LJUBAV JE SLOBODA

»Približiše mu se farizeji, u nakani da ga kušaju, te ga upitaše: »Je li dopušteno otpustiti svoju ženu s kojeg mu drago razloga?« On im odgovori: »Zar niste čuli da ih je Stvoritelj, kad ih u početku stvori, 'stvorio muško i žensko', i da je rekao: 'Zato će čovjek ostaviti oca i majku te će prionuti uz ženu svoju, pa će oboje biti samo jedno tijelo'? Prema tome, oni nisu više dva, nego jedno tijelo. Dakle: što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja!« ... A ja vam kažem: tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - te se oženi drugom, čini preljub; i tko se oženi otpuštenicom, preljub čini«

(Matej, 19:3-6,9).

Promotrimo ove velike istine u novom svjetlu. Bog je ljubav, i kada istinska ljubav sjedini muškarca i ženu zajedno u njihovim srcima, tada zapravo Bog povezuje par u svetom zavjetu. Kad postoji istinsko, duhovno jedinstvo između dvoje ljudi (što Bog združi), nema razvoda, jer ga nitko ne želi. Oni se sjedinjuju duhovno, mentalno i fizički.

Nema na zemlji tako svete institucije kao što je dom koji stvarate i nema tako divne prisege kao što je ona koju polažete u obredu vjenčanja. Istinski brak je najsvetija od svih zemaljskih ustanova. U njega treba ući s poštovanjem, promišljeno i s dubokim razumijevanjem njegovog duhovnog značenja. Brak je u skladu s božanskim zamislima, on predstavlja sklad i jasnoću namjere. Sklad, iskrenost, ljubav i čestitost moraju prevladavati u mislima i srcima muža i žene. Iz unutarnjeg stanja svjesnog jedinstva i tih bitnih i neophodnih karakteristika uspješnog braka, proizlazi vanjsko stanje koje je s njim u skladu, čineći da vanjsko bude kao i unutarnje - ispunjeno mirom, radošću i skladom.

Kada  muškarac  oženi  ženu  radi  njezinog  bogatstva,  društvenog  položaja  i političkih veza ili jedino stoga što je mlada i lijepa, on želi uzdići svoj ego i to nije stvaran brak. Zapravo, to je sramotna farsa. Kada se žena uda za muškarca zbog njegovog zanimanja, zbog svoje osobne sigurnosti ili bilo kojeg drugog razloga koji nije prava ljubav, takav je brak lažan i izvještačen; on nije stvoren u nebu, koje označava harmoniju i Božje razumijevanje.

Obavljao sam obred vjenčanja za starije žene i muškarce, blagoslovljene ponekad sa 75 ili 80 godina, kronološki gledano. U mnogim slučajevima, vatra strasti je oslabila, pa ipak, Bog (ljubav) spojio ih je iz jednostavnog razloga što su pošteni, pravedni, iskreni i istinoljubivi u međusobnom ophođenju i traže nekoga s kim žele podijeliti ljubav, svoje radosti i iskustva. Poštenje, iskrenost, čestitost i pravednost djeca su ljubavi, i kad nisu prisutni u obredu vjenčanja, bez obzira na godine, to nije istinski brak.

Pastor, rabin ili svećenik koji vrše obred ne ozakonjuju, odnosno ne posvećuju brak. Oni samo objektivno potvrđuju ono što žena i muškarac subjektivno već osjećaju kao istinito - sjedinjenje dviju duša koje traže svoj put natrag u Božje srce.

Koliko je često brak istinsko duhovno suglasje u kojem se obje strane prožimaju duhovno, mentalno i tjelesno? I, s druge strane, koliko često je to zakonski obred protiv kojeg se muškarac i žena počinju buniti nakon nekoliko tjedana? Sjetite se da slično privlači slično - ako želite privući pravog partnera, koristite dokazani duhovni pristup: umirite svoj um, razmislite bistro i sa zanimanjem o kvalitetama i osobinama kojima se divite kod muškarca ili žene. Zadržite se u mislima na karakteristikama koje vam se sviđaju kod neke osobe - kao npr., je li duhovna, odana, vjerna, iskrena, talentirana, sretna i uspješna. Postupno će te kvalitete utonuti u vaš podsvijesni um. Molite li na ovaj način, beskrajna Inteligencija uvijek preuzima stvari u svoje ruke i, kao rezultat toga, neodoljivo ćete privući pravu osobu. Muškarac ili žena koju ste privukli bit će slika i prilika ideala o kojem ste razmišljali. Savršeno ćete se uskladiti i među vama će postojati obostrana ljubav, sloboda i poštovanje. To je ono što se zove »brak stvoren u nebu« ili »mir i razumijevanje«.

Često se čuje pitanje: »Trebam li se razvesti?« To je osobni problem. Ne može se generalizirati. U nekim slučajevima,  razvod nije ništa bolje rješenje nego što je vjenčanje rješenje za usamljenog čovjeka. Razvod može biti ispravan za jednu osobu i pogrešan za drugu. Razvedena žena može biti daleko uz-višenija i bogolikija od mnogih svojih sestara koje žive u laži radije nego da se suoče sa istinom. Postoje razne uobičajene isprike i alibiji koji se koriste kao izgovor. Na primjer: »Bilo bi to loše za Johnov posao«, ili »Susjedi će pričati«, ili »Bilo bi to nerazborito«, itd. Naravno, to od braka čini lakrdiju.

Prije izvjesnog vremena, razgovarao sam sa ženom koju je muž razočarao i prevario. Prije braka rekao joj je da je predstavnik tvrtke s drugog kraja države, da je neoženjen i da pripada njezinoj vjerskoj zajednici - sve same laži. Pro-pustio je spomenuti da je bivši kažnjenik koji je tukao ženu, kao i to da je živio s drugom ženom u vrijeme kad se vjenčao s njom. Ona mu je posudila nešto novca, što je samo potaklo njegove apetite, a to je i bio pravi razlog zašto se oženio njome. Bilo kako bilo, ona je razvod smatrala grijehom; pa ipak, žudjela je za slobodom i mirom u umu. Objasnio sam joj da ona i nije stvarno udana, da je takav brak jednostavno sramotna lakrdija i da živi u laži. Nakon toga smjesta je podigla brakorazvodnu parnicu i odmah poništila taj lažan brak.

Prisjećam se slučaja - bilo je to za vrijeme rata - neke mlade djevojke koja se jedne večeri žestoko napila, zbog čega je potpuno izgubila pamćenje, a sljedećeg se jutra našla s vjenčanim listom u ruci. Udala se za jednog od domorodaca s otoka. Bila je potpuno preneražena i morala se podvrći psihijatrijskom tretmanu. Smjesta je raskinula brak.

Velik broj ljudi je zbunjen i trpi od kompleksa krivnje temeljenog na pogrešnom tumačenju biblijskog navoda »...tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - te se oženi drugom, čini preljub; i tko se oženi otpuštenicom, preljub čini« (Matej, 19:9). Biblija također kaže: »A ja vam kažem da je svaki koji s požudom pogleda ženu već - u svom srcu - s njom učinio preljub« (Matej, 5:28).

Ovdje nam je rečeno da se preljub događa u srcu i umu. Srce je sjedište osjećaja,

osjećajne prirode, subjektivnog uma. Djelovanje tijela uvjetovano je pokretima uma. Još prije stotinu godina, Phineas Parkhurst Quimby istaknuo je da tijelo čini ono na što ga um potakne.

Preljub  u  biblijskom  jeziku  označava  privrženost  i  poklanjanje  pažnje  lažnim bogovima, radije nego jednom istinitom Bogu - živom svemogućem Duhu unutar čovjeka koji je vrhovna i suverena Sila. Biblija je psihologijski dokument; ona ukazuje na činjenicu da se čovjek, posjećujući smetlišta u vlastitom umu i družeći se s mentalnim ubojicama kao što su mržnja, neraspoloženje, bijes ili zlovolja, združuje sa zlom i stoga je kriv zbog bluda i preljuba. Biblijski govoreći, on je već razveden iz jednostavnog razloga jer je odvojio sebe od Boga zbog trenutnog užitka. U vlastitom se umu zbližava sa zlom i više nije oženjen mirom, skladom, ljubavlju i razumijevanjem.

Čovjek čini preljub kad se mentalno i emotivno sjedinjuje s pogrešnim zamislima, kad udovoljava neraspoloženju i ljutnji ili postaje mrzovoljan i zao u umu. Kad god se muškarac i žena mentalno razvedu od svojih bračnih zavjeta, u krajnjoj liniji dolazi do razdvajanja ili razvoda i na vanjskom planu. Subjektivna strana života uvijek nadgleda objektivne promjene u njemu.

Moramo zapamtiti: sama činjenica što muškarac i žena imaju vjenčani list i žive u istoj kući ne znači automatski da je to pravi dom. Možda  je  to  mjesto  nesloge  i mržnje. Kad je, npr., prisutno dijete, a roditelji ne poznaju zakone života, bolje  je prekinuti takvu zajednicu, nego dozvoliti da to ozračje mržnje ošteti um djeteta  u razvoju. Mnogo puta djetetov život i um zakržljaju zbog raspoloženja roditelja, što u kasnijem životu može rezultirati neurozama i zločinom. Mnogo je bolje za dijete da živi s jednim roditeljem koji ga voli nego da živi s oba roditelja  koji  mrze  jedan drugoga i čitavo se vrijeme svađaju.

Mnogo muškaraca i žena reklo mi je da se osjećaju vrlo krivima zbog onoga što su nazvali »seksualnim grijesima«. Osjećaju da im Bog nije oprostio. Objasnio sam im da je Bog životni princip, da život ne osuđuje i ne kažnjava, i da oni jednostavno osuđuju sami sebe i u skladu s tim bespotrebno trpe.

Bog je životni princip. Opečete li prst, vrlo dobro znate da vam životni princip oprašta smirujući upalu i stvarajući novo tkivo. Život vam ne zamjera zato što ste se opekli; on zgrušava krv, gradi most od novih stanica i oblikuje novu kožu. Ako pojedete pokvarenu hranu, život vam oprašta potičući vas na povraćanje, braneći time vaš organizam od mogućeg otrovanja. Život vas uvijek nastoji zaštititi. To je značenje onoga: »Bog vas ne osuđuje i ne kažnjava«. Mi kažnjavamo sebe pogrešnom upotrebom podsvjesnog uma.

Isus je rekao ženi uhvaćenoj u preljubu: »...Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi, i odsada više nemoj griješiti« (Ivan, 8:10-11). Bludnicu ili ženu s nezakonitim djetetom svijet može osuditi i kamenovati ili izopćiti, no one se mogu okrenuti Božjoj prisutnosti u sebi i tražiti svoju slobodu i mir uma. One spoznaju da Bog nikoga ne osuđuje. »Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja« (Haba-kuk, 1:13). Društvo i svijet mogu ih osuditi ili se one mogu upustiti u samooptuživanje i samokritiziranje. »jer Otac ne sudi nikomu, već je sav sud dao Sinu« (Ivan, 5:22).

Sin je vaš um. To je mjesto gdje proglašavate presudu nad sobom,  svojim vlastitim samoosuđujućim mislima. Bog, Apsolut, ne zna ništa o našim pogreškama i strahovima. Vi opraštate sebi zamjenjujući raspoloženje krivnje, očaja i sa- moosuđivanja, raspoloženjima mira, ljubavi i sklada.

Okrenite se od prošlosti i potpuno se odvojite od ranijeg načina života. Mentalno i emotivno se sjedinite sa svojim ciljem - a to je mir, dostojanstvo, sreća i sloboda. Kad to učinite, Bog i Njegova slava smjesta se odazivaju. Otkrit ćete kako valovi mira preplavljuju jalove prostore vašeg uma poput nebeskog osvježenja, i sjenke straha i krivice će nestati. Kad se prestanete osuđivati, otkrit ćete da vas ni svijet ne osuđuje.

Nema ničeg lošeg u seksu ili ičem drugom stvorenom i određenom od Boga. »Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih« (Postanak, 1:27). »Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo« (Postanak, 2:24). U braku se predajete potpuno - duhovno, mentalno i tjelesno. Spolni čin između muža i žene treba biti čin ljubavi, i oboje trebaju spoznati da ljubav dolazi od Boga i da će svako dijete biti rođeno iz te ljubavi. Spolni nagon nije protivan duhovnim pobudama. Spolni poriv mora biti usmjeren konstruktivno, harmonično i s ljubavlju. Sama požuda nije ljubav; s druge strane, normalan spolni čin među supružnicima uključuje istinski osjećaj ljubavi, koja je bit bračnog odnosa.

Mnogi oženjeni muškarci i žene imaju pogrešan, negativan stav prema seksu. Neki misle da je to zao, prljav i ružan čin, što vjerojatno potječe od njihovog odgoja ili neke seksualne traume iz djetinjstva. Često takav stav rezultira impotencijom kod muškarca i frigidnošću kod žene.

Neke žene rekle su mi da su njihovi muževi tjelesni i puteni i da one stoga gledaju na njih s visine, smatrajući sebe nadmoćnima zato što preziru i mrze spolni čin. To je čista racionalizacija i ukazuje na otrovane dijelove podsvjesti koji se tiču seksa, a sve to vrlo vjerojatno proizlazi iz ranog odgoja i pogrešne interpretacije Biblije.

Dalji rođak jednom mi je rekao da prije spolnog čina on i njegova žena mole. Nema ničeg lošeg u molitvi, ali razlog nji- hove molitve bio je vezan uz činjenicu što je žena na spolni čin gledala kao na nešto grešno i nečisto, i mislila je da će molitvom istjerati svako zlo vezano uz njega. U biti, ona je prezirala seks i bila je frigidna. Rekla je: »Volim svog muža duhovno, ne tjelesno.« Odijelila je spolnu ljubav od duhovne.

Objasnio sam joj da je brak potpuno jedinstvo tijela i duše. »Stoga će čovjek...da prione uza svoju ženu, i bit će njih dvoje jedno tijelo« (Postanak, 2:24). Nakon toga počela je svjedočiti: »Volim svog muža duhovno, mentalno, emocionalno i fizički. On je Božji čovjek i ja zračim ljubav, mir i dobrohotnost prema njemu. Božja ljubav teče od mene prema njemu i naš je spolni odnos radostan, harmoničan i pun ljubavi. Između nas postoji obostrana ljubav, sloboda i poštovanje«.

Nakon nekoliko tjedana, njezina je frigidnost iščezla i postao je to harmoničan brak. Intuitivno je shvatila veliku istinu: Bog je u njezino srce smjestio želju da privuče muškarca, a u muškarca je smjestio želju da privuče ženu.

Prije  nekoliko  dana,  razgovarao  sam  sa  ženom  koja  je  bila  pred  svojim  osmim razvodom. Bila je krajnje ogorčena i kivna na sadašnjeg supruga, kao i na sve prethodne. Svaki se put preudala, a da nije oprostila i mentalno se oslobodila ranijih muževa, i svaki sljedeći bio je gori od svog prethodnika. Njezino unutarnje raspoloženje puno srdžbe uzrokovalo je da privuče slične tipove muškaraca, što se temelji na zakonu privlačivosti. Liječenje se sastojalo u ovome: trebala je oprostiti samoj sebi i svim svojim bivšim supruzima, i izgraditi u svojim mislima mentalnu sliku muškarca kakvog želi.

Udarite li tipku na klaviru, svi će tonovi u harmoniji s njom odgovoriti. Oni mogu biti viši ili niži, ali su slični. Isto tako, privlačite one ljude koji imaju osobine i raspoloženja slična vašima, slična slici koju imate o sebi. To je afinitet ili privlačivost koja ovisi o akordu kojega ste udarili. Možete udarati disonantne tipke, no tada ne možete očekivati harmoniju. Kad disciplinirate svoj um u molitvi i kad uđete u duh opraštanja, možete svirati božanstvenu melodiju.

Zamislite muškaraca koji vara svoju ženu. Ako muškarac voli ženu i ima prema njoj poštovanja, neće željeti ni jednu drugu. Kad muškarac pronađe svoj istinski, duhovni ideal u braku, on nema želje za bilo kojom drugom ženom. Ljubav je jedinstvo, a ne dvojstvo ili mnogostrukost. Muškarac koji se viđa s mnogo žena - što upućuje na preljubničko raspoloženje u njemu - oženjen je mnogim idejama, kao što su frustracija, srdžba, cinizam, itd. Kad pronađete ljubav sa svojim partnerom, pronalazite također puninu života.

Možete pitati: »Zašto su u pradoba neki muškarci imali više žena?« Razlog je tome činjenica što je u određenom razdoblju Zemlja bila nenaseljena pa su stanovnici, ne znajući bolji način, živjeli u poligamiji. Mi danas smo duhovno pro-buđeniji i svjesni da je Zemlja dovoljno naseljena.

Ženskar ima duboko usađen kompleks manje vrijednosti i osjeća se nesigurnim, i sve žene koje susreće prevrtljive su, neurotične i zbunjene kao što je i on sam. On vidi i sluša svoje vlastite unutarnje vibracije. »Svaka ptica svome jatu leti.« »Slično privlači slično.«

Uzmimo slučaj žene koja se sastaje s oženjenim muškarcem. Takva žena nije sposobna otkriti se suprugu ili mladiću; ona nalazi prividno zadovoljstvo i lažno uzbuđenje kradući muža drugoj ženi. I ona također ima kompleks manje vrijednosti i nije stabilna.

Muškarac degradira sebe svojim osjećajima ograničenosti i manjkavosti. Svoj strah prenosi na suprugu, pa i ona rea- gira u skladu s tim. Ne može ga vidjeti na isti način kao prije, a ni on nema isti osjećaj prema sebi. Ona ga može vidjeti jedino na način na koji on vidi sebe; jednako tako, on može vidjeti nju jedino na način na koji ona vidi sebe.

Osjeća  li  se  muškarac  dostojanstveno,  on  zahtijeva  poštovanje  i  dobiva  ga.

Muškarac kod kojega prevladava raspoloženje uspjeha i sreće povezuje zajedno sve članove obitelji. On ima učvršćujući utjecaj i u njegovoj je obitelji sklad i mir.

Spolni poticaj postoji u biljnom, životinjskom i ljudskom životu. U biti, to je životna snaga koja traži očitovanje u svim svojim raznolikim oblicima. Spolni poticaj djeluje u vama kroz vaše talente, sposobnosti, osjećaje i porive. Kad god meditirate nad istinama o Bogu ili nad bilo kojom idejom, i kad ulazite u srž stvari, to također predstavlja oblik spolnosti. Vaša glad i žeđ za istinom, vaša duhovna svjesnost i razumijevanje, i vaša intenzivna želja da stvorite što više dobrih Božjih stvari u zemlji živih, u svijetu što vas okružuje -sve su to duhovni odušci za spolni poticaj ili životnu snagu koja je u vama.

Kad se ne izrazite potpuno, u punom smislu riječi, i kad svoj libido ili životnu snagu ne usmjerite konstruktivno, emocije se zatomljuju i zagušuju, što rezultira frustracijama, neurozama, neuravnoteženošću, mentalnim neredom, bijegom u alkoholizam i ovisnost o drogama.

Jedan mi se muškarac hvalio kako nije imao odnos sa svojom ženom preko četiri godine i kako je zbog toga postao duhovnijim. Bio je pripadnik neobičnog kulta čiji mu je vođa rekao da mora, želi li duhovno  napredovati, živjeti asketskim životom i uzdržavati se od svih spolnih odnosa sa svojom ženom. Čovjek je bio neurotičan, duševno nesređen, a mučili su ga i čirevi. Vođa kulta isprao mu je mozak uvjeravajući ga da je seks nešto zlo što može spriječiti njegovo duhovno prosvjetljenje. Objasnio sam mu da je sve to puka besmislica i primitivno razmišljanje utemeljeno na neznanju, predrasudama i strahu od seksa.

Na moj prijedlog obnovio je normalne odnose sa ženom, prihvaćajući ih kao nešto ispravno. Bog ga je postavio u ovaj svijet, spoznao je, da bi pružio zadovoljstvo svim svojim osjetilima, da bi išao naprijed, množio se i napunio zemlju. Korištenje svih sposobnosti, poriva i želja mudro i s mjerom, pravi je odgovor, a ne njihovo potiskivanje i gušenje. Od tada je njegova stalna molitva bila: »Mi imamo sretan i radostan, zadovoljavajući i harmoničan brak, ispunjen istinskom i trajnom ljubavlju. Božja ljubav najviša je vlast u našem braku«. Brak tog čovjeka postao je sretniji nego ikad do tada.

Ako vam u životu nedostaje ljubav, koristite često ovu molitvu: »Božja ljubav, mudrost i sklad izražavaju se kroz mene. Ravnoteža i stabilnost vladaju sada u mom životu«. Kad od ove molitve stvorite naviku, čuda će se događati u vašem životu. Ljubav, nadahnuće i vodstvo pojavit će se spontano i postat ćete neodoljiv magnet koji privlači sve životne blagoslove, iz svakog smjera.

Mladi  muškarci  i  žene  često  me  pitaju  trebaju  li  eksperimentirati  prije  braka.

Odgovaram da brak ništa ne mijenja; ako slobodno udovoljavaju svojim željama prije braka, kako mogu očekivati vjernost i povjerenje nakon što se ožene ili udaju?

Mladić  koji  je  studirao  medicinu  u  New  Yorku  zanosio  se  slobodnom  ljubavlju.

»Moral je šala«, rekao je. Nije imao mjerila i ušao je u spolnu vezu s nekoliko djevojaka koje je upoznao na fakultetu. Jedna od njih je zatrudnjela. Uslijedila je zakonska akcija i na brzinu je obavljeno vjenčanje. Morao je napustiti studij kako bi se mogao brinuti za suprugu. Radio je kao konobar. Oženio je djevojku koju nije želio; postao je otac djeteta koje također nije želio. Gdje je sad njegova sloboda i slobodna ljubav? Sam je sebe smjestio u zatvor nevolje, oskudice, zlovolje i siromaštva.

Svjesni ste toga da morate obuzdati apetit za alkoholom, pretjeranim količinama hrane, sladoleda i cigareta. Isto tako, morate obuzdati svoje osjećaje, porive, sklonosti i morate nastojati izraziti ih harmonično i mudro. Vaš spolni život mora biti pomiješan s ljubavlju i razumijevanjem.

Predbračna spolna iskustva nisu dobar uvod u sretan bračni život. Često muškarac ne vjeruje ženi koju može olako dobiti. On kaže sebi: »Ako je voljna učiniti to prije braka, učinit će to i s nekim drugim kasnije«. Pitam li mladog muškarca: »Je li tvoja djevojka uzvišenija, sjajnija, ljupkija i poštova-nija u tvojim očima sada, nego prije spolnih odnosa?«, on obično pocrveni i kaže: »Ne, izgleda da ste u pravu«.

Sreća u braku ovisi o ljubavi, odanosti, iskrenosti, poštovanju i želji da oboje podignu jedno drugo duhovno, mentalno i na svaki drugi način. Ljubav ne odvodi ženu u otrcani motel, niti se stvarna ljubav iskušava potajno u nezakonitoj međuigri na istom takvom jeftinom mjestu.

Da biste održali sretan bračni život, molite zajedno i ostat ćete zajedno. Potvrdite često: »Božja ljubav, sklad, mir i savršeno razumijevanje sada su na djelu i izražavaju se u našem divnom braku. U svako doba dana i noći mi pozdravljamo Boga jedno u drugome i svi su naši putovi, putovi veselja i mira«.