Dobro jutro,7. srpnja

 

I dok ležim u postelji, moje misli hrle k tebi,

moja besmrtna Ljubavi, tu i tamo veselo, pa opet

tužno, iščekujući od Sudbine, hoće li nas poslušati. Ja mogu samo živjeti s tobom ili ne živjeti uopće

bez tebe.

Da, odlučio sam odlutati što je dalje moguće, sve dok ne uzmognem poletjeti u tvoj zagrljaj i reći da sam u domu svom s tobom, dok ne uzmognem  poslati svoju dušu omotanu tvojom u kraljevstvo duhova-da, žalim, tako mora biti.

Preživjet ćeš to stoga što znaš koliko sam ti privržen;

nikada nijedna druga neće moći imati moje srce, nikada-nikada!

O, Bože, zašto netko mora napustiti ono što toliko voli, jer moj život u W.-u kakav je sada jest bijedan život.

tvoja me ljubav učinila istodobno najsretnijim i najnesretnijim. U mojoj sadašnjoj dobi trebala bi mi stalnost, životna kolotečina-može li takvo što postojati u našim okolnostima?

Anđele, upravo čujem kako pismonoša, kao svakoga dana, odlazi-i stoga moram svršiti ovo pismo, tako da ga odmah dobiješ.

Budi s mirom-ljubi me-danas-jučer.

Kakva žudnja u suzama za tobom-Ti-moj Život-moje Sve-zbogom.

Oh, i dalje me ljubi-nikada ne sumnjaj u najvjernije srce

Tvog ljubljenog

L.

Zauvijek tvoj.

Zauvijek moja.

Zauvijek svoji.