"LJUDI SU INAČE GOVNA"  stoga treba da se trudimo da gledamo ono pozitivno u njima.

 

Ovo je stav ( naravno onaj dole u tekstu ) koji bi svako od nas trebao da ima. Medjutim moje mišljenje je, da je nemoguće uspostaviti ga tek tako. Da bi ono zaživelo u nama potrebno je samoposmatranje. Potreban je snažan napor – svestan napor - ili su potrebne godine posmatranja kako bi VIDELI kakvi zaista jesmo i kako bi prihvatili činjenicu da je to zaista onako kao što je i Gurdjijev rekao.   

 

Oh, nimalo nije lako suočiti se sa sobom, tom istinom i priznati da smo kao najsmrdljivija riba bakalar. Za one koji to otkriju može se reći da su na dobrom putu i da počinju da pokazuju tj. da ubiraju prve rezultate rada. Ta činjenica, ta stvarnost, istina, će dugo ostati u nama, ne znajući kako da je promenimo. 

 

Ali rad je jasno uspostavljen. Potrebna je pažnja, jer samo je ona  baklja koja će nam omogućiti da razotkrijemo najmračnije delove sebe kako bi bili u stanju da napravimo promene. Čak šta više, promene nećemo morati ni da napravimo jer će samom svetlošću početi da se uspostavlja red, sam od sebe. Red u skladu sa kosmičkim ritmom, Božanskim poretkom ljubavi, saosećanjem, mirom. Tada naša očekivanja u vezi ljudi neće biti velika kao što su uspostavljena i imaćemo više razumevanja u odnosima sa njima.

 

 

 

Pročitajmo koji savet je Gurdjijev dao jednom mladiću ( Fritz Peters )  koji je bio član Gurdjijev grupe u Čikagu i njegov višegodišnji mladi prijatelj koji je proživeo vrlo teško detinjstvo. Inače Fritz peters je napisao dve knjige koje govore o njegovom životu s Gurdjijevom.

 

He went on to say that I, like most young people—particularly Americans—always looked at the world upside down. For example, I assumed that anyone I met was good, honest, upright, etc., etc., and only learned the truth about people though disillusion. This attitude was a long, slow and improper process. "You must learn to look right side up," he said. "Every person you see, including yourself, is shit. You learn this and then when you find something good in such shit people— some possibility not to be shit—you will have two things: you will feel good inside when you learn this person better than you think, and you will also have made proper observation. Just so, when you can observe self, if you already think self is all shit then when see something good in self will be able to recognize at once and will also feel joy. Important that you think about this."

 

 

Rekao mi je da ja  kao i većina mladih ljudi – naročito Amerikanaca – uvek posmatram svet naopačke. Kao primer rekao mi je da  pretpostavljam da je svako koga sretnem dobar, iskren, čestit, pravedan, itd, itd, i da  uz sve to nisam naučio istinu o ljudima  koja treba da mi razbije sve iluzije o njima.  To stanovište o njima, taj proces  je stvaran dugo, tupavo i nepravilno. ’’ Moraš da naučiš da gledaš ispravno.  Svaka osoba koju vidiš, uključujući i tebe je vreća govana. Ti ćeš to naučiti  i onda kada budeš pronašao nešto pozitivno u takvim vrećama govana od ljudi – neku mogućnost koja nije sranje – imaćeš dve stvari: iznutra ćeš se osetiti dobro kada naučiš da je ta osoba bolja nego što si to mislio, a ujedno ćeš napraviti odgovarajuće ( objektivnije ) posmatranje. Isto tako, kada si u stanju da posmatraš sebe i ukoliko već misliš o sebi da si vreća govana, onda kada budeš u sebi video i nešto dobro, moći ćeš to odmah da prepoznaš, i tada ćeš osim toga osetiti i radost. Važno je da razmisliš o tome.’’

 

 

The immediate association in my mind was with the Chicago group members and it did have the effect of changing my attitude about and towards them. Instead of feeling disappointment with them for not manifesting some sort of worthiness because of their association with Gurdjieff's work, I began to look for something else. It did seem a great deal more honest and realistic to look at people, including myself, as worthless—or shit, as he put it—and then discern some small, valid element in them. And, to my surprise, it amounted to a more compassionate view of humanity as well. Instead of watching with a critical eye for signs of failure, I began to watch for signs of success— as one might be delighted when a dog learned a trick —rather than berating it whenever it failed to learn something.

 

 

Trenutna asocijacija u mom umu koja se pojavila je bila u vezi članova Gurdjijevljeve grupe u Čikagu ( koja ga je inače neverovatno nervirala ) i imala je za efekat promenu mog stava prema njima. Umesto osećanja razočarenja u vezi njih zbog ne pokazivanja jasnih vrednosti njihovog udruživanja u Gurdjijevljev rad, počeo sam da očekujem nešto drugo. To je učinilo da mnogo više i jasnije gledam na ljude, uključujući i sebe samog, kao bezvredne ili kao vreće govana, kao što je i on rekao – tada ću moći prepoznati neke male, vredne komponente u njima. I, na moje iznenadjenje, to je probudilo u meni isto tako milostiviji pogled ka čovečanstvu. Umesto da ih doživljavam kritičkim okom zbog njihovih grešaka, počeo sam da gledam na njihove pozitivne stvari – kao i onaj koji bude ushićen kada pas nauči neki trik – pravilnije je tako nego kritikujući ga kad god napravi neki propust.

Manje više svi smo upoznati sa tom činjenicom da su ljudi stoka. Ali, jedno je  kada nam savetuju da gledamo samo pozitivne stvari u njima , a drugo kada nam i kažu zašto. Još bolje je kada to otkrijemo posmatranjem sebe samih. 

 

P.S. U youtube.com ukucajte recenicu PERICA,LJUDI SU SVINJE