BOGATO MNOŠTVO svjetskih religija stvara nevjerojatno lijepu tapiseriju — zalog duhovnoj prirodi čovjekova boravka na zemlji.
Ipak, unutar te fantastične i ponekad zadivljujuće raznolikosti nailazimo i na jednako nevjerojatno jedinstvo. Bi li temelj tog jedinstva mogla biti ljubav, agape? Riječ je o nesebičnoj i nečulnoj ljubavi, osjećanju i izražavanju čiste i neograničene ljubavi prema svim ljudskim bićima, bez iznimke. Ta ljubav daje i za uzvrat ne
očekuje ništa. Možete li zamisliti kako bi izgledao naš svijet kada bi razvijanje tako božanskog oblika ljubavi bio cilj svim ljudima na ovome svijetu? Je li takva ljubav najbliža opisu ljubavi kakvom
Stvoritelj voli sve što je stvorio?

Među najvećim postignućima judaizma jest i koncentriranost na ispunjavanje obveza i dužnosti. U ovom slučaju, agape je više od srdačnog osjećaja: riječ je i o djelovanju. Obuhvaća i vjernost Bogu, pridržavanje Deset zapovijedi, ispunjavanje obveza
prema obitelji i bližnjima, onako kako je propisano tim drevnim i vječnim načelima. Znači povratak dobroti, istini, milosrđu i dobrotvorstvu koji će usmjeravati naše djelovanje. Agape potvrđuje etičan život u skladu s najvišim oblicima tradicije. Stvarnost ljubavi živi u svima nama i često se nalazi u onom »smirenom i tihom glasu« našeg svetog »ja«.

Što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi. — Mihej 6:8
Na putu do Delhija susreo sam stotinu
ljudi i svi su bili moja braća. — Indijska poslovica
Agape u kršćanskome kontekstu znači i ljubav prema neprijatelju.
U Propovijedi na gori Isus je rekao ljudima: »Čuli ste da je rečeno: 'Ljubi svoga bližnjega i mrzi svoga neprijatelja!' A ja
vam kažem: Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone«. Kršćanska ljubav nije izdvojeno djelo; prije je riječ o
načinu života, navici potrage za stalnim izražavanjem. Za agape nikada nije prerano. Za agape nema neprikladne situacije. Nema nedostojnog primatelja. Takva je priroda neograničene vječne ljubavi.

Čovjek ne mora dugo tražiti kako bi u islamskome kontekstu pronašao poziv na agape. Već u prvome dijelu Kurana, u dva
od prvih triju stihova, govori se o Alahu kao o »milosrdnome i suosjećajnome«. I doista, milosrđe i suosjećanje glavne su Božje
manifestacije, a od sljedbenika Boga traži se da prigrle upravo te odlike. Islam nas uči da ljubav prema Bogu potvrđujemo ljubavlju prema bližnjima, te da i oni koji čine zlo mogu voljeti Boga.

Hinduizam nudi temeljne razloge za prihvaćanje etike kakvu propisuje Zlatno pravilo, jer nas uči da je cjelokupna stvarnost jedinstvena u postojanju i funkciji. Budući da su sva ljudska bića u određenome smislu jedno, te da je sve što je stvoreno,
zapravo, jedno, prema drugima se možemo ponašati jedino s poštovanjem, Ijubaznošću, dobrotom, pravednošću i suosjećanjem.
Hinduistička duhovnost uviđa da iznad pojedinačnog »ja« postoji određeno značenje, jednako kao i iznad materijalnih stvari i zemaljskih užitaka. Taj naglasak ne ide na štetu agape, već služi kao nadopuna. U hinduističkome kontekstu, agape je nusproizvod joge bhakti, ostvarenje Boga posredstvom ljubavi.

U određenome smislu budizam je nastao iz agape, pripravnosti na žrtvovanje u ime ljudi ovoga svijeta koji pate. Budisti koji su u dodiru s vjerskim naslijeđem odražavaju moralne odlike suosjećajne brižnosti: prepuni su ljubavi i pripravni žrtvovati sebičnu želju na korist drugima. Ne bi li svima nama čudesno koristilo kada bismo naučili te duhovne vrijednosti?

Spoznavanje takve bezgranične ljubavi u taoizmu nalik je na pokušaj odvajanja vala od oceana. Teško je kada ih treba odvojiti
od cjeline, kako agape, tako i val. Riječ je o izvoru, imenovanome i neimenovanome, prvome uzroku. Taoistički pojam o takvoj ljubavi počinje od nastojanja da se pozabavimo onim što je pogrešno. U taoizmu je ono što nije u redu prije pitanje djelotvornog rješavanja problema, nego pitanje srca.

Mnogim je ljudima širom svijeta ime Konfucije praktički sinonim za »mudrost«. Njegova je mudrost bila duboko ukorijenjena u ljubavi i poštovanju prema drugima. Treba li svijetu još takve velike mudrosti? Neki se ljudi prema ljubavi odnose kao prema količini koju je moguće iscrpsti. Paze da je pretjerano ne koriste, možda i tako što ne vole druge, pribojavajući se da im ništa neće ostati za obitelj i prijatelje. Agape je, međutim, beskonačna.
Nemoguće ju je »potrošiti«. Štoviše, Konfuciju je takva ljubav bila nešto posve suprotno — što više volimo, to smo više u
stanju iskazivati ljubav.

Slušaj smireni, tihi glas.
Govori nam da idemo putem svetosti.
I od nas traži da svoje dane posvetimo dobroti.
Taj smireni, tihi glas nije u vjetru, potresu ili plamenu.
Taj smireni, tihi glas čuje se u srcima onih koji slušaju. — Esta Cassway, prilagođeno iz Prve knjige o Kraljevima, 19:11-12
Agape je promišljen izbor koji se kao mogućnost nalazi pred svima nama. Nalik je programu vježbanja. Kad se netko počne baviti na primjer trčanjem ili dizanjem utega, ustrajnost i izdržljivost nužni su da bi se uspješno prepoznale mnogobrojne
prednosti. Isto vrijedi i za povećanje sposobnosti voljenja na neograničen način. Svaki dan »vježbamo« i pritom smo sve više u stanju razvijati naviku bezuvjetnog i neograničenog voljenja. Ljubav koju pružamo uvećava se; ljubav koju gomilamo smanjuje se!

Kakve bismo samo koristi imali kada bismo ubuduće umjesto »Dobar dan« ili »Kako si?« u ime pozdrava svima i uvijek govorili jednostavno: »Volim te«?