Sjećanja na prošli život također svjedoče o svjesnome "ja", koje može postojati odvojeno od tijela. Dr. Ian Stevenson, psihijatar na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Virginije, proveo je opsežna istraživanja sjećanja na prošle živote. Stevenson i suradnici usredotočili su se na sjećanja o prošlim životima, o kojima su spontano izvješćivala djeca u veoma mladoj dobi.

Stevenson više voli raditi s djecom nego s odraslima, jer odrasle osobe mogu imati motive i sredstva za konstruiranje složenih pripovijesti o prošlim životima. Njegova tehnika podrazumijeva dubinske razgovore s djecom i prikupljanje što više pojedinosti o njihovim prošlim životima. Na temelju tih podataka Stevenson i suradnici pokušavaju identificirati osobu za koju dijete tvrdi da je bilo u prošlome životu. Rezultat su stotine uspješnih identifikacija.

Kada smo ustanovili da je ljudski organizam sastavljen od elemenata materije, uma i svijesti (ili duha), prirodno je pretpostaviti da je svemir podijeljen na područja, ili razine materije, uma i svijesti, od kojih je svaka nastanjena bićima prilagođenima za život na njima. Prva je razina čiste svijesti. Svijest, kakvom je mi doživljavamo, pojedinačna je i osobna. To pretpostavlja da je izvor svjesnih "ja" također pojedinačan i osoban. Uz pojedinačne svijesti koje postoje u domeni čiste svijesti, postoji također jedno izvorno svjesno biće koje je njihovo ishodište. Kada se svjesna "ja" odvoje od svoga izvora, ona se smještaju na nižim razinama svemira kojima vladaju istančana materijalna energija (um) ili gruba materijalna energija (materija). Postoji, dakle, kozmička hijerarhija svjesnih bića. U 7. poglavlju Ljudske devolucije bavimo se postojanjem te kozmičke hijerarhije bića, kroz komparativnu kozmologiju, uzimajući vedsku kozmologiju Shrimada Bhagavatama kao poredbeni model. Kozmologije imaju mnoge zajedničke značajke. One općenito uključuju izvornoga Boga koji vlada domenom čiste svijesti, podređenoga boga stvoritelja koji vlada domenom istančane materije svemira, uz mnogobrojne polubogove i polubožice, zemaljsko kraljevstvo nastanjeno ljudima poput nas, te podzemni svijet nastanjen duhovima i demonima.

U 8. poglavlju Ljudske devolucije bavimo se kategorijama opservacijskih dokaza o postojanju svjesnih bića na različitim razinama kozmičke hijerarhije.

Prva kategorija predstavlja dokaz o preživljavanju svjesnih "ja", koja su nastanjivala tijela zemaljskih ljudi. Taj je dokaz predočen u obliku priopćenja preživjelih svjesnih "ja", ukazanja preminulih ljudi i opsjednutosti živih ljudi duhovima umrlih. Slučajevi kada ljude opsjedaju bića izvanrednih moći, pružaju dokaz o postojanju nadljudskih bića na izvanzemaljskim razinama kozmičke hijerarhije. Marijina i anđeoska ukazanja također pripadaju toj kategoriji. Povijesna izvješća o pojavljivanjima avatara dokazuju postojanje višega svjesnog bića. Posljednja kategorija dokaza proizlazi iz suvremenih izvješća o neidentificiranim letećim objektima i s njima povezanim "izvanzemaljcima". Premda je tema veoma kontroverzna, postoje mnoga vjerodostojna izvješća od strane vladinih i vojnih izvora iz nekoliko zemalja. Teorija o čisto mehaničkim NLO-ima ruši se nakon podrobnoga istraživanja, a NLO-i izvanzemaljci izranjaju kao bića slična onima koja nastanjuju izvanzemaljske razine prema tradicionalnim kozmologijama.

Koncepcija ljudske devolucije pretpostavlja djelovanje viših inteligencija u smislu podrijetla ljudskoga oblika i oblika drugih živih bića. To ovisi o sposobnosti svijesti za manje ili više izravno utjecanje na organizaciju materije u živim bićima. Deveto poglavlje predstavlja dokaz, da se takva paranormalna modifikacija i proizvodnja bioloških oblika uistinu događa.

Prva kategorija dokaza proizlazi iz laboratorijskih pokusa s ljudskim subjektima, koji su sposobni mentalno utjecati na rast mikroorganizama.

Primjerice, dok je bila direktorica Instituta za granične znanosti pri Sveučilištu Temple u Philadelphiji Beverly Rubik provela je laboratorijsko istraživanje o "voljnim učincima iscjelitelja na bakterijske sustave". Rezultate toga istraživanja objavila je u predavanju koje je uključila u svoju knjigu Life at the Edge of Science (1996., str. 99-117). Pokusi su se vršili na bakteriji Salmonella typhimurium, dobro proučenom organizmu. Glavni subjekt u studiji bila je Olga Worrall koja je pokazala pozitivne sposobnosti u drugim pokusima. U jednoj Petrijevoj posudi bakterije su se tretirale antibioticima koji sprječavaju njihov rast. Worall je pokušala utjecati na rast bakterija. Druga posuda služila je nadzoru. U usporedbi s kontrolnom posudom, kulture na koje je utjecala Worall porasle su. U drugom pokusu bakterije su se stavljale na mikroskopsko stakalce u fenolnoj otopini, koja ih nije ubila nego samo imobilizirala. Bakterije su se potom promatrale pod mikroskopom. U svojoj knjizi Rubik (str. 108) kaže: "Fenol je u roku 1-2 minute posve paralizirao bakterije. Worrallin utjecaj spriječio je taj učinak, te je u prosjeku 7% bakterija nastavilo plivati nakon 12-minutnoga izlaganja fenolu, za razliku od kontrolnih grupa koje su u svim slučajevima bile posve paralizirane."

Liječenje na daljinu molitvom i ostala čudotvorna iscjeljenja predstavljaju još jednu kategoriju dokaza paranormalne modifikacije bioloških oblika. U studiji objavljenoj u Annals of Internal Medicine (2000., sv. 132, br. 11, str. 903-911), John A. Astin i suradnici pišu da "sve veći broj dokaza upućuje na vezu između religioznog angažmana i duhovnosti, te pozitivnih zdravstvenih rezultata". Kako bi potkrijepili taj zaključak, Astin i suradnici navode preko 50 vjerodostojnih izvješća iz različitih znanstvenih i medicinskih časopisa. Još značajniji primjeri paranormalne modifikacije bioloških oblika, dolaze iz izvješća Medicinskoga ureda u Lourdesu. Još od 19. stoljeća liječnici iz Medicinskoga ureda pomno bilježe brojna čudotvorna izlječenja, od kojih neka uključuju neobjašnjive regeneracije oštećenih tkiva i organa.

Psihijatar Ian Stevenson proveo je opsežno istraživanje madeža koji, čini se, imaju neke veze s ozljedama pretrpljenima u prošlom životu. Osobe koje su u prošlome životu umrle od prostrelnih rana katkada na svojim sadašnjim tijelima nose znakove veličine i položaja koji odgovaraju ulaznim i izlaznim ranama. Iz toga slijedi da kada duša i um takve osobe uđu u sadašnje tijelo, oni sa sobom nose pečate koji prikladno modificiraju biološki oblik tijela. Neki istraživači zabilježili su slučajeve "materinskih pečata". Oni nastaju kada je trudnica izložena događaju koji uzrokuje snažan emotivni stres. Psihološki pečat na neki način ostavlja znak na embriju u njezinoj utrobi. Primjerice, ako žena vidi nekoga s ozlijeđenim stopalom i o tome stalno razmišlja, njezino se dijete može roditi s deformiranim stopalom. Godine 1890. W. C. Dabney je u Cyclopaedia of the Diseases of Children (1890., sv. 1, str. 191-216) opisao 69 slučajeva iz razdoblja 1853-1886, koji se odnose na usku vezu između majčina mentalnoga pečata i tjelesnih deformacija djeteta.

Još se jedna kategorija dokaza sastoji od izvješća uglednih znanstvenika, koji su svjedočili proizvodnji ljudskih udova ili cijelih ljudskih tijela od strane medija. Osobit slučaj opisao je Sir Alfred Russel Wallace, koji je u pratnji kolega svjedočio stvaranju cijeloga ljudskog oblika od strane medija, pripadnika klera. U svojoj autobiografiji (1905., sv. 2, str. 330) Wallace je opisao taj događaj koji se zbio u stanu u londonskom okrugu Bloomsbury:

"Bilo je sunčano ljetno poslijepodne i sve se odvijalo na svjetlu dana.

Nakon kratkoga razgovora, Monk, odjeven u uobičajeno crno svećeničko ruho, počeo je padati u trans. Potom je stao otprilike metar od nas i nekoliko trenutaka poslije pokazao u stranu, rekavši: 'Pogledajte.' Ugledali smo bjelkastu mrlju na lijevoj strani njegova odijela. Ta je mrlja postajala sve svjetlija, činilo se da treperi, a potom se proširila uvis i nadolje, postupno se pretvorivši u maglovit stup koji se protezao od njegovih ramena do stopala, veoma blizu njegova tijela. Potom se Monk pomaknuo, ali maglovita je figura ostala mirno stajati. Činilo se da je bila povezana s njime nekom prozračnom niti na mjestu gdje se počela formirati. Nekoliko minuta poslije je, Monk ponovno kazao: 'Pogledajte', i prošao dlanom kroz tu povezujuću nit, prekinuvši je. On i figura potom su se odmaknuli jedno od drugoga, na udaljenost od otprilike 2 metra. Figura je tada poprimila obličje žene s jedva vidljivim rukama i nogama. Monk je pogledao prema njoj i ponovno kazao: 'Pogledajte', pljesnuvši dlanovima. Figura je na to ispružila ruke i pljesnula dlanovima poput njega, i svi smo jasno čuli njezino pljeskanje, premda slabije. Ona je potom otklizala prema njemu, blijedeći i smanjujući se, te je bilo očito da ulazi u njegovo tijelo iz kojega se i iznjedrila."

Ako su ljudski oblici i oblici drugih živih stvari posljedice inteligentne manipulacije materijom, iz toga možemo zaključiti da je i sam univerzum oblikovan za ljudski život i druge oblike života. Deseto poglavlje revidira dokaz za to na temelju moderne kozmologije. Znanstvenici su otkrili da su brojevi koji predstavljaju temeljne fizikalne konstante i omjere prirodnih sila, dobro usklađeni za mogućnost života u našemu univerzumu. Astronom Sir Martin Rees drži da je šest takvih brojeva osobito značajno. U svojoj knjizi Just Six Numbers (2000, str. 3-4), on kaže: "Istaknuo sam tih šest brojeva jer oni imaju ključnu i određenu ulogu u našemu univerzumu, a zajedno određuju kako će univerzum evoluirati i koji su naši unutarnji potencijali. ...Tih šest brojeva tvore 'recept' za univerzum. Nadalje, rezultat je osjetljiv na njihove vrijednosti: da je koji od njih bio 'neusklađen', ne bi bilo ni zvijezda ni života." Postoje tri objašnjenja za naizgled dobru usklađenost fizikalnih konstanti i prirodnih zakona: slučaj, mnogi svjetovi i neki inteligentni i dalekovidni stvoritelj. Mnogi kozmolozi priznaju da su šanse za dobru usklađenost previše ekstremne da bi se 'jedna prilika' mogla ponuditi kao vjerodostojno znanstveno objašnjenje. Kako bi izbjegli zaključak o dalekovidnom stvoritelju, pretpostavili su postojanje beskonačnoga broja univerzuma, od kojih svaki ima vrijednosti temeljnih konstanti i prirodnih zakona prilagođenih na različite načine. Mi slučajno živimo u jednome univerzumu gdje je sve precizno prilagođeno za postojanje ljudskoga života. No, ti drugi univerzumi postoje tek teoretski, a čak i da se njihovo postojanje može fizikalno dokazati, valjalo bi dokazati da su u tim drugim univerzumima vrijednosti temeljnih konstanti i prirodnih zakona zapravo različiti od onih koji vrijede u našemu univerzumu. Vedska kozmologija također govori o mnogim univerzumima, no oni su svi oblikovani za život.

Jedanaesto poglavlje ocrtava koncepciju ljudske devolucije, povezujući različite linije dokaza predstavljanih u prethodnim poglavljima. Mi ne evoluiramo iz materije, nego devoluiramo, ili padamo s razine čiste svijesti.

Izvorno smo čiste jedinice svijesti, koje postoje u skladnoj vezi s vrhovnim svjesnim bićem. Kada napustimo našu voljnu vezu s tim vrhovnim svjesnim bićem, silazimo u domene kozmosa kojima vladaju istančane i grube materijalne energije, um i materija. Zaboravljajući na naš izvorni položaj, pokušavamo gospodariti nad i uživati u istančanim i grubim materijalnim energijama. Ta su tijela vozila svjesnih "jastava". Oni su oblikovani za postojanje u domenama istančanih i grubih materijalnih energija.

Svjesna "jastva" koja su manje zaboravljiva u pogledu svojih izvornih naravi, primaju tijela sastavljena ponajprije od istančane materijalne energije.

Zaboravljivija primaju tijela sastavljena od istančane i grube materijalne energije, pri čemu gruba energija prevladava. Izvorno svjesno biće u vedskome univerzumu jest Brahma, prvi polubog. Njegovo tijelo, koje se manifestira izravno od Višnua, načinjeno je ponajprije od istančanih materijalnih elemenata. Njegov je zadatak manifestiranje tijela drugih svjesnih "jastava", koja postoje na različitim razinama kozmičke hijerarhije. Iz Brahmina tijela proizlaze veliki mudraci, katkada zvani mentalni sinovi, kao i prvi par koji se razmnožavao seksualnim putem, Svayambhuva Manu i njegova družica Shatarupa. Kćeri Manuove postale su ženama nekih mudraca, i od njih su potekli naraštaji polubogova i bolubožica, čija su tijela bila sastavljena ponajprije od istančanih materijalnih energija. Ti polubogovi i polubožice iznjedrili su oblike živih bića, uključujući ljude, koji prebivaju na našem planetu. Pri razmnožavanju rabili su bijaše, ili mentalno sjemenje koje sadrži esencijalne elemente biljaka za različita tijela. Postojanje DNK ne objašnjava dovoljno kako se manifestiraju živi oblici. Geni u DNK tek kodiraju proizvodnju različitih proteina. DNK ne specificira kako se ti proteini kombiniraju u kompleksnim oblicima organizama.

Koncepcija mentalnoga sjemena koje sadrži razvojni plan tijela, uključujući ljudsko tijelo, predstavlja komplement postojanju DNK. Ideja o ljudskoj devoluciji, stoga, ima nešto zajedničko s darvinizmom. Kao i darvinizam, ideja o ljudskoj devoluciji pretpostavlja prvo živo biće iz kojega se razvijaju druga živa bića, u procesu reprodukcije uz modifikacije. No, taj je proces inteligentno upravljan.

Na ovome bih mjestu želio izraziti svoju zahvalnost ljudima koji su omogućili nastanak ove knjige. U razdoblju od 1984. do 1995. blisko sam surađivao s Richardom L. Thompsonom, i Ljudska devolucija mnogo duguje bezbrojnim razgovorima koje smo vodili u to vrijeme. Tko želi pojmiti vedsku perspektivu o modernoj znanosti, neka se posluži Thompsonovim temeljnim djelima Mechanistic and Nonmechanistic Science, Alien Identities i Mysteries of the Sacred Universe. Nadalje, imao sam sreću od 1993. godine surađivati s Lori Erbs. Kao stručnjakinja za knjižničarstvo i zahvaljujući svome iskustvu kao direktorice knjižnice za znanstvena istraživanja pri jednoj vladinoj agenciji u SAD-u, provela je najsloženija i najzahtjevnija istraživanja brzo, podrobno i profesionalno. Ona je također bila odgovorna za pripremanje rukopisa Ljudske devolucije za moga izdavača.

Lori se umnogome oslanjala na pomoć svoje kolegice Fay Fenske, stručnjakinje za međuknjižničnu posudbu iz Bellingam Public Library u Bellingamu, u državi Washington. Fay je pribavila mnoge rijetke knjige i članke iz cijeloga svijeta. Alister Taylor iz naklade Torchlight Publishing, bio mi je partner pun razumijevanja pri objavljivanju mojih djela od 1993. Zahvalan sam članovima zaklade Bhaktivedanta Book Trust na stalnoj podršci u mojim istraživanjima i objavljivanjima. Osobitu zahvalnost dugujem Emilu Beci iz Sjevernoameričke zaklade, koji je na različite načine potpomagao moje djelo. Zahvaljujem Yamaraji Dasi, Chrisu Glennu i Mollie Thonneson na stručnoj pomoći u grafičkom oblikovanju i korekturi. Također zahvaljujem Garyju Alesiewiczu na kazalu. Naposljetku, zahvaljujem Irini Martynenko i Yuriju Dementyevu koji su mi pronašli mirno mjesto na Jalti, gdje sam, nakon predavanja diljem Ukrajine, završio ovaj uvod.

Michael A. Cremo

Jalta

14. prosinca 2002.

Opaska o ortografiji: U Ljudskoj devoluciji sanskrtske riječi pišem fonetski,kako bi ih čitatelji koji nisu upoznati sa stručnim dijakritičkim sustavommogli lakše izgovarati.