LJUBAV (Metta)

Ljubav, bez želje za posjedova-njem, znajući da u krajnjem smislu nema posjedovanja: ovo je najviša ljubav.

Ljubav, bez govorenja i mišljenja o "ja", dobro znajući da to tako-zvano "ja" jeste samo iluzija.

Ljubav, bez odabiranja i isključi-vanja, dobro znajući da tako čineći znači stvarati vlastite suprotnosti ljubavi: odbojnost, odvratnost i mržnju.

Ljubav, obuhvaća sva bića; velika i mala, daleka i blizu, bilo na zemlji, u vodi ili u zraku.

Ljubav, obuhvaća nepristrano sva osjetilna bića, a ne samo ona koja su nama korisna, ugodna ili zabavna.

Ljubav, obuhvaća sva bića, bilo da su ona plemenita ili neplemenita, dobra ili zla. Plemeniti i dobri su obuhvaćeni jer Ljubav prema nji-ma teče spontano. Neplemeniti i zli su uključeni jer su oni - oni kojima je Ljubav najpotrebnija. U mnogi-ma od njih sjeme dobrote je možda usahlo samo zato jer je nedostajalo topline za njegov razvitak, jer je uvenulo od hladnoće u svijetu bez ljubavi.

Ljubav, obuhvaća sva bića, dobro znajući da smo svi mi suputnici kroz ovaj krug egzistencije - da smo svi mi obuhvaćeni istim zako-nom patnje.

Ljubav, ali ne senzualna vatra koja bukti, prži i muči, koja nanosi više rana nego li ih liječi - koja se sada razbukta, a sljedeći trenutak biva ugašena, ostavljajući veću hladno-ću i usamljenost nego li je prije bila osjećana.

Radije, Ljubav koja leži kao meka ali čvrsta ljubav na bolesnim bići-ma, nikada ne promjenjena u svo-joj simpatiji, bez kolebanja, neza-brinuta sa bilo kojim odgovorom sa kojim se susretne.

Ljubav koja je utješna hladnoća za one koji gore u vatri patnje i strasti; koja je toplina koja daje život onima koji su odbačeni u hladnoj pustinji usamljenosti, oni-ma koji se tresu na hladnoći svijeta bez ljubavi; onima čija su srca postala prazna i isušena stalnim -pozivima za pomoć, iz najdubljeg očaja.

Ljubav, koja je suptilna pleme-nitost srca i uma koji zna, razumije i spreman je pomoći.

Ljubav, koja je snaga i daje snagu: ovo je najviša Ljubav.

Ljubav, koja je od Jednog Prosvje-tljenog bila nazvana "oslobođenje srca", "najsuptilnija ljepota": ovo je najviša Ljubav. Što je najviša manifestacija Ljubavi?

Pokazati svijetu put koji vodi do prestanka patnje, pokazani put, utaban, i ostvaren do savršenstva od Njega, Uzvišenog, Buddhe.

Nyanaponika Thera 1901-1994 - budistički redovnik iz Njemačke - THE FOUR SUBLIME STATES - Contemplations on Love, Compassion, Sympathetic Joy and Equanimity

Mi ne volimo druge zbog njiho-vog bogatstva, osobnosti, ili ljepo-te, već zbog razloga transcenden-talnog Sebstva, koje je isto u svima nama. Yajnavalkya –

mudrac prije 2000 god.

Čovjek ne smije mrziti ni jedno živo biće.  BHAGAVAD GITA

Ako je osoba sposobna produktivno voljeti, ona voli i sebe; ako voli samo druge, tada uopće nije sposobna  voljeti. Erich Fromm 1900-1980

Nemo amat, quos timet - Nitko ne voli one (ljude) kojih se boji. Seneka

Ljubav koju dajemo jedina je lju-bav koja nam ostaje. Elbert Hubbard

Ljubav i prijateljstvo isključuju jedno drugo.  Jean de La Bruyère

Odsutnost misli o sebi jeste suštin-ska karakteristika ljubavi prema Bogu. . . Većina ljudi jesu nesvje-sni ateisti koji samozadovoljno misle da su pobožni vjernici.  

Swami Vivekananda 1862-1902

Dok sebičnost i pritužbe izopaču-ju i pomračuju dušu, ljubav je na-dimlje radošću i oštri njezin vid. 

Helen Keller 1880-1968

Ljubav nije ništa drugo nego otkri-vanje sebe u drugima i užitak u tom prepoznavanju.Alexander Smith

Kada je mudrost došla ja sam odlučio štititi slabe, i svim živim bićima ja sam pružio samilost moga srca.  Buddha                      

Ljubav odolijeva vremenu koje sve

otima.  Johann Goethe 1749-1832

Ljubiš li duboko samo jedno biće, činit će ti se i sva ostala dostojna ljubavi.  Johann W. Goethe

Ljubav nije slijepa već je vizi-onarska: ona prozire u samo srce onoga kojeg voli i vidi pravo lice iza slabosti i nedostataka voljene osobe. Andras Angyal

Mladost traje časak, ljepota je cvijet, ali ljubav je dragulj što osvaja svijet.  Moira O'Neill

Djelujte u slobodi. Djelujte kroz ljubav. Riječ "ljubav" teško je razumjeti, ona nikada ne dolazi kroz ropstvo, ona dolazi kroz slobodu. Istinska ljubav za roba nije moguća. Ako kupite roba i bacite ga u lance te ga nat­jerate raditi, on će raditi kao sluga, ali u njemu neće biti ljubavi. Tako i kada mi radimo za materijalne stvari ovoga svijeta kao robovi, u nama ne može biti ljubavi, a naš rad nije istinski rad. Ovo se odnosi kako na rad za nas same tako i na rad koji obavljamo za našu rodbinu ili prijatelje. Sebični je rad ropski rad, a evo i testa: Svaki čin ljubavi donosi sreću, donosi mir i blago-slov. Istinsko postojanje, istinsko znanje i istinska ljubav međusobno su povezani i kada postoji bilo koje očitovanje, neumitno postoje i ostala dva. To je trojstvo, to su tri očitovanja Jednoga Jedinog, tri vida Božanskosti: Postojanje - Znanje ­- Blaženstvo. Kada ovo po-stojanje postane relativno, nastaje svijet. Beskonačno znanje postaje svjetovno znanje, a istinska ljubav čini onaj temelj sve svjetovne lju­bavi koji čovjek osjeća duboko u svojemu srcu. Zato istinska ljubav nikada ne uzrokuje patnju ni onoga tko voli niti voljenoga. Pretposta-vite da muškarac voli ženu i da je cijelu želi za sebe. Ljubomoran je na svaki njezin pokret i najradije bi da je stalno uz njega i da slijedi svaki njegov mig. On je njen rob i želi da i ona postane njegov. To nije ljubav. To je prikrivena bole-sna ropska privlačnost koja se izdaje za ljubav. To ne može biti ljubav jer mu donosi bol. To nije ljubav. Jer u ljubavi nema boli, ona donosi samo blaženstvo, a ako nije tako, onda se radi o nekoj zabludi. Ako uspijete voljeti svoga muža ili ženu, svoju djecu, cijeli svijet i cijeli Univerzum takvom ljubavlju koja ne donosi bol i ljubomoru, tada ste spremni postati nevezani. Krishna kaže: "Pogledaj me Arju-na. Ako prestanem s radom samo na trenutak, cijeli će svijet nestati. Ja nemam ništa od rada, Ja sam Bog, ali zašto onda radim? Jer vo-lim svijet". Bog je nevezan jer On voli. Ta istinska ljubav čini nas slo -bodnima. Kada god postoji veza-nost za svjetovne stvari tada se radi samo o fizičkoj privlačnosti izme-đu sklopova elemenata, nečemu što privlači tijela sve bliže, a kako se ona nikada ne mogu dovoljno približiti to im na kraju uzrokuje bol. Ali, istinska se ljubav uopće ne temelji na fizičkoj privlačnosti. Istinski ljubavnici mogu biti uda-ljeni tisućama kilometara, ali im ta razdvojenost ne uzrokuje bol, i ta se ljubav nikada ne mijenja i nika-da ne umire. Rijetko su naše obve-ze slatke. Postaju snošljive jedino ako su podmazane ljubavlju. Kako bi inače roditelji ispun­javali obve-ze prema svojoj djeci, muževi pre-ma ženama, i slično? Ali svako-dnevno nailazimo i na trzavice i raz­mirice. Obveze su slatke jedino kroz ljubav, a ljubav postoji jedino u slobodi. Je li sloboda biti rob osjetila, lju­tnje, ljubomore i stotine drugih trivijalnosti koje se nemi­novno javljaju u svakodnevnom ži-votu. U svim tim teškoćama s koji-ma se susrećemo u životu, najviši izričaj slobode jest kontrolirati se i ne potpasti im pod utjecaj. Žene, robovi svoga vlastitog živcirajućeg ljubomornog temperamenta, poku-šavaju postići "slobodu" grdeći svoje muževe, ne znajući da time samo dokazuju svoje ropstvo. Ta-ko je i s muževima koji neprestano pronalaze neke nedostatke svojim ženama. Čednost je prva vrlina muškarca ili žene i vrlo je rijedak onaj muškarac koji koliko god bio zastranio, ne može biti izveden na pravi put nježnošću i ljubavlju čedne žene. Svijet još nije tako loš. Cijelo vrijeme slušamo o nasilnim muževima i nečasnim muškaraci-ma, ali zar nije istina da postoji i jednako toliko takvih žena? Da su sve žene tako dobre i časne kako bi se iz njihovog neprestanog uvjera-vanja moglo razabrati, siguran sam da na svijetu ne bi postojao niti jedan loš muškarac. Koje je to nasilništvo koje ne bi moglo biti pobijeđeno čistoćom i čednošću? Dobra i kreposna žena, koja na svakog drugog muškarca, osim vla -stita muža, gleda kao na vlastito dijete i ima ponašanje majke, steći će takvu moć čistoće, da neće biti muškarca, ma kako nasilnoga, koji neće uživati osjećaj svetosti u nje-zinoj blizini. A svaki muž mora na sve ostale žene gledati kao na svo-ju vlastitu majku, kćer ili sestru. Naposljetku, čovjek koji želi biti duhovni učitelj mora na svaku ženu gledati kao na majku i uvijek se tako prema njoj i ponašati. Polo-žaj je majke najviši položaj na svijetu jer je to položaj u kojemu se uči i izražava najveća nesebi-čnost. Božja ljubav je jedina ljubav viša od majčinske, sve ostale su niže. Dužnost je majke prvo misliti na dijete, a onda na sebe. Ali ako umjesto toga roditelji uvijek prvo misle na sebe, onda njihov odnos s djecom postaje sličan odnosu rodi-telja i potomstva u ptičjem svijetu u kojemu mladi ptići zaboravljaju na svoje roditelje čim nauče letjeti. Blagoslovljen je čovjek koji na ženu može gledati kao očitovanje božanskog majčinstva. Blagoslo-vljena je žena kojoj muškarac pred -stavlja božansko očinstvo. Blago-slovljena su djeca koja na roditelje gledaju kao zemaljsko očitovanje božanske ljubavi.     Swami Vivekananda  - KARMA YOGA

Majčina je nemarnost prema djeci oštrija od zmijina zuba, a svijet se održava dahom djece. Ako si izne-vjerio dijete, zar nisi uništio sebe čovječe.  Nepoznat ? 

Svaka žena je jedan blistajući dra-gulj Matičnog Svjetla, dragulj koji je uključuje u svoju krasotu; da bi Nju na Njenom putu oslobodio i promaknuo naprijed. Cijeli svijet bi od tih dragulja trebao blistati, no mnogi od tih dragulja su još tupi, bez života i zamućeni oskvrnje-njem. Gdje su žene, koje odražava-ju ženskosti njen krasan sjaj? Gdje su žene, koje sve žene svih naroda vode na jedan veliki križni put da opet osvoje svog nasljednika i da ga dovedu ka ispunjenju? Koliko dugo će još trajati, dok se žene sje-te na to, da su njihova tijela najsve-tiji tabernakuli Matičnog svjetla, kod kojih one mogu svoju pobo-žnost vršiti uz pomoć moćnih Sa-kramenata kao što su Sakramenti braka i materinstva? Koliko dugo će još trajati, da će se djeca - umje -sto u udubinama užitka, rađati u hramovima? Koliko dugo još treba da potraje da tijelo malenog djeteta bude u punoj istini sveto ispunje-nje stapanja Matičnog i Očinskog Svjetla, posvećeno plemenitim ci-ljevima, jer je začeto u svetoj čežnji? Možda sve to za moderne pojmove materinstva, ženstvenosti i djetinjstva zvuči sasvim strano. Ali ja sam proboravio neko vrije-me u stvarnosti, ja sam živio u dubokoj čežnji Majke Svijeta, da bi se njena djeca mogla Njoj pribli-žiti, da ih ona može pritisnuti na svoje srce, gdje postoji žalost, jad i muke, tamo Majka Svijeta njeguje, mazi i tješi, kako to već znadu mnoge bolom slomljene majke i mnoga osamljena djeca.

No ipak bi Ona mogla tako mnogo toga još i više učiniti, kad bi se samo žene htjele obratiti k njoj. Krist se je vratio u svoj svijet. Mnogi od nas to već znaju i pri-premaju našem Gostu i Ocu jednu Dobrodošlicu, a znamo li mi, da s Njim dolazi također i Majka Svijeta? Možda ne u Svojoj vlasti-toj prekrasnoj formi, no ipak u tijelima koja su već za njenu upo-trebu posvećena.

Ona dolazi bez obzira na to, a njeno poslanstvo upravljeno žena-ma svijeta, trebalo bi da ih podsjeti na krasotu ženstva i sazvati ih da vode svijet i da Joj daruju velike muževe i žene, i da ih obaveže, da ženstvo učine vrijednim poštova-nja isto kao što će i Ona muškarce obavezati, da poštuju ženstvo. Mi molimo svijet, da svom Kristu nazove dobrodošlicu. Mi molimo svijet da i svojoj Majci nazove dobrodošlicu, jer se Ona vraća sa Svojim Sinom, koji je Njen Kralj.

Nepoznat autor?

Može li stanje svjesnosti u vrijeme začeća biti važan fakor za rađanje djece? Odlučno "da" odgovor je na ovo pitanje i taj eho odzvanja iz škola misterija koje imaju porije-klo i na Zapadu i Istoku. Sljedbe-nici Pitagore su vršili rituale da se  pripreme za inkarnirajuću dušu, a to su radili i Eseni. Manu Samitha, drevna Hindu knjiga zakona daje određena uputstva za ritual začeća nazvan grabhadhana samskara, ili "ceremonija davanja sjemena". U novije vrijeme izdane knjige kao što su to od Sandre Ray - The Ideal Birth (Idealno rođenje), ili od Omraam Mikhael Aivanhov - Education Begins Before Birth (Obrazovanje počinje prije rođe-nja), su potakle interes od onih koji su fascinirani ezoteričkom stranom začeća. Jeannine Parvati Baker, autorica knjige Conscious Conce-ption (Svjesno začeće) tvrdi da to može oblikovati nečiji cijeli život - i roditelja i djeteta. Svjesno začeće, prirodno vodi do više svjesnom Božjem pristupu prema rađanju i brizi za dijete, što konačno vodi do poništavanja materijalnog ega i rađa život duhovnog blaženstva. Jeannine je majka šestoro djece od kojih su petoro rođeni kod kuće, šamanska babica, dugogodišnja vegeterijanka i osnivačica Hygieia College. Održava radionice, putu-je, poučava o rađanju. I ima vreme -na za svoju duhovnu praksu. Iz magazina Clarion Call, br.2, 1989

Rođenje je primarna inicijacija dje-teta, a šansa za duhovnu obnovu majke, jer, prirodno izoštravanje duhovnih sposobnosti za vrijeme takvog krunskog događaja u priro-di, otvara vrata kozmičkom jedin-stvu. Swami Muktananda Saraswati NAWA YOGINI TANTRA, 1983

Što se čini iz ljubavi, događa se uvijek s one strane dobra i zla.

Friedrich Nietzsche 1844-1900

Početak ljubavi je da onima koje volimo dopustimo da savršeno bu-du ono što jesu, a ne da ih mije-njamo da odgovaraju našim vlasti-tim zamislima. Inače mi volimo samo odraz sebe koji nalazimo u njima. Thomas Merton  1915-1968 

Odgoj je temeljna stvar prakti-čnog primjera. Nitko nije sposo-ban odgajati druge, bilo odrasle, mlade ljude ili djecu da u sebi po-bude kreativni i altruistički stav prema bližnjemu, sve dok on sam nije motiviran pomoću moći lju-bavi u svim svojim svjesnim ili ne-svjesnim djelima i ponašanju. 

Dr. Pitrim Sorokin - Forms and Techniques of Altruistic and Spiritual Growth

Žena koja je na prsima držala dije-te je rekla, govori nam o djeci. On je rekao: "Vaša djeca nisu vaša djeca. Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi. Ona dolaze kroz vas ali ne iz vas, ona su sa vama i ne pripadaju vama. Vi im možete dati vašu ljubav ali ne i vaše misli, jer ona imaju svoje vla-stite misli. Vi možete pružiti dom njihovim tijelima, ali ne i njihovim dušama. Jer njihove duše prebivaju u kući budućnosti koju vi ne mo-žete posjetiti, čak ni u vašim sno-vima. Vi možete težiti da budete kao i oni, ali ne težiti da njih učinite slične vama. Jer život se ne kreće unazad, niti zadržava u prošlosti".  Kahlil Gibran  

"Djeca su moja, imetak je moj" - tako razmišlja budala. Ali ni sam nije svoj, a kamoli djeca, kamoli imetak.  DHAMMAPADA

Ispravna vrsta obrazovanja se sa-stoji u razumijevanju djeteta ona-kvim kakav on jeste, bez da mu se nameće ideal kakav bi on trebao biti. Zarobiti ga u okvir ideala, je-ste poticanje da se on prilagođava, što rađa strah i u njemu stvara neprekidni sukob između onoga što on jeste i onoga što bi on trebao biti; i svi unutrašnji sukobi imaju svoje vanjske manifestacije u dru-štvu. Ideali su ustvari prepreke na-šem razumijevanju djeteta i djete-tovom razumijevanju samog sebe. Roditelj koji stvarno želi razumjeti svoje dijete ne gleda na njega kroz ekran ideala. Ako on voli dijete, on ga promatra, proučava njegove sklonosti, raspoloženja i njegove posebnosti. To je samo onda kada netko ne osjeća ljubav prema dje-tetu da mu nameće ideal, i onda pokušava vlastite ambicije ispuniti kroz dijete, želeći da ono postane ovo ili ono. Ako netko voli - ne ideal, nego dijete, onda postoji mogućnost da mu pomogne da razumije sebe onakvim kakvo ono i jeste.   J. Krishnamurti 1895-1986

Svako dijete ima Boga u sebi. Naši pokušaji da formiramo dijete pre-tvaraju Boga u vraga. Djeca koja dolaze u moju školu su mali vra-govi, mrze svijet, destruktivna su, bezobrazna, lažu, kradu, zlovoljna su. Za šest mjeseci postanu sretna, zdrava djeca koja ne rade ništa loše. Nisam ja nikakav genije, ja sam samo jedan čovjek koji odbija voditi dječje korake. Puštam ih da sama odrede svoje vrijednosti, a vrijednosti su uvijek dobre i dru-štvene. Religija koja čini ljude boljima, čini ih gorima, ali religija poznata kao sloboda čini sve ljude dobrima jer uništava sukob koji od ljudi stvara vragove.   A. S.  Neill  

Pravi duhovni rast mijenja osobu na paradoksalan način. Donosi razu -mijevanje, istodobno čuvajući be-zazlenost. Kao roditelji, u napasti smo da se odvojimo od djetinjstva. Činimo to glumeći da znamo više o životu, a zapravo smo samo više doživjeli. Upoznali smo pravila i izbjegavali kazne, skrivali smo slabosti pokazujući snagu i nikad nismo odustali od maske neranjivo -sti. Nema boljeg načina za uništa-vanje dječje bezazlenosti od uništa -vanja svoje vlastite. U očima duha svatko je bezazlen u punom smislu te riječi. Budući da ste bezazleni, niste učinili ništa što bi zahtijevalo kaznu ili božansku odmazdu. Novi ste svakoga dana. Primatelj ste iskustva koje zauvijek stvara nada-hnuće, zadovoljstvo i čuđenje. Po-stoji samo jedna duhovna razlika između dječje bezazlenosti i beza-zlenosti odraslih. Mi odrasli, beza-zleni smo uz razumijevanje - i to je ono što je potrebno predati djeci, zadržavajući čistu, svježu i izvornu kvalitetu koja dolazi s pravim zna-njem. - Dublje od ljubavi nalazi se ono bez čega ne možete a to je bezazlenost. Bezazlenost je izvor ljubavi. Bezazlenost, u smislu ko-jem ovdje koristim, nije naivnost. Upravo suprotno. Bezazlenost je otvorenost. Zasnovana je na dubo-kom duhovnom znanju o nekoliko presudnih stvari. Bezazlenost je znanje da možete voditi svoju djecu, ali ih ne možete kontrolirati. Deepak Chopra - SEDAM DUHOV-NIH ZAKONA ZA RODITELJE-Kako voditi djecu do uspjeha i ispunjenja  

Kada se ljudsko biće rodi, njegov emocionalni um i emocionalno tije -lo jesu potpuno zdravi. Negdje oko treće ili četvrte godine poja-vljuju se prve povrede u emocio-nalnom tijelu i pune se emocional-nim otrovom. Ali ako promatrate djecu od dvije ili tri godine, ako obra­tite pozornost na to kako se ponašaju, shvatit ćete da se nepre-stano igraju.

Cijelo se vrijeme smiju. Njihova je mašta toliko snažna, a sanjaju o pustolovinama istraži­vanja. Kad nešto krene po zlu, oni reagiraju i brane se, ali tada jednostavno to otpuste i svoju pozornost pono­vno okreću tome trenutku, da bi se opet igrali, istraživa­li i zabavljali. Djeca, žive u sadašnjem trenutku. Ne stide se prošlosti, ne zabrinjava ih budućnost. Mala djeca iz­ražavaju ono što osjećaju i ne plaše se voljeti. Najsretniji trenuci našega života jesu trenuci kada se igramo kao djeca, kada pjevamo i pleše-mo, kada istražujemo i stvaramo samo zbog zabave. Prekrasno je kad se ponašamo kao djeca, jer tada je na djelu zdrav ljudski um, zdrava ljudska sklonost. Kad smo bili djeca, bili smo nevini i priro-dno nam je bilo izražavati ljubav.

Ali što nam se dogodilo? Što se dogodilo cijelome svijetu? Dogodi -lo se to da čak i dok smo mi bili djeca, odrasli već imaju tu men-talnu bolest, a ona je jako zarazna. Ka­ko nam je prenose? Prigrabe našu pozornost i uče nas da bude-mo slični njima. Don Miguel Ruiz

MAJSTORSTVO U LJUBAVI, 1999

Ljubav je smrtna sve dok je vezana za požudu i uživanje. Da bi postala vječna, mora prerasti u žrtvu i postati moć i vrlina. . . Sve što previše uzbuđuje čula iza-ziva izopačenost i zločin. Suze tra-že krv. Snažne  emocije su poput žestokih pića. Često ih upotreblja-vati znači zloupotrebljavati ih. Svaka zloupotreba emocija izopa-čuje osjećaj za moralno. Počinje-mo ih tražiti zbog njih samih; na kraju žrtvujemo sve da  bismo  ih pribavili. . . Gubitak osjećaja za moral je istinsko ludilo, jer čovjek koji prije svega, ne poštuje pravdu više ne pripada sebi već hoda bez svjetla u mraku svog postojanja, i koprca se kao ličnost iz sna, kao plijen mora vlastitih strasti. 

Eliphas Levi 1844-1911

Ako se ljubav bude shvaćala kao susret dvije duše, a ne samo seksu-alni, biološki susret muških i ženskih hormona. . .

Ljubav bi trebala pružiti više slobode nego li to može pružiti usamljenost. Ljubav bi za tebe trebala stvoriti bolje mogućnosti za razvitak, istraživanje tvoje duhov-nosti, ljubav bi trebala pomoći u stvaranju viših meditativnih stanja.

Osho 1931-1990

Yogi: Muški i ženski principi se moraju uravnotežiti kod učenika da bi mogli činiti ono što čine učenici. Ženski princip koji je princip počivajuće (op. prev. nepokretne) energije, potpomaže pokret ka tran -scendenciji, tako on treba biti jak jer je nepodržavani muški princip impotentan. Ovo objašnjava  zašto muškarci uvijek jure za ženama. Kad čovjek počne pronalaziti svoju unutarnju vlastitu ženu, onda po-treba za vanjskom ženom počinje nestajati. On još može biti sa vanj-skom ženom, ali to je onda stvar izbora, a ne ovisnosti (zarobljeno-sti). Onda odnos između muškarca i žene postaje slobodan izbor, a ne iz potrebe. To onda postaje nešto lijepo, a ne ružno.     Iz članka "Oslobađanje muškaraca"  iz Osho Times International, 1990 - Intervju sa Swami Dhyan Yogi

Živjeti u drugima, s drugima i za druge tajna je ljubavi i vječnoga života.  Eliphas Levi

Kada bi žene napustile ovaj svijet, on bi se pretvorio u pustinju.

Swami Satyananda Sarasvati

Jednom kada shvatiš koji pravac brak može uzeti, ti možeš koristiti sve aspekte braka da pomogne tvoj spiritualni rast. Kako vi usavrša-vate međusobnu božansku ljubav, vaš brak će preći u vrstu dražesne dostojanstvenosti, uzajamnog po-štovanja i dovesti do spiritualnog napretka - što će za oboje biti izvor vječnog užitka. . . U opisivanju spiritualnog braka, ja želim nagla-siti konačnu stvar: da brak kao takav, ni na kakav način nije lijek za sve - već ono što ti od njega uči-niš, a tako je sa svakim ljudskim stanjem - to određuje da li će tvoj napredak biti ka sve većoj slobodi ili ka povećanju iluzija. J. Donald Walters - HOW TO SPIRITUALIZE YOUR MARRIAGE, 1982 (KAKO DA PRODUHOVITE VAŠ BRAK)

Jedino je ljubav oslobođena od prianjanja. Kada ti voliš sve, onda za ničim ne prianjaš. Čovjek je postao zatočenik ženine ljubavi, a žena je postala zatočenica čovje-kove ljubavi, tako su oboje podje-dnako nepodobni za vrijednu kru-nu Slobode. Ali čovjek i žena koji su postali jedno iz ljubavi, nera-zdvojivi, neprepoznatljivi su pre-dodređeni za tu nagradu. 

Mikhail Naimy 1889-1988

THE BOOK OF MIRDAD

Oslobođenje muškaraca se temelji na razumijevanju da se najveća agonija u životu mnogih ljudi te-melji na međusobnim odnosima između muškog i ženskog. Agonija muškog i ženskog je ista - zaro-bljenost kroz ovisnost. To je veo-ma jednostavna stvar. Mi muškarci trebamo žene i mi mrzimo tu či-njenicu. Mi mrzimo činjenicu da su nama potrebne žene toliko mno-go da mrzimo žene. I tu se problem zapetljava, zato jer mrzimo krivu stvar. To nije greška žena što ih mi trebamo. Mi ih trebamo zbog naše biologije i zbog toga što smo na to uslovljavani, prilagođavani. Mi na-šu zarobljenost prebacujemo že-nama, ali ako je žena isto tako zarobljena (ovisna), - to je onda isto kao da osuđujemo zatvorenika koji se nalazi u istoj ćeliji sa nama, kada je tvoj zatvorski sudrug, za-tvorenik isto kao što si to i ti sam, i smješten u isti zatvor iz istih razloga. Jedna od posljedica ovog shvaćanja je da ti prestaješ okriv-ljivati ženu. I ti počinješ uviđati prisustvo mržnje. Većina muška-raca je vrlo malo svjesna koliko mnogo mrze žene, a žene su vrlo malo svjesne koliko mrze mu-škarce. Oni sami uopće nisu svje-sni da je sama mržnja usmjerena u krivom pravcu. Dhayan Yogi - iz Osho Times International, 1990