Ljubav je veoma krhki cvijet

Osho,

zašto smo mi u nemogućnosti da volimo?

Svako dijete je rođeno sa svom ljubavlju koju pojedinac može imati, Čak i više ljubavi ima, ono je prepuno ljubavi. Dijete je rođeno kao ljubav; dijete je načinjeno od građe zvane ljubav. Ali roditelji ne mogu dati ljubav. Oni imaju samo mamurluk - njihovi roditelj ih nisu nikad voljeli. Roditelji se samo mogu pretvarati. Oni samo mogu govoriti o ljubavi. Oni mogu govoriti: “Mi vas volimo veoma mnogo” ali ono što oni rade je bez ljubavi. Način na koji se oni ponašaju, način na koji tretiraju dijete veoma je uvredljiv: u tome nema poštovanja. Nijedan roditelj ne poštuje svoje dijete. Tko ikad pomisli da treba poštovati dijete? O djetetu se nije mislilo kao o osobi. O njemu se razmišljalo kao o problemu. Ako je ono mirno, ono je dobro; ako ono ne vrišti, primalno terapira - dobro; ako se jednostavno drži puta svojih roditelja - sasvim je dobro. To je ono što dijete treba biti.

No, činjenica je da nema poštovanja i ljubavi. Roditelji nisu znali što je to ljubav. Majka nije voljela svog muža, suprug nije volio svoju suprugu. Ljubav nije bitisala tu. Domi- nacija, posjedništvo, ljubomora i mnoge druge vrste otrova su uništavali ljubav.

Ljubav je veoma krhki cvijet. To se mora zaštititi, okrijepiti, zaliti - samo tada će postati jako. A dječja ljubav je veoma krhka, prirodno, jer je dijete krhko, njegovo tijelo je krhko. Što misliš, da dijete ostane samo, da li bi opstalo? Samo pomisli koliko je čovjek bespomoćan. Ako bi se dijete ostavilo samo.. sigurno je da ne bi moglo opstati. Umrlo bi. A to se dogodilo i sa ljubavlju. Ljubav je ostala sama. Roditelji ne mogu voljeti, oni ne znaju što je ljubav, oni nisu nikada proticali u ljubavi. Sjeti se samo svojih roditelja. I zapamti, ja nisam rekao da su oni odgovorni. Oni su isto tako žrtve kao što si žrtva i ti - njihovi roditelji su bili isto. I tako dalje... ti možeš dospjeti do Adama i Eve i do Gospoda Boga.

Izgleda da je i Gospod Bog malo poštovao Adama i Evu, nije ih poštovao dovoljno. Zbog toga je on od samog početka počeo sa zapovijestima “Učini to” ili “Nemoj to počiniti” i potom je počeo raditi iste besmislice koje rade svi roditelji. “Ne jedi voće sa ovog drveta”, a kada je Adam pojeo to voće, Otac, Bog je bio toliko ljut i istjerao je Adama i Evu iz raja.

To ponašanje je uvijek prisutno, svaki roditelj se tako zna ponašati. “Ako ne slušaš, ako se ne vladaš kako treba, ti ćeš biti istjeran, moraš ići.” I prirodno, djeca se plaše. Biti istjeran? istjeran u divljinu ovakvog života? Tako je ono počelo da čini kompromise. Dijete bi, malo po malo, postalo prevrtljivo. Ono bi lako počelo da se snalazi.

Ono se radije ne bi smijalo, ali ako majka dođe, a ono želi mlijeka, onda će se smijati. Sada je to politika - početak, ABC od politike. Duboko u sebi ono počinje mrziti jer nije po- štovano, duboko u sebi ono se počinje osjećati frustriranim jer nije voljeno onakvo kakvo jeste. Od njega se očekuje da uradi određene stvari pa da onda Buddhe voljeno. Ljubav biva uslovljena; čovjek nije voljen onakav kakav je. Prvo mora da Buddhe vrijedan, tek tada će roditeljska ljubav biti moguća. Ako on počinje da biva vrijedan i biva lažan, on gubi njegovu najdublju sadržinu. Njegovo poštovanje prema sebi se gubi malo po malo, on počinje osjećati kako je bezvrijedan. Mnogo puta potom djetetu dođe zamisao u glavi: “Jesu li ovo moji pravi roditelji? Nisu li me oni možda prisvojili? Mora da me oni varaju jer ja tu ne vidim ljubav.” I tisuću jednom on vidi ljutnju u njihovim očima ........ i to za takve sitnice da se ne može porediti. Za samo male stvari djeca uočavaju roditeljski gnjev. Ono ne može da povjeruje u to . To je sasvim nepravedno i neumjesno. Ali ono se mora pokoriti, ono mora da poklekne, ono mora da prihvati to kao nužnost. Malo po malo, njegova ljubav se ubija.

Ljubav raste sama od sebe. Ljubav treba milje ljubavi - to je najbitnija stvar koja se mora zapamtiti. Samo u atmosferi ljubavi ljubav se razvija. Ona treba istu vrstu pulsiranja okolo. Ako je majka voljena, ako je otac voljen, ne samo od djeteta, prema djetetu, ako se oni sami vole međusobno, ako je u kući prisutna ljubavna atmosfera gdje ljubav cvjeta, dijete će djelovati kao voljeno biće i nikada neće postavljati pitanje: “Što je to ljubav?” Ono će znati to od samog početka, to će biti njegovo utemeljenje.

No, to se ne događa. Nažalost, to se još nije dogodilo do sada. A vi učite od svojih roditelja: njihovo gunđanje, njihove konflikte. Samo promatraj sebe. Ako si žena, promatraj. Ti možeš da ponavljaš, sasvim ponavljaš i oponašaš način kako ti se majka ponaša. Promatraj sebe kada si sa svojim mladićem ili suprugom - što se događa? Zar ne oponašaš? Ako si muškarac, promatraj.. Što li radiš?

Zar nikada nisi bio tvoj tata? Zar nikada nisi činio besmislice koje on čini? I jednog dana ćeš biti iznenađen: “Kako ovo radi moj tata?” - i ti ćeš to raditi na isti način. Ljudi obično ponavljaju; ljudi su imitatori; čovjek je majmun. Ti oponašaš svog oca ili majku, a to treba da se odbaci. Samo tada ćeš spoznati što je ljubav, ovako ćeš biti izopačen.

Ja ne  mogu definirati  što je ljubav  jer ljubav nema diferenciju. To je jedno od nedefiniranih, nalik ptici, smrti, Bogu, meditaciji.

Prvi korak je da se oslobodiš od svojih roditelja. A pod tim ne podrazumijevam da budeš bez poštovanja prema njima, ne. Ja bih bio posljednja osoba koja bi tako mislila. I ja ne mislim da se oslobodiš od svojih fizičkih roditelja, ja mislim da treba da se oslobodiš tvog očinskog glasa koji dopire iznutra, tvojeg unutarnjeg programa. Izbriši taj program... i biti ćeš iznenađen, ako se oslobodiš od svojih roditelja iz tvog unutarnjeg bića - biti ćeš slobodan. Prvi put ćeš biti spreman da osjetiš sažaljenje prema svojim roditeljima; inače ćeš ostati uvrijeđen. Svaka osoba je uvrijeđena od roditelja.

Kako da ne budete uvrijeđeni od svojih roditelja kada su unijeli toliko nereda u vaš život - dosta često i bez znanja. Oni su ti željeli sve najbolje, oni su željeli da učine sve naj- bolje za tebe. Ali što su oni uradili? Samo od želje za dobno ništa se ne mijenja. Oni su dobro željeli, to je istina. Nema nikakve sumnje u tome da svaki roditelj želi dobro svojoj djeci. Ali što može on učiniti? On nije znao dobro učiniti ni sebi. On je robot, znao to ili ne, i zato će, promišljeno ili nepromišljeno, uticati da i njegovo dijete učini robom.

Ako želiš da postaneš čovjek a ne mašina, oslobodi se utjecaja svojih roditelja. A ti treba da promatraš. To je težak posao, naporan posao; ti to ne možeš raditi na prečac. Ti treba da budeš veoma pažljiv u svome ponašanju. Promatraj kada je tvoja majka prisutna, kada djeluje kroz tebe - prekini to, okreni se od toga. Učini nešto sasvim novo da tvoja majka ne može ni pojmiti to.

Na primjer, tvoj mladić gleda neku drugu djevojku sa divljenjem u očima. Tada promatraj što ti radiš. Da li činiš isto što bi radila i tvoja majka u odnosu sa tvojim ocem. Ako tako postupaš li nikada nećeš saznati što je to ljubav ti ćeš samo ponavljati istu priču. To je bila ista gluma izvođena od strane različitih glumaca, to je sve: isti utemeljeni čin se ponavlja iznova, i iznova, i iznova. Ne budi imitator, oslobodi se toga. Učini nešto novo. Učini nešto što tvoja majka neće moći ni pojmiti. Učini nešto što tvoj otac ne bi nikada učinio. Ova novina treba biti pridodana tvom biću i tada će se tvoja ljubav početi rascvjetavati.

Zato je prva neophodnost osloboditi se roditelja. Druga neophodnost je: ljudi misle da mogu voljeti samo ako nađu osoba vrijednu toga - besmislice. Ti takvog nikada nećeš naći. Ljudi misle da mogu voljeti samo ako nađu perfektnu ženu ili muškarca. Besmislica jer se takvi ne mogu naći jer takvi i ne postoje, A ako takvi i postoje oni se ne zanimaju za ljubav.

Ja sam čuo priču o čovjeku koji je ostao neženja čitav svoj život jer je tragao za perfektnom ženom. Kada je bio sedamdesetogodišnjak netko ga je upitao: “Ti si puno putovao. Od Kabala do Katamandu, od Katamandua do Goe, od Goe do Pune si tragao. Kako da nisi našao savršenu ženu, pa baš ni jednu?

Starac je postao veoma tužan: “Da, jednom sam došao blizu takve savršene žene.” Ispitivač reče: “Sto se tada dogodilo? Zašto se nisi oženio?”

Tada je on postao još tužniji: “Što da se radi? Ona je tragala za savršenim muškarcem.”

Za stapanje i rast u ljubavi, nije potrebna savršenost. Ljubav nema ništa sa onim drugim. Osoba koja ima ljubavi jednostavno voli isto kao kada živi čovjek ima potrebu za disanjem, hranom i vodom, snom. Isto tako kao što živi čovjek, koji voli, voli. Ti ne govoriš: “Sve dok ne Buddhe savršenog zraka, nezagađenog, ja neću disati.” Ti dišeš i u Los Andjelesu, i u Bombaju. Ti dišeš i svugdje gdje je zrak zagađen, otrovan. Ti jednostavno dišeš. Ti se ne možeš napinjati da ne dišeš makar zrak i ne bio onakav kakav treba da Buddhe. Kada si dobro gladan ti pojedeš nešto - bilo što da se nađe. Ako u pustinji umireš od žeđi, ti ćeš popiti nešto, ti nećeš tražiti Coca-Colu; bilo što će poslužiti - bilo koje piće, voda, čak i prljava voda.

Živi čovjek jednostavno voli. Ljubav prirodno funkcionira.

Zato je druga stvar koju treba zapamtiti: ne traži savršenstvo, jer, inače, nećeš naći nikakvu ljubav da raste u tebi. Naprotiv, otkriti ćeš da ne poznaješ ljubav. Ljudi koji traže savršenstvo su ljudi bez ljubavi, neurotični ljudi. čak i ako bi našli voljenog ili ljubavnika oni bi tražili savršenstvo - a ljubav se uništava zbog tog zahtjeva.

Čim muškarac voli neku ženu ili žena voli muškarca odmah se pojavljuje zahtjev. Žena počinje zahtijevati da muškarac Buddhe savršen, samo zbog toga što on voli nju. Isto kao da je počinio neki grijeh! Sada on mora da Buddhe savršen, sada on mora da odbaci sva svoja ograničenja - sve samo zbog te žene. On više ne može biti ljudsko. Ili mora postati nadljudsko biće ili će biti lažan, prevarant. Prirodno, postati nadljudsko biće je veoma teško, a poslati varalica nije veći problem. Oni počinju pretjerivati, glumiti i igrati razne igre. U ime ljubavi ljudi samo igraju razne igre.

Zapamti, nikada ne traži savršenstvo. Ti nemaš pravo da tražiš bilo što od drugog. Ako te netko voli, budi zahvalan - ali ne traži ništa jer on nema obaveze da te voli. Ako netko voli, to je čudesno. Budi treptaj na tom čudu. Ali, ljudi ne znaju da trepere. Za sitnicu oni će uništiti svu mogućnost ljubavi. Oni nisu puno zainteresirani za ljubav i to veselje. Oni su više zainteresirani za neki drugi egocentrični zanos. Budi okupiran svojim veseljem. Sve drugo je nebitno.

Voli kao prirodno funkcioniranje, kao disanje. I kada voliš osobu ne počinji zahtijevati, inače ćeš već od samog početka zatvoriti vrata, ne očekuj ništa. Ako i nešto dođe, budi zahvalan. Ako pak ništa ne dođe, nema takve potrebe, nema nužnosti da nešto dođe. Ti to ne trebaš očekivati. Ali pogledaj ljude, pogledaj kako oni uzimaju jedno drugo kao gotovu činjenicu. Ako tvoja supruga sprema hranu za tebe, ti joj nikada ne zahvaljuješ. Ja ne kažem da ti treba da verbaliziraš odnose, svoju zahvalnost, ali to će biti u tvojim očima. No, ti ne haješ, ti to uzimaš kao njenu dužnost. Tko ti je to rekao? Isto tako, kada tvoj čovjek ide i zarađuje novac za tebe ti mu nikad ne zahvaljuješ na tome. Ti ne osjećaš nikakvu zahvalnost. To isto čini muškarac. To je tvoj um. Kako tako ljubav može rasti? Ljubav treba ljubavnu atmosferu, podneblje zahvalnosti, zahvaljivanje. Ljubav treba nezahtjevajuću atmosferu, neisčekujuće podneblje. To je druga stvar koju treba zapamtiti.

A treća stvar koju treba zapamtiti je: prije no što počneš razmišljati kako dobiti ljubav, počni da je daješ. Ako budeš davao ti ćeš i dobijati: nema drugog načina za to. Ljudi su više zainteresirani kako da stiču i oduzimaju. Svi se zanimaju za to kako da dobiju ali nitko ne uživa da daje. Ljudi daju nerado, ako i daju, oni daju da bi dobili i uvijek su nalik poslenicima. To je pogodba. Oni uvijek promatraju da li će dati više no što dobivaju - da je to dobra pogodba, dobar posao. Ali i oni drugi rade istu stvar.

Ljubav nije biznis, zato prestani biti nalik posleniku. Inače ćeš izgubiti svoj život, ljubav i sve lijepo u njemu - jer sve što je lijepo ne dolazi nikad u posao. Biznis je najružnija stvar na svijetu - nešto nužno ružno. No, egzistencija ne zna ništa o poslu. Drveće cvjeta, to nije biznis; zvijezde sijaju, to nije posao i ti ne moraš da platiš za to, i nitko i ne traži ništa od tebe. Ptica ti dođe na vrata i počne pjevati pjesmu, ona ti ne traži da joj daš potvrdu o tome, ili slično. Ona otpjeva svoju pjesmu i potom veselo odleprša Ne ostavljajući traga iza sebe. Tako ljubav raste. Daj i ne čekaj da vidiš koliko ćeš dograbiti. Da, to će doći, to će doći tisućustruko, ali to će pristizati prirodno, to će dolaziti samo po sebi. Kada nešto zahtijevaš, tada to ubijaš. Zato, pružaj. Počni da daješ. U početku će to ići teško jer si cijeli svoj život uvježbavan da uzimaš a ne da daješ. U početku će trebati da se boriš svojim oružjem. Tvoja muskulatura je postala čvrsta, tvoje srce hladno, postao si neosjećajan. U početku će biti teško, no svaki korak će te voditi ka narednom i tako će, malo po malo, rijeka nabujati.

Prvo se oslobodi utjecaja svojih roditelja. Oslobodivši se roditelja, osloboditi ćeš se društva; oslobodivši se roditelja osloboditi ćeš se civilizacije, obrazovanja, svega - tvoji roditelji predstavljaju sve to. Ti postaješ individualan. Prvi put ti više ne pripadaš masi, ti dobijaš autentičnu individualnost; ti živiš po svome. To predstavlja razvoj. Tako treba da izgleda osoba koja se razvija, Osoba koja se razvija ne treba roditelje. Takva osoba je sretna u svojoj samoći - njegova osama je pjesma, slavlje. Takva osoba je ona koja može biti sretna sama sa sobom. Njena osama nije usamljeništvo, njena osama je samoća, to je meditacija.

Ona je sasvim oslobođena od očinskih impresija. A ljepota je u tome da samo takve osobe osjećaju zahvalnost roditeljima. Samo takve osobe, a to je paradoksalno, mogu oprostiti roditeljima. One osjećaju milost i ljubav prema njima, takve osobe suosjećaju puno sa njima jer su i oni patili na isti način. Takvi nisu ljuti, ne, ne uopće. Oni mogu imati suze u očima, ali oni nisu gnjevni i takvi će učiniti sve da pomognu svojim roditeljima da se pokrenu ka takvoj punoći osame, takvoj širini osame.

Budi individualan, to je prevashodno. Druga stvar je da ne očekuješ savršenstvo, i ne traži i ne zahtijevaj ništa, Voli obične ljude. Ništa nema lošeg u običnim ljudima. Obični lju- di su neobični. Svako ljudsko biće je jedinstveno. Imaj poštovanja prema toj jedinstvenosti.

Treće: daj, i daj bez ikakvog uslovljavanja - tako ćeš i saznati što je ljubav. Ja ne mogu definirati to; ja ti mogu pokazati put da izrasteš u tome. Ja ću ti pokazati kako da to staviš u buket ruža, kako da to oplemeniš, oplodiš i kako da to zaštitiš. I tako, jednog dana, iz one sjete procvjetaju mir i tvoj dom se ispuni mirisima. Tako se ljubav događa.