KAŽE SE DA JE bezgranična ljubav energija koja ujedinjuje, unosi sklad i donosi kreativnost, energija zahvaljujući kojoj postoji, živi i kreće se i razvija cijeli svemir. Ta čista, neograničena ljubav mogla bi biti temeljna stvarnost iz koje se izvodi sve ostalo, a to su kratkotrajne percepcije prolaznih bića! I premda je »Ljubav«
teško točno definirati, doživjeti je može svatko tko je voljan otvoriti um, srce i dušu i prepustiti se njezinoj moćnoj energiji. Mnogi od nas iz osobnog iskustva i promatranja znaju da ljubav ima sposobnost unijeti iskru u oko i novu energiju u život.

Neograničena ljubav oprašta nedostatke; ne bilježi uvrede, strpljiva je i blagonaklona. Neograničena ljubav nije ljubomorna,
razmetljiva, razdražljiva ni kivna i ne uživa u onome što nije u redu.
Užitak pronalazi u istini i ispunjava sve zakone. Dokida strah, krivnju, osude, nesreću, a transformira pojedinca ili situaciju kada joj dopuštaju da se izrazi. Stoga se, na temelju iskustva i dokaza, čini ključnim da se čovjek temeljito upozna s bezgraničnom ljubavlju.

Ljubav naglašava potpunost života. Je li to onaj sveprisutni potencijal kroz koji možemo pronaći djelovanja koja donose zadovoljstvo ili skladan stav? Možemo li zahvaljujući neograničenoj ljubavi ući u dimenziju duhovnog jedinstva, cjelovitosti i zrelosti? Zrela duhovna ljubav može nas bliskije sjediniti sa Stvoriteljem i osobama koje nas okružuju — vlastitim susjedima!
Svemir nije odvojen od nas, kao ni mi od njega! Božanska ljubav izražava se kroz sve faze stvaranja.

Ljubav znači vidjeti što je dobro i lijepo u svemu. To znači učiti iz svega, u svemu vidjeti Božje darove i Božju velikodušnost. To znači i biti zahvalan na svim običnim Božjim darovima. — Šeik Muzaffer

Kada očima srca omogućimo da budu otvorene u neograničenoj ljubavi, vidimo li veći dio stvarnosti koju inače skrivaju izvanjski oblici ovoga svijeta? Kada su otvorene uši srca, čujemo li riječi istine koje se eventualno skrivaju iza drugih riječi?

Ljubav iskazuj svim stvorenjima i bit ćeš sretan; jer kada voliš sve, voliš i Boga, jer On je sve u svemu. — Tulsidas

Biblija često spominje značenje ljubavi. Isus nam u Propovijedi na gori savjetuje da »volimo neprijatelja«. Trebamo voljeti one koji nas mrze. Trebamo okrenuti i drugi obraz! I dok će neki samo prijezirno odmahnuti na takve savjete i nazvati ih nepraktičnima, čista i neograničena ljubav može biti najplodonosniji način koji dovodi do istinski uspješnog života!

Tejabindu Upanišad nam govori: »Biti ujedinjen s Bogom Ljubavi znači osloboditi se svih uvjetovanosti. Riječ je o stanju samoostvarenja, koji daleko nadilazi riječi i misli«.

 A Lahiji, iz sufijskih učenja, govori:
»Srce je riznica koja čuva Božje zagonetke. Tražite svrhu obaju svjetova upravo kroz srce, jer to je smisao svega«.

»Voljeti bližnjega svoga« znači nadići puku razinu dužnosti, teret obveze, uske granice uvjerenja, te kruta pravila poluživota i s radošću stupiti u nov način života. Pripremiti se za ljubav prema bližnjemu znači iznova (i katkada bolno iskreno) promotriti Boga, sebe, svoje bližnje, svoj svijet i sve u njemu! A tko su nam ti bližnji? Nisu li to svi ljudi na ovome planetu?

Kada se u praksi pridržavamo pravila neograničene ljubavi, lakše nam je voljeti i »neprijatelja«, podnositi one koji nam možda dodijavaju i smetaju, te u svakome pronaći nešto što možemo cijeniti, neku osobu, mjesto, neko iskustvo. Veliki paradoks neograničene ljubavi možda se sastoji u tome što od nas traži da u cijelosti budemo svoji i da cijenimo svoju individualnu istinu, oslobađamo se egoističnosti i potom dajemo, a da pritom ne uskraćujemo baš ništa. Kao i druge duhovne vrline, ljubav nam u život ne pada kao mana s neba. Kao i kada je riječ o znatiželjnome
umu, treba je kultivirati.

Zaboravimo i oprostimo sve povrede i nepravde. — Miguel de Cervantes

Život je moguće shvaćati unatrag; no moramo živjeti prema naprijed. — Soren Kierkegaard