijena kae na koji se nadovezuje latinski celare, drugi oblik od caelare, i njegov grčki sinonim kalyptein),,  a grčki Oura-

nos samo je drugi oblik istoga imena, var se lako mijenja u ur. Te riječi mogu, dakle, označavati “onoga tko pre- kriva”,/ “tko skriva”,7 ali i “ono što je skriveno”, a to po- tonje značenje je dvosmisleno: to je ono što je sjetilima skriveno, nadosjetilno područje, kao i tradicija koja se u razdobljima iščeznuća ili pomračenja prestaje izvanjski i otvoreno očitovati, “nebeski svijet” koji postaje “pod- zemnim svijetom”.

Postoji još jedna veza, sličnost s Nebom: Luz se naziva “modrim gradom”, a ta je boja, koja pripada safiru,0 ne- beska boja. U Indiji se govori da se modra boja atmosfe- re stvara odrazom svjetla na jednome od Meruovih lica, na južnom licu koje promatra Jambu-dwipa načinjena od safira. Lako je vidjeti da se to odnosi na isti simbolizam. Jambu – dwîpa nije samo Indija kao što se obično misli, nego zapravo predstavlja čitav zemaljski svijet u svome trenutačnom stanju, a taj se svijet može promatrati kao da je sav položen južno od Mêrua, jer se ovaj poistovje- ćuje sa sedmodjelnim polom.9 Sedam dwipa (doslovno “otoka” ili “kontinenata”) javljaju se neposredno jedan za drugima u određenim cikličkim periodima, stoga je svaki od njih zemaljski svijet zamišljen u odgovaraju- ćem periodu. Oni čine lotos čije je središte Mêru posred- stvom kojega se orijentiraju po sedam predjela svijeta.!0 Postoji, dakle, lice Mêrua okrenuto prema svakome od sedam dwipa. Ako svako od tih lica ima jednu duginu boju,!! sinteza tih sedam boja je bijela koja se posvuda pripisuje najvišemu duhovnom autoritetu,!2 a koja je i boja samoga Mêrua (vidjet ćemo da se on opisuje kao

“bijela planina”, dok ostale samo predstavljaju njegove vidove u odnosu na različite dwipe). Čini se da u razdo- bljima očitovanja svake dwipe postoje različiti položaji Mêrua, no on je zapravo nepokretan jer je središte, a ori- jentacija zemaljskoga svijeta prema njemu mijenja se iz razdoblja u razdoblje.

Vratimo se na hebrejsku riječ luz čija su odviše ra- zličita značenja vrlo vrijedna pozornosti: ta riječ obično znači “badem” (kao i “bademovac”, opisujući u širemu smislu kako stablo tako i njegov plod) ili “jezgru”. Je- zgra je, dakle, ono najunutarnjije i najskrivenije, ona je posve zatvorena i odatle ideja “nepovredivosti”!( (koju nalazimo u imenu Agarta. Ista riječ luz također je ime neuništivoga dijela tijela koji se simbolički prikazuje kao najtvrđa kost s kojom duša ostaje povezana nakon smrti do uskrsnuća.!4 Kao što jezgra sadrži klicu, a kost moždinu, i luz sadrži moguće elemente potrebne za obnovu bića, a ta se obnova zbiva pod utjecajem “ne- beske rose” koja ponovno oživljuje osušene kosti. Na to vrlo jasno podsjećaju riječi svetoga Pavla: “Posijano u pokvarljivome uskrsnuti će u slavi.”!, Ovdje kao i uvi- jek “slava” se odnosi na šekinu postavljenu u višemu svijetu s kojom je “nebeska rosa” u najužoj vezi”, kao što smo kazali prije. Luz je kao neprolazno u ljudsko- me biću “jezgra besmrtnosti” kao što je mjesto nazvano istim imenom “boravište besmrtnosti”: tu u dva slučaja prestaje moć “Anđela smrti”. On je neka vrsta jajeta ili embrija Besmrtnika,!/  može ga se usporediti također s

kukuljicom iz koje izlazi leptir,!7  usporedba koja točno prevodi njegovu ulogu u odnosu na uskrsnuće.

Luz se smješta oko unutarnjega završetka hrpteni- ce. To se može činiti dosta čudnim, no objašnjava se sličnošću s onime što hinduistička tradicija kaže o sna- zi takozvanoga Kundalinija,!0 jednoga od oblika Śakti koji se smatra imanentnim ljudskome biću.!9 Ta snaga se prikazuje u obliku zmije omotane oko sebe same u osjetljivom dijelu organizma koji se također odnosi na unutarnji završetak hrptenice. Tomu je tako barem u običnih ljudi, no kroz učinke praksi poput Hatha- yoge, ona se budi, razvija i uzdiže preko “točki” (čakre) ili lo- tosa (kamale) koje odgovaraju različitim spletovima da bi dosegnule područje koje odgovara “trećemu oku” tj. frontalnome Śivinu oku. Taj stupanj predstavlja obnovu “prvobitnoga stanja” u kojemu se čovjeku vraća “sjetilo vječnosti”, a time postiže ono što smo drugdje nazvali virtualnom besmrtnošću. Do tada živimo u ljudskim uvjetima, na posljednjem stupnju Kundalini konačno stječe obod oko glave,20 a taj posljednji stupanj odnosi e na učinkovito osvajanje viših stanja bića. Ono što proi- zlazi iz te sličnosti jest da se lokalizacija luza u unutar- nje dijelove organizma odnosi samo na stanje “paloga čovjeka”. A za ljude na zemlji okupljene u zajednicu, ona je isto tako lokalizacija najvišega duhovnog sredi- šta u “podzemnom svijetu”.2!