Ljubav u stvarno

Jedan čovjek je postavljao novu stazu od betona ka kući: Ubrzo pošto je okrenuo leđa grupa dječaka je tuda u igri protrčala i ostavila svoje tragove po svježem betonu. Susjed koji ga je gledao kako zapomaže obratio mu se riječima: “Mislio sam da voliš djecu, Đžordž.”

“Ja ih volim” – odgovorio je on – “ali u apstrakciji, ne u stvarnosti.”

Veoma je lako voljeti ljude apstraktno, pravi problem nastaje u stvarnosti. I zapamti, sve dok ne mogneš voljeti ljudska bića - konkretno, stvarno kao ljudska bića - sva tvoja ljubav za drveće i ptice biće jadna.

Ako možeš voljeti ljudska bića tada se točka ljubavi rađa u tvojoj svijesti koja ti omogućava da voliš i cvijeće i ptice, planine; ali to je samo uvjetno. Ako ne možeš dostići stvarnost koja ti je najbliža kako možeš dostići nešto što je udaljeno? Kako možeš općiti sa kamenom? Tu ne postoji zajedničkog jezika. Prvo treba da postaneš stijena, ili stijena treba da postane ljudsko biće da bi bilo neke relacije. Inače, distanca je veoma široka, neprebrodiva. Prebrodi to prvo sa ljudima.

Ja znam da je moguće da se voli drveće, ali to je moguće samo kada imaš netko voljeno biće, sa kojim si duboko u ljubavi, potpuno - tako da nalaziš stablo u ljudskom bitku

-    samo tada; da ti možeš naći životinju u ljudskom bitku samo tada; kada možeš vidjeti pticu u ljudskom biću - samo tada, jer je ljudsko biće bilo sve ono, i on još nosi oznake to- ga u svojem nesvjesnom, ili kolektivnom nesvjesnom. Ti si jednom i bio drvo, ptica, životinja, stijena. Ti si bio sve što postoji, milijuni stvari, a sve to iskustvo je još u zebi. Jedini način da se povežeš sa spoljnim drvetom je da nađeš vezu sa drvetom koje je u ljudskom bitku.

Voli ljudsko biće: Preuzmi rizik, budi hrabar. Odboluj ljubavne boli i ekstazu. Zađi dublje u ljudsko biće i ubrzo ćeš otkriti da ljudsko biće i nije samo to: ono je ljudsko biće i plus čitava egzistencija jer je ljudsko biće najzadnje u evoluciji. Sve što je čovjek bio u prošlosti je i sada prisutno, sve sloj nad slojem.

Zar nisi nekad to osjetio u ženi – da je mačka? Zar nisi nekad pogledao u oči ženi i vidi mačku? Nijedna žena ne može biti žena a da nije bila mačka. Isto tako ćeš otkriti da je žena vučica. A to je slučaj i sa muškarcem - u njemu ćeš naći vuka.

Sve što postoji je prilika da čovjek

To je isto kao kada si bio dijete, a potom mlad čovjek - misliš li da je tvoje djetinjstvo potpuno nestalo?

Ti možeš postati i star - da li je mladost sasvim nestala iz tebe? Djetinjstvo je prisutno: ti si samo dodao još jedan sloj. Probaj da presiječeš stablo pa ćeš u njegovim godovima uočiti sloj nad slojem. Na taj način se može odrediti starost stabla: ako ima

šezdeset slojeva tada ima šezdeset godina. Svaka godina ostavi novu koru i novi sloj se rodi. Ako načiniš presjek u stijeni naći ćeš slojeve. Ako zađeš dublje u ljudsko biće naći ćeš u njemu slojeve nalik drvetu i stijeni. Sve što dublje ulaziš u to sve ćeš nailaziti na čudnije stvari da se događaju. Dok vodiš ljubav sa ženom, ako možeš odbaciti sebe sa- svim, voditi ćeš ljubav sa životinjom, sa drvetom, sa stijenom, sa samom egzistencijom.

Svaka pojedina individua je svijet za sebe, mali svijet. Mikrokozmom sadrži sve; on sadrži cjelinu, makrokozmos. Ti ne možeš izbjeći ljudsko biće. Ti ne možeš reći: “Ja volim drveće, ali ne volim ljude.” Tako će tvoja ljubav za drveće biti lažna, to neće biti pravilan pristup. To drveće se samo treba voljeti kroz ljudsko biće, oba se prvo moraju pronaći u čovjeku. Tek tada ćeš znati njihov jezik.